Socijaldemokratska partija Hrvatske i Možemo su u Karlovcu ustvrdili da je premijer i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Andrej Plenković glavni krivac za visoku stopu inflacije u Hrvatskoj, što zumiramo s političkim komentatorom portala Index Goranom Vojkovićem.
Inflaciju su nazvali po premijeru kojemu su se izrugivali da do nekidan nije čuo za sezonsku inflaciju, onu koja se javlja ljeti u priobalju.
– Oporba nastoji osvojiti glasove koje u zbroju i imaju više od HDZ-a, no imaju i strateški problem – šefovi oporbe nisu stranački šefovi SDP-a i Možemo, nego predsjednik Republike Zoran Milanović koji je zauzeo ulogu nasuprot HDZ-a i pod tim se kišobranom više ne može nitko drugi pojaviti. Ako Predsjednik održi konferenciju za tisak, normalno je da će svi novinari to popratiti. Ako imate veliko stablo, mala oko njega se ne mogu razviti u velika. Stranke moraju imati ljude na teretnu po izbornim jedinicama i moraju se iskazati, a na prošlim parlamentarnim izborima je predsjednik Milanović preko razine ustavnih ovlasti stao na stranu oporbe i izlaznost je bila enormna te se dogodilo da je HDZ posložio parlamentarnu većinu. Dakle, takav oporbeni model nije uspio. Milanović se sada uhvatio teme odlaska dvadesetak vojnika na vojnu paradu u Pariz, što je protokolarna stvar. Inače, hrvatski vojnici su zadnji puta bili na toj paradi 2013. godine kada je premijer bio upravo Milanović i sad čekam da predsjednik Milanović “opere” premijera Milanovića. Inflacija političarima nije draga, a ima matematičke uzroke koje nitko od njih ne voli javno spominjati. Jednim dijelom je uzrok naš sezonski model turizma koji stvara uistinu sezonsku inflaciju. U Ljubljani kao turist ne razmišljaš je li boca vode euro ili euro i pol – kupiš prvu koja se nudi. Dolazim s Visa i u selu je zimi 50 ljudi, mada bolje rečeno 20 jer je preostalih 30 prijavljeno samo da ne plaća porez na vikendice, da bi odjednom u mjesto pristiglo petsto ljudi koji se opskrbljuju u maloj trgovini u centru Visa. Tada će vlasnici trgovine podignuti cijenu, naravno. Prvo, skupa im je radna snaga jer je teško pronaći nekoga tko će raditi u trgovini tijekom cijele godine i prodaje se sve po bilo kojoj cijeni. To nije problem, ako ste vlasnik tri ili četiri apartmana, no ako ste na tom istom Visu umirovljenik, učitelj, netko tko fizički ne može raditi, niste dobro prošli jer su cijene podignute i neće se vratiti na staro. Naši ljudi ulažu novac u nekretnine, a Hrvatska ne gleda baš podrijetlo novca. Vjerojatno dosta stranaca ulaže u Hrvatsku jer je ona ipak stabilna zemlja-članica Europske unije i neće im nitko tu nacionalizirati imovinu. Zamislite da ste ruski mali kapitalist, ne nužno vezan za ruskog predsjednika Vladimira Putina – biste li uložili u zemlju u kojoj možete pasti kroz prozor, ako se ne svidite lokalnom šerifu, ili biste to pretvorili u bitkojne, prebacili frendu u Cipar, on u neku firmu u Italiji koja kupi dva apartmana u Zadru? Vjerojatno postoje ulaganja koja predstavljaju pranje novca, mi to ne pratimo dovoljno, pa cijene rastu. Nemamo više niti jednog diskontera u Hrvatskoj, a imali smo. Kako ćete prepoznati diskontera među trgovačkim lancima? Po tome što ne pušta glazbu u trgovačkom centru s obzirom na to da smanjuje sve troškove, pa ne želi plaćati niti ZAMP. Strateški bi država mogla otvoriti prostor za nove diskontere. Međutim, dolazi nam dvadeset milijuna gostiju godišnje i oni troše, a većinom su smješteni u apartmanima. Potražnja enormno raste jer radne snage nema i logistika je komplicirana – pogledajmo samo koliko sati traje prebaciti sladoled kamionom od Zagreba do Visa i koja logistika za to treba, primjerice. Dodatno, naši trgovci poznaju naše običaje i znaju da su Hrvati jako inertni prilikom izbora trgovačkih lanaca, dok će Nijemac obilaziti trgovačke centre radi pola eura jeftinijeg artikla, a čak i robujemo robnim markama. Dakle, mnogo je preciznih uzroka inflacije, no to nitko ne želi priznati jer će se zamjeriti biračima, pa je najlakše oporbi optužiti Plenkovića, a Plenkoviću pozivati na to da cijene budu jednake – i jedni i drugi znaju da rade igrokaz za birače od kojih, nažalost, velik broj nije ekonomski pismen jer to nisu učili u školi. Učili smo svi kamatni račun, no je li netko od nas učio kako se to odražava na stambeni kredit i koliko razlika do pola posto kamate na 30 godina čini razliku u kreditu? Ameri ne bi pali na tu priču o inflaciji jer njih zanimaju konkretne stvari. Ubrzo će biti izbori za Kongres, a američki predsjednik Donald Trump i Republikanska stranka stoje jako loše i neće gubiti glasove zbog gluposti koje Trump izvodi, nego jer je prosječni birač shvatio da živi gore no što je živio – skuplja su mu jaja, skuplji je benzin, život je postao teži i glasat će za druge. U Hrvatskoj su birači poput nogometnih navijača – ako Hajduk gubi, nećeš sljedeće godine igrati za Rijeku.
Trump ima poprilično vjernu sljedbu.
– Ima, no jedno je glasna sljedba, a drugo prosječan birač. Vidi se to po komentarima na društvenim mrežama – neke rubne političke opcije imaju puno gorljivih pratitelja, a onda dođu izbori i nema ih nigdje.
Održavaju li rasprave na društvenim mrežama stvarno stanje u društvu?
– Ne. Rasprave potiču sukobe, a imamo puno manje sukoba u društvu no što bi se to dalo zaključiti po društvenim mrežama. Shvatilo se 2018. ili 2019. da sukob potiče odgovor, a pišući odgovor pola minute više ste za mobitelom i moći ćete vidjeti reklamu više pritom. Prvo su politički analitičari koji su radili kampanju na društvenim mrežama primijetili da svađalačke negativne kampanje polučuju puno veći rezultat. Sad se te svađalačke kampanje prebacuju u stvarnu politiku i u društvo, možda čak i potenciraju nasilna ponašanja. Algoritmi korisnika dodatno okružuju sumišljenicima – ako gledate slike o teorijama ravne Zemlje, dobivat ćete sve više takvih slika.
Koliki utjecaj ti algoritmi i takav način funkcioniranja društvenih mreža koje su sve u privatnom vlasništvu imaju na društvo, po Vašoj procjeni?
– Prevelik. Algoritmi zaista mogu okrenuti društvo u smjeru u kojemu želi vlasnik mreže, što znači da se društvo može usmjeriti tako da vlasnik mreže potiče neke stavove i algoritme. To je protivno ideji demokracije, a trebali bi biti bitni argumenti. Smoking se smatra elitističkim vidom odjeće za posebne događaje, a izmišljen je za to da ujednači muškarce iz više srednje klase, da bi na večeri svi bili jednako odjeveni, pa da samo argumenti utječu na to je li netko bitan. U Americi je X iznimno važna društvena mreža, no kod nas na toj mreži ne biste mogli izabrati jednog saborskog zastupnika i zato morate imati mrežu na terenu. Iz tog razloga HDZ dobiva više glasova od onoga što mu daju ankete – ima takvu infrastrukturu. Terenom se na svom području povremeno bavi Domovinski pokret, a teren je izgubio SDP, dok Možemo to nikad nije razvilo izvan Zagreba. U svih 550 jedinica lokalne i regionalne samouprave u Hrvatskoj podružnice jedino ima HDZ. SDP ima oko četiri stotine podružnica, no mislim da su uslijed unutarnjih sukoba unazad desetak godina izgubili više od polovice.
Je li Milanović glavni vinovnik toga?
– Jest. Stoji u pozadini stranke i gura svoje prijatelje, članove njegove Vlade koja nije tu punih deset godina.
Je li Milanović na proruskoj liniji?
– On je na liniji protiv Plenkovića. Zbog mnogo toga što tvrdi djeluje da je na ruskoj liniji, ali bitno je da govori protiv Plenkovića. Da premijer kaže da je temperatura zraka 36 stupnjeva Celzija i preporuči da se odjene u laganu svjetlu odjeću, Milanović bi uzvratio da treba odjenuti crnu vunenu jaknu. Sada traje sukob između premijera i Predsjednika oko odlaska 20 vojnika na mimohod u Pariz, što se prelama preko načelnika Glavnog stožera i ružno je što je tako, a Hrvatska vojska je 2013. godine sudjelovala u tom mimohodu kada je Milanović bio premijer. Nije se u međuvremenu ništa promijenilo u odnosima Francuske i Hrvatske. Svima je jasno da je to protokolarna gesta.
Koja je simbolika tog mimohoda?
– Francuska ga održava svake godine. Riječ je o velikoj sili koja je morala stvoriti nove simbole kada je uradila rez s kraljevskom tradicijom, pa je jedan od tih simbola taj mimohod. Poslati delegaciju tamo nema puno veze s vojskom, nego je riječ o diplomatskim pričicama. Bit će možda 20 stranih delegacija s po desetak vojnika. To je potpuno nebitna priča.
Jedan od uzroka inflacije je i kriza u Hormuškom tjesnacu u kontekstu rata Sjedinjenih Država i Izraela protiv Irana, a Vi ste stručnjak za pomorsko pravo.
– Da, za pomorsko i uopće prometno pravo. Završio sam u Splitu poslijediplomski studij pomorskog i prava mora. Bavio sam se primarno pomorskim dobrom, ali znam dobro i pravo mora jer nas je tome učio profesor Davorin Rudolf.
Američki državni tajnik Marco Rubio kaže da Iran ne smije naplaćivati prolaz Hormuškim tjesnacem, no politički komentator Tonči Tadić je napomenuo da niti Iran niti Sjedinjene Države nisu potpisnice Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS) koja to regulira.
– Nisu tu konvenciju ratificirale, no pravo neškodljivog prolaska i pravo međunarodnih tjesnaca je toliko rašireno da se smatra dijelom međunarodnog običajnog prava, pa time obvezuje čak i zemlje koja nisu ratificirale UNCLOS. Na tom području nema niti jednog metra otvorenog mora. Moramo shvatiti koncept neškodljivog prolaska. Strani civilni brodovi imaju pravo prolaziti kroz teritorijalno more drugih država institutom neškodljivog prolaska. Od Visa do Palagruže su hrvatske teritorijalne vode i bilo koji brod može otići u Sloveniju ili Trst kroz naše vode bez najave, posebnih postupaka i naplate. Kod međunarodnih tjesnaca kao što je Hormuz nema ograničavanja niti vojnih brodova i podmornice mogu ploviti zaronjene, a ratni brod može proći uz najavu najkraćom rutom i oružje mora biti pozicionirano po okomici broda. U Hormuzu se ne bi smjelo naplaćivati prolaz nikome. Amerikanci su se upustili u vojnu akciju iz koje se ne mogu izvući, kao što se Putin ne može izvući iz ukrajinske. Činjenica je da je Iran krenuo razvijati nuklearnu bombu i legitimno je spriječiti širenje nuklearnog naoružanja na jednu takvu državu. No, Amerikanci sad ne znaju što uraditi. Iran je, kao prvo, ogromna zemlja. Ova priča je potpuno različita od one u Venecueli gdje je bio mali broj odanih diktatoru i nešto veći broj oportunista koji nisu skloni promjenama, kao što su kod nas bili viši oficiri Jugoslavenske narodne armije.
Takvi se uvijek prilagode promjeni režima, zar ne?
– Tako je. U Venecueli se predsjednik Nicolás Maduro okružio Kubancima – oni su činili njegovu tjelesnu gardu i kad je Amerika intervenirala venecuelanska vojska je zaključila da ne žele ginuti za nekoga tko im ne vjeruje, pa su propustili Amerikance, a u toj akciji su poginuli Kubanci. Iran pak ima decentraliziranu revolucionarnu gardu koja broji možda i stotine tisuća pripadnika koje ne bi bile na tim položajima, da nije tog režima – ne može se ukloniti par pojedinaca, pa da se sustav promijeni. Nadalje, Iran je ogroman i zemljopisno iznimno kompliciran. Brodovi u tjesnacu su jako osjetljivi i znamo da je s ne baš savršenim oružjem potjerana JNA iz Splitskog kanala, a u Hormuzu su deseci kilometara planinske obale i da nas dvojica uzmemo nekakvu haubicu, zabijemo se u rupu s oružjem dometa 20 kilometara i ispred nas se pojavi tanker dužine tristo metara – pogodit ćemo ga, ostavimo top i odemo kilometar dalje. Hoće li trošiti na nas dvojicu netko granatu od milijun dolara novčane vrijednosti? To su realne stvari. Amerikanci nisu predvidjeli što se sve može dogoditi. Stajalo ih je što se Trump okružio onima koji mu povlađuju.
Sjedinjene Države će proslaviti 250 godina Deklaracije o neovisnosti. Mnogi u raspravama smatraju da je Trump jedna od najvećih prijetnji toj državi u njenoj povijesti. Smatrate li to pretjeranim?
– Smatram. Trump je nastao kao reakcija na pretjeranu političku korektnost i iz razloga koji su se pokazali i kod Brexita. Mnogi su iz objektivnih razloga uslijed globalnog tržišta počeli živjeti gore jer su neke tvrtke napustile zemlju, a Trump im je obećao vratiti industriju, što se nije ostvarilo. Kad je iz jednog američkog grada veličine Slavonskog Broda otišla tvornica, cijeli grad je počeo umirati jer nema socijalne pomoći i radniku se cijeli plan za ostatak života urušio, a onda dođe Trump i kaže da će vratiti tvornicu, pa ga se doživjelo kao polubožanstvo. Naravno, nije vratio tvornicu, a da se nova i gradi, bila bi robotizirana i ne bi trebala tog radnika, odnosno umjesto pet tisuća tih radnika trebala bi dvije stotine inženjera, od čega polovicu iz Indije jer ih Ameri nemaju. Ljudi su povjerovali u Trumpove laži. Jako je lako u politici povjerovati u lijepu laž, a društvene mreže to potiču i pritom algoritamski isključe one koji kažu drugačije. Zbog društvenih mreža se počelo možda vjerovati lažima više no ranije. To će se republikancima i Trumpu obiti o glavu. Amerika će se vratiti – dovoljno je velika, ima dovoljno demokratske tradicije i kočnica na izvršnu vlast, no izgubila je puno na svojoj ulozi u svijetu i savezništava. Međutim, to je stanje stvari kojemu se treba prilagoditi.
*objavio KAportal