“Kad god je govorila o demografskoj politici, lokalna vlast je pričala o izgradnji vrtića. Istina je da su neki vrtićki objekti obnovljeni, no očito ih nema dovoljno. Treba ih pitati zašto je tome tako. Neophodno je graditi vrtiće, ali nije dostatno, što se vidi i iz demografske slike”, komentira u intervjuu iz ciklusa “ZOOM POLITIKON” nezavisni karlovački gradski vijećnik Dražen Cukina vijest da je, po prvim rezultatima bodovanja, bez upisa u vrtiće u vlasništvu Grada Karlovca ostalo 154 djece u pedagoškoj godini 2023./24., od kojih je 87 one čiji su roditelji zaposleni.
Na pitanje zašto grade vrtiće kao “palače”, umjesto jeftinijih montažnih, pa da ih više izgrade, gradonačelnik i predsjednik Gradskog odbora Hrvatske demokratske zajednice Damir Mandić je u siječnju odgovorio da bi radije u slučaju potresa da mu dijete bude u objektu čvrste gradnje, umjesto u montažnom. To je na društvenoj mreži fejsbuk komentirao građevinar i statičar te nekadašnji političar Davor Petračić tvrdnjom da je u biti upravo suprotno – u slučaju potresa je bolje biti u montažnom objektu “kojoj zbog male mase ne prijeti nikakva opasnost od urušavanja”.
- Nisam potkovan u građevinarstvu, ali znam da ima montažnih zgrada vrlo otpornih na potrese, koje se ljuljaju, ali ne pucaju.
Radio sam reportaže s Banije/Banovine nakon potresa i jedan čovjek u Majskim Poljanama mi je rekao da mu se kuća srušila za potresa kao kula od karata, ali je drveni sjenik – ostao na mjestu.
- Da, očito je bio građen drugačije od kuće.
Radite u Državnom zavodu za statistiku. Što kažu najnoviji podaci o kretanju broja stanovnika Karlovca?
- Sve se može svesti na to da Karlovac gubi stanovništvo godinama. Prirodni prirast Karlovac je negativan, što znači da je više umrlih nego rođenih. Zanimalo me od kada je to tako, pa sam istraživao podatke iz 1990-ih i 1980-ih, što je već zahtjevnije za istraživati s obzirom da treba prekapati po papirima jer podaci nisu digitalizirani. Znam da je 1982. ili 1983. godine prirodni prirast bio negativan i tako je od tada do danas. Dakle, već najmanje 40 godina više ljudi umire nego što se rađa u Karlovcu. Ipak, do 1991. godine broj stanovnika Karlovca je rastao, a to je zato što je mnogima ovaj grad bio interesantan i tu su se doseljavali. Od 1991. godine to više nije tako – imamo negativan prirodni prirast i imamo više iseljenih nego doseljenih. Situacija je kritična i zbog nje bi se netko trebao zabrinuti, no nisam primijetio da se netko brine.
Gradonačelnik je istaknuo ulaganje u vrtiće kao mjeru koja bi trebala zaustaviti pad broja stanovnika.
- Ponavljam, to jest nužno, ali nije dovoljno. Ako se usredotočimo samo na takvu politiku, stopa fertiliteta opet neće biti dostatna, a tome svjedoče i podaci iz ostatka Europe. Ulaganje u vrtiće može samo ublažiti sliku, a neće je izmijenit.
Bi li industrija pomogla?
- Nije realno da se otvara industrija kakva je bila “Jugoturbina”. Nekad se dolazilo raditi u toj tvornici i živjeti u Karlovcu. Pretpostavljam da to više nije moguće jer su se vremena i industrija promijenila. Trebalo bi u Karlovcu zadržati inovatore kao što je Albert Gajšak jer očigledno takva industrija danas ima prođu i može privući novo stanovništvo, no sam Gajšak je preselio poslovanje u Zagreb s tvrdnjom da u Karlovcu ne može pronaći dovoljno prikladnih suradnika, a mi se i dalje hvalimo da je on naš, mada u biti više nije, što je šteta. U takvoj industriji rade pretežito mladi. Da smo uspjeli zadržati takvu industriju, možda bi neki mladi došli ovdje živjeti.
Nije li riječ o usudu, o zakonitosti odnosa između centra i periferije?
- Moguće je da je tako. Blizina Zagreba, koji nudi puno više mogućnosti, pogotovo za tvrtke kao što je Gajšakova, je blagoslov i prokletstvo za Karlovac.
Moglo bi se ipak očekivati da se netko preseli u Karlovac, a nastavi raditi u Zagrebu?
- Za to bismo trebali imati drugi kolosijek. Zanima me što će biti kada se napokon napravi. To je trebalo napraviti prije deset ili petnaest godina. Danas se može živjeti u Karlovcu, a raditi za tvrtku u Sjedinjenim Državama. Dakle, radi se u sve većoj mjeri od doma. Nadam se da drugi kolosijek nije zakasnio i da će polučiti rezultate.
No, problematičan je i sustav prijevoza unutar samog Zagreba – lako se dođe do Glavnog kolodvora, ali onda još treba do Dubrave, primjerice?
- Radim u Zagrebu, ali imam sreću da mi je radno mjestu u središtu grada, deset minuta hoda od Glavnog kolodvora. Zagreb ima dobro riješen sustav prigradskih vlakova, pa se na Glavnog kolodvoru može presjesti do Borongaja, primjerice. Ta je mreža prilično dobro razgranata. Znam da je to sve nezgodno i da putnicima može ići na živce, ako se mora presjedati…
I u podzemnim željeznicama se presjeda?
- Da, ali vlakovi metroa dolaze svakih tri minute.
U “Karlovačkom listu” ste imali kolumnu “Do metropole i nazad”, o tome kako putujete vlakom, ako se ne varam od 1981.?
- Tako je.
I nikako da stignete – već ste 42 godine na putu?
- To mi je valjda sudbina. Neću putovati u mirovini. Počeo sam putovati kada sam počeo studirati – nisam nikad živio u Zagrebu. Prvi puta sam 1982. ili 1983. godine, na drugoj ili trećoj godini studija, prvi puta čuo za izgradnju drugog kolosijeka. Moguće je da odem u mirovinu prije no što ga izgrade, premda su se radovi zahuktali, što vidim putujući željeznicom.
Mrtva je trka između izgradnje drugog kolosijeka i Vašeg odlaska u mirovinu?
- Moguće je – ne zna se tko će pobijediti.
Kad odlazite u mirovinu?
- Morao bih raditi još pet godina barem, pa mislim da će izgradnja drugog kolosijeka ipak pobijediti.
Na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća Karlovca ste na aktualnom satu otvorili temu preseljenja Hrvatskog željezničkog muzeja iz Zagreba u Karlovac.
- Jesam.
O čemu se radi?
- Naš željeznički kolodvor na Baniji bi trebalo temeljito restaurirati i oplemeniti sadržajima. Pored njega su željezničke zgrade u kojima su se ranije čuvali vagoni, popravljale lokomotive i slično. Ti objekti propadaju, a upisani su kao kulturno dobro industrijske arhitekture. Hrvatski željeznički muzej je pak smješten u Zagrebu na prostoru nekadašnje Tvornice željezničkih vozila “Gredelj” i potpuno je neaktivan, a postav se može vidjeti samo na internetu. Bilo bi jako lijepo da se u sklopu izgradnje drugog kolosijeka i zgrade kolodvora, obnove i ostale zgrade i da se u njih smjesti Hrvatski željeznički muzej, koji bi mogao biti poput Muzeja Domovinskog rata na Turnju, dakle s vanjskim postavom, s lokomotivama, i unutarnjim. Pretpostavljam da bi Hrvatske željeznice bile zainteresirane za to. Budući da se Karlovac i inače predstavlja kao grad muzeja, još jedan bi dobro došao, posebno jer na Baniji nedostaje kulturnih sadržaja. Zašto bi turist iz Kine došao na Baniju?
Dva su hotela na Baniji.
- To je točno. Primjećujem turiste kako klipšu iz hotela koji se nalazi kod rampi autoceste prema središtu grada. Na Baniji nemaju ništa za pronaći od kulturnih sadržaja.
Hrvatski željeznički muzej je već 30 godina u Zagrebu na “privremenoj” lokaciji?
- Tako je. Unazad pet godina je u potpunosti zatvoren jer se spominje da će na toj lokaciji niknuti trgovački centar. Možda bi bilo dobro rješenje da muzej u Karlovcu pronađe mjesto pod suncem.
Na mrežnoj stranici Hrvatskog željezničkog muzeja istaknuta su tri hrvatska željeznička kompleksa od posebne vrijednosti, gledano s aspekta industrijske baštine – u Zagrebu, Karlovcu i Rijeci.
- Tako je. To je prva željeznička pruga, koja datira iz Austro-Ugarske. Ne postoji razlog da Hrvatski željeznički muzej ne bude u Karlovcu.
Jeste li zainteresirali gradonačelnika za ovu temu?
- Mislim da nisam. Prišla mi je Hrvojka Božić, ravnateljica Muzeja grada Karlovca, i rekla da sam iznio dobru ideju i da joj se jako sviđa.
H. Božić bi mogla biti strojovođa te ideje?
- Mogla bi, isto i šef postaje.
Jeste li kada zakasnili na posao putujući vlakom i, ako jeste, koliko najviše?
- Zakasnio sam jedan cijeli dan. Došao sam na željeznički kolodvor kad je padao jaki snijeg. Pitao sam kad će doći vlak, a odgovorili su da se to ne zna, da bih se zatim okrenuo i vratio doma spavati. Nazvao sam svoje na poslu, objasnio situaciju i rekao da mi oduzmu od viška sati koje sam ostvario.
Niste otišli na autobus?
- Nisam jer je previše padao snijeg i bilo je baš ružno, a na vijestima sam vidio da je u Zagrebu prometni kolaps. Mislim da je prošlo četiri ili pet godina od tada. Najgore mi je bilo dok sam putovao na ispite za studiranja. To mi se dogodilo jednom ili dvaput, a nakon toga više nisam išao vlakom na ispit, nego autostopom, što se pokazalo pouzdanijim načinom putovanja.
Studirali ste i diplomirali matematiku?
- Jesam.
Jeste li nakon kašnjenja na ispit putujući vlakom rekli profesoru da ste preračunali?
- Nisam se toga dosjetio.
U Naselju Marka Marulića, od kućnog broja 10A do kućnog broja 10F, sam na gradilištu, na pedesetak metara razdaljine, izbrojao 29 šahtova.
- Ne znam što bih rekao na to. Primijetio sam da na Borlinu ima jezivo puno šahtova.
Upitao sam Grad Karlovac zašto je toliko šahtova. Nisam dobio još odgovor, pa sam se obratio umjetnoj inteligenciji.
- Što je ona rekla?
Pitao sam ju zašto je na pedesetak metara 29 šahtova u jednoj ulici. Odgovorila je da je moguće da su ti šahtovi postavljeni sukladno lokalnim regulacijama i industrijskim šahtovima i slično. Umjetna inteligencija ne predviđa mogućnost javašluka.
- Nije je nitko naučio na to. Vjerojatno bi se zadimila kad bi je se učilo da uzme u obzir i nemar. Nisam siguran bi li umjetnu inteligenciju trebalo zvati umjetnom ili uvjetnom. Mnogo toga ona ne može dokučiti.
Hoćemo li u konačnici imati umjetnu inteligenciju za gradonačelnika?
- Ne znam. Za sada se umjetna inteligencija ne može kandidirati na izborima, ali to se možda promijeni. Baš me zanima koliko bi dobila glasova birača.
Filmski ste kritičar i zasigurno ste pogledali mnogo filmova sa zombijima.
- Jesam.
Volite li takve filmove?
- Ne baš, ali sam ih mnogo pogledao.
U srijedu sam u kafiću “Moj kutak” na karlovačkoj tržnici upoznao čovjeka koji je mrtav već dvanaestu godinu.
- Mrtav je?
Jest. U novčaniku nosi sudsko rješenje Općinskog suda u Karlovcu iz 2011. godine u kojemu ga se proglašava mrtvim, zbog čega se taj neki sudski postupak prekida. Uslikao sam njegovo rješenje i njegovu osobnu iskaznicu koju mi je osobno dao.
- Rekao bih da njegovo proglašenje mrtvim ne predstavlja nikakav oblik inteligencije.
Ni umjetne ni prirodne?
- Tako je.
Imamo negativan prirodni prirast, no možda bismo mogli imati pozitivan neprirodni?
- Sve je moguće.
Jeste li uzbuđeni glede obnove kina “Edison”? Ako se dobro sjećam, gradonačelnik je rekao da bi mu bilo degutantno svečano otvarati kino nakon toliko godina što Karlovac nema kinematografsku djelatnost.
- Čuo sam da je to rekao. Ne treba svečano otvarati mnoge stvari, pa i kino u 21. stoljeću.
U ovo stoljeće smo ušli tako što je ministrica pravosuđa svečano otvorila dizalo u jednoj zgradi.
- To je točno. To jest bilo degutantno. Ima još takvih primjera, nažalost. Shvaćam da je gradonačelniku to čudno i neprihvatljivo, ali mi nije jasno zašto mu nije prije izbora neprihvatljivo blagoslivljati kamene temeljce na kojima se ništa neće graditi.
Na što mislite?
- Kod robne kuće je dugo stajao pano o podzemnoj garaži, koja nikad nije izgrađena. Možda nisu tamo stavljali kamen temeljac.
Gradonačelnik obilazi gotovo sve događaje, ali nije bio na prvom karlovačkom prajdu. Kako to komentirate?
- Očito nije gradonačelnik baš svih građana Karlovca.
Jeste li obišli Nikola Tesla Experience Centar (NTEC) iliti, kako ga u zloj namjeri nazivam, Nikola Tesla Diznilend Centar?
- Nisam još. U srpnju sam na godišnjem, pa ću to iskoristiti da posjetim centar.
Jeste li pratili izvještaj o otvaranju?
- Jesam. Vidio sam da je bio prisutan predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković i da su svi bili jako sretni. Valjda su sva svjetla na parkiralištu dobro radila.
Nisam pratio gdje se parkirao premijer, ali bi valjda bilo logično da se parkirao na parkiralištu NTEC-a.
- I meni.
Uskoro će se graditi novi vrelovod prema Baniji. Raduje li Vas to?
- Živim na Baniji. Vidio sam da su nakon 1. svibnja ocrtali trasu, no ništa se još nije počelo raditi. U drugim dijelovima grada su se barem cijevi dovukle i nešto se radi. Vrelovod od toplane do Banije je duži od kilometara. U toj se četvrti griju tri nebodera i željeznički kolodvor posredstvom centralnog toplinskog sustava. Možda bi bilo logično na Baniji napraviti manju centralu koja bi opskrbljivala samo taj kvart.
*objavljeno na KAportalu