Nezavisni načelnik Tounja Ivica Sopek je na toj dužnosti od 2009. godine, a javnost je bila zapazila njegove žustre rasprave s nekadašnjom vlašću Hrvatske demokratske zajednice, a onda i opozicijom koju su činili predstavnici te stranke, da bi čak u jednom trenutku i tadašnji predsjednik Županijskog odbora HDZ-a i karlovački župan Damir Jelić stao na njegovu stranu, a protiv svojih tounjskih kolega pokrenuo stranački stegovni postupak. Međutim, nismo pozvali načelnika na razgovor u sklopu serijala “ZOOM POLITIKON” radi prisjećanja na te događaje, nego povodom toga što ova mala općina na Jozefini i uz prugu Zagreb – Rijeka, s prekrasnim dvokatnim mostom na Tounjčici, čuvenom špiljom i čuvenim sirom u petak i subotu slavi svoj dan, kao i dan Župe svetog Ivana Krstitelja, a ujedno obilježava i tri godišnjice kojima bi se ponosile i puno veće sredine.
Kako ćete proslaviti Dan općine?
- Ove godine imamo tri velike obljetnice, a najveća je 250 godina školstva – organizirano obrazovanje u starom gradu u Tounju seže u 1773. Nadalje, ove godine je 150 godina od otvorenja kamenoloma u Tounju za potrebe pruge između Budimpešte i Rijeke te 60 godina vatrogastva. Proslavu smo rasporedili u dva dana, a ona obuhvaća i ivanjski krijes i vatromet od dvadesetak metara u petak koji okupi i tisuću ljudi. Obljetnicu školstva ćemo obilježiti u Područnoj školi Lucije Capan. Nekada su na području Tounja bile tri škole, jedna u Tounju, druga u Rebrovićima, treća u Kamenici – samo od prvog do četvrtog razreda – a prije sedamdesetak godina se napravila velika koja je nekoć imala šest stotina đaka, a danas sto, u što ubrajam i djecu u vrtiću. Općina smo koja ima šest posto uvećanja broja djece u vrtiću, što nas iznimno veseli.
Kada je otvoren vrtić?
- Prije tri godine, u suradnji s Ministarstvom znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske. Prva smo općina u Hrvatskoj koja je otvorila vrtić po modelu otvaranja u školama jer su ti objekti veliki i imaju prostora, pa je za središnju državu, lokalnu samoupravu i roditelje financijski povoljnije od izgradnje novog objekta otvoriti vrtić u sklopu škole koja već ima prostor, čistačice, kuharice i drugo osoblje. Roditelji za prvo dijete plaćaju četiri stotine kuna smještaj u vrtiću, a za drugo tri stotine kuna, pa imamo među jeftinijim vrtićima. Zaposlene su dvije odgojiteljice. Uskoro ćemo imati proširenje vrtića za desetoro djece. Ponosni smo na taj projekt.
Koliko djece ima vrtić, a koliko škola?
- U vrtiću je oko 20 djece, u školi oko 80.
U školi je razredna nastava?
- Da. Škola je izgubila status prije 40 godina, kad je broj učenika pao ispod 160, pa djeluje u sklopu Osnovne škole “Josipdol”. Danas je to jedna od najvećih područnih škola u Karlovačkoj županiji.
Tko je Lucija Capan?
- Učiteljica s područja naše općine. Nekad se škola zvala “13. april”, po danu oslobođenja Tounja u Drugom svjetskom ratu, a osamostaljivanjem i demokratizacijom Hrvatske se odlučilo školu nazvati po prvoj učiteljici s ovih područja, koja je ostavila zapažen trag u školstvu radeći tamo 40 godina.
Bit će predstavljena monografija o 250 godina školstva?
- Hoće. Ravnateljica i voditeljica škole su si dale dosta truda – sedam nas je u odboru za obilježavanje 250 godina školstva u Tounju. U monografiji je navedena cijela povijest školstva, s popisom svih ravnatelja i ostalih. Školska zgrada je u potpunosti uređena i imamo izrazito zadovoljavajuće uvjete. Mnogo smo uradili ne bismo li to ostvarili. Mnogi profesori vole doći u Tounj. To je dokaz da su jedinice lokalne samouprave mnogo napravile ne bi li zadržale stanovništvo. Ono sve više ostaje jer imamo sve bolje uvjete za kvalitetan život, pa i mladih. Nemamo nezaposlenih – tko god želi, može raditi, što se ostvarilo i javnim radovima te provedbom projekta “Zaželi” za starije i nemoćne.
Kako izgledaju počeci školstva u Tounju?
- Poznato je da je Tounj nekoć bio grad, a dio starog grada i dalje postoji. Inače, stari grad smo nedavno otkupili na Trgovačkom sudu u Rijeci za 90.000 eura u stečajnom postupku – središnja država i Županija karlovačka su se odrekle prava prava prvokupa, ali mi kao jedinica lokalne samouprave nismo. Uglavnom, prije 250 godina je tamo bila škola za časnike koja je pretvorena u trivialschule. Generacije Tounjaca su pohađale nastavu u starom gradu, a u tom kompleksu je bili sjedište općine i sav kulturno-zabavni život. Tounj je igrao veliku ulogu u borbi protiv Turaka. Zna se da je gospodar starog grada bio Bernardin Frankopan i da ga je on sagradio 1480., odnosno njegov sin Stjepan Ozaljski II. Imamo plemićku povelju iz 1775. godine obitelji Juraić u kojoj je na latinskom jeziku opisana povijest. Ta je povelja u jako dobrom stanju, a nedavno smo i izradili njezinu repliku. Plemićke povelje su dobivali oni koji su morali braniti tadašnju zemlju za Habsburške Monarhije, a s time su, naravno, dolazile i povlastice.
Kada ste otkupili stari grad?
- Prije nešto više od dva mjeseca na javnoj dražbi. Planiramo njegovu cjelovitu obnovu. Čekamo posebne uvjete konzervatora da vidimo kojih pravila igara se moramo prilikom obnove držati. Nažalost, pred desetak godina se urušio dio krova. U sklopu starog grada se nalazi kapelica svetog Ivana Nepomuka u kojoj su se plemići vjenčavali – taj spomenik je pod zaštitom Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i to je jedina kružna kapela u Karlovačkoj županiji iz 15. stoljeća.
Tko je do tada vodio brigu ili nebrigu o starom gradu?
- Nitko nije vodio brigu. Bio je u vlasništvu tvrtke IGM Tounj, koji je imao 517 zaposlenih, a svi su otišli kad je tvrtka otišla u stečaj. Na temeljima IGM Tounj egzistira tvrtka Rudar koja zapošljava stotinjak radnika i oni su okosnica razvoja našeg kraja. Stečaj IGM-a je dugotrajan – državi je trebalo 15 godina da to riješi. Sad imamo priliku urediti stari grad na ponos mjesta. Želimo ga iskoristiti u turističke svrhe jer je oko njega dosta spomenika kulture, a u blizini je i izvoru Tounjčice i špilji, nedavno smo izgradili prekrasnu šetnicu koju posjećuje puno turista, pa smatramo da će obnova starog grada biti “točka na i” te da će Tounj biti perjanica turizma, ako već sad nije s obzirom da se gradi dosta apartmana, obnavljaju stare kuće u tu svrhu… Imamo šest rijeka, a javlja se i sedma povremeno pa plavi, no uskoro ćemo i to riješiti. Bilo je propusta kod gradnje cesta prilikom čega su se zatvorili prilazi, a ta sedma rijeka Suvaj zna izaći iz podzemlja i poplaviti županijsku cestu, dvije nerazvrstane, a čak prijeti i državnoj cesti D23. Ove godine je Suvaj izašao u siječnju i svibnju, što ne pamte niti najstariji mještani. Imali smo za zadnje poplave štetu ukupne vrijednosti oko 350.000 eura. Prijavili smo je i nadamo se da ćemo dobiti odštetu. Moramo sanirati nerazvrstane ceste. Za velikog izljeva vode je došlo do uništavanja cesta, do toga da voda odnese cijele nasipe. Nismo smjeli ići u obnovu prije snimka stanja i ostalih priprema. Počeli smo sad sanaciju s lokalnim izvođačima i onima s kojima imamo ugovore o komunalnim djelatnostima. Nastojimo učiniti da ceste budu prohodne. Ako se ne pristupi sanaciji, štete mogu biti veće jer ceste pucaju na suncu bez nasipa i bankina. Prije pet godina smo novcem Europske unije obnovili pet i pol kilometara prometnica, što je bilo ulaganje od milijun eura. Nismo očekivali tako veliku vodu kao što je bila u svibnju s obzirom da je Tounj visoko i da nikad nije bilo poplave, osim što bi svakih 30 ili 40 godina izašla rijeka Suvaj za velikih padalina, no ovogodišnje razmjere nismo očekivali.
Suvaj je ponornica?
- Jest. Izvire ispod brda Krpel, malne stotinjak metara od željezničke pruge, stvara jezero, izlijeva se, nastavlja prema mostu i tamo utječe u Tounjčicu. Očito je da klimatske promjene imaju utjecaj i na Tounj. Ljeti su vode enormno niske, a u proljeće i jesen enormno visoke, što se vidi po starim mlinicama – od njihovih brana je voda još metar visoka.
Koji je dugoročan plan sa starim gradom? Hoćete li ga povjeriti nekom muzeju na upravljanje?
- Cilj nam je prijaviti obnovu za financiranje iz fondova Europske unije. Nekad je u starom gradu bila pozornica s kulturnim i zabavnim životom, i nekoć su se tamo Tounjci vjenčali, čak i ja. Sada nemamo veliku prostoriju za obilježavanje Dana općine. Ovo nam je prilika da povratimo nekadašnje funkcije. Tada su bile i tamo općinsko sjedište do 1962., kao i restoran i vidikovac u kuli. Tamo bismo smjestili i arhivu Općine, koja je sve veća. Neke prostore bismo iznajmili. Tamo su nekad bila i četiri stana u potkrovlju. Obnovilo bi se kako je bilo nekada, uglavnom. Obnova starog grada će Tounju donijeti gospodarski i turistički procvat. Autocesta je nekada uništila restorane u malim mjestima, ali navigacija je vratila posjetitelje. Sedamdeset posto turista koji idu za Plitvička jezera ili iz Plitvičkih jezera prolazi kroz Tounj. Velika je potražnja za starim kućama. Općina je ekološki čista, bez zagađenja, a to nam je dalo prednost.
Gdje turisti koji putuju za Plitvice i iz Plitvica u Tounju potroše novac?
- Nažalost, nemamo puno ugostiteljskih objekata, tek restoran s tri apartmana. Nedostaje nam smještajnih kapaciteta i još jedan kvalitetan restoran. No, imamo ulagača koji planira graditi apartmansko naselje u Kamenici Skradničkoj i u Ožanićima, u kojima je bilo dvadesetak objekata i gdje više nema stanovnika – investitor je sve kuće pokupovao i upravo se rade procjena utjecaja na okoliš te projektna dokumentacija. To će Tounj podignuti i tamo će zaposlenje pronaći najmanje 50 osoba. Županijska cesta od Kukače prema Slunju je jedna od najprometnijih cesta u Karlovačkoj županiji. Nadam se da će doći red na njezino proširenje i da će biti žila kucavica naše općine. Poznato je da spaja državne ceste D23 i D1 i ima 32 kilometra. U slučaju velikih prometnih nesreća je dobra alternativa za autoceste. Nadalje, polovica festivala Memento Demento se održava na području Slunja, a polovica na području Tounja. Ove godine ćemo imati tri termina od po šest do sedam dana i sve ulaznice su prodane, pa će sve vrviti od turista. Na taj festival dolaze posjetitelji iz čitavog svijeta i poljoprivredne proizvode im prodamo bez ikakvog problema.
Proizvodi li se tounjski sir?
- Za sada je još desetak domaćinstava koja ga proizvode i mini-sirana. Mora ga se čekati do 15 dana jer je za njime uistinu velika potražnja, a i cijena mu je dobra. Mladi ipak odlaze u drugim profesionalnim smjerovima. Ne vidimo za sada da će se netko s time u budućnosti baviti, no vjerujem da će se to promijeniti jer se od toga može dobro živjeti. Znate da na selu iziskuje puno truda i odricanja. Uglavnom, potražnja za tounjskim sirom je daleko veća od ponude.
Kako potaknuti mlade da se tome posvete?
- Kao mala jedinica lokalne samouprave po pitanju demografske obnove dajemo i više od svojih mogućnosti. Od 1997. godine dajemo dvije stotine eura za vjenčanje, za svako rođeno dijete pet stotina eura, za svako sljedeće više, stipendiramo učenike srednjih škola i studente s do pet stotina kuna, mladima koji kupe kuću na području Tounja dajemo deset tisuća kuna i oslobađamo ih obveze plaćanja poreza na promet nekretninama, a dajemo i gradilišta… Puno činimo da pomognemo mladima. Planiramo te mjere i uvećati na sljedećoj sjednici Općinskog vijeća Tounja jer nema opstanka mjesta bez mladih. Oni bi se htjeli obogatiti na brzinu i odlaze raditi u inozemstvo. Iz Tounja je otišlo dvadesetak ljudi u druge zemlje, ali ih se vratilo više od polovice, a vratit će se i još neki. Govorim o osobama starosti od 30 do 40 godina. Stvaraju se jednostavno bolji uvjeti života u malim sredinama.
Koliko općina ima stanovnika?
- Po zadnjem popisu, 1001.
To je već godinama konstantan broj?
- Jest. Problem je što Tounj ima više stanovnika no što ih je pobrojano. Mnogi se vraćaju iz gradova i obnavljaju obiteljske kuće, a ne mijenjaju prebivališta iz nekih bojazni koje proizlaze iz neiformiranosti, primjerice da će izgubiti liječnika, ako promijene adresu stanovanja. Samo za odmor imamo 350 kuća, a u svakoj su barem po dvije osobe. U zadnje vrijeme se, dakle, vraćaju ljudi, pa i mladi, a sve je veća potražnja za kućama za život. Naše mjere se šire i privlačne su.
Frapantan je podatak da je 15 godina trajao stečaj IGM-a Tounj. Što je bilo u stečajnoj masi i jesu li se svi namirili?
- Nisu, nažalost. Razočaran sam jer je općina potraživala sedam milijuna kuna. Država se djelomično namirila, radnici su dobili svoje plaće, na što sam ponosan, a mi ostali – općina i dobavljači – smo osakaćeni i nismo dobili ništa i ostalo je nekih dvije stotine milijuna kuna neisplaćenih sredstava. Otišlo je sve u preveliku dubiozu – minusi su bili oko 370 milijuna kuna. IGM Tounj je godinama bio velik sponzor nogometnih klubova Karlovac i Ogulin i to je bio okidač njegove propasti. Nastojao sam učiniti nešto kao načelnik i dvadesetogodišnji rukovodioc u toj tvrtki. No, radnici nisu mogli raditi dan i noć za loše plaće radi visokog standarda tih nogometnih klubova. Propasti te tvrtke kumovale su i pretjerane investicije i neki drugi loši poslovni prostori. No, to je iza nas. Zadovoljni smo što kamenolom i dalje radi. Dolaskom novog poduzetnika poslovanje se stabiliziralo i Rudar je uspješna tvrtka koja puni općinski proračun s oko dva milijuna kuna godišnje i svoj razvoj temeljimo upravo na tome.
Hoće li najavljena porezna reforma imati utjecaja na proračun općine?
- Neće jer nemamo prirez – nismo ga nikad uvodili jer smo smatrali da bi to bilo preveliko opterećenje mještanima s obzirom na njihov standard. Možda smo tako tek “skratili” koji kilometar cesta za sve ove godine. Punih 14 godina nismo dizali iznos komunalne naknade. Kod nas je komunalni doprinos za ozakonjenja nezakonito izgrađenih objekata iznosio šest kuna. Naravno, Općini bi bilo lakše da je tako uzela koju kunu i da bismo tako više izgradili, no marljiva i vrijedna općina može puno toga učiniti prijavama na razne fondove radi financiranja. Sad je pak problem pronalaska dobrog i pouzdanog izvođača, pa radovi kasne i rokovi se probijaju. Javna nabava je uništila građevinarstvo i kvalitetu radova. To je problem kojega će morati rješavati država. Javna nabava potiče da sve bude jeftino, ali to onda znači da imate novac za Mercedes, a morate kupiti Trabanta, da se slikovito izrazim.
Prije 10 ili 15 godina su bile čuvene Vaše političke prepirke s predstavnicima HDZ-a. Kakva je sad politička situacija u Tounju. Koliko vidim, ta stranka nije na razini od ranije.
- Možda smo i najkatoličkija općina u Hrvatskoj, a od devet vijećnika imamo osam nezavisnih i jednog vijećnika HDZ-a. To sve govori o političkoj strukturi u Tounju. Odluke donosimo zajednički bez problema. Tounj se razvija i sve je ljepši, a to svi vide.
*objavljeno na KAportalu