Dejan Mihajlović: Ne stvara se najbolja klima u društvu

“Na dnevnom redu sutrašnje sjednice Županijske skupštine su neke tekuće stvari, eventualno izmjene potrebne radi usklađenja s pravnim normama, dakle ništa posebno zanimljivo o čemu bi se posebno trebalo raspravljati”, najavljuje u novom intervjuu iz ciklus “ZOOM POLITIKON” na “Kaportalu” karlovački dožupan iz redova srpske nacionalne manjine i potpredsjednik Samostalne demokratske srpske stranke Dejan Mihajlović.

Jesu li sjednice Županijske skupštine inače zanimljive?

• Uobičajene su. Kada neka politička opcija ima stabilnu većinu, predstavnička vlast djeluje ustaljeno, bez burnih događanja. To je osnov da jedna županija u ovome slučaju može normalno funkcionirati. Ako bi većinu činio veći broj stranaka, posebice ako su različitih svjetonazora, bilo bi vrlo teško raditi i nerijetko se tada događa da se takve političke strukture bave same sobom.

Ipak, u demokraciji dogovore i kompromise smatramo vrijednošću, a za jednostranačkog sustava se funkcioniralo glatko.

• U teoriji bi trebalo biti kako kažete, ali u praksi to ne biva često tako. Svjedoci smo da široke koalicije, posebice ako ih čine svjetonazorski “neprirodne” političke opcije, svode politiku na zadovoljavanje osobnih interesa, eventualno nekih sitnih političkih. Tako nešto zasigurno nije u interesu građana.

U čemu vidite svjetonazorsku usklađenost koalicijskih partnera SDSS-a i Hrvatske demokratske zajednice?

• Treba napraviti razliku između stranaka koje zastupaju interese nacionalnih manjina i drugih političkih stranaka. Manjinske stranke moraju voditi računa da prvenstveno zastupaju interese manjina, ukazuju na problematiku u manjinskim sredinama i pokušavaju s premoćnom strankom ostvariti programe koji će popraviti status manjina, poboljšati njihove uvjete života, zapošljavanja, školovanja, očuvanja identiteta i tako dalje. SDSS je pravio vlast i s lijevim i s desnim strankama, dakle i sa Socijaldemokratskom partijom Hrvatske i s HDZ-om kao strankom desnog centra. Ne možemo govoriti o svjetonazoru manjinskih političkih opcija u takvim okolnostima jer one zastupaju interese manjinskih zajednica, koje pak same po sebi nisu homogene, pa i u njima postoje podjele na političku ljevicu, političku desnicu i politički centar.

Je li na razini županije bilo situacije da se ideološki ne složite sa županicom Martinom Furdek Hajdin?

• S njom imam izuzetno dobru suradnju. Izuzetno dobro surađujem sa svima u Županiji. Problemi srpske zajednice su znatno složeniji od mogućnosti jedne županije. Srpsko stanovništvo mahom živi na područjima u koje se godinama malo ulagalo, koja su poprilično deprivirana i županija sa svojim kapacitetima, posebno fiskalnim, ne može nadoknaditi nastali manjak. Država mora napraviti značajan iskorak da se ta područja koja se gotovo sva nalaze u prvoj skupini razvijenosti, što znači da su najnerazvijenija, podignu na prihvatljivu razinu, pa da stanovnici mogu reći da žive u državi koja vodi jednakog računa o svima, a za sada to nije tako. Razlika u kvaliteti života se najbolje vidi u gradskim sredinama. Najveći grad Karlovačke županije je Karlovac, koji pripada sedmoj skupini razvijenosti, od ukupno osam. Na rubnim dijelovima toga grada živi značajan broj pripadnika srpske zajednice, a putevi su neasfaltirani, u lošem stanju i do kuća je teško doći, stanovnici nemaju signal niti jednog operatera mobilne telefonije, a o internetu da ne govorimo… Ti su uvjeti, dakle, izuzetno strukturno nepovoljni, a s druge strane će netko reći da stanovnici takvih dijelova grada žive u jedinici lokalne samouprave koja je u sedmoj skupini razvijenosti. Stanovnici tih dijelova grada se ne mogu javiti niti na natječaje europskih fondova jer su ograničeni uglavnom na prve četiri skupine razvijenosti jer, kada se i žele javiti, dobiju odgovor da se nalaze u previše razvijenom području i da nije prihvatljiv prijavitelj. Zamislite onoga koji nema puta, mobitela, interneta, vodoopskrbe, a netko mu kaže da živi na previše razvijenom području.

Govorimo o populacijski opustošenim područjima?

• Apsolutno. Imaju mali broj stanovnika i ulaganja u ta područja djeluju velika, ako se gleda po novčana vrijednost ulaganja po stanovniku. No, svima smo dužni osigurati minimalne uvjete za život.

Je li onda jedan od problema to što teleoperateri, primjerice, zaključuju da im se ne isplati graditi infrastrukturu za petero staraca?

• Tako je. Zato postoji država. Interes teleoperatera je prvenstveno dohodovni, ali država mora imati drugačije gledanje. Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije treba voditi računa o nerazvijenim područjima, o pojačanom ulaganju u njih, da dostignu barem hrvatski prosjek razvijenosti. Imamo, međutim, situaciju da najnerazvijenije općine i gradovi dobivaju simbolična sredstva za kapitalna ulaganja. U tom kontekstu država kapitalnim ulaganjem radi podizanja razine razvijenosti neke jedinice lokalne samouprave smatra investicije od 10.000, 20.000 ili 30.000 eura. Takvi iznosi su nedovoljni da se značajno podigne standard jednog obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva. Takva politika traje godinama. Kako vrijeme prolazi, infrastruktura je sve gora, a stanovništvo odlazi u druge krajeve zemlje ili u ostale države Europske unije, tamo gdje su primjereniji uvjeti za život. Tu onda ostaju stariji kojima treba osigurati primjerenu pomoć za dostojanstven život. Službe koje tu pomoć trebaju dostaviti imaju probleme doći do tih ljudi. Svakodnevno hitna medicinska pomoć, pošta ili program pomoći u kući ukazuju prvenstveno na lošu prometnu infrastrukturu, pa onda reagiramo točkasto, zovemo za takvih situacija općinu ili grad i zatražimo popravak puta jer je toliko loš da hitna medicinska pomoć više ne može dolaziti. Nekad malo poprave, nekad ne poprave uopće, pa zovete ponovno. Tako izgleda to iz dana u dan. Riječ je o vatrogasnim mjerama i o nedostatku sistemskog pristupa rješavanju problema. Za takva ulaganja se mora osnovati poseban fond kao što je bio onaj za obnovu nakon potresa. Moraju se izdvojiti značajna sredstva za deprivirana područja i osmisliti sistemski pristup, ne samo za obnovu i izgradnju infrastrukture, nego i za ulaganja na području obrazovanja i gospodarstva, da se otvore nova radna mjesta, te osiguranja smještaja. Dok je bilo više stanovnika na tim područjima, samo je novac bio problem i, ako bi država naznačila veći iznos, problem bi se mogao rješavati. Sada se dugo nedovoljno ulaže. Osim novca su potrebni i ljudi za revitalizaciju tih područja. Moramo stvarati preduvjete za doseljenje stanovništva, ponajprije radi zaposlenja, a onda i života.

Takozvani nomadi se doseljavaju, oni koji nemaju fiksnu adresu radnog mjesta. Nedavno je županijski vijećnik iz Možemo Goran Ilić govorio o tome da se u Karlovačkoj županiji na opustjelim prostorima uzgajaju konji na slobodnoj ispaši, a sada se jako puno tih životinja ponaša poput divljih konja i preostalom stanovništvu prave probleme.

• Imali smo jednu takvu situaciju na području Slunja. Više puta se interveniralo s time u vezi. Kada prostor postane prazan, u njemu oni koji nisu često časni u namjerama vide priliku i koriste ju, a, ako imate sustav koji to tolerira, njihove prilike koje koriste stanovništvu stvaraju neprilike, a to malobrojno stanovništvo čine uglavnom oni starije životne dobi koji nisu u stanju sami obraniti vlastiti životni prostor, pa traže zaštitu od društva, a ono u nekim slučajevima ne odgovara svojoj osnovnoj zadaći. Koliko mi je poznato, i u Lici ima situacija da životinje puštene bez nadzora čine štetu stanovništvu.

Velika prostranstva su zapuštena i siromašna, no i prilika su za razvoj – ulaganjem bi se značajno poboljšala ekonomija?

• Naravno. Nije sporan broj grla koji se tamo nalaze nego način kako se te životinje drže. Ima tamo prostora za mnogo veći broj životinja. U pitanju je ugrožavanje tuđih usjeva i nasada, sigurnosti prometa na cestama i osjećaj nemoći stanovništva kojemu država ne staje u zaštitu.

Koliko je Srba u Karlovačkoj županiji?

• Ne mogu točno odgovoriti na to pitanje, a upitno je može li itko. Imali smo 2021. godine popis stanovništva. Po rezultatima tog popisa, u Karlovačkoj županiji je 8.600 Srba. S druge strane, imali smo izbore za manjinska vijeća i na popisu birača 10.291 pripadnika srpske zajednice s pravom glasa. Dakle, imamo nekih 15 posto više birača nego popisanih stanovnika.

Mora li birač živjeti tu? Možda ima tu prijavljeno prebivalište, a boravište mu je negdje drugdje.

• Postoje takvi. Isto je s popisom – mogli ste navesti da živite na Novom Zelandu, posebice jer je popis vršen elektronski.

Drukčije su metode utvrđivanja broja stanovnika i broja birača.

• Zasigurno nije uobičajeno da imate veći broj glasača u odnosu na broj popisanih, i to 15 posto veći, a moramo uzeti u obzir da maloljetni ne ulaze u popis birača. Popis nije napravljen kako treba i samim time je taj broj Srba u Karlovačkoj županiji vrlo upitan, a po njemu se utvrđuju prava pripadnicima manjina.

Po zadnjem popis stanovništva, Srbi više ne čine relativnu većinu općine Vojnić?

• Tako je, izgubili su relativnu većinu, ali su dobili pravo na zamjenika načelnika.

Dakle, bolje im je no što je bilo?

• Srpska zajednica će imati sada pravo više, iako je njihov udio u stanovništvu manji. Do sada smo u Vojniću imali načelnika Hrvata i zamjenika kao predstavnika manjinskog hrvatskog naroda, a Srbi nisu imali svog predstavnika. Sad će Srbi imati pravo na manjinskog zamjenika.

U svakom slučaju, iz popisa u popis se smanjuje broj Srba.

• Da, to je činjenica. Pada ukupan broj stanovnika u Hrvatskoj, a broj pripadnika srpske zajednice se brže smanjuje jer su oni koji su se vraćali u Hrvatsku bili uglavnom starije životne dobi i stopa mortaliteta je veća.

Ima li i dalje povratka? Je li se netko od potomaka izbjeglica odlučio preseliti u Hrvatsku?

• Kad prođe toliko godina od rata, ne možemo govoriti o povratku. Ako se netko odluči doseliti u Hrvatsku, jednako je kao da se odlučio doseliti u Njemačku, primjerice. Ima smisla o povratku govoriti unutar pet godina od nekih traumatičnih pomjeranja stanovništva.

Kad ste se vratili?

• Moji djed i baka su se vratili 1997. godine, pa sam dolazio često. Točnog datuma mog povratka nema – jedno vrijeme bih bio tu, drugo u Novom Sadu.

Hoćemo li uskoro imati Vijeće nepalske nacionalne manjine?

• Hrvatskoj manjka radne snage i broj radnih dozvola je u porastu iz godine u godinu. Ne bi iznenadilo da se tu trajno nastane onih s drugih prostora, drugih mentaliteta, drugih svjetonazora, ali to nije čudno u svijetu. Migracije su uvijek postojale, a područja su mijenjala i stanovnike i kulture. Nekada prostori napreduju dolaskom novog stanovništva, a neki puta ne.

Spomenuli smo nedavno održane izbore za vijeća nacionalnih manjina, pa i srpske. Odaziv na izbore na razini županije je iznosio 8,47 posto, a na razini Karlovca 1,61 posto. Koja je svrha takvih izbora?

• Manjinska vijeća su nastala temeljem Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Hrvatski sabor ga je usvojio jer su za pregovora o članstvu Hrvatske u Europskoj uniji značajna pitanja bila prava nacionalnih manjina i uopće ljudska prava. Hrvatska je dobila u zadatak podignuti razinu tih prava i Vlada Republike Hrvatske je okupila eminentne stručnjake da pripreme tekst zakona koji bi omogućio Hrvatskoj da u pregovaračkom postupku dođe do razine prihvatljivosti. Prijedlog zakona je napravljen, usvojen u Hrvatskom saboru, pa dostavljen Europskoj komisiji, a ona je bila njime izuzetno zadovoljna. Hrvatska je tada zaključila da su uvjeti ostvareni, no EU je tražila da se taj zakon provede u djelo. Tada su započeli problemi. Mnoge županije nisu htjele raspisati izbore za manjinske zamjenike župana, a bilo je poteškoća što se tiče i samih vijeća nacionalnih manjina, no i to se pod pritiskom odradilo i to je počelo funkcionirati. Sama manjinska vijeća imaju za svoju funkciju savjetodavnu ulogu općinskim i gradskim vijećima, odnosno županijskim skupštinama. Po Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina, čelnici, odnosno predstavnici tih vijeća bi trebali dobivati pozive na sjednice predstavničkih tijela gradova, općina i županija te im prisustvovati, ali u praksi to nije slučaj i vrlo često se događa da se predsjednici ne pozivaju. S druge strane, financiranje tih vijeća je vrlo šaroliko. Neke općine, gradovi i županije financiraju vijeća nacionalnih manjina s po par stotina eura godišnje, a neke sredine ipak i više.

Zašto Srbi nemaju povjerenja u takva vijeća, a po odazivu na izbore za članove tih tijela je očito da nemaju?

• Morate izabrati tijelo koje se treba sastajati barem jednom u tri mjeseca i odlučivati, a nitko nije dužan provoditi zaključke tih tijela. Biste li se borili da budete član takvog tijela i sudjelovali u radu takvog tijela u tim okolnostima, kada treba trošiti svoje vrijeme, a da zaključci nikoga živoga ne zanimaju?

Jesu li Srbima te institucije uopće bitne?

• Bile bi im bitne, ako bi osjetili korist. Polovica opće populacije, pa i manje od toga, izlazi na parlamentarne izbore, a tada se bira vlast koja ima financijsku i operativnu snagu. Izlazak birača na izbore je mali jer se smatra da će uvijek bit izabran netko tko će zastupati svoj interes, a ne opći. Jedan od razloga slabe izlaznosti na ovogodišnje manjinske izbore je što nije bilo protuliste – bila je zastupljena samo jedna lista.

Što nam to pak govori?

• Građani se sve manje žele baviti politikom.

Je li stanovništvo Krnjaka imućno?

• Neki žive izuzetno loše, neki prosječno, neki iznadprosječno.

Što je prosjek u Krnjaku?

• Kao u cijeloj državi, ako ćemo gledati prosječna primanja. Velik broj stanovnika, posebno ranije, je bio primatelj poljoprivrednih mirovina, a to je iznosilo oko stotinu eura mjesečno i to su im bili svi prihodi, pa su bili prinuđeni baviti se poljoprivredom koliko su mogli. Situacija se sada nešto mijenja na bolje zbog europskih fondova koji omogućavaju onima koji se bave poljoprivredom ili drugim djelatnostima da osiguraju sredstva posredstvom projekata i tako poboljšaju svoj status i svoja primanja, pa tako dižu standard.

Prosječne plaće u Krnjaku su na razini prosječne plaće u Hrvatskoj ili nešto niže?

• Nešto niže.

Živite li u Krnjaku?

• Živim.

Iskačete li tamo u društvu s bruto plaćom od 2.600 eura?

• Apsolutno. Moja plaća je definitivno iznadprosječna u odnosu na prosjek plaća na području posebne državne skrbi jer tamo imamo i plaće u privatnom sektoru koje su izuzetno male – plaće za radnike sa srednjom stručnom spremom, trgovačke, plaće od 500, 600 ili 700 eura u neto iznosu koje su dominantne.

U Karlovcu je od ponedjeljka do srijede trebao biti u organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje i Srpskog narodnog vijeća održan skup “Srbi u Hrvatskoj u Drugom svjetskom ratu” na kojemu je trebala o prozi Branka Ćopića izlagati Snežana Šević kojoj je 1996. godine u još nereintegriranom hrvatskom Podunavlju izdana knjiga “Putevi nezaborava”. Oko njezinog angažmana se razvila polemika. Pod pritiskom javnosti i politike taj skup je otkazan. Stali ste u obranu njezinog prava da istupa. Zašto smatrate da netko tko tvrdi da su “ustaše u Vukovaru radile sve što bolestan um može smisliti” i da su Hrvati “sotone” ima pravo javnosti?

• Svatko tko živi u Hrvatskoj, djeluje u javnom prostoru i radi u obrazovnom sustavu, a pritom je slobodna osoba, može djelovati, raditi i sudjelovati u znanstvenim skupovima.

Možda joj to zakoni ne priječe, no zašto ne bismo kao kultura stavili branu takvima na pristup javnosti?

• Prvi put sam čuo za tu njezinu knjigu kada je nastala ta afera. Ta osoba je povukla svoju prijavu za predavanje na tom naučnom skupu, a unatoč tome on nije održan. Ne stvara se najbolja klima u društvu. Otkazuju se koncerti pjevača narodne glazbe koji dolaze iz Srbije. Zadnje sam čuo da je otkazan koncert Dragane Mirković.

*objavljeno na KAportalu