Gradonačelnik Duge Rese i potpredsjednik Hrvatske seljačke stranke Tomislav Boljar nas je u srijedu prije intervjua obavijestio da bi mogao malo kasniti jer se ide “bacit u Mrežnicu”. Netom prije toga je baš u Karlovcu stalo nevrijeme koje je počinilo veliku štetu, ne samo u glavnom gradu Karlovačke županije. Desetak kilometara udaljenu Dugu Resu je ipak mimoišlo. “Pratio sam radar. Nadao sam se da će i Karlovac zaobići nevrijeme. Kod nas je dobro. Dan ranije smo se također izvukli. Očigledno imamo sreće”, rekao je Boljar.
A kakva je Mrežnica?
- Super. Njezina temperatura je 24 stupnja Celzija. Teško je objasniti nekome tko ne živi u Dugoj Resi koliki je blagodat ta rijeka. Ne moram se sunčati cijeli dan – frkneš se, u vodi si pet minuta, izađeš van i osjetiš olakšanje.
Je li se razbistrilo zašto je prije nekoliko godina zamućena rijeka?
- U stalnom smo kontaktu s Hrvatskim vodama. U početku smo bili uvjereni da je krivac za to Hidroelektrana “Lešće”, a i dalje smatramo da ima utjecaja. Dronovima je ipak dokazana nezabilježena devastacija šuma uz Mrežnicu, pa svaka malo jača kiša uzrokuje odrone koji završe u toj rijeci. Stotine hektara šuma je nestalo. Kiše su obilnije nego nekada i javljaju se bujice. Uglavnom, to je katastrofa kojom ćemo se morati baviti s Hrvatskim vodama i Hrvatskim šumama.
Koja bi bila veza s HE “Lešće”?
- Govorimo o kraškom terenu koji veže Lešće i Mrežnicu. Nisam razuvjeren i siguran sam da HE “Lešće” ima utjecaja na Mrežnicu. No, ponavljam, ruši se ogroman broj drveća.
Ruše se u privatnim ili javnim šumama?
- U privatnim, koliko mi je poznato. Gledao sam snimak površine od 240 hektara bez šume, što je zabrinjavajuće. No, na Mrežnicu više toga utječe. U utorak bi u Dugoj Resi trebalo biti održano javno izlaganje prijedloga odluke o proglašenju Značajnog krajobraza “Mrežnica”. Siguran sam da bi proglašenje značajnog krajobraza održalo Mrežnicu u postojećem obliku. Treba nam izmuljivanje u središtu grada. Mrežnica je zarasla i u centru grada se pretvorila u baru. Svi su slapovi zarasli. Tamo kuda bismo prije deset godina prošli s čamcima, sada su šaš i trava. Dakle, slabija je prohodnost.
To je odgovornost Hrvatskih voda?
- Jest.
Jeste li u komunikaciji s time u vezi?
- Jesmo. Započeli su čistiti u centru grada. Nadam se da ćemo se moći prijavljivati na natječaje za financiranje stalnog održavanja Mrežnice nakon što se proglasi značajni krajobraz. Ne treba izmišljati toplu vodu jer su ranije ljudi stoku vodili na Mrežnicu, kosili, održavali slapove i pojila, a to je zamrlo jer nema više stoke i jer smo svi postali gospoda, dok se nešto od onoga što se prije radilo danas više niti ne smije, pa se govori o uništavanju bilja, mada se radi samo o čišćenju zaraslog – nema engleske trave bez košnje. Ne bi Mrežnica bila proglašena takvom ljepoticom da je naši stari nisu očuvali. Problem je što ne možemo očuvati što smo naslijedili, uz svu tehnologiju.
U četvrtak je ujedno u Slunju predstavljanje prijedloga odluke o proglašenju Parka prirode “Mrežnica – Tounjčica”. Što znače ti statusi sadržajno?
- Park prirode ima “veću težinu” od značajnog krajobraza. Trebaju nam funkcionalna pravila, da imamo kontroliranu gradnju i kontrolirane septičke jame. Na području Duge Rese je petstotinjak vikendica i zasigurno ih 80 posto ima vodopropusne septičke jame, a Grad Duga Resa nema načina da vlasnike natjera da se priključe na odvodni sustav, odnosno da imaju vodonepropusne septičke jame. Projektom „Poboljšanje vodnokomunalne infrastrukture aglomeracije Karlovac – Duga Resa“ osigurali smo još dva vozila za čišćenje septičkih jama, no korisnika koji ne želi čistiti ne možemo utjerati u zakonske okvire. Nadam se da će proglašenje značajnog krajobraza postaviti pravila igre po kojima ćemo i pitanje pražnjenja septičkih jama moći kontrolirati. Grad je 2007. godine platio studiju “Mrežnica – park prirode” koja je predviđala da se od izvora do Belavića proglasi zaštićeno područje. Nakon toga smo kontaktirali načelnike i gradonačelnike uz Mrežnicu, Hrvatske vode i rafting-agencije da se zaustavi divlji rafting, dakle da stanemo na kraj češkim, slovačkim, slovenskim i autobusima iz drugih zemalja koji u Generalskom Stolu, primjerice, iskrcaju 50 klijenata, koji se potom spuste par kilometara niz Mrežnicu, pa odu, a iza sebe ostave gomile smeća. Detektirali smo točke ulaza i izlaza iz Mrežnice na kojima bi se postavili toaleti, organizirala parkirališta i naplaćivala koncesija. Problem je što rafting nije zakonski reguliran, osim u parkovima prirode kao što je Zrmanja. Dakle, park prirode, odnosno značajan krajobraz bi trebali usustaviti i rafting. Za to se zalažu i sve domaće rafting-agencije jer im ne odgovara nelojalna konkurencija. Rekli su da su spremni plaćati koncesiju jer je onda time i njihova djelatnost vrednovana.
Radi li divlji-rafting još neku štetu?
- Čamcima se spušta po sedri, bez obzira na razinu vodostaja. Trenutačno je Mrežnica viša i dozvoljava spust preko nekih slapova, no kad je niža Mrežnicu i slapove se time – siluje. Neprikladni čamci devastiraju sedru i to je problem, bez obzira što se ona obnavlja.
Navodno postoji problem s kamp-kućicama i ograđivanjem parcela na kojima se nalaze, pa se ne može pristupiti obali.
- Sve te kamp-kućice, odnosno vlasnike smo prijavili građevinskoj inspekciji, odnosno Državnom inspektoratu u sklopu kojega djeluje. Riječ je o velikom problemu. Čovjek kupi poljoprivredno zemljište, naveze nezakonito zemlju, napravi plato, postavi nekoliko košnica, proglasi to pčelinjakom, dobije priključak električne energije, a u biti se radi o vikendici – dovede kamp-kućicu i to ogradi. Pozivamo inspekciju da radi svoj posao. Grad Duga Resa nije nadležna za rješavanje ovih slučajeva. Javili smo se i pučkoj pravobraniteljici. Na takvim zemljištima ne može stajati kamp-kućica. Mjesto kamp-kućica je u kampovima kao što je “Slapić”, a dovesti kamp-kućicu na poljoprivredno zemljište je – ciganjenje. Na koncu, nije zakonito. Oni te kamp-kućice oblože drvom, betoniraju obalu, podignu roštilj… Tako se devastira obala Mrežnice.
Što mogu komunalni redari napraviti po tom pitanju?
- Ništa. Oni izađu na teren, utvrde stanje i pišu prijave inspekciji, a onda čekamo da Državni inspektorat odradi svoj posao. Ako se to ne dogodi, pišemo požurnice, žalimo se pučkoj pravobraniteljici i drugo. Lokalnoj zajednici su vezane ruke – možemo sjesti i plakati ili pak započeti neki bunt.
Što je projekt “Vodeni grad” i u kojoj je fazi?
- Taj projekt imamo u planovima godinama i čekamo izmuljivanje Mrežnice od brane do Vatrogasnog ne bismo li je vratili u stanje otprije 20 ili 30 godina kada je bila prohodna za kupanje i vožnju čamcima. Govorim o području veličine deset hektara kojega nazivamo turističko-gospodarskom zonom u središtu grada na Mrežnici sa stazama, kupalištima, kafićima i srodnim sadržajima u gradskom središtu. Mišljenja smo da će to turistički podići Dugu Resu. Ovakav projekt u Hrvatskoj ne postoji. Imamo idejno rješenje, a slijedi izrada studije utjecaja na okoliš. Ako se u roku godine izmulji, započinjemo izradu tog “vodenog grada”. Kod stadiona bi bile šetnice, kupališta, plaže – sve na vodi, a riječ je o plastičnim kockama “obučenima” u drvo. Dio događanja na amfiteatru bismo preselili na vodu. Za probu smo imali koncert grupe Vatra na splavi, kojega smo nazvali “Vatra na vodi”, i vidjeli smo da je stanovništvo zainteresirano, a bilo bi i turistički atraktivno. Zamislite Matiju Dedića da održi koncert za klavirom na samoj rijeci.
S njime surađuje likovni i konceptualni umjetnik Nikola Vukmanić – Mika, predsjednik Udruge za poticanje kulture i umjetnosti “Kunstbunker Duga Resa”.
- On i njegova udruga 15 godina organiziraju Kunstbunker Music & Art Festival. Bilo bi fantastično kada bismo Miki dali prostor na vodi da ga oplemeni i stavi u funkciju džeza.
Petnaesto izdanje tog festivala održano je u amfiteatru, a ne u Parku vila kao što je uobičajeno. Nije li taj park devastiran?
- Jest. Dvije godine već imamo spreman novac za njegovo uređenje. Čekali smo da se provede spomenuti projekt s područja vodoopskrbe i odvodnje jer su na prilazima parku bili radovi. Kad završe, započinju radovi na uređenju parka. Ovoga ljeta ćemo raspisati natječaj za sidrenje platana. Obavili smo zdravstveni pregled svakog stabla. Platane ćemo sačuvati i taj park će se urediti u roku dvije godine, pa će biti siguran za održavanje 17. Kunstbunker Music & Art festivala.
Specifičan problem u parku je pad riba s krošanja.
- Uzmimo to kao štos, kao opušteno slušaš dobru glazbu s pivom u ruci, a onda ti – doleti riba. To je čar, epizoda kao iz stripa o Asterixu i Obelixu. Ptice koje nose te ribe u svoja gnijezda ne smijemo dirati i one će ostati i nakon uređenja. Postoji druga opasnost, a to je da nekome padne grana na glavu. To je puno veći problem.
Ima li Kunstbunker Duga Resa razumijevanje lokalne zajednice?
- Ima. Prije početka 15. izdanja festivala sam razgovarao s njima. Uređenjem prostora se otvara mogućnost boljeg povezivanja s Umjetničkom akademijom u Grazu. Mika je spojen s njima, a mi mu možemo pomoći. Nadam se da ćemo uređenjem parka nadograditi suradnju. Bez obzira što mnogo ljudi ne sluša džez, meni je taj festival fantastičan. Neka narodnjake sluša tko poželi, a mi i dalje možemo furati urbanu priču.
Nekidan je završena sanacija klizišta iza Specijalne bolnice za produženo liječenje Duga Resa. To je isto klizište čija je sanacija predviđena ovogodišnjim gradskim proračunom?
- Jest.
Što još treba ostvariti od zacrtanog u proračunu za 2023.?
- Nadam se da ćemo za nekih sedam dana dobiti pozitivne vijesti vezane za financiranje izgradnje doma za starije. Najvažnije je da će se raspisati natječaj za projektiranje mosta od amfiteatra prema Inzlu, a trebao bi se projektirati u roku godine. Sljedeći most je pješačko-biciklistički s kafićem i terasom uz postojeći betonski na “babicama”. Treći most kojeg predviđamo je također pješačko-biciklistički i spaja Mrežnički Varoš i Sveti Petar, što financira Europska unija. Sva tri mosta se istovremeno projektiraju. Projektiramo novi vrtić na Staroj cesti. Nadalje, dobili smo 130.000 eura za projekte s područja takozvanog pametnog grada, što se odnosi na povezivanje ustanova, tvrtki, infrastrukture i slično. Ove godine planiramo te projekte započeti, a završiti u roku.
Dom umirovljenika je htio graditi privatnik, ali je odustao?
- Da. Ušli su u poteškoće s koronakrizom i divljanjem građevinskih cijena, pa im se ulaganje i više nego udvostručilo u cijeni, na nekih 90 milijuna kuna.
Kako se Gradu isplati, ako se njima ne isplati?
- Naš je projekt procijenjen na nekih 11 milijuna eura, od čega bismo više od polovice ostvarili posredstvom natječaja za financiranje bespovratnim novcem. U vezi toga su Grad Duga Resa i Županija karlovačka potpisali sporazum, pa bi sudjelovali s udjelima u ulaganju od 25 posto. To je situacija koja koristi svima, pa i državi jer bismo iskoristili sredstva iz Nacionalnog plana otpornosti i oporavka 2021.-2026. Odluka o financiranju se očekuje u ponedjeljak. Jedan smo od dva grada s bolnicom za produženo liječenje, a dom umirovljenika bi od nje bio udaljen tri stotine metara zračne linije i te dvije ustanove bi međusobno dobro funkcionirale. Ujedno, zaposlilo bi se šezdesetak radnika, što je velika stvar za mali grad poput Duge Rese.
Jesu li ove godine svi uspjeli upisati djecu u vrtiće?
- Jesu. Sufinanciramo i obrte za čuvanje djece. Lani smo imali problema.
Navodno je dugoreški vrtić najstariji u Hrvatskoj.
- Tako i meni kažu. Ako i nije, među najstarijima je i za koju godinu ćemo proslaviti njegovu stotu obljetnicu. Dakle, imamo vrtić u sklopu đačkog doma, u Kasaru koji se obnavlja, još jedan u Kasaru kojega prijavljujemo na obnovu i jedan kojega trebamo projektirati, pa onda graditi. Svi će biti novi, odnosno novouređeni.
Kako napreduje projekt izgradnje dvorane Osnovne škole “Ivan Goran Kovačić”?
- Jako dobro. Izdana je građevinska dozvola. Županija karlovačka će se prijaviti na natječaj do kraja godine i očekujemo da će prijava za financiranje biti prihvaćena, pa bi sljedeće godine u ovo vrijeme trebala početi izgradnja.
Kako Duga Resa stoji s osiguranjem novca iz fondova Europske unije?
- Slabo se hvalimo. Ove godine smo imali stopostotni prolaz na natječajima. Sve što smo prijavili je odobreno. Moramo paziti da ne prijavljujemo previše jer moramo financijski sudjelovati u svakome projektu. Grad Karlovac je nositelj mehanizma integriranih teritorijalnih ulaganja za ovo područje i nadam se da ćemo izgraditi po tome Društveno-kulturni centar “Miroslav Šutej”. Dakle, po tim pitanjima koristimo zbilja sve, sukladno mogućnostima. Uredili smo i dvoranu u starom Sokolskom domu europskim novcem.
Likovni umjetnik Šutej je bratić književnice Irene Lukšić. Kako mislite nju baštiniti?
- Ti ljudi su zadužili naš mali grad. Donedavno nismo niti znali da se prvi puta spominjemo 1380., a da je 1520. jedna habsburška delegacija na putu u Carigrad spavala u Dugoj Resi, o čemu postoji zapis. Premalo cijenimo i poštujemo svoje. Cilj je da u DKC “Miroslav Šutej” zaslužni sugrađani s područja kulture dobiju svoj kutak. Zašto bi netko cijenio naše velike umjetnike, ako ih sami ne cijenimo? Moramo ih vrednovati, a to ćemo učiniti u tom novom prostoru.
Duga Resa ima i zaslužne sportaše – nedavno je održana premijera dokumentarnog filma Damira Jelića o stolnotenisaču Antunu Stipančiću – Tovi.
- Da. Tova je dobio svoj dokumentarac. Svi koji su ga gledali su bili oduševljeni. Tko bi rekao da jedan tako mali grad ima toliko velikih?
Duga Resa je osmišljena kao industrijski grad.
- Tako je, kao što se to radilo u Engleskoj i Njemačkoj tog doba – rijeka, industrija, naselje za radnike…
To je jedinstven slučaj u Hrvatskoj?
- Jest, unatoč tome što je Petrinja imala isto sličan koncept.
Treba li revitalizirati stari dio grada?
- Otvaramo bolnu temu Kasara. Insistiramo da nam ga država vrati. Kad se to dogodi, uredit ćemo ga unutar par godina – fasade, krovove, prozore i drugo, uredili bismo naselje da to liči na nešto. Kasar nije naš.
Čiji je?
- Državni i privatni. I da hoćemo, ne smijemo uložiti u tuđu imovinu. Tamo imamo četrdesetak stanova koji su prazni već tri godine, a u vlasništvu su Republike Hrvatske. Treba građanima ponuditi otkup tih stanova, pa da ih i spajaju, ako treba, uživaju unutra.
Gradska uprava je raspisala ovih dana tri natječaja za zapošljavanje. O čemu se radi?
- Bio sam uvjeren da ćemo s popunjavanjem tih radnih mjesta čekati do nove sistematizacije oko Nove godine, međutim imali smo inspekcijski nadzor i rečeno nam je da ne možemo čekati jer je puno djelatnika otišlo u mirovinu, a radna mjesta su ispražnjena. Otkako sam postao gradonačelnik, šest djelatnika je manje u gradskoj upravi.
Gradonačelnik Ogulina Dalibor Domitrović je izrazio skepsu spram objedinjavanja tvrtki koje pružaju usluge vodoopskrbe i odvodnje. Ustvrdio je da će se usluga pogoršati, da će sustav biti više birokratiziran, a da će se popravke duže čekati. Slažeš li se s njime?
- Slažem jer imamo sto kilometara manje vodoopskrbe od Karlovca. Kada si zadnji put čuo da je pukla cijev i da u Dugoj Resi nema opskrbe pitkom vodom? Oko 30 milijuna kuna je uloženo u zamjenu cijevi radi smanjenja gubitaka u distribuciji i stalno mijenjamo cijevi, ne bismo li obnavljali mrežu. Plašim se da će se centralizacijom dogoditi to da nećemo imati kvalitetu usluge kao do sada. Radimo nove istražne buštine i crpit ćemo vodu s 80 metara dubine, a sad se vidi s obzirom na zamućenja što to znači.
*objavljeno na KAportalu