U Karlovcu je u ponedjeljak obilježena u organizaciji Nikola Tesla Experience centra i Udruge Nikole Tesla Karlovac 150. obljetnica mature Nikole Tesle trima predavanjima – liječnika i voditelja Integrativnog centra mentalnog zdravlja Igora Salopeka, profesorice povijesti na Gimnaziji Karlovac Natalije Jadrić i sveučilišnog profesora i matematičara Darka Žubrinića s Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu.
NTEC djeluje u sklopu tvrtke u vlasništvu Županije karlovačke Poduzetnička zona “Korana”, a direktorica tog poduzeća Martina Marušić Britvec je uvodno napomenula da je NTEC u trećem mjesecu rada. “Obilježavanje ove obljetnice je plod odlične suradnje s Udrugom Nikola Tesla Karlovac. Ova obljetnica je kruna proslave koja traje od Teslinog rođendana 10. srpnja. Zadnji ste koji možete pogledati izložbu ‘Teslina riznica’ s učilima iz Teslinog vremena. Brojni posjetitelji, a prije svega stranci, su sretni što su te eksponate mogli vidjeti. U suradnji s Hrvatskim državnim arhivom je u sklopu te izložbe izložena školska dokumentacija iz Teslinog doba. Može se razgledati i digitalna izložba s radovima učenika karlovačkih osnovnih škola. Radimo na tome da Tesla ima sljedbenike, ne samo spomenike, dakle one koji žele naučiti više i nadahnjivati se Teslom”, poručila je M. Marušić Britvec okupljenima.
Predsjednik Udruge Nikola Tesla Karlovac Mirko Butković je rekao da ta organizacija civilnog društva pomaže “da se Teslino ime širi po svijetu, a naročito po Hrvatskoj, u kojoj je dugi niz godina bio zanemaren”. “Ključno je da u Karlovcu imamo što pokazati o Tesli i da njegove ideje pretvorimo umnogome u STEM proizvode, da to realiziramo”, rekao je Butković dodavši da je profesor Martin Sekulić zainteresirao mladoga Teslu za tehniku, fiziku i elektroniku te istaknuvši da su profesori utoliko ključni jer stvaraju nove izumitelje, znanstvenike i nastavnike.
Ravnateljica Gimnazije Karlovac Snježana Štranjgar je iskoristila priliku pa napomenula da su učenici i djelatnici Gimnazije Karlovac “na godišnjem odmoru” od 21. srpnja kada su podijeljene svjedodžbe o maturi i izvijestila da je 98 od 119 maturanata iz ove generacije upisalo studij prvog izbora i da je to važno jer “kreću putem kojeg su poželjeli”. “Uloga nastavnika je u profesionalnom usmjeravanju učenika iznimno velika i moramo i dalje raditi na tom tragu te poticati mlade da upisuju i pedagoške fakultete kako bismo osigurali kadar koji će motivirati učenike za najrazličitija zanimanja ovog novog doba. Taj posao je vrlo zahtjevan, a svijet je sve složeniji. Baštinimo Teslino nasljeđe i velika je obveza svima nama da slijedimo taj put i ostanemo izvrsni”, rekla je S. Štranjgar.
Karlovačka županica Martina Furdek Hajdin je podsjetila da je Županija karlovačka uložila u izgradnju NTEC, a potom ga predala Poduzetničkoj zoni “Korana” na upravljanje. “Nakon gotovo tri mjeseca od otvorenja možemo reći da radi i više no što smo se nadali. Preuzeo je ono što je Tesla bio – bezuvjetno i bez kalkulacija je radio za cijeli svijet i ovaj centar je pružio prostor i vrijeme mnogim događanjima. Želimo da Karlovac pronosi ideju kako Tesla nije bio samo genijalni izumitelj, nego i humanist koji je radio bez fige u džepu bezuvjetno za cijeli svijet. Nama kao društvu to nedostaje jer često kalkuliramo. Tesla je uzor kojega treba pokazati mladima. Davanja kakva je činio rijetko susrećemo, no to su trajne vrijednosti jer nas i dalje oduševljava”, poručila je M. Furdek Hajdin.
Tesla je rođen 10. srpnja 1856. godine u Smiljanu kod Gospića u kojemu je pohađao nižu realku, a višu od 1870. do 1873. u Rakovcu, mjestu koje se 1903. godine pripojilo Karlovcu kao dio Upravne općine Švarča. Rakovac je bio dio Hrvatsko-slavonske vojne krajine pod izravnom kontrolom središnje vlasti Habsburške Monarhije, odnosno Austro-Ugarske, a Hrvatskoj je pripojena 1881. godine, dok je Karlovac još krajem 1777. izdvojen iz Vojne krajine i postao dio Banske Hrvatske. Nakon francuske okupacije kada je bio središte vojne i civilne Hrvatske u sastavu Ilirskih pokrajina, od 1913. je dio Kraljevstva Ilirije u sastavu Habsburške Monarhije, a 1822. je vraćen Banskoj Hrvatskoj i to se smatra početkom njegovog zlatnog doba.
Za Teslina školovanja u Carskoj i kraljevskoj velikoj realki u Rakovcu, u Zvijezdi je postojala u franjevačkom samostanu Kraljevska gimnazija Karlovac. Te su škole 1884., 11 godina nakon Tesline mature i devet godina nakon njegova odlaska u Graz na studije, ujedinjene u Kraljevsku veliku realnu gimnaziju u Rakovcu. Te godine Tesla odlazi u Sjedinjene Države nakon što je godinu ranije u Strasbourgu napravio prvi prototip indukcijskog motora.
Na pitanje kako bi Tesla odgovorio, ako bismo se vratili vremenskim strojem u 1873. i upitali ga gdje se školuje, profesorica Jadrić pretpostavlja da bi rekao da se školuje u Rakovcu, Karlovcu tada susjednoj općini. “Vojna krajina je priključena Hrvatskoj tek 1881. godine. Tesla se školovao na području Vojne krajine u kojoj je njemački jezik bio službeni. No, Vojna krajina nema funkcije nakon što prestaje opasnost od Turaka mirom u Srijemskim Karlovcima i u Požarevcu, a granica je uspostavljena na Savi, Uni i Dinari. Karlovac i Rakovac nisu bili ista općina, to je definitivno. Bili su ista kraljevina. Kad je osnovana, Vojna krajina je bila pod upravom Ratnog vojnog vijeća u Grazu, a 1881. je stavljena pod upravu hrvatskog bana i Sabora”, odgovorila je N. Jadrić i dodala: “Tesla je završio Carsku i kraljevsku veliku realku, a to nije u potpunosti ista škola kao gimnazija. Nalazila se na ovome mjestu, ali je karlovačka gimnazija bila u franjevačkom samostanu. Desetak godina nakon Tesline mature te dvije škole su spojene jer je karlovačka gimnazija imala puno učenika, a malo prostora, dok je realka imala puno prostora, a malo učenika, a bila je dosta bogata, iznimno dobro opremljena, financirana novcem Vojne krajine, imala je odlične profesore… Malo iznad Male škole je bio most preko potoka Rakovac i to je bila granica dviju općina”.
Profesor Žubrinić je ukazao da je Tesla u autobiografiji “Moji pronalasci” iz 1919. godine jasno naveo kako se školovao u Karlovcu u Hrvatskoj.
Uspoređujući načine maturiranja u Teslino doba i danas, profesorica Jadrić je navela da se tada nije ocjenjivalo brojkama, nego opisno. “Važno je što je Tesla proglašen zrelim za studiranje na visokoj tehničkoj školi. Komisija je mogla procijeniti da kandidat nije dovoljno zreo da nastavi s daljnjim školovanjem, bez obzira na uspjeh”, kazala je N. Jadrić.
Nastavila je da su se predmeti mogli ocjenjivati po različitim kategorijama. “Primjerice, kod vjeronauka se ocjenjivao prosječan uspjeh u višim razredima, dakle nije se polagao pismeno ili usmeno posebno na maturi. Što se tiče, primjerice, hrvatskog jezika, ocjenjivan je prosječan uspjeh u toj školskoj godini, pa su se posebno provodili usmeni i pismeni ispit. Isto je s njemačkim jezikom ili s poviješću i zemljopisom. Ostalo nam je nejasno zašto Tesla nije ocijenjen iz usmenog ispita iz hrvatskog jezika ili zašto nema usmenog iz geometrije. Je li bio oslobođen polaganja tih ispita? Je li zapisničar to zaboravio upisati? Možda se jednostavno iz nacrte geometrije nije polagao usmeni”, dodala je N. Jadrić.
Rekla je da je Tesla polagao 11 predmeta na državnoj maturi, “a možda ih sve ne moramo uzeti kao predmete koji su se polagali jer se gledao samo prosječan uspjeh u višim razredima”. “Danas je obvezno polagati samo tri predmeta. Tesla se odlučio za tehniku kao buduće zanimanje i komisija je odlučila da je zreo za daljnje školovanje”, napomenula je N. Jadrić.
Uz Teslu, još je šest njegovih kolega položilo maturu. “U ispitnoj komisiji je bio školski nadzornik za cijelu Hrvatsko-slavonsku vojnu krajinu Živko Vukasović. To nam govori da je ta škola imala velik značaj. Među sedam učenika je bilo onih iz cijele države, a u komisiji vrlo uvažene osobe”, nastavila je N. Jadrić.
Ustvrdila je da je današnja matura u usporedbi s Teslinom “bitno drugačija”. “Danas je glavni koordinator državne mature u Republici Hrvatskoj Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja. Na njegovoj mrežnoj stranici se mogu naći svi podaci vezani za državnu maturu koja se u cijeloj državi provodi unificirano, a to znači da se točno zna koji su obvezni, a koji izborni predmeti. Na toj stranici se može vidjeti kako se prijavljuje na bilo koje sveučilište i veleučilište te što ih bilo koji fakultet traži da upišu uz obvezne predmete, a to su hrvatski jezik, jedan strani i matematika, odnosno grčki i latinski, ako je riječ o klasičnoj gimnaziji. Sve je vrlo transparentno i jasno. Što bismo u doba našeg maturiranja dali za ovakvu dostupnost informacija?! Ispiti se polažu u isto vrijeme u cijeloj Hrvatskoj. Podsjećam, Tesla je polagao devet aktivnih predmeta, a 11 ukupno”, navela je.
Profesor Žubrinić je naglasio da je Tesla u Rakovcu proveo formativne godine života – od 14. do 17. – kada se donose dalekosežne životne odluke, a da mu je Sekulić bio profesionalni orijentir. Naglasio je da je Tesla zavolio fiziku, a naročito elektrotehniku upravo zahvaljujući Sekuliću. “Tada je Sekulić imao 40 godina života. Te iste godine kada je Tesla maturirao, Sekulić je postao dopisni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, a to je vrlo ozbiljna i rijetka legitimacija tog srednjoškolskog profesora i uopće u povijesti našeg školstva i znanosti jer se ne ostvaruje to tek tako. Tesla je dopisni član JAZU postao također kao 40-godišnjak 1896.”, iznio je Žubrinić.
Napomenuo je i da je, kada je Tesla 1870. godine u jesen došao u Rakovac, školovanje trajalo šest godina – tri godine niža realka i tri viša. “No, kad je završio prvi razred više, to jest četvrti, umetnut je dodatni razred između više i niže realke, pa su četvrti, peti i šesti razred postali peti, šesti i sedmi”, istaknuo je Žubrinić.
Tesla spominje Sekulića u svojoj autobiografiji, ali mu ne spominje ime i prezime. “Zlobni komentari navode da je zaboravio ime svojega profesora. U svojoj autobiografiji Tesla spominje i svoju majku bez da je imenuje. Je li zaboravio ime svoje majke? To bi bilo nemoguće. Georgina i Sekulić su jedine osobe u toj autobiografiji za koje Tesla navodi da su genijalne. Sekulića naziva ingenioznim i navodi da ga je zainteresirao za elektricitet. Kaže i da je izvodio pokuse aparatima koje je sam izumio. ‘Svaki pokus proizveo je tisuće odjeka u mojem umu’, zapisao je Tesla. Sekulić je tada vodio fizikalni laboratorij u Višoj realki koji je tada imao 579 instrumenata, što je nevjerojatan broj”, istaknuo je Žubrinić.
U njemačkom časopisu “Anali fizike i kemije” je za Teslina školovanja objavio čak tri članka. “To je znak visoke kvalitete tog profesora. Taj je časopis bio jedan od najuglednijih. Svojedobno ga je uređivao nobelovac Max Planck. U njemu je 1905. svoje prve radove objavio Albert Einstein, i to upravo one za koje je dobio Nobelovu nagradu”, naglasio je Žubrinić.
Rekao je i da je u Teslino vrijeme bilo ukupno šest opisnih ocjena – odličan je najviša, zatim je izvrstan, a potom vrlo dobar, dobar, dovoljan i nedovoljan. Tesla na maturi nema niti jednu ocjenu odličan. “U šestom razredu je Tesla imao nevjerojatnih devet sati tjedno matematike – šest matematike i tri geometrije i geometrijskog crtanja. Završio sam matematičku gimnaziju u Zagrebu i najviše sam imao osam sati matematike tjedno. Nisam mogao vjerovati da su učili diofantske jednadžbe. To nikada nisam slušao niti kao srednjoškolac niti kao student matematike”, istaknuo je Žubrinić.
Rekao je i da nije pobornik orijentacije isključivo na STEM područja, a to su znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika, i da je baš Tesla primjer “nestemovskog načina razmišljanja”. “Kako to da je poezija Teslu nadahnula za mnoga otkrića”, zapitao se Žubrinić.
Naglasio je su naturalnu komisiju činili veliki autoriteti. “Vukasović je bio član JAZU i bio je zadužen za funkcioniranje školstva u Hrvatsko-slavonskoj vojnoj krajini. U Beču je završio pravo i biologiju. Zamislite sebe kao 17-godišnjaka da odgovarate pred 11 ljudi, među kojima je jedan akademik, i jedan skorašnji akademik, te jedan doktor znanosti”, poručio je Žubrinić.
Podsjetio je na slikara iz Rečice Ivana Benkovića koji je početkom 20. stoljeća u Zagrebu diplomirao likovne umjetnosti, a zatim sa suprugom Samoborkom otišao u Sjedinjene Države, no nije se uspio tamo brzo zaposliti. “Ondje je upoznao Teslu koji je za njega napisao divno pismo preporuke koje se čuva u samoborskom muzeju. Ono jako puno govori o Teslinoj duhovnosti i altruizmu, a očito je i zavolio Benkovića jer su obojica pohađali istu gimnaziju. Benković je izradio Teslin portret koji se čuva u Beogradu, a osobno mi je to najljepši jer je portret ‘živućeg Tesle’ – Tesla je pozirao autoru”, naglasio je Žubrinić.
Jedan od živućih Sekulićevih potomaka je povjesničar umjetnosti Vladimir Peter Goss. “Njegova majka je arhitektica Sena Sekulić-Gvozdanović – prva arhitektica članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Ako se ne varam, Sekulićev sin je otac S. Sekulić-Gvozdanović”, naveo je Žubrinić.
Salopek se u svojemu predavanju bavio neobičnim Teslinim obrascima ponašanja, a uvodno je istaknuo vezu mozga i električne energije “Kada razmišljamo o Tesli i električnoj energiji, valja razmišljati o mozgu i kao električnom stroju. Mozak nije samo kemijski stroj kako ga često doživljavamo. Da bi djelovao, stanice stalno moraju provoditi struju koja putuje kroz naše tijelo cijelo vrijeme, a mozak je pokretač i kontrolor te struje. Kada dobijemo ideju, kažemo da nam se upali žaruljica – zaiskri nešto u mozgu, a ta ideja može mijenjati svijet. Tesla je mijenjao svijet i ostavio tragove koje baštinimo”, rekao je Salopek.
Istaknuo je da se Tesla ne rađa nego postaje. “Za to valja imati neke predispozicije i dobro je da postoje, ako postoje, ali unatoč tome Tesla se postaje zahvaljujući nastavnicima, roditeljima, okolini, društvu, zato što netko odluči to postati i trudi se to ostvariti. Dvije su temeljne poruke ovog predavanja. Jedna je da je Tesla moguće postati bilo gdje, a to Tesla upravo i svjedoči. Tesla nije postao Tesla u New Yorku, nego mnogo prije, na rubnim krajevima svijeta. Tesla se postaje zahvaljujući trudu, upornosti i vjeri. Drugo, Tesla se postaje unatoč nečemu, pa i unatoč onome što bismo danas možda nazvali psihopatologijom. Integrativni centar mentalnog zdravlja se bavi destigmatizacijom onih koji pate od različitih mentalnih poremećaja i bolesti, odnosno imaju iskustva s time. Da bismo neke Tesline elemente psihe mogli nazvati u najmanju ruku neobičnima, mogli bismo ih iskustva psihijatrije svrstati u red poremećaja. Unatoč tome i što god netko imao na svome životnom putu, pa bilo to i iskustvo psihijatrijskih poremećaja ili bolesti – to je četvrtina populacije – moguće je postati Tesla i mijenjati svijet”, rekao je Salopek i istaknuo kao Tesline doprinose medicini izum uređaja za liječenje visokofrekventnim strujama kojima se “može prodrijeti dublje u tkivo mišića”, te pronalazak X-zraka prije Wilhelma Conrada Röntgena, ali Tesla ipak nije uspio objasniti taj fenomen.
Salopek je naglasio da ne kani “psihijatrizirati” Teslu iz najmanje dva važna razloga. “Prvi je taj što je to nekorektno spram njega koji nije ovdje s nama i etički je neprihvatljivo postavljati dijagnoze osobi koju nismo vidjeli i koju nismo klinički pregledali. Možemo donositi zaključke temeljem različitih izvora, ali je i dalje to neka vrst posrednog zaključivanja. Drugo, u Teslino vrijeme psihijatrija kakvu danas poznajemo nije postojala. Najpoznatija kategorija koju bismo mogli spominjati u vezi s Teslom je opsesivno-kompulzivni poremećaj i taj OKP je nešto što je kategorija opisana u našim udžbenicima i dijagnostičkim alatima i za njegova života kao takva nije postojala. Teško je stoga prenositi današnje kategorije u to vrijeme”, rekao je Salopek.
Nastavio je da je rakovačka škola oblikovala Teslu. “U Karlovcu je vidio kod profesora što znači fizika i slike Nijagare te zamislio elektrane”, dodao je.
Rekao je i da “danas roditelji zaboravljaju stimulirati mozak djeteta, a ne bi trebali, ako žele da to dijete bude Tesla”. “Naravno, ne mora svako dijete to biti, ali može. Roditelji su odgovorni pomoći djeci da to ostvare. Tesla je zapisao da su mu knjige još kao djetetu bile nešto najdraže. Upravo je knjiga ta koja stimulira, oblikuje i daje jezik. Ona je suprotnost ekranu mobitela. Djeca neće sigurno biti Tesle gledajući ravne ekrane. Kognitivni deficiti ostavljaju tragove na pažnji i na drugim funkcijama mozga”, upozorio je Salopek.
Istaknuo je da “postoji razlika između konstruktivnosti i destruktivnosti, između gradnje i rušenja”. “Svatko u sebi ima oboje, ali probajmo izabrati konstruktivnost. Imamo vrline i mane, ali može se birati između te dvije mogućnosti. Tesla je smatrao da mentalna snaga dolazi od Boga. Povezivao je, dakle, mentalnu snagu s duhovnošću”, napomenuo je.
Zapitao se metodski “je li Tesla bio lud, što god to značilo”. “Bio je velik obožavatelj rukavica i opsesivno čist. Grozio se dodira, rukovanja i mikroba. Nosio je rukavice, a u svakom svom uredu je morao imati posebnu kupaonicu u kojoj je bezbroj puta prao ruke. Grozio se dodira žena, a posebno se grozio ženskog nakita. Svaku knjigu je morao pročitati od korica do korica. U njegovom životu je prevladavala brojka tri i sve je moralo biti u tom znaku – tri vilice, tri tanjura, tri ručnika, tri puta bi obišao gradski blok hotela u kojemu je živio prije no što bi ušao, broj hotelske sobe je morao biti djeljiv s tri, broj žvakanja hrane također, tri puta dnevno je morao vježbati… Namjerno kažem da je morao jer bismo to mogli staviti u kategoriju opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Ako to ne ispoštuje, osjećat će vrlo intenzivnu, preplavljujuću tjeskobu koju je nemoguće razumom regulirati. Tesla nije bio nerazuman, ali je razum ovdje sporedan – govorimo o emociji koja primorava da se tako ponaša. To je patnja i danas bismo mu mogli pomoći da je umanji lijekovima, psihoterapijskim i drugim metodama, ako bi kod njega to bila riječ o OKP-u. No, što bi bilo s Teslom da smo mu pomagali i da smo ga zaustavili u takvom ponašanju? Bi li došao u tom slučaju do svih izuma? Gotovo sam siguran da ne bi. Nije niti tražio pomoć. Da je i tražio, ne bi imao kod koga”, naveo je Salopek.
Ustvrdio je da je Tesla bio “izuzetno rigidne strukture ličnosti”. “U nekim psihijatrijskim kategorijama bismo vjerojatno govorili danas o poremećaju ličnosti. Tesla je bio introvert, spavao je svega dva sata dnevno, a dugotrajna nesanica i kratko spavanje bi isto nešto danas govorilo o psihopatologiji. Imao je poseban odnos prema životinjama, posebno njujorškim golubovima. Za sebe je govorio da ima posebne mogućnosti vizualizacija. Bio je izuzetno posvećen održavanju koncentracije. Trudio se živjeti strogo zdravim životom. Kaže da je 1899. u Koloradu čuo za pokusa grmljavinu na udaljenosti od 550 milja, a granica primanja zvukova kod po dobi mlađih asistenata je bila jedva nešto veća od 150 milja. Svjedoči da ga je svojedobno spopala manija kockanja, zbog čega su se vrlo zabrinuli njegovi roditelji. ‘Kartanje je za mene bilo užitak nad užicima’, napisao je. U Hrvatskoj je trenutačno 40.000 ljudi ovisno o kocki i klađenju, ne mogu se kontrolirati, a svatko od njih je u prosjeku dužan pet tisuća eura i nikad neće pobijediti, mada se nadaju da hoće. Ocu je rekao da može prestati kartati kad god hoće. Svakog dana to slušam na svom odjelu. Vjerojatno je s time ipak prestao s vremenom. Svjedočio je da je puno pušio i da je to zaprijetilo njegovu zdravlju, a da ga je zaštitila snaga volje. Dodaje da je uspio zatomiti svaku želju za duhanom”, naveo je Salopek i ustvrdio da, unatoč svim tim “mušicama”, “ako je čovjek funkcionalan, glava je iznad vode”.
Istaknuo je da se “može mijenjati svijet, unatoč poremećajima”. “Ljudi nisu dijagnoze, nego osobe. Previše se ograničavamo u kategorije. Bio je čovjek s vrlinama i manama, očito i psihičkim smetnjama koje su ga činile više ili manje funkcionalnim, ali je bio prije svega čovjek”, ustvrdio je Salopek.
*objavljeno KAportalu