“Na jednom okruglom stolu sam bio jedini od pet panelista koji je dao visoku ocjenu našem osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju. Ostali su dali loše ocjene, a ja ocjenu od 7 do 8 u rasponu od 1 do 10. Imamo dobro ustrojen obrazovni sustav. Naši đaci na raznim natjecanjima u inozemstvu postižu jako dobre rezultate. Podbacujemo malo na PISA testovima, ali smo u prosjeku. Čini mi se da obrazovni sustav ima zasluga za lijepe rezultate na natjecanjima na području STEM-a (STEM – science, technology, engineering, mathematics ili, u prijevodu, znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika). Najveći problem cijelog obrazovnog sustava je demografski. Sve je manje djece, školaraca, pa se to prelijeva od osnovnoškolskog obrazovanja do sustava visokog obrazovanja. Kad ima tako malo djece, radi očuvanja broja učenika u osnovnim i srednjim školama, snižavaju se kriteriji. Stoga iz godine u godinu u visoko obrazovanje stupaju studenti sa sve gorim predznanjem, pogotovo općeg tipa, a nama je najvažnije predznanje upravo na području STEM-a jer su većinom naši studiji s područja tehničkih znanosti i očekujemo prikladna znanja iz matematike, fizike i kemije. Lani smo napravili mali inicijalni test da vidimo s kakvim znanjima studenti dolaze. Na maturi se propituje uglavnom matematika. Uočavam da poznavanje niže razine matematike nije sasvim prikladno za savladavanje studija”, kaže dekan Veleučilišta u Karlovcu Ivan Štedul na početku još jednog intervjua iz ciklusa “ZOOM POLITIKON” na “KAportalu”.
Predajete matematiku?
- Predajem.
Jeste li iznenađeni razinom poznavanja matematike kod studenata?
- Počeo sam raditi 1. prosinca 2006. godine kao vanjski suradnik. Tada sam se na Odjelu lovstva i zaštite prirode susreo sa studentima koji su izvrsni za ono za što se školuju, ali s matematikom nisu baš “na ti”. Tad sam bio prvi puta iznenađen, no morate se priviknuti. Pogledao sam koja su to matematička znanja za stručni studij koji su upisali potrebna i na tome sam inzistirao, a studenti vrlo brzo to savladaju. Danas me više ništa ne iznenađuje. Treba se potruditi oko studenata, malo ih animirati i “ići” konkretno u njihovu struku, da osjete da imaju koristi od toga. Često se postavlja pitanje što će nam neka znanja u životu. Ako im se to predoči, manji je otpor spram matematike.
Ako ništa, treniramo mozak baveći se matematikom?
- Svakako.
Netko je argumentirao da su izvrsni đaci međusobno slični bilo gdje na svijetu, ali da je problem u prosjeku, da naš prosječan đak i student zaostaje sa znanjima i da bi trebalo podignuti prosječnu razinu znanja kod nas.
- Slažem se. Dovoljno smo dobri u prosjeku jer se i naši srednjoškolci, naročito u strukovnom obrazovanju, traže u inozemstvu. U Karlovcu izvodimo preddiplomski izvanredni stručni studij sestrinstva u suradnji sa Sveučilištem u Rijeci. Studenti to velikim dijelom upisuju s namjerom da potraže poslove u inozemstvu po završetku studija. Nijemci su prepoznali njihovu kvalitetu. I u prosjeku, dakle, imamo vrlo dobre, pa čak i izvanredne i srednjoškolce i studente.
Ove školske godine je započela provedba pilot-programa cjelodnevne nastave. Biste li kao profesor u visokom obrazovanju i kao roditelj mogli procijeniti je li to dobra ideja?
- Točno je da mogu govoriti kao roditelj i kao netko tko radi u obrazovnom sustavu. Ideja cjelodnevnog boravka u školi nije naša, tako je i u Sjedinjenim Državama i u Zapadnoj Europi, a pripadamo tom civilizacijskom krugu. Stoga će se to sigurno u jednome trenutku u Hrvatskoj prenijeti na sve škole. Ne vidim da u zapadnoeuropskom sustavu postoje poteškoće zato što su im djeca u školi od 9 do 17 sati. To otvara mnoge druge prilike. Za tog boravka u školi imaju mogućnost i baviti se sportom te drugim vanškolskim aktivnostima koje će biti uključene u obrazovni sustav i tako će se zaokružiti njihov odgoj i obrazovanje, što i jest smisao osnovne škole. Neki su roditelji i sada plaćali cjelodnevni ostanak u školi. U budućnosti će sve više roditelja tražiti da im djeca budu zbrinuta u školama dok se oni ne vrate sa svojih radnih mjesta.
Kakvo je stanje s upisima na studije Veleučilišta u Karlovcu?
- Imamo završene upise na ljetnom roku. Maturanti su baš položili drugi krug mature i očekujemo ih na jesenskom upisnom roku sljedećeg tjedna. Na kraju mjeseca imamo upise u diplomske studije – to su objedinjeni upisi ljetnog i jesenskog roka. Ove godine je popunjenost nakon ljetnog upisnog roka malo bolja od prethodne. Uvijek se prije ljetnog roka veselimo kad vidimo koliko nas je maturanta odredilo kao prvi izbor posredstvom sustava “Postani student”, a onda “hladni tuš” slijedi nakon što ne polože državnu maturu i velik dio ih ne zadovolji uvjete upisa. Ove godine je u odnosu na lanjsku naše preddiplomske studije upisalo dva studenta više. To je zanemariva brojka koja ipak veseli. Nezgodno je što je potražnja za studijima potpuno drugačija no lani, pa su neki studiji koji su godinama u padu po broju studenata “isplivali” kao vrlo traženi. Primjer za to je studij Ugostiteljstvo, a u biti ekonomija i nadamo se da će se uskoro zvati Poduzetništvo u turizmu. Na razini Hrvatske je porasla potražnja za studijima ekonomije ove godine. Studij Mehatronika bilježi porast od čak 35 posto potražnje u odnosu na 2022., ali je istovremeno pao interes za studij Strojarstvo. Potražnja za ostalim studijima je ostala na razini prošle godine. Čekamo završetak jesenskog upisnog roka da bismo imali potpune podatke.
Devet je studija na Veleučilištu u Karlovcu?
- Jest.
To su studiji mehatronike, strojarstva, prehrambene tehnologije, ugostiteljstva, sigurnosti i zaštite, lovstva i zaštite prirode, poslovnog upravljanja, sestrinstva te tekstilstva?
- Izvrsno ste ih nabrojali.
Kako tumačite oscilacije u potražnji studija?
- Stalno pratimo što se događa na razini Hrvatske i gledamo kako stoji naša konkurencija. Pretpostavljamo da je “navala” na Mehatroniku i zato što smo unazad tri godine provodili projekt financiran iz Europske unije “Istraživanje i razvoj specijaliziranih multirotornih bespilotnih letjelica” koji je tom studiju donio mnogo toga korisnog – dobili smo čak dva nova laboratorija u kojima se izrađuju dronovi, odnosno u kojemu se testiraju. Maturanti vole mehatroniku. Čini mi se da je to čak i zanimanje za kojim će u budućnosti biti velika potreba na tržištu rada. Ne bih volio maturantima biti u koži danas u doba umjetne inteligencije, pa se u medijima priča da će zamijeniti radnike na mnogim područjima. Iz tog se razloga studenti vjerojatno odlučuju u većoj mjeri za studije općeg smjera kao što je ekonomski s kojime na tržištu rada možete pronaći posao u raznim tvrtkama i imate širi spektar primjene. Katkad nas neugodno iznenađuje kad vidimo da na tržištu rada za nekim zanimanjima ima interesa, a izostane upis na te studije. Primjer je naš studij Prehrambena tehnologija s usmjerenjem na pivarstvo i preradu mlijeka. Znamo da za takvim stručnjacima postoji potreba na tržištu. Heineken Hrvatska, primjerice, drugu godinu zaredom stipendira studente na tom području, a studenti to ne prepoznaju. Uvjeren sam da će umjetna inteligencija jako teško zamijeniti pravog majstora pivara, a ne može niti kušati tu pivu.
Ne upisuje se valjda samo ono što se može unovčiti, nego ono što studenta zanima – rukovodi se osobnim preferencijama?
- Vrlo često su najvažnije osobne preferencije. Upisao bih uvijek ono što me najviše zanima. Znamo da neki put roditelji znaju nagovarati maturante na neke studije.
Proizvodnja piva je ipak popularna?
- Jest, pogotovo takozvane kraft pive. Imamo malu pivovaru i malu mljekaru i siranu. Katkad se i država uplete odobrenjima studija. Do 2018. godine nam je na studij Prehrambene tehnologije sa sjevera Hrvatske, gdje posluju tvrtke kao što su Podravka ili Vindija, dolazilo godišnje dvadesetak studenata, a onda je Sveučilište Sjever dobilo odobrenje studija s područja prehrambene tehnologije, mada nisu niti približno opremljeni kao što smo to mi, pa pretpostavljam da niti kvaliteta tog studija ne može biti na našoj razini, a stručni je studij i njegova je svrha odgojiti studenta radi uključenja u proizvodni proces odmah po završetku školovanja, što naši studenti mogu i to su prepoznale tvrtke u našem bližem i daljem okruženju.
Imate li podatke o zapošljavanju vaših studenata nakon završetka studija?
- Kako je demografija napravila da više nema učenika i studenata, tako je napravila i da na zavodu za zapošljavanje nedostaje svih profila radnika. Jednom godišnje o tome tražimo podatke Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i u pravilu zanemariv je broj prijavljenih naših studenata. Ne znam jesu li to pravi pokazatelji. Znamo da se naši studenti po završetku studija uvelike zapošljavaju u inozemstvu, posebice studenti strojarstva, a u zadnje vrijeme i oni koji su završili studij sigurnosti i zaštite. Naši studenti zaštite na radu su se zapošljavali u Njemačkoj, mada uvelike i zato što se zapošljava velik broj radnika s ovog područja i važno je poznavanje materinjeg jezika. Sigurno će se kao zaposlenici iskazati. Gledao sam istraživanje po kojemu u Njemačkoj nedostaje desetak tisuća onih koji se bave sigurnošću i zaštitom na radu. Pretpostavljam stoga da će taj studij i dalje biti popularan.
Koliko je studenata Veleučilišta u Karlovcu?
- Trenutačno na Veleučilištu u Karlovcu studira između 1.300 i 1.400 studenata. Točan ćemo broj znati 10. listopada kada završe svi upisi, a i svakog dana imamo obrane završnih radova. Ovu akademsku godinu smo započeli s 1.450 studenata, a vjerojatno ih je u međuvremenu stotinjak diplomiralo. Najviše upisanih studenata kod nas je bilo 2016. godine. Tada je počeo pad broja studenata u cijelom hrvatskom obrazovnom sustavu. Najviše maturanata je prijavilo maturu te 2016. godine i tada je Veleučilište u Karlovcu imalo nešto više od dvije i pol tisuće studenata. Dakle, u sedam godina smo ostali bez nešto više od tisuću studenata. Među tih dvije i pol tisuće studenata je bilo neaktivnih dugotrajnih studenata, pa smo popis pročistili. Zaoštrili smo i uvjete – ne možete sto godina studirati, a onda završiti studij.
Ne može se niti biološki sto godina studirati.
- Zasigurno.
Jesu li studenti integrirani u gradski život?
- Između 60 do 70 posto studenata dolazi iz drugih županija, dakle nisu iz Karlovačke. Kad ih pitam što im nedostaje u Karlovcu, često odgovore da im nedostaje noćni život. Nisam relevantan za noćni život, no čini mi se da ima dosta događanja, posebice ljeti. Provodimo razne projekte, najčešće ih s turističkim zajednicama Karlovca i Karlovačke županije. Naši studenti često ispituju mnijenje publike koja posjećuje manifestacije. Možda sudjelovanje studenata nije dovoljno jako u općim događajima, no veseli da su mnogi koji su tu došli studirati ostali ovdje raditi i živjeti. Jedna asistentica se zaposlila na Veleučilištu u Karlovcu i ovdje će izgraditi cijeli život. Ne znam točno koliko, ali imam osjećaj da je mnogo studenata koji su došli iz drugih sredina ostalo u Karlovcu. Tamara Ljikar je studirala prehrambenu tehnologiju. Ona je iz Vukovara. Tri godine zaredom je bila juniorska prvakinja Hrvatske u šahu. Aktivno je uključena u naš šahovski klub, a ove je godine za Dan grada pred Papa’s barom održala simultanku koja je bila prilično dobro prihvaćena. Trenutačno je na diplomskom studiju prehrambene tehnologije u Osijeku. Ostala je živjeti tu i uključena je u razne aktivnosti.
Postoji studentski dom. Kada bi se trebala otvoriti menza u Bosanskom magazinu?
- Uvijek sam skeptičan – dok ne vidim da je napravljena, ne želim ureknuti. To ne bi bio samo restoran studentske prehrane nego i interpretacijski prostor s mogućnošću odvijanja kulturnih programa. Teško je za to pronaći financijska sredstva jer Europska unija u pravilu ne financira restorane. Prošlog tjedna smo potpisali sporazum o suradnji s Gradom Karlovcem s kojim dugi niz godina surađujemo – s ovim načelnim sporazumom smo smanjili administraciju u toj suradnji. Projekt za izgradnju restorana studentske prehrane je umalo završen i Grad je dozvolio da ga financiramo posredstvom mehanizma integriranih teritorijalnih ulaganja. Zgrada je već tu, a na proljeće smo je konstrukcijski obnavljali novcem iz Fonda solidarnosti Europske unije jer je bila malo oštećena uslijed potresa. Procijenjena vrijednost ulaganja koje obuhvaća obnovu Bosanskog magazina i njegovu prenamjenu u restoran je nešto manja od šest milijuna eura. Ostvarenjem tog ulaganja bi se značajno podigao studentski standard, a samim restoranom bi upravljao Studentski centar Karlovac. Nadam se da ćemo proširiti i kapacitet Studentskog doma Karlovac s obzirom na sve studente koji dolaze s iz drugih sredina, a to bi trebalo biti u nekadašnjoj vojnoj bolnici u Kineskoj četvrti. To se može financirati iz fondova Europske unije i čekamo raspisivanje poziva krajem rujna ili u listopadu.
U Oružani je predviđen Regionalni centar kompetentnosti (RCK) u kojemu bi i Veleučilište u Karlovcu imalo svoj prostor?
- Tako je. RCK je nešto izvrsno za Karlovac. Namijenjen je prije svega srednjoškolskom obrazovanju i Tehnička škola Karlovac je nositelj projekta. “Prirodan” nastavak obrazovanja učenika te škole je na Veleučilištu u Karlovcu pa smo rado prihvatili poziv da sudjelujemo u projektu. Tamo ćemo dobiti četvrtinu te zgrade. Morat ćemo pronaći novac da te prostore samostalno uredimo. Imali bismo tamo jednu lijepu konferencijsku dvoranu i laboratorije za koje već imamo dio opreme, pa bi đaci mogli pratiti što radimo na Veleučilištu u Karlovcu. Taj RCK i ono što radimo na Veleučilištu u Karlovcu Karlovcu i Karlovačkoj županiji daju prostor za privlačenje novih inovativnih gospodarstvenika sa STEM područja. Kada gledaju gdje uložiti, razmatraju ima li na tom području dovoljno stručnog kadra. Tehnička škola Karlovac i Veleučilište u Karlovcu na području strojarstva i mehatronike proizvode jako dobre kadrove. Otvoreno su nam rekli iz Grada Karlovca da to i koriste kao argument u razgovorima s potencijalnim ulagačima.
Kakve rezultate postižu profesori Veleučilišta u Karlovcu?
- Na veleučilištima su samo nastavna zvanja, nema znanstvenih, mada se neki predavač na nekom fakultetu može izabrati i u znanstveno zvanje. Nastavna zvanja su predavač, viši predavač, profesor stručnog studija i profesor stručnog studija u trajnom zvanju. Naravno, akademskim radom se skupljaju bodovi, pa se može napredovati u više zvanje svakih pet godina ili ostati na najvišem mogućem. Jako smo ponosni na naše nastavnike. Uvelike produciraju znanstvene radove, i to čak jako dobre, što se navodi u izvještaju o radu Veleučilišta u Karlovcu. Najviše nas veseli aktivno sudjelovanje nastavnika u raznim projektima. Neke od njih ne financira Europska unija, nego ih katkad samostalno financiramo. Lani su bila, primjerice, dva takva projekta koja su uključivala i studentski angažman. Uoči Dana žena smo napravili jednodnevnu konferenciju “Uloga i značaj žena u razvoju ruralnog turizma”, što je bilo jako dobro i medijski popraćeno. U ožujku 2022. smo napravili prvu konferenciju namijenjenu malim pivovarama “S pivarima za pivare”. Nismo za prvu godinu naplaćivali kotizaciju. Htjeli smo vidjeti koliko je zainteresiranih. Većina hrvatskih malih pivara se odazvala, a i neki slovenski jer su teme i predavači bili njima jako zanimljivi. Više-manje svi projekti su namijenjeni unapređenju nastavnog procesa ne bi li se studenti što bolje osposobili za tržište rada, ali i jačaju kapacitete naših istraživača. Trenutačno prijavljujemo projekte na poziv Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske “Ciljana znanstvena istraživanja” – skupa s industrijom nastojimo riješiti probleme. Jedan projekt prijavljujemo s tvrtkom Drvoproizvod iz Jastrebarskog, s kojom smo već proveli jedan projekt, a drugi s karlovačkom tvrtkom Matičnjak sativa. Dio zasluga za te projekte ima i tvrtka Ren consulting u kojoj radi Renata Ivka. Kroz sve te projekte i nastavu se izražava jako dobar nastavni kadar Veleučilišta u Karlovcu – neću reći izvrstan jer uvijek ostavljam mogućnost poboljšanja. Nastavnike možemo ocjenjivati i po povratnim reakcijama studenata. Velika većina nastavnika ima dobre ocjene studenata, a, ako se pojavi koja loša, to se raspravi s nastavnikom i obično popravi.
Ima li Veleučilište u Karlovcu ambiciju da postane sveučilište?
- Već imamo uvjete za to. Radit ćemo na tome. Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske nam sugerira da je previše sveučilišta u Hrvatskoj, što javnih, a što privatnih. Mađarska, primjerice, ima četiri. Možda nije loše biti najbolji u onome što možemo kao veleučilište pružiti, a to su stručni studiji. Prepoznatljivost stručnih studija u Europskoj uniji je sve veća. Ideja stručnih studija je došla iz Njemačke čija je industrija tražila osposobljene stručnjake koji se mogu uključiti odmah u proizvodnju. Danas je to sve više prepoznato u Hrvatskoj. Sva sveučilišta kod nas otvaraju sve više stručnih studija, a mi ne možemo otvarati sveučilišne.
Objavljena je nedavno monografija o 25 godina Veleučilišta u Karlovcu. Gdje se može nabaviti?
- Može se kupiti u našoj referadi. Daje dobru perspektivu na četvrt stoljeća našeg veleučilišta. Za to su zaslužni bivši dekani – rektor Mirko Butković, profesor Antun Alegro, profesor Branko Wasserbauer i dekanica Nina Popović, čiji sam prodekan bio. Ubirem plodove tog dugogodišnjeg rada i borim se s nekim drugim izazovima kao što je nedostatak maturanata.
*objavljeno na KAportalu