Karlo Kučan je nedavno preuzeo ulogu vršitelja dužnosti Mladeži Hrvatske demokratske zajednice u Karlovcu, pa je još jedan intervju iz ciklusa “ZOOM POLITIKON” na “Kaportalu” prilika da se raspitamo o tome i više saznamo o našem sugovorniku.
Koja je sad Vaša uloga?
- Da vodim Mladež HDZ-a Karlovac. Do te sam pozicije došao jer sam od srednje škole bio čudni zaljubljenik u “dosadnu” politiku koja mladima tada nije bila zanimljiva, pa su me prijatelji zbog toga čudno gledali. U Gimnaziji Karlovac su mi profesorice Martina Vičić Crnković i Jelena Despot otvorile prozore politike i učile me kako argumentirati i razmišljati. Bio sam član gimnazijskog debatnog kluba. Profesorica Despot nas je vodila u Europski parlament kada sam uvidio što u biti znači politika i tada sam osjetio poriv i poziv za politiku. Od tada želim motivirati mlade da se bave njome. S obzirom na svoju dob, u HDZ sam ušao relativno davno, pa s ovih 23 godine života imam poprilično iskustva u stranačkom radu. Dobro poznajem stranačku strukturu i mlade. Na tim se razinama može puno napraviti. Sticao sam iskustva i u udrugama i u Savjetu mladih Karlovačke županije, a prije toga u Vijeću učenika Gimnazije Karlovac koja ima veliko povjerenje u svoje učenike i koja nam je omogućavala da budemo poduzetni i poduzetnost koju sam iskazao u raznim projektima za kolege srednjoškolce sam prenio kasnije na fakultet i stranku. Mladima je politika dosadna i stranački predznak ih često zna dodatno odbiti, pa se rad u organizacijama civilnog društva i Savjetu mladih Karlovačke županije često pokazuje plodnijim za interesiranje vršnjaka za važne teme.
Koja je onda Vaša uloga kao vršitelja dužnosti predsjednika Mladeži HDZ-a u Karlovcu?
- Logistički pripremiti unutarstranačke izbore. U komunikaciji sam s terenom i našim seniorima, kako ih nazivamo, mada su često mladi ili barem mladi duhom, pa razumiju naše potrebe kao studenata i srednjoškolaca.
Hoćete li se kandidirati za neku od funkcija?
- Kandidirat ću se za predsjednika Mladeži HDZ-a u Karlovcu.
Davno je Mladež HDZ-a u Karlovcu bila na zlu glasu. Što je danas ta organizacija?
- Mladež HDZ-a je najveći pomladak neke političke stranke u Hrvatskoj. Ta je organizacija puna mladih entuzijasta koji se pronalaze u temama u kojima se i sam pronalazim. Svatko tko iole vidi što radi Mladež HDZ-a ne bi pisao komentare kakvi se već pišu i ne bih se složio s Vama da smo na pretjerano dobrom glasu, a to je pogrešno.
Nisam to niti rekao.
- Rekli ste da Mladež HDZ-a nije više što je nekada bila, što je apsolutno točno, ali je krivo percipirana. Mladež HDZ-a čine mnogo kvalitetniji ljudi u odnosu na to kako se na nas gleda i tretira.
Čime se bavite i što Vas je izgradilo kao ličnost?
- Ključna je bila Gimnazija Karlovac, odnosno način na koji taj škola funkcionira, tako da omogući svakome djelovanje u sferi svog interesa. Objeručke sam prihvatio tu priliku. Postoje oni koje zanima film, pa su se našli u tome, koje zanima gluma, novinarstvo, pa su se u tome pronašli… Član sam Hrvatske akademske zajednice i Diplomatskog kluba Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, a te organizacije civilnog društva pružaju priliku za neformalnim i dodatnim obrazovanjem s područja diplomacije, međunarodnih odnosa, sigurnosti i novinarstva. Nastojali smo se baviti mladima bitnim temama, pa smo provodili projekte o medijskoj pismenosti, osnovnom školstvu, diplomaciji, radionice komunikacija, različite panele…
Jeste li student?
- Jesam. Na petoj sam godini studija politologije na Fakultetu političkih znanosti kojega sam upisao zbog entuzijazma za politiku. Ana Matan mi je bila profesorica na fakultetu i kao studentu iz Karlovca mi je bilo jako drago da imamo tamo našu profesoricu.
Kada smo dogovarali razgovor rekli ste da putujete u Strasbourg.
- Bio sam u posjeti kao student. Radio sam u Europskom parlamentu u uredu zastupnika Karla Resslera i u stažirao u zagrebačkom predstavništvu Europske komisije. Prihvaćam, dakle, objeručke mogućnosti koje se pružaju, da stvaram poznanstva i veze, što spominjem bez ikakve ružne konotacije. Sve to omogućuje dobre reference za kasnije.
Predsjednik ste Savjeta mladih Karlovačke županije?
- Jesam, od rujna.
Promijenjeno je čelništvo usred mandata?
- Tako je. Fluktuacija mladih u civilnom društvu je intenzivna, a i mladost se računa do 30. godine života, pa se nakon toga više ne može niti biti angažiran na tim razinama. Došlo je do smjene zbog godina i posla, ali je Savjet mladih ostao u istom sazivu. Obveze nas čekaju i intenziviraju se s vremenom, pa su promjene razumljive.
Na službenim stranicama Savjeta mladih Karlovačke županije, koje su dio županijske mrežne stranice, zadnja vijest je od 29. rujna 2021., zadnji dokument koji je tamo objavljen je Program rada Savjeta mladih Karlovačke županije za 2020., a kao predsjednik se navodi Renato Bukovac.
- Potrebno je ažurirati internetske stranice. Izrađujemo novi dugoročni program Savjeta mladih Karlovačke županije sa što više dionika u županiji, prvenstveno u gradovima, a onda i općinama te stvaramo suradnju s udrugama na lokalnim razinama. Taj ćemo program po izradi i objaviti. Savjet mladih bi trebao biti savjetodavno tijelo regionalne uprave, ali i savjetovati udruge o mladima bitnim temama. Radit ćemo u tom smjeru i pitanje je vremena kada ćemo ažurirati našu mrežnu stranicu. Svjesni smo da to nije reprezentativno, no uskoro će se promijeniti.
Dakle, Savjet mladih Karlovačke županije je aktivan?
- Jest. Radimo na tri različita projekta. U travnju ćemo u suradnji s još nekoliko udruga nastojati organizirati tematsku konferenciju o digitalnoj pismenosti, o temama koje su važne za mlade danas kao što su kulturni rat ili umjetna inteligencija. Nastojimo u suradnji sa srednjim školama i drugim neformalnim skupinama koje spadaju u našu dobnu granicu provesti političko izvješće mladih Karlovačke županije. Ujedno ćemo nacionalnom savjetu mladih predložiti priručnik koji je itekako potreban svim novim članovima savjeta mladih, a pogotovo s obzirom na zakonske promjene koji su osnažuju savjete. Radimo, dakle, punom parom, što se na internetu možda sada ne vidi, ali će se to promijeniti.
Što je kulturni rat?
- Ako se ne varam, taj izraz potječe iz Njemačke i doba vladavine Otta von Bismarcka i odnosilo se na sporove vezane uglavnom uz vjeru, a danas se odnosi na glavne polarizirajuće teme. Ako pratimo strane medije, uvidjet ćemo koliko su intenzivirane i ideologizirane političke kampanje, poglavito u Sjedinjenim Državama u kojima su sada predizbori. Kod nas to tek dolazi, a u Europi će to vjerojatno započeti sljedeće godine koja je superizborna. Kulturni ratovi se vode na teme migracija i kultura koji se pritom sukobljavaju, prava kulturnih, religijskih seksualnih manjina…
Je li pravo na pobačaj jedna od takvih tema?
- Tako je.
O tome ste pisali za Glas studenata?
- Jesam.
Sudionik ste Hoda za život?
- Bio sam tada. Nisam povezan organizacijski s time. Objasnio sam u tom članku zašto sam odlučio sudjelovati u Hodu za život.
Biste li to i ovdje objasnili?
- Taj članak je napisan lani u kontekstu razdoblja koje sam simbolički odredio od 10. travnja do 22. lipnja. Motivaciju za taj članak sam dobio iz razgovora s kolegama jer mi se osporavalo da govorim o zaštiti života i životu kao takvom iz religijske, humanističke ili znanstvene perspektive. Zainatio sam se prema kolegama i kolegicama.
Iz inata ste sudjelovali u Hodu za život?
- Ne. Zainatio sam se jer sam dobio dojam da moje mišljenje ne vrijedi jednako mišljenjima drugih, a oni nisu čak bili suprotnog spola u odnosu na mene, nego samo drugog mišljenja. Stao sam samo iza onoga što mislim, a mislim da život treba štititi – to meni uopće nije sporno.
Opredijeljeni ste pro life iliti “za život”?
- Jesam. U tom članku ne stoji ništa o zabrani pobačaja jer je pobačaj danas polarizirajuća tema, ali na tim razinama na kojima se ne želi iznaći rješenje.
Biste li zabranili pobačaj?
- Ne bih. Polarizirajuće teme na razini rješavanja problema se moraju svesti na sveobuhvatnu promjenu kojom ćemo pokušati minimalizirati problem, ali moramo dati neki jasan stav.
Niste li kontradiktorni s obzirom da ste “za očuvanje života”, a ne biste zabranili pobačaj?
- Nisam. Zalažem se za sveobuhvatno rješenje. To je stav koji omogućuje da se minimalizira ugroženost svih skupina bitnih u ovom pitanju. Ne želim se praviti slijepim na ozbiljne slučajeve koji dovode do patnji kao što je, primjerice, silovanje. Moramo imati razumijevanja za žrtve u takvim slučajevima.
U kojim slučajevima bi pobačaj bio opravdan?
- Pobačaj nije opravdan u niti jednom slučaju.
U kojim slučajevima društvo treba tolerirati pobačaje?
- Bavim se mladima. Ovo je zanimljiva tema i o njoj možemo pričati, ali sa svoje pozicije ne mogu po ovom pitanju, nažalost, ništa promijeniti i mogu samo reći svoje iskreno mišljenje.
Vaše mišljenje me i zanima. U kojim situacijama bi društvo trebalo tolerirati pobačaj?
- Društveni konsenzus bi trebao biti postavljen pro life. Ne bismo trebali živjeti u kulturi u kojoj je to potpuno prihvatljivo, u kojoj se o tome moralno ne promišlja i koja to ne propituje. Dakle, ne bismo trebali to olako shvaćati. U svakoj situaciji u kojoj dolazi do abortusa bi trebalo biti prisutno to shvaćanje teškog ubojstva, ali sam svjestan da ne možemo tako generalizirati i da se mnogi neće složiti sa mnom. Upravo se zato mora ostaviti prostor za minimaliziranje ugroženosti svih ostalih skupina.
Imao sam nedavno intervju s profesoricom Matan kao gradskom vijećnicom Možemo i taj ste intervju komentirali na društvenim mrežama.
- Jesam.
Za ilustraciju tog komentara stavili ste sliku klupe obojene u dugine boje na kojoj je natpis “Možemo”, a koju nose dva radnika s oznakama “Telegram” i “RTL”. Što je poruka te ilustracije?
- Namjera je bila pobuditi raspravu, na komičan način pristupiti onima koji razumiju mimove kao posebnu vrst ilustracija te kritizirati i ukazati na to da su RTL i Telegram blagonakloni spram Možemo.
Simbol te stranke su dugine boje?
- Nisu. Kada stvarate mim trebate gledati u kojem su odnosu objekti. Ta je klupa stavljena jer Možemo ima izrazito izraženu takvu ideologiju. Ne mislim da je Možemo direktno uobličilo tu klupu. Riječ je o prenesenom značenju.
U tom ste komentaru, između ostaloga, napisali da “‘piarovsku’ suptilnost u novom izdanju Zoom politikona fakat treba pohvaliti”. Možete li to objasniti?
- Činilo mi se da je intervju s profesoricom Matan na mnogo razina mogao biti prodorniji u njezine argumente, pa sam zato dao tu opasku.
Pratite li redovito moje intervjue?
- Otkako ste me pozvali na intervju pogledao sam ih malo više, a neke sam gledao i prije.
Jeste li popratili neke moje intervjue s članovima HDZ-a?
- Jesam.
Jeste li smatrali da bi mogli biti “prodoniji”?
- Novinar uvijek treba biti prodoran i tražiti istinu.
Niste osjetili potrebu komentirati ih?
- Jesam.
Jeste li komentirali bilo koji intervju koji sam radio s nekim članom HDZ-a?
- Nisam, valjda zato što nisam tada toliko pratio da komentiram.
Smatrate li da bih za Možemo radio odnose s javnošću, bio njihov piarovac?
- Ne smatram. Nisam to rekao.
Što onda znači “‘piarovska’ suptilnost”?
- Trebali biste mi dati pravo da komentiram.
Izvolite.
- Uvidio sam u tom trenutku u kojem smjeru su usmjerene kritike profesorice Matan i da one nisu dovoljno relevantne za političku raspravu u Karlovcu jer su se više-manje svodile na ideologiziranje i spominjanje osjećaja ugroženosti i manjka slobode, dok se o specifičnim projektima nije govorilo, odnosno nije upućena kritika. Htio sam dati do znanja biračima da u manjku argumentacije o projektima Možemo i u tom trenutku A. Matan ukazuje na ideologiju, mjeri ideologije radi privlačenja nekoga da glasa samo zbog ideologije, a to nije pravi smjer. Zato sam to tako komentirao.
Moj intervju s A. Matan Vas je podsjetio na Jasmina Klarića “nakon što je duboko udahnuo” i pisao “‘didaskalije’ Sandri Klupić u njezinom ekskluzivnom intervjuu za službeno glasilo platforme Možemo! aka – Telegram.hr”. Morao sam uistinu dobro promisliti o čemu se ovdje radi. Je li Telegram službeno glasilo Možemo?
- Komično sam složio jezičnu bravuru. Zašto ne?
Nastavljate da “ovdje nema didaskalija, ali bi bilo dobro da ih je Bakić naveo čisto da ljudi dobiju dojam koliko su dobro uigrani ovi nemožemovci s novinarskim aktivistima. Al’ ne bi oni, ipak su si samo na ‘Ti'”. Jeste li primijetili da se u niti jednom trenutku za tog intervjua profesorici Matan nisam obratio s “ti”? Nikad joj se tako nisam obratio u životu.
- Ne. To je bilo neprimjereno u intervjuu.
Jesam li se u intervjuu obratio A. Matan s “ti”?
- Ona se Vama obratila tako. Kasnije sam uvidio da ste na “ti” s brojnim drugim gostima i shvatio sam da nije u razgovore uvijek uključena formalnost, kao što je trenutačno, pogotovo i zbog razlike u godinama – ne kanim Vam se obraćati s “ti”, niti bih očekivao da se Vi meni tako obraćate. Intervju može biti u potpunosti opušten i na “ti”. Zašto ne bi bilo tako?
A kakve bih to didaskalije trebao objaviti?
- Htio sam se samo osvrnuti na patetiku u tom velikom intervjuu Sandre Benčić za Telegram kada je autor u didaskalijama opisao njezine izraze lica oko teme koja boli nju i cijeli Možemo. Ako mogu prozivati HDZ kao stranku opasnih namjera, onda je Možemo stranka zelenih zavjera i te njihove zelene politike se vide samo u nepokošenoj travi, a bez infrastrukture se pokušavaju doticati odvoza otpada u formi ZG vrećica. S. Benčić je u tom intervjuu bila pitana pitanja koja su joj očito bila dana. Ništa drugo ne bih niti očekivao od osobe koja je studirala 18 godina – započela je studij prije mirne reintegracije, a završila nakon ulaska u Europsku uniju. Utoliko sam samo ironično komentirao. Nisam mislio nikoga osobno napasti.
Jeste li ikada komentirali akademsku karijeru ministra Marija Banožića?
- Nisam. U cijelom ovom kolopletu tema ništa ne shvaćam osobno. Isto tako ne shvaćam osobno kada me pitaju sramim li se što sam u HDZ-u i kada mi govore da to što sam u HDZ-u dolazi iz kuće, kao da mi koji smo u HDZ-u nemamo slobodnu glavu i kao da ne možemo razmišljati o temama koje su bitne za hrvatsko društvo. U Mladeži HDZ-a su oni koji izuzetno žele raditi, koji se uključuju u sve što nam seniori omogućavaju, primjerice da odu učiti u Europski parlament kod Resslera, a ne zato što bi dobivali 1.400 eura za nerad – tamo to nije nikakav iznos, pa i čistačica zarađuje više – nego da to što se nauči prenese u Hrvatsku.
Jesu li Vas knjige i autori konstituirali?
- Bio sam izuzetno zapanjen knjigom “Čudna smrt Europe” Douglasa Murrayja koju sam pročitao kao srednjoškolac i koja se bavi migracijskim politikama, temama koje su sada aktualne, a kasnije učite i čitate drugu literaturu pa shvatite stvarnu sliku migracijske politike Europske unije i problema na koje sada nailazimo. Naveo bih i djelo “Politika kao poziv” Maxa Webera. Riječ je o izuzetno interesantnoj knjizi koja na dobroj razini objašnjava uloge različitih aktera u političkoj areni. Pročitao sam knjigu “Diplomatska oluja” Mate Granića jer me jako zanimaju teme vezane za Domovinski rat. Više-manje sam štreber u onome što me najviše interesira vezano za politiku.
Jeste li član Gradske knjižnice “Ivan Goran Kovačić” u Karlovcu?
- Nisam, ali sam član Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.
Je li dobro za mlade da se učlanjuju u knjižnicu?
- Jest. To je izuzetno važno. Na mnogo se različitih načina može pristupiti informacijama i mladi više informacije traže u podkastima i na društvenim mrežama – previše toga konzumiraju, a premalo toga stvaraju. Upravo i krećem od buđenja političke participacije mladih. Oni nemaju danas lakše mogućnosti uključenja u političke procese upravo zbog društvenih mreža na kojima previše toga konzumiraju, a premalo stvaraju. Da, mladi bi trebali biti poduzetniji.
Gradonačelnik Karlovca i predsjednik Gradskog odbora HDZ-a Damir Mandić očigledno ne želi biti član Gradske knjižnice “Ivan Goran Kovačić” i “šverca” se na tuđe iskaznice. Je li to uzorno ponašanje?
- Odakle Vam da posuđuje knjige na tuđe iskaznice?
Od njega osobno. O tome je govorio u intervjuima 2017. i ove godine.
- Moram priznati da nisam gledao te intervjue. Očigledno utoliko nisam uradio domaću zadaću. Ne vidim problem u tome da posudim knjigu sestrinom iskaznicom. Zašto ne?
Biste li gradonačelniku posudili svoju iskaznicu?
- Naravno da bih…
…ako biste je imali, ali je nemate.
- Pretpostavljam da se po pravilima knjižnice ne smije posuđivati na tuđe iskaznice, ali ne vidim nikakav problem da se koristi iskaznica člana obitelji.
Je li u redu da gradonačelnik nema iskaznicu gradske knjižnice?
- Nisam siguran zašto je nema. Nema možda vremena za čitanje knjiga jer puno radi. Članstvo u knjižnici je trošak svima nama, a onda, ako ne čitate dovoljno… Možda Vam neka knjiga izgleda zanimljivo, pa pročitate jednu u dva ili tri mjeseca, a zašto onda za to obnavljati članstvo?
U svakom slučaju, od Vas nećemo čuti da to nije u redu. Dobitnik ste i Rektorove i Dekanove nagrade?
- Jesam.
Za što ste nagrađivani?
- Dekanovu nagradu sam dobio kao najbolji student prve godine studija politologije, a Rektorovu za doprinos akademskoj i široj društvenoj zajednici za angažmana na projektu “Mini škola diplomacije” Diplomatskog kluba kada smo organizirali predavanja, radionice i rasprave o diplomatskim procesima s ljudima iz sportske i vojne diplomacije, Ujedinjenih naroda, NATO-a i sličnih organizacija. Sveučilište nas je prepoznalo – prijavili smo se i dobili tu nagradu.
Koje su Vam ambicije?
- Nezgodno je u politici govoriti o ambicijama. Mogao bih sada reći da želim biti predsjednik države, pa mi za deset godina izvući ovaj intervju i argumentirati da nisam ništa napravio po tom pitanju.
Donald Trump je desetljećima govorio da želi biti predsjednik, pa je i postao.
- Karikirao sam odgovor. Ne želim biti predsjednik države. Imam 23 godine i moram završiti fakultet, zaposliti, možda još negdje stažirati i prikupiti dodatno znanje… Ne razmišljam o praktičnoj aktivaciji u politici niti se osjećam dovoljno kompetentnim da bih trebao tu konkurirati. Ako me netko prepozna i pruži mi tu priliku, razmislit ću o tome. Sada se bavim onime što je ispred mene, a to su izbori u Mladeži HDZ-a.
Koliko kandidata očekujete?
- Znam da ću bit kandidat. Ne znam hoće li ih biti još.
Koliko Mladež HDZ-a ima članova u Karlovcu?
- Oko četiri stotine.
To je višestruko više nego što ukupno ima članova Socijaldemokratske partije Hrvatske u Karlovcu. Ako se varam, njih je stotinjak.
- To je tužno. I tu se vidi snaga HDZ-a.
Može li ta premoć bit izraz demokratičnosti neke sredine?
- Demokratičnost bilo koje sredine se nije nikada mogla lakše ostvariti s obzirom na društvene mreže i druge platforme. Govoriti o jednostranačju danas je izgovor. Nije HDZ kriv što oporba nema, a HDZ ima izborne liste u svim četvrtima i mjesnim odborima.
*objavljeno na KAportalu