Karlovčanin s engleskom adresom Viktor Volarić-Horvat stigao je u nedjelju u rodni grad biciklom iz Londona iz kojega se uputio 15. svibnja.
U Karlovcu će se odmoriti dan-dva, a onda se vratiti u London gdje ovaj 36-godišnji psiholog po struci radi više poslova, kao glazbenik i producent te tehničar na jednom konzervatoriju. U britanskoj metropoli živi četiri i pol godine, a u Velikoj Britaniji ukupno devet.
Rekao je da se prije tri godine, uoči drugog “lokdavna”, odnosno strožih mjera s ograničenim kretanjem uslijed pandemije koronavirusa kanio naći s nekime u Luksemburgu, međutim nije mogao tamo ići uobičajenim načinima prijevoza, pa se počeo šaliti bi li mogao biciklom i tako je začeta ideja da na takav način upozna Zapadnu Europu. “Prošao sam Stari kontinent nekoliko puta automobilom, no to mi nije bilo dovoljno sporo. Vozeći se autoputom možeš od krajobraza vidjeti samo više planine, eventualno rijeke. Odlučio sam se na vožnju biciklom ne bih li vidio što više prirode i ruralnih predjela”, rekao nam je Volarić-Horvat.
Ovo putovanje opisuje kao bijeg iz Londona koji mu “u zadnje vrijeme teško pada zbog buke, intenziteta i veličine”. “Profesionalno mi se u Engleskoj događa sve više toga dobroga, no dugogodišnja izolacija od mira i tišine te uskog kruga ljudi je nešto što možda više i ne mogu izdržati. Stalno razmišljam o povratku. Sljedeće godine planiram doći u Hrvatsku na duže razdoblje. Hrvatska je znatno napredovala u pogledu životnog standarda i profesionalizma. Europska unija nas je natjerala da se uozbiljimo, a od izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz te zajednice ta se zemlja počela strmoglavljivati u smislu ekonomske moći – svi su tamo sumorni i tužni”, nastavio je Volarić-Horvat.
Mislio je da će mu za putovanje biciklom od Londona do Karlovca trebati 14 dana kada je kretao, ali se putovanje malo odužilo. “Moraš biti otvorenog uma i fleksibilan za promjenu rute. Saznao sam na putovanju za posebnu mrežu biciklističkih staza u Belgiji, koju u dobroj mjeri čine napuštene pruge. To sam odlučio proći. Posjetio sam i selo Schengen u kojemu je potpisan Šengenski sporazum. Tamo sam razgledao muzej Europske unije. Bio sam i u Strasbourgu. To je ‘bolesno’ lijepi grad, a lijep je i sam grad Luksemburg”, iznio je Volarić-Horvat.
Dodao je da mu je drugi cilj bio Schwarzwald zbog čuvene torte. Tamo je dospio na vrh koji se nalazi na 940 metara nadmorske visine i na kojemu je vidikovac u obliku punog kruga, a Viktor pogled opisuje spektakularnim. Prateći obalu Bodenskog jezera je ušao u Austriju.
Na putu je sreo puno biciklista. Pohvalio je biciklističku infrastrukturu u zemljama kroz koje je prošao i ustanovio da je očito puno truda uloženo u mapiranje biciklističkih trasa. “Ipak, dogodi se da se voziš uz kamione. Jedina neugodnost s ovog puta je bila kada je neki vozač kamiona bijesno trubio”, rekao je Volarić-Horvat. Primijetio je da bi problem mogao biti u onome što je nazvao prekomjernim brendiranjem s rutama različiti boja i oznaka, što može zbuniti. U Njemačkoj i Francuskoj je vidio samoposlužne stanice za servis bicikala. “Osjećam potrebu usporediti biciklističku infrastrukturu u Karlovačkoj županiji s onom koju sam upoznao na putovanju Zapadnom Europom. Devet godina se nisam u Karlovcu vozio biciklom. Istraživanje te infrastrukture je prvo što ću uraditi. Veselim se tome”, najavio je Volarić-Horvat.
Naveo je zapažanje inovatora i poduzetnika Stevea Jobsa da je biciklist “najefikasnija životinja”, ako govorimo o kretanju, efikasniji od kondora. Viktor je istaknuo da je bicikliranje fenomenalan način kretanja, ako se vozi opušteno, bez obveze, odnosno nenatjecateljski, jer se čovjek kreće, i to prirodom. “Svjež zrak, kretanje i estetika prirode mogu poništiti sve brige”, napomenuo je Viktor.
*objavljeno na KAportalu