U Ilirskoj dvorani Gradske knjižnice “Ivan Goran Kovačić” u Karlovcu u srijedu je predstavljena knjiga povjesničara Ive Goldsteina “Povijesni revizionizam i neoustaštvo” koju je izdala nakladnička kuća Fraktura ove godine.
Urednik knjige Vuk Perišić je rekao da nije riječ o polemici s povijesnim revizionizmom “zato što taj revizionizam u Hrvatskoj niti ne zaslužuje polemiku” i da je ovo djelo “katalog revizionističkog beščašća”. “Revizionisti su učinili veliku grešku težeći da legitimitet Hrvatske utemelje na Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, okupacijskoj tvorevini iz Drugog svjetskog rata, iako je Republika Hrvatska izravna slijednica države osnovane u Topuskom na zasjedanju Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske. Ona nije stvorena samo u Topuskom, nego i u Jajcu prije točno 80 godina kada je Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije donijelo odluku o federativnom uređenju nove Jugoslavije. AVNOJ i jugoslavenski partizani se nastoje ocrniti i skloniti u marginu te se nastoji prepričati Drugi svjetski rat”, rekao je Perišić.
Dodao je da se suvremeni revizionizam ne bavi interpretacijama i reinterpretacijama, što je u historiografiji legitimno, nego da “jednostavno laže, krivotvori i izmišlja”. “Time se raskrinkava kao banalna politička propaganda u korist radikalne ili manje radikalne nacionalističke struje u hrvatskoj političkoj eliti. Pritom se nastoji cijelom tom propagandističkom pothvatu dati privid znanstvene utemeljenosti. Krajnji cilj je stvaranje unakaženog društva. Kada bismo tu situaciju preslikali na Europu, kada bi europska i svjetska civilizacija počele negirati Holokaust, kada bi se publiciralo da Auschwitz nije bio logor smrti ili kada bi se na perverzan način tumačilo narav nacizma, takva bi civilizacija bila distopijska i apokaliptična. U Hrvatskoj postoji trend koji zaziva takvu distopiju, no nadam se da u tome neće uspjeti”, poručio je Perišić i dodao da je srpski povijesni revizionizam gori od hrvatskog, da je “otišao mnogo dalje”.
Usprotivio se učestalo iznošenim stavovima da se ne treba baviti prošlošću i da je dosta rasprave o ustašama i partizanima te da se treba okrenuti budućnosti i napretku. “Ako društvo nije u stanju da savlada historiografsku i moralnu abecedu i ako kao općeprihvaćena istina ne bude etabliran stav da su ustaše bile običan ološ, a partizani na razini civilizacije, ne može se računati na suvisao napredak jer nema intelektualne i moralne snage za to”, kazao je Perišić.
Odvjetnik Anto Nobilo je napomenuo neoustaštvo treba sagledati kao dio šireg europskog problema. “Knjiga govori o povijesti, ali i sadašnjosti. Autor koristi znanstvene metode i knjiga je pravi rudnik preciznih podataka i analiza. Ona je, nažalost, aktualnija no što bi to bilo normalno za očekivati. Loša situacija u Europi je čini posebno aktualnom”, rekao je Nobilo.
Nastavio je da nikada u povijesti ljudskog roda informacije nisu brže putovale kao danas i da nikad nisu bile dostupne baš svima. Napomenuo je i da procesi stvaranja i distribucije informacija nikada nisu bili toliko demokratični. Zapitao se kako u tim okolnostima razlikovati vijesti od lažnih vijesti i kako uočavati trendove u duljem razdoblju, ako smo svake minute “zatrpani” novim informacijama. “Da bismo mogli analizirati procese u društvu, potrebno je prikupiti dovoljan broj relevantnih društvenih događaja u duljem vremenskom razdoblju, pa ih sagledati. Ova knjiga upravo to čini, i to je njezina posebna vrijednost. Ona rekonstruira revizionizam i neoustaštvo unazad tridesetak godina i dolazi do ključnog zaključka da neoustaštvo u Hrvatskoj nije eksces pojedinaca i marginalnih grupa, nego organizirani projekt dviju najjačih organizacija u našem društvu – hrvatske države i katoličke crkve, odnosno njihovih dijelova. Brojnim primjerima se može pokazati da hrvatska država podržava revizionizam”, ustvrdio je Nobilo.
Nastavio je da je predsjednik Franjo Tuđman bio jedan od rodonačelnika revizionizma i da ga je ohrabrivao. “Iznio je koncept pomirenja djece ustaša i partizana, što je izvorno ideja Vjekoslava Luburića. Suštinski je ideja loša. Naravno da sinovi ustaša i partizana surađuju u demokratskoj Hrvatskoj, ali se ne mogu miriti fašizam i antifašizam – jedno isključuje drugo. Riječ je, dakle, o logičkoj besmislici. Da bi se mirilo ustaše i partizane, ustaše treba napraviti pitomima, pristojnijima, a partizanima dodati neku negativnost, ne bi li ih se izjednačilo”, rekao je Nobilo.
Osvrnuo se i na sporove oko pozdrava “Za dom – spremni!”, koje je nazvao nepotrebnima i glupima, te Hrvatskih oružanih/obrambenih snaga – HOS-a. “Ljudi u NDH su ismijavali pozdrav ‘Za dom – spremni!’. Naša država je našla prostor za nj. Prvo su ga oslobodili na stadionima na kojima se mogu slušati najgore šovinističke parole. Tek ove godine od straha od sankcija Unije europskih nogometnih saveza (UEFA) se nešto poduzelo. Zaključeno je da taj pozdrav ima dvostruku konotaciju – kada se komemoriraju borci HOS-a, može se koristiti, pa se počelo masovno dolaziti u crnim uniformama. Osnivači HOS-a su ga osnivali isključivo naslanjajući se na tradiciju NDH. Amerikanci su bili tada protiv razbijanja Jugoslavije, a Beograd je tvrdio da je hrvatska vlast ustaška. Agent Središnje obavještajne agencije Sjedinjenih Država (CIA) je došao s 300.000 američkih dolara i postao potpredsjednik Hrvatske stranke prava. Išlo se vizualizirati beogradske tvrdnje o ustašama u Hrvatskoj. Tuđman je bio toga svjestan. To je ugrožavalo međunarodno priznanje Hrvatske. HOS je bio stranačka vojska. Osnovani su u ljeto 1991. Do jeseni su se uspjeli naoružati i postali su nešto brojniji, mada ih je bilo ukupno tek nekoliko stotina. Početkom 1992. su integrirani u Hrvatsku vojsku i od tada ne postoji HOS. To bi se sve zaboravilo da Hrvatskoj demokratskoj zajednici nije trebala većina u Hrvatskom saboru, pa je prihvaćen zahtjev HSP da se HOS prizna kao službena jedinica koja je branila Hrvatsku. Tako se legalizirao HOS”, iznio je Nobilo.
Ustvrdio je da katolička crkva nastoji odavno kreirati dvostruki identitet hrvatskog naroda po kojemu je “pravi Hrvat” onaj tko je Hrvat po nacionalnosti i katolik po vjeroispovijesti. “Da je Crkva mogla odigrati tu ulogu, morala je revidirati svoju sramnu ulogu za NDH. Ocijenili su da će to najbolje učiniti projektom da se Alojzije Stepinac proglasi svecem. Goldstein to prepoznaje i precizno dokumentira. Stepincu nije bio problem što se Židovi deportiraju u logore smrti, nego način na koji ih se deportira”, rekao je Nobilo.
Goldstein je upozorio da su povijesni revizionizam i neoustaštvo “fenomeni koji ubijaju ovu državu”. “Povijesni revizionizam je politika ispričana pogrešnim povijesnim argumentima. Otvoren sam prema drugačijim mišljenjima, no postoji crvena linija – ako se netko ne slaže s tvrdnjom da je NDH bila izdajnička i zločinačka tvorevina, ne možemo raspravljati. Vrlo često su najzagriženiji revizionisti gluhi na argumente. Osjećam potrebu da onima koji žele znati i koji su zbunjeni revizionističkom bujicom dam prave argumente. Od 1990. komentiram različite pojave revizionizma, pa sam skupio to na hrpu, pet godina analizirao i napravio inventuru onoga što se događalo. Neoustaštvo je viša dimenzija povijesnog revizionizma. Riječ o nanovom korištenju ustaškog narativa ili narativa ustaške emigracije, odnosno neoustaštva nakon 1990. Jedan od tih narativa je da su se Srbi pobunili protiv NDH zato što su genetski predodređeni protiv svake hrvatske države”, rekao je Goldstein.
Nastavio je da se uništava memorija o Narodnooslobodilačkoj borbi. “Mislili smo da će 2000. sva ta priča biti završena, no to se nije dogodilo. Vlade Ive Sanadera i Jadranke Kosor su se od toga ograđivale i nisu to podržavale, a 2015. s dolaskom na mjesto predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i s novom garniturom u HDZ-u se to prenijelo opet u srednju struju”, rekao je Goldstein.
Napomenuo je da je Jasenovac kao simbol ustaškog zločina “ključ priče” i da ga je kao zločin trebalo umanjiti i negirati. “To se radilo 1990-ih. Mnogi su negirali da se u Jasenovcu događalo bilo što zločinačko. Tvrdilo se da se tamo igrao nogomet, što je bilo već poznato, ali se zaboravilo spomenuti da ti nogometaši nisu preživjeli, osim dvojice, koja su se čudom spasila. To je bit revizionizma – zavrtati nekoliko podataka i predstaviti ih na pogrešan način i u pogrešnom kontekstu. Nisu uspjeli 1990-ih u negiranju Jasenovca, pa je došla koncepcija da se kreira ‘drugi Jasenovac’, takozvani trostruki logor – prvi od 1941. do 1945., drugi od 1945. do 1948., a treći u Staroj Gradiški, koji je bio zatvor. Čitava ta priča je bila bespredmetna. To je bilo potrebno da se izjednače partizani s ustašama. Otkrio sam lažne svjedoke koji su pričali o leševima koje su pronalazili u Jasenovcu nakon rata”, nastavio je Goldstein.
Naveo je da je Tuđman od španjolskog diktatora Franciska Franca i posredstvom Luburića i Brune Bušića preuzeo priču o svenarodnoj grobnici kao simbolu pomirenja. “Nakon 2015. revizionizam opet dobiva zamah uz pomoć Crkve. Tada je krenuo i napad na vođu jugoslavenskog partizanskog pokreta Josipa Broza Tita. Tada se tvrdilo da je jedan od najvećih zločinaca 20. stoljeća odgovoran za milijunske žrtve. Takvu listu je napravio jedan američki antropolog ili sociolog koji je pisao knjigu o masovnim zločincima, a među ostalim je opisao i rat u Jugoslaviji, o čemu ništa ne zna, ali se pozvao na jednu knjigu autora koji je u Velikoj Britaniji baš zbog nje osuđen na veliku kaznu zbog krivotvorenja izvora. Laž na laž – to je povijesni revizionizam. To su sve gluposti”, poručio je Goldstein.
Rekao je da se nastoji ustaše prikazati u boljem svjetlu u odnosu na ono što su bili. “Tako počinjemo shvaćati povijest na pogrešan način. Tako se relativizira ispravno i krivo, pa se gubi svijest što je dobro, a što loše. Bez svijesti o vlastitoj povijesti, nije jasno što treba raditi. Stoga čovjek koji je pobio 13 nevinih par kilometara odavde biva slavljen, a onaj tko je digao Karlovac, a mislim na Josipa Boljkovca, ne može dobiti ulicu. Nije Karlovac izuzetak. Šutljiva većina gleda i sliježe ramenima”, ustvrdio je Goldstein.
*objavljeno na KAportalu