Ivica Đikić je književnik i scenarist, rođen 1977. u Tomislavgradu, autor nagrađivanih knjiga “Cirkus Columbia”, romana po kojemu je oskarovac Danis Tanović snimio i igrani film, “Sanjao sam slonove”, “Ponavljanje”, “Beara”, zbirke priča “Ništa sljezove boje”, pjesničke zbirke “Ostatak svijeta”, publicističkih knjiga “Domovinski obrat – politička biografija Stjepana Mesića”, “Šarik Tara. Život” te “Gotovina – stvarnost i mit”, koju je napisao s Davorom Krilom i Borisom Pavelićem, a potpisuje i scenarij za igrani film Filipa Šovagovića “Visoka modna napetost” te dramsku seriju “Novine” koju je režirao Dalibor Matanić.
Đikić je prije svega ipak novinar koji je karijeru započeo u Slobodnoj Dalmaciji, nastavio u tjedniku Feral Tribune, pa u Novom listu u kojemu je bio glavni urednik, a sada u Samostalnom srpskom tjedniku “Novosti”, čiji je također bio glavni urednik, objavljuje vrsne analize politike.
Stoga s njime u novom intervjuu iz ciklusa ZOOM POLITIKON na Kaportalu promišljamo 2024. godinu u kojoj će se održati, po nekim podacima, 65 izbora diljem svijeta, između ostalih predsjednički u Sjedinjenim Državama, izbori za Europski parlament, izbori za Hrvatski sabor i za Predsjednika Republike Hrvatske.
Zašto volite pratiti i analizirati politiku?
- Prije svega, to mi je posao – bavim se političkim novinarstvom. Mogao sam se, naravno, baviti i drugim vidovima novinarstva, no politika me zanima i u njoj vidim prostor drame. U politici se pojavljuju inspirativni karakteri koje moć deformira ili ih odvlači kamo nisu niti slutili. Politika je najbliža literarnom doživljaju svijeta. Jako puno se o ljudima može shvatiti praćenjem borbe za moć i oko moći. Zanima me što ih toliko motivira da dođu na poziciju moći. To je moj najosnovniji interes za politiku.
Općenito vlada nepovjerenje u institucije, politiku, medije i znanost. Imate li razumijevanja za tvrdnje da su svi političari isti, da je svejedno tko je na vlasti, da ne postoje razlike između političkih opcija i slično?
- Imam jer je mnogo argumenata u prilog takvom mišljenju, mada ga ne dijelim. Politika, institucije, mediji i znanost nisu pokazali previše razumijevanja za te ljude koji su potom okrenuli glavu od toga misleći da sudjelovanjem ne mogu promijeniti ništa. No, neće se prilike poboljšati, ako se ustraje u takvom stavu. Poštujem svačiju odluku i nisam pobornik stava da treba naplaćivati kazne biračima koji se ne odazovu na izbore, što je praksa u nekim razvijenim europskim državama. Odluka da se ne izađe na izbore je izraz legitimnog stava.
Često se raspravlja koliko su političari kvalificirani, no koliko je prosječan birač kvalificiran da procjenjuje različite politike i političke aktere, osim utoliko što ima pravo na to?
- Kvalificiran je onoliko koliko ga to zanima i koliko se odluči udubiti u temu. I oni birači koji su najmanje kvalificirani da glasaju su ipak i dalje kvalificirani za to. Ne samo da imaju zakonsko pravo na to, nego i po moralu s obzirom da dijele sudbinu s ostalima, s onima koji glasaju, s onima koji ne glasaju, s onima koji će biti izabrani i s onima koji neće. Sama činjenica da živi u ovoj zemlji svakom biraču daje za pravo da izrazi mišljenje o tome tko bi trebao činiti vlast, odnosno kakva bi vlast trebala biti, bez obzira je li taj birač upućen ili neupućen, dobronamjeran ili zlonamjeran, zainteresiran ili nezainteresiran, klijentelistički umrežen ili neumrežen. Insistiranje na tome da birač bude “kvalificiran” bi jako suzilo demokraciju i svelo je na delegatski sistem koji je postojao u Jugoslaviji ili koji postoji i danas u nekim velikim državama u svijetu. Ne mislim da je demokracija savršena i da je rješenje svih naših problema, no bolja je od sistema po kojemu bismo preko nekoga glasali o sebi, o svojoj budućnosti, životu i okolnostima. Ne možemo promijeniti narod i oblikovati ga tako da bude idealan, po našim mjerilima – to nije moguće nigdje i nikad neće biti.
Nedavno je predsjednik srbijanske Liberalno-demokratske partije Čedomir Jovanović ustvrdio da će ovogodišnje izbore u Americi odlučiti podkasti i da nije isključeno da influenserica Kim Kardashian postane predsjednica Sjedinjenih Američkih Država.
- Činjenica da je Donald Trump bio predsjednik i da opet ima šansu to postati sve mogućnosti čini ostvarivima. Njegov povratak u Bijelu kuću se čini izvjesnim i to nam govori o demokraciji, Americi i američkim glasačima koji odlučuju o sudbini jedne tako velike zemlje, pa onda posredno i svijeta. Nove tehnologije, društvene mreže i podkasti će izrazito utjecati na izbore u Sjedinjenim Državama. Tehnologijom se mijenja život, a tako se mijenja i politika. Tako je uvijek i bilo u povijesti. Sad je sve ubrzano u odnosu na ranija povijesna razdoblja, a to je duh vremena koji sa sobom donosi i dobro i loše.
Na prosinačkim parlamentarnim i lokalnim izborima u Srbiji dobar rezultat polučila je lista “Mi, glas iz naroda” koju predvodi Branimir Nestorović, liječnik poznat kao antivakcer. On i drugi na toj listi su zvijezde različitih podkasta i kroz taj format su uglavnom ostvarivali vidljivost u javnosti. Ova druga opozicija u Srbiji se stalno žali da su joj zatvorene televizije s nacionalnom frekvencijom, a Nestorović im je možda pokazao da im to i ne treba.
- U prostoru interneta, podkasta, alternativnih oblika pojavljivanja u javnosti se može zadobiti dio biračkog tijela. Ne treba ipak precjenjivati Nestorovićev uspjeh jer nije došao na vlast i nije polučio bolji rezultat od “normalnih” opozicionara. Imali smo i u Hrvatskoj situacije kada bi se nedugo prije izbora pojavljivali neki političari i neke političke opcije koji bi i zahvaljujući društvenim mrežama osvojili veliku podršku, a onda bi potonuli ili nestali. Mislav Kolakušić nije niti potonuo niti nestao s obzirom da je zastupnik u Europskom parlamentu, ali je na način sličan Nestorovićevom došao do velikog broja glasova, a ne vjerujem da taj uspjeh može ponoviti. Tehnologija omogućava da se lakše dođe do glasača i bolje manipulira, no to ne znači ništa, ako nemate ideju što uraditi s tom podrškom. U pravilu je riječ o političkim opcijama s ideologijom koja je utemeljena u monokazualnoj teoriji zavjere po kojoj sve loše na svijetu ima jedan razlog, pa kada se to tako postavi i predstavi, dobije se podrška dijela birača koji se lutajući u potrazi za smislom uhvate za takvo objašnjenje. Takve političke opcije redovito razočaraju svoje birače jer dobacuju samo do osvajanja glasova, a nemaju ideju što onda uraditi s dobivenom moći.
Koliko takve antisistemske političke pojave mogu iznenaditi na ovogodišnjim parlamentarnim izborima u Hrvatskoj i pomrsiti račune glavnim akterima?
- Načelno ne isključujem tu mogućnost. Ne znamo kada će biti parlamentarni izbori. Ako će biti u travnju ili svibnju, za pojavu takvih lista i stranaka je možda prekasno jer se teško afirmirati u nekoliko mjeseci i na vidiku ne vidim nikoga takvog, a moguće je da se pojavi, ako izbori budu na ljeto, odnosno početkom rujna. Ne smatram da će Živi zid, koji se sada zove Ključ Hrvatske, ili Kolakušić ponoviti svoje uspjehe s pozicija protivljenja sustavu i teorija zavjere, a ne vidim nikoga novoga tko bi mogao tako djelovati. Svi koji su “u igri”, koji se spominju u anketama su sistemske, a ne antisistemske političke opcije i nisu revolucionarno nastrojene.
Koristi li Hrvatskoj demokratskoj zajednici nedavna korekcija izbornih jedinica?
- Koristi, ali ne previše. Neće novi obuhvati izbornih jedinica odlučiti pobjednika izbora, ali će HDZ-u koristiti što je Velika Gorica, primjerice, sada dio I. izborne jedinice – taj grad je uglavnom HDZ-ova baza, a I. izborna jedinica je uvijek na neki način bila uglavnom lijevo-liberalna. Datum održavanja parlamentarnih izbora će više odrediti pobjednika izbora od prekrajanja izbornih jedinica. Izbori 2016. godine su održani u rujnu, a 2020. početkom srpnja, i to je uvelike pomoglo HDZ-u da pobijedi. Prije osam godina je HDZ-ova Vlada pala u travnju, a Andrej Plenković je postao predsjednik HDZ-a u lipnju i uvjeren sam da bi Socijaldemokratska partija Hrvatske sa Zoranom Milanovićem na čelu ostvarila puno bolji rezultat, a možda i pobijedila, da su izbori održani u lipnju ili srpnju 2016. godine – do rujna se Plenković uspio afirmirati kao predsjednik stranke. Početkom srpnja 2020. godine izbori su održani nakon što je proglašena pobjeda nad koronavirusom, na čemu je HDZ utemeljio kampanju. Da su izbori održani u rujnu ili listopadu te godine, HDZ ne bi polučio toliku prednost pred konkurencijom. Tajming izbora je stoga utoliko važniji od izbornih jedinica i upravo zato vjerojatno Plenković podatak u kojem će se mjesecu održavati parlamentarni izbori čuva kao najstrože čuvanu tajnu, što nije fer prema ostalima i što je nekorektno, ali jest legitimna politička igra.
Hoće li oduševljenje stanovništva dinamikom obnove nakon potresa dati dodatno krila HDZ-u na izborima?
- Da, mada je sve što se tiče obnove nakon potresa poveća sramota Vlade Republike Hrvatske. Ipak, činjenica jest da se imenovanjem Branka Bačića za potpredsjednika Vlade i ministra prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine počelo graditi, da se ljudi useljavaju u čvrste i tople objekte, da nisu više po kontejnerima i slično, pa bi HDZ na tome trebao profitirati. Teško mi je zamisliti da će birači zaboraviti kako se dvije godine nije radilo ništa po pitanju obnove i da je to vrijeme bačeno u vjetar te da su mnogi izgubili zdravlje živeći u kontejnerima, ali je moguće da se ne pamti dugo, nego do unazad šest mjeseci.
Marketinški stručnjak Krešimir Macan je ustvrdio uoči Božića na televiziji N1 da će izbore presuditi dodatak na mirovine. Koliko su za HDZ bitni pitanje troškova života građana te socijalne politike s raznim transferima iz državnog proračuna ka različitim društvenim skupinama?
- Bitno im je to. HDZ vjerojatno misli da im je to važnije nego što uistinu jest jer u suprotnome ne bi izdvajali toliki novac u tu svrhu, na čemu će zasigurno i profitirati, no ne u tolikoj mjeri da će odlučiti izbore. Podcjenjuje se umirovljenike procjenama da će dati svoj glas na izborima nekome zbog 50 eura jednokratne pomoći. Dio birača će zasigurno glasati za HDZ zbog takvih pomoći Vlade, ali ne vjerujem da će to biti masovna pojava. Živi se u teškim uvjetima i ljudima je svaki euro bitan, no ne vjerujem da će birači prije svega zbog takvih dotacija glasati za HDZ.
Premijer stalno ističe činjenicu da smo istoga dana ušli u Šengensko područje i eurozonu kao adut. Je li to građanima bitno?
- Nekima jest. Čini mi se da je uglavnom prelazak na euro kao službenu valutu u Hrvatskoj neutralna stavka pri odluci birača kome dati glas. Šengensko područje je bitno onima koji putuju. Takvih nije malo, ali nije niti previše – njihov broj nije odlučujući. Bez obzira na postojeća ograničenja, privremene kontrole na granici, kojih u zračnim lukama nema, za one koji putuju i gospodarstvo ulazak u Šengenski prostor je postignuće, no neće biti toliko važno na izborima koliko Plenković naglašava. Ukidanje viza za Sjedinjene Države također olakšava život, no koliko građana Hrvatske putuje u SAD?
Tko je glavni konkurent HDZ-u?
- I dalje SDP, kakav god bio i koliko god oslabio. Možemo! je također konkurent, mada je podrška toj stranci u opadanju. Most se jako trudi, ali je stalno na 7, 8 ili 9 posto podrške anketiranih birača, a slično je i s Domovinskim pokretom. SDP, a posebice u kombinaciji s Možemo, jest glavna opozicija HDZ-u.
Kako gledate na skepsu Možemo glede suradnje s SDP-om?
- Ona je logična, gledano iz njihove perspektive. Možemo ne želi biti mlađi partner SDP-u, nego na izborima samostalno testirati svoju snagu. Zajednički izlazak na izbore bi bio bolji objema strankama u odnosu na samostalni, ali, eto, Možemo je procijenilo da bi to nanijelo štetu njihovoj prepoznatljivosti, da bi ih se gledalo kao prirepak SDP-u. No, mogli bi se prevariti u procjeni da mogu samostalno osvojiti dosta glasova s obzirom da su izvan Zagreba kadrovski i organizacijski jako slabi.
Kakvu podršku uživaju u Zagrebu?
- Izgubili su dio birača, ali ne previše jer im niti opozicija nije bogzna kakva, pa utoliko imaju sreću. U Zagrebu relativno dobro stoje, no Zagreb će na parlamentarnim izborima biti podijeljen u tri izborne jedinice, a drugdje nisu pustili korijenje, niti u Dalmaciji, niti na Kvarneru i Istri, gdje su imali i veću šansu za to, nema ih u Međimurju i Slavoniji… Da su išli na izborima s SDP-om, mogli su jedni drugima popuniti rupe. Možemo je vjerojatno dobro odlučilo s obzirom na izgradnju prepoznatljivosti stranke, ali nije, ako se želi smijeniti HDZ, što bi se lakše ostvarilo da su išli zajedno u predizbornu koaliciju, a nakon izbora sklopili koaliciju s nekom opcijom zdesna, primjerice Mostom, ili s liberalima, ako bi neka od liberalnih stranaka ostvarila dobar rezultat.
Most nerijetko govori o Pavlu Vujnovcu. Je li ta osoba bilo kakav politički faktor?
- Jest, naravno, s obzirom da će preuzimanjem Fortenove imati godišnji prihod od 14 milijardi eura, što je oko 20 posto hrvatskog brutodomaćeg proizvoda. Sve i da Vujnovac ne želi biti politički faktor, to bi bio s obzirom na gospodarski utjecaj, a pogotovo je politički faktor s obzirom da to očigledno i želi biti, pa igra na više političkih grupacija. Riječ je o politički zainteresiranom čovjeku čija poslovna priča i dalje ima velike veze s politikom. On sebi ne može dozvoliti da bude politički nezainteresiran s obzirom na svoj poslovni značaj. Možda su Mostovi motivi za rat s Vujnovcem prizemni, no gledano politički i načelno logično je ukazivati na nekog prilično misterioznog, a koji će uskoro imati 20 posto BDP-a Hrvatske. Taj čovjek je tema, bez obzira htio on to ili ne, odnosno htjeli mi to ili ne. Netko s tolikim udjelom u nacionalnom bogatstvu bi bio tema svugdje u svijetu.
Koliko je vjerojatno da se predsjednik Milanović odluči natjecati za drugi mandat?
- Rekao je da će odlučiti o tome nakon što se provedu parlamentarni izbori, no moj je dojam da će se vjerojatno natjecati za nov mandat.
Na podršku kojih društvenih skupina, odnosno političkih opcija može računati za reizbora?
- Raznorodnih. Sigurno će ga podržati ozbiljan dio ljevice oko SDP-a, Socijaldemokrata i Možemo. Nije izgubio glasova na ljevici koliko se tumači u javnosti, niti je dobio glasova na desnici koliko se procjenjuje – izgubio je dio glasova na jednoj, a dobio dio podrške na drugoj strani. I dalje ne vidim pripadnika neke od institucionalnih stranaka koji bi mu mogao parirati na predsjedničkim izborima. Možda se pojavi neka nezavisna ličnost kao kandidat, no u svakom slučaju šanse predsjednika Milanovića su ozbiljne, ako se odluči kandidirati za drugi mandat.
Bi li mu najveći rizik za reizbora bio HDZ-ov gubitak vlasti na parlamentarnim izborima?
- Bi, jer birači rezoniraju da izaberu nekoga tko bi bio antipod, da se ostvari politička ravnoteža. Stoga bi reizbor predsjednika Milanovića bilo pitanje formalnosti, ako bi HDZ ostao u Banskim dvorima. Osvajanje drugog mandata bi mu se zakompliciralo, kada bi HDZ postao opozicija, no čini mi se da će predsjednika Milanovića biti teško pobijediti, bez obzira tko bi mu bio protukandidat.
*objavljeno na KAportalu