Udruga za društveni razvoj i neformalno obrazovanje DrONe iz Karlovca je nedavno u Gradskoj knjižnici “Ivan Goran Kovačić” pomogla mrežnom portalu Srednja u organizaciji tribine “Mladi u EU” uoči izbora za Europski parlament, pa uoči izlaska na birališta u nedjelju zumiramo mlade u politici, odnosno mlade i politiku te politike za mlade s aktivistom udruge DrONe i donedavnim predsjednikom Mreže mladih Hrvatske Leom Stakovićem.
“Istekao je moj trogodišnji predsjednički mandat, a zamijenio me Marin Capan, kolega koji je 2021. postao član Upravnog odbora Mreže mladih Hrvatske. Vrlo je ambiciozan i predan. Vjerujem da će dužnost shvatiti i više nego ozbiljno i obavljati i više nego savjesno. Želim mu svu sreću”, pojasnio je Staković.
Jeste li imali primopredaju dužnosti?
- Jesmo. To se u svijetu MMH naziva transferom znanja. Imali smo sastanak, seriju razgovora i dopisivanja, a zasigurno ćemo imati još do rujna i dok god bude trebalo. Prethodnici na dužnostima ostaju uvijek na raspolaganju novima.
Imaš li i dalje funkciju u MMH?
- Nemam. Svi koji smo obnašali neku od dužnosti u Mreži, automatizmom, ako je sukladno našoj volji, postajemo takozvani alumniji. Na početku našega mandata je stvoren Mrežina grupa alumnija koja se i dalje gradi i zahtijeva truda i vremena, malo aktivnosti i izvještavanja. To je zasigurno dobra stvar koja nam omogućuje da ostanemo u kontaktu sa svima koji su unazad 20 godina sudjelovali u podizanju Mreže.
Što je ona danas?
- Najveći savez organizacija mladih i za mlade u Hrvatskoj koji broji 77 članica. Mreža je najjača zagovaračka sila za boljitak mladih i kvalitetne politike za mlade u Hrvatskoj. Prvo na čemu je radila bilo je stvaranje Nacionalnog programa djelovanja za mlade kojega je Hrvatski sabor usvojio 2003. godine – u tu svrhu se umrežilo pedesetak organizacija civilnog društva. Danas je to još veći savez. Nemamo ulogu samo na nacionalnoj razini, nego i na europskoj. Uključeni smo u Europski forum mladih. Tragikomično je da smo prepoznati na europskoj razini, a na nacionalnoj nikako.
U čemu je problem?
- Postoje tijela, institucije i moćni pojedinci koji priznaju značaj i položaj Mreže, no to nije legitimirano. MMH na nacionalnoj razini nikakav akt ne smatra nacionalnim vijećem mladih. Inicijative za donošenje zakona o mladima su postojale, no do sada nisu bile kvalitetne i zato su ih javnost i Mreža odbijale. U tri godine mog mandata nas Središnji državni ured za demografiju i mlade uopće nije prepoznavao. Nedopustivo je da je jedno takvo tijelo zanemario čitav jedan savez 77 udruga mladih i za mlade koji se niz godina bavi izravnim radom s mladima na terenu te usmjeravanjem i praćenjem primjena javnih politika.
Koje saveze priznaju?
- Jedan svježe osnovan, koji je nastao za posljednjih izmjena zakona o savjetima mladih. Taj je zakon prvi puta usvojen 2007. godine. Izmjenama je kreiran Nacionalni savjet mladih koji je nametnut za javnog savjetovanja – prvo je takav prijedlog komisija Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade odbila, a potom je taj izvještaj magično zamijenjen izvještajem u kojemu stoji da je taj prijedlog mladeži vladajuće političke stranke prihvaćen. To nije reprezentativno mladih. Savjete mladih zapravo bira vlast i tom linijom, po tim izmjenama zakona, predlažu se s regionalne razine članovi u Nacionalni savjet. Tako sada veliku većinu od 19 članova Nacionalnog savjeta mladih čine pripadnici mladeži vladajuće stranke. MMH je predala zahtjev Ustavnom sudu Republike Hrvatske za reviziju ovih izmjena zakona u suradnji s dovoljnim brojem saborskih zastupnika.
Nisu li mladi za koje tvrdiš da nisu reprezentativni izabrani na izborima?
- Jesu. Izabrale su ih regionalne vlasti. Legitimno je da lokalna i regionalna vlast bira one za koje smatra da će ih bolje savjetovati, a očigledno smatraju da će ih bolje savjetovati mladi iz vlastitih redova. Kad je u pitanju nacionalna reprezentativnost ne može biti baš tako. Ova izmjena zakona je u izravnom sukobu s autonomnošću jedinica regionalne i lokalne uprave i samouprave jer se predviđa da nacionalni savjet koordinira rad regionalnih i lokalnih, a to nema baš nikakvog smisla jer svaka sredina ima vrlo specifične izazove, odnosno mladi potrebe.
S kojim ste državnim tijelima radili, odnosno tko vam je otvarao vrata?
- Na početku samo Središnji državni ured za demografiju i mlade, međutim ta ista vrata su bila klopka. Koliko god se prvi susret doimao srdačnim, dogovor nije ispoštovan i MMH nije pozvan u skupinu za pripremu novog programa za mlade. Nedugo zatim je objavljen poziv za Savjet za mlade Vlade Republike Hrvatske, značajno ranije no što je trebao, a nekoliko točaka o kojima smo raspravljali su bile u potpunoj suprotnosti s onime što se zaista dogodilo. Nije prepoznata vrijednost Mreže.
Izdali ste šest preporuka političkim strankama uoči izbora za Hrvatski sabor. Koje su najvažnije i je li se neka od stranaka odazvala?
- Bio je iznenađujuće slab odaziv političkih stranaka na to. Zahtjevi koje smo dali se gotovo ne mijenjaju već godinama. Ne odnose se samo na izazove s kojima se susreću mladi u Hrvatskoj, nego i u ostatku Europe. U medijima se najviše spominje stambeno zbrinjavanje mladih. Na lokalnoj razini je relativno nedavno ta tema također aktualizirana, a onda je nastupilo po tom pitanju zatišje dok se čeka što će biti sa stanovima Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama. Ako sam dobro razumio, natječaj je proveden, komisija je utvrdila listu prvenstva i započet će se graditi višestambenu zgradu. APN ima dvije glavne mjere za stambeno zbrinjavanje, a one se ne odnose samo na mlade s obzirom na to da su korisnici najpoznatije APN-ove mjere, ona za subvencioniranje kredita, osobe u prosjeku 33 godine starosti, a podsjetimo se i da je korisnik te mjere i donedavni ministar obrane Mario Banožić, pa ne možemo stoga govoriti da je to mjera za mlade. Ta se mjera pokazala neuspješnom jer se provodi od 2017. godine, a mladi nisu u značajnijoj mjeri stambeno zbrinuti. Prosječna dob iseljavanja iz roditeljskog doma je između 32 i 34 godine, a prije APN-ove mjere je bila niža. S tim se problemom vladajući u Hrvatskoj i Europskoj uniji uporno ne žele uhvatiti u koštac. Odaziv na naše zahtjeve je bio načelan i deklarativan.
Kako je protekla tribina “Mladi u EU”?
- Portal Srednja nam se obratio s upitom bismo li htjeli organizirati taj događaj. Zadatak smo prihvatili i u kratkom roku smo izveli to prilično solidno. Taj medij je rekao da želi vidjeti i čuti mlade, što je DrONe shvatio vrlo ozbiljno. Odlučili smo taj događaj uistinu učiniti javnom tribinom na kojemu će se čuti glas građana, a posebno mladih te s još većim naglaskom na one koji ove godine stječu pravo glasa. Kristijan Orešković iz MMH je održao uvodni kontekstualni govor o izborima kako bismo informirano razgovarali. U prijavnici je bilo otvoreno pitanje mladoj osobi što očekuje od Europske unije, odnosno od zastupnika u Europskom parlamentu u sljedećem petogodišnjem mandatu. Probrali smo najzanimljivije i njihovim autorima ostavili prostor za obrazlaganja. Dakle, slušali smo na toj tribini prije svih mlade. Prisustvovala su tri kandidata za eurozastupnike – s liste Socijaldemokratske partije Hrvatske, s liste Možemo i s Nezavisne liste Nine Skočak, takozvane Gen-Z liste. Nisu dobili pozornicu samo za sebe, nego je postojao proces. Nakon govora mladih smo pozvali sve prisutne u posebnu raspravu, po jednoj neformalnoj metodi obrazovanja.
Što su rekli mlade da ih brine?
- Otvorili smo pitanja stambenog zbrinjavanja, povezanosti ruralnih i urbanih područja te spuštanja dobne granice za glasanje na 16 godina života. Svi sudionici su imali priliku postaviti pitanja kandidatima. Mladi očekuju da budu zastupljeni više no što jesu i da se skrene pozornost na pitanja koja su im važna.
Postoji li istraživanje na koje se možeš pozvati, a koje bi dalo odgovor na pitanje koliko su mladi uopće upoznati s funkcioniranjem Europske unije, s njezinim institucijama i koliko su uopće zainteresirani za izbore za Europski parlament?
- Nisam siguran da postoji istraživanje koje bi odgovorilo na ova pitanja, postoji ono Instituta za društvena istraživanja na četverogodišnjoj bazi s maturantima koje otkriva razinu političke pismenosti mladih u Hrvatskoj, no to je okrenuto uglavnom nacionalnim politikama, a manje europskim. Raspolažemo podacima o izlaznosti na izbore za Europski parlament – 2019. je iznosila tridesetak posto, a u Europi 50. Odaziv na izbore je u svaki put za pet postotnih bodova veći. Na izbore 2019. godine je izašlo svega 18 posto hrvatskih birača do 30 godina starosti.
Kako se to utvrdilo?
- To je utvrdilo Državno izborno povjerenstvo, a na europskoj razini Eurostat. Izlaznost mladih na razini Europske unije je iznosila 42 posto. Po tim podacima možemo suditi o tome koliko su mladi upoznati s europskim procesima i s EU. S mladima treba puno više raditi. No, nisu samo mladi slabo upoznati s europskim politikama i s time kakvu ulogu EU ima u našim svakodnevnim životima. Građanstvo uopće i dalje nije osvijestilo da europski propisi itekako imaju veze s našim svakodnevnim životima.
Koliko će osoba u Hrvatskoj će ove godine dobiti pravo glasa?
- Ne znam, no mogu reći da je od tri stotine kandidata i kandidatkinja na izborima za Europski parlament njih 33 mlađih od 31 godine, a starijih od 60 godina je 78. Od tih 33, 12 ih je s Nezavisne liste N. Skočak, a imamo ukupno 25 lista. Zastupljenost mladih je, dakle, vrlo niska. U ovom sazivu Europskog parlamenta bilo je šest zastupnika mlađih od 30 godina, a ukupno je 705 eurozastupnika. Sada će biti 720 zastupnika, a vidjet ćemo koliko će ih biti mladih.
*objavljeno na KAportalu