Karlovac nema prijatelja. Da ima, netko od njih bi došao na proslavu rođendana Grada, koja je upriličena svečanom sjednicom Gradskog vijeća. Iz Grada tvrde da su svoje prijatelje pozvali na slavlje. Međutim, nije se nitko pojavio, ali su došli načelnik Pisarovine i zamjenik gradonačelnika Duge Rese. Još netko?
Naravno, u Karlovcu nitko izostanak prijatelja nije primijetio niti se itko nad time posebno zabrinjavao. „Pa što će nam gradovi prijatelji?“ „Imamo li mi uopće gradove prijatelje?“ „Tko su naši gradovi prijatelji?“ To su samo neki od odgovora na primjedbe glupog novinarčeta. Bilo je tu i podsmjeha na spominjanje gradova prijatelja. Tako se razmišlja u palanki, a da vidimo kako se razmišlja u bjelosvjetskim razmjerima.
Na engleskom jeziku grad prijatelj naziva se twin city, bratimljenje se naziva twinning, a u jednoj bezveznoj Europskoj uniji bratimljenje gradova vide najvidljivijim oblikom europske suradnje. Čak ti diletanti spominju kako dobro bratstvo može donijeti mnoge koristi poput suradnje građana i gradova na području razmjene mladih, obnovljivih izvora energije, razmjene iskustava i tako dalje i tako bliže. Kao da je sve to bitno, važno da mi imamo svoj Karlovac od table na ulazu do table na izlazu, pa sve do naplatnih kućica. To je naš svijet.
Tisuće i tisuće jedinica lokane uprave diljem Europe surađuje za dobrobit svojih građana, što predstavlja vrhunac zapadne dekadencije. Čak se dijele i nekakve nagrade. Talijanski Crociano i rumunjski Sighișoara osramoćeni su nagradom koju su lani dobili za dinamizam njihovog partnerstva, koju dodjeljuje Vijeće Europe. Predlažemo da se Karlovac prijavi ove godine, čisto da se spustimo na zemlju nakon nagrada koje su gradonačelniku udijeljene posljednjih dana. Možemo se prijaviti s Kragujevcem, s kojim već više od 20 godina nema apsolutno nikakve suradnje, mada – bit ćemo toliko drski i to izjaviti – i nisu tako različiti gradovi. A zašto se ne bi prijavio s Alessandrijom? U pedesetak godina su se nekoliko puta folkloraši i likovni umjetnici razmjenjivali, a i jedan karlovački most se zove Most Grada Alessandrije. No, sagrađen je negdje 2004. i, ako se ne varamo, i dalje nema uporabnu dozvolu. Od tada – ništa, osim što su Talijani donirali stolice Gradskom kazalištu „Zorin dom“.
Spominjao se i lovni turizam, ali suradnja ni tu ne postoji. Pa dobro, imamo Taurege, najnoviji naš partner. S njim radimo na nekakvom pedagoškom projektu „Ljubičice u školama“, ali dalje od toga se nije odmaklo. Što je još tu? A, pa naravno – Kansas City iz Kansasa. I tu su se folkloraši razmjenjivali, ali ponajviše sportaši. Međutim, iz nejasnih razloga je i ta mala suradnja naglo nestala nakon što gradonačelnik Damir Jelić nije primio gradonačelnika ove američke zabiti kad je ovaj došao u Karlovac. Našeg najmenadžera je tada pokosila prehlada ili gripa i ni slučajno se ne smije pomisliti da je neugošćavanje američkog kolege motivirano time što je došao na inicijativu pripadnika druge karlovačke političke opcije. Što još imamo? Imamo jedan budimpeštanski kvart Erzebetvaros s kojim smo se pobratimili, ali nikakvu suradnju ostvarili. Imamo šansu dobiti nagradu.
A i što bismo s tim, u suštini, anti-nagradama i nazovi-prijateljima? Recimo, taj isti budimpeštanski kvart donosi informaciju o Karlovcu na svojim mrežnim stranicama, isto kao i Alessandria, Kansas City i tako dalje. A Karlovac? Na službenoj internetskoj stranici Grada ni traga ni glasa od gradova prijatelja. Kakva bismo iskustva mogli razmijeniti sa srpskim Kragujevcem, pobogu? Lokalni antikorupcijski forum koji predaje redovita izvješća Gradskoj skupštini? Svašta.
*preuzeto s portala Aktiviraj Karlovac