S bivšim liderom Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenadom Čankom razgovarali smo dan uoči druge godišnjice pada nadstrešnice na željezničkom kolodvoru u Novome Sadu koji je odnio 16 života te smo zumirali poraz srbijanskog vlastodršca Aleksandra Vučića koji je potom uslijedio.
Prisjetite se tog 1. studenog 2024. godine. Što Vam je prošlo kroz glavu kad ste čuli vijest?
– Javili su mi da se to dogodilo, no nisam imao u vidu razmjere tragedije, a kada sam saznao to je bilo vrlo frustrirajuće. Čitava moja porodica je imala potrebu izaći na ulice. Okupile su se desetine tisuća ljudi. Bio je to užasan stres za grad, nešto nepojmljivo. Moj sin je godinu dana radio u jednoj beogradskoj tvrtki i svakoga dana je dvaput prolazio ispod te iste nadstrešnice. To je izuzetno frekventan dio grada. Da je padala kiša i da su se ljudi sklonili pod nadstrešnicu, bilo bi stotine mrtvih. Nezapamćena je to katastrofa u Novom Sadu koja je ostavila užasan osjećaj stresa. Očekivalo se da doslovce tog trenutka netko dođe, netko se obrati, nešto se poduzme, a istodobno predstavnici vlasti daju izjave da su sve rekonstruirali, a to nisu, da će se vidjeti, policija je brzinski uklanjala beton, odnosno dokaze… Sve je to bilo toliko strašno i pokazalo je svu prljavštinu režima. Poslije ste imali situaciju da načelnik beogradske policije miri dva kriminalca, pa jedan ubije drugog, pa onda policija krije leš, zatim im leš pobjegne, a onda vojska traži truplo i nađe ga u buretu zalivenom betonom pa zakopanom. Da je to gledao komediograf Branislav Nušić, rekao bi da se pretjeralo. Ta ista željeznička stanica je svečano otvorena i svi su joj se kakti divili, a onda se dogodi što se dogodi pa gledaš kako bježe svi koji bi trebali biti odgovorni, no na kraju nitko nema pojma, svatko od njih je tu preko bašte biciklom, putnik namjernik. Mađarska izreka kaže da govno i šteta nemaju gazdu. Govno koje pravi štetu je vrlo dobra definicija režima.
Pad te nadstrešnice je uistinu užasan događaj.
– Čovjek se počne smijati od bijesa i očaja. Dođeš tako u poziciju kada se više ništa ne broji. Moji roditelji su bili profesori univerziteta, a baka i djed učitelji. Iz porodice sam koja je smatrala da se ne može nekome pokloniti ocjena jer ona nije tvoja da je poklanjaš, nego je tvoje samo da konstatiraš koju ocjenu netko zaslužuje. Tako sam odgajan, a onda dođeš u poziciju da članovi partije mogu diplomirati ekonomiju za petnaest minuta. Predsjednik Socijalističke partije Srbije Ivica Dačić strašno voli tri stvari – žene, pare i mikrofon. Koristi svaku priliku da pjeva, ima nesebičnu ljubav prema tuđim parama i lijepim ženama, što mu ne zamjeram. Jedan moj drugar je pitao mora li baš sve što jebe zaposliti. Desetljećima smo slušali o golorukom srpskom narodu, a u ministarstvima vanjskih i unutrašnjih poslova koje je Dačić vodio se zaposlio golonogi narod. Treba shvatiti da s državom treba postupati malo ozbiljnije jer ovako ispada da je privatna igraonica za odrasle, da slave rođendane i da se zabavljaju.
Kada ste osvijestili razmjere katastrofe pada nadstrešnice, je li Vam odmah bilo jasno da je tu riječ o korupciji?
– Sasvim sigurno je pad nadstrešnice posljedica korupcije i to mi je odmah bilo jasno. Direktor najstarije novosadske gimnazije je uhićen i zabranjen mu je pristup školi i profesorima. On je na toj poziciji više od dvadeset godina, a nije lud od jučer, nego je to napredovalo. Kažu da u početku nije bio loš čovjek, ali izgleda da je u jednom trenutku dobio izljev pravoslavlja u mozak, ne znam što se tu dogodilo, ali je očigledno maligno alteriralo te je čovjek sišao s uma. Došao bi na sat sociologije i maltretirao profesoricu koja uči đake što je fetišizam, što i piše u gradivu. Fetišizam se vezuje za seksualne preferencije, ali nije samo to, nego pridavanje natprirodnih osobina predmetima. Ljubakanje s navodnim Bogorodičinim pojasom koje je bilo napravljeno u hramu svetog Save je bilo zato da se digne rejting Crkvi i režimu, u čemu su sudjelovale stotine tisuća ljudi. Samo nekoliko mjeseci ranije je isti taj pojas bio u Petrovaradinu i to je tada bez pompe obišlo parsto ljudi. Kad je ustrebalo režimu, državni avion se šalje da to donosi pa se to slavodobitno predaje, stoji se u redovima… Nema do 5. stoljeća nikakvih tragova tom pojasu Bogorodice. Slično je s drugaricom Gospom iz Međugorja koja je odličan biznis. Ako ljudi u to vjeruju, ne diraj. Isto je s tim pojasom koji je država uzela promovirati. Kad sve to saberemo i oduzmemo jasno je da je tu prisutna ogromna količina manipulacije i krađe.
Je li pad te nadstrešnice najplastičnije očitovanje korupcije?
– Ima nešto što se malo spominje kada se govori o nadstrešnici. Izvršitelj radova na rekonstrukciji je bila jedna kineska tvrtka iz koje nitko nije saslušan jer su svi poslovi s Kinezima državna tajna. U filmu “Diktator” Sache Barona Cohena u govoru na kraju lik kaže da je Amerika demokracija koju su stvarali crnci, a posjeduju Kinezi. Isto je i s ovime – tek ćemo sad vidjeti količinu tragedije i propasti kad se vidi što je sve dogovarano s Kinezima koji su planetarno poznati kao dosta ozbiljna firma za utjerivanje dugova. To je najstrašnije. Koliko sam razumio, u pitanju je nestručnost prilikom rekonstrukcije nadstrešnice jer su odsječene kotve koje su držale sajle koje su držale nadstrešnicu, a ona je dodatno opterećena staklom i betonom pa je bilo pitanje kada će se nešto dogoditi.
U kojoj fazi je kazneni progon?
– To nitko ne zna. Tek ćemo sad saznati što se događa jer su se ovi koji bi trebali biti odgovorni razbježali k’o mačke s jebišta. Pokupovali su, po dobro informiranim krugovima, silne nekretnine po Trstu da bi imali kamo pobjeći. Iznosili su neku gotovinu prilikom bježanije pa je Narodna banka Srbije oduzela licencu jednoj privatnoj banci. Ovo se sve događa u tjedan dana od parlamentarnih izbora. Znat ćemo, nadam se, više kad se konstituiraju Narodna skupština i Vlada Republike Srbije. Ljudi su već bili toliko ogorčeni na režim i njegovu bahatost da su odlučili glasati za mačku u džaku jer je i ona bolja od Vučićevog režima.
Zašto nisu glasali za već profilirane političke stranke?
– Zato što su se te profilirane političke stranke pokazale nesposobnima okupiti kritičnu masu i zbog iracionalne želje ljudi za čudesnim spasenjem od nekoga tko je potpuno nepoznat, a pojavljuje se na bijelome konju sa štitom i ognjenim mačem koji će sve spaliti i zavesti slobodu po kratkom postupku. To su, naravno, priče za malu djecu, no proradila je kolektivna svijest o potrebi za pravdom. Ako se bude dijelila pravda, doći ćemo u poziciju revolucionarnog terora, a ako će se čekati da nereformirano pravosuđe nešto uradi, neće se dogoditi ništa. Pobjeda studentske liste je šansa za to da Srbija izađe na bolji put, ali to i dalje ne znači da je izašla. Glasalo se za mačku u džaku očekujući da je to bolje od klerofašističkog klupčeta zmija iz Beograda, da se nježno izrazim, a kad se formira vlast vidjet ćemo koje je boje mačka, koliko ima mačića i, najvažnije, je li uopće u pitanju mačka.
Je li upad redakciju Informera i prosvjed pred Pinkom manifestacija revolucionarnog terora?
– Ma kakvi! Rasplakali su Dragana J. Vućićevića – jao terora! Stali su pred Pink pa nešto gadno poručili Želju Mitroviću! Nemojte se šaliti. Taj isti glavni urednik Informera Vućićević je imao specijalno unutar neke emisije tog smeća koje je trovalo ljude polusatni dodatak s kajronom na kojemu je pisalo da je porodica Čanak političko podzemlje. To bismo bili ja, moj sin, koji je uhićen zbog sudjelovanja u demonstracijama, i njegova biološka majka, a moja bivša supruga, koju su dva mjeseca držali u pritvoru zbog sumnje na pokušaj nasilnog državnog udara, a potom još pet mjeseci u kućnom pritvoru. Moja bivša žena je profesorica sociologije u gimnaziji. Dan prije no što je podnio ostavku na mjesto predsjednika države, Vučić ju je abolirao jer, ako bi se otišlo na sud, vidjelo bi se da je sve namještaljka i država bi morala platiti odštetu, a ovako se desilo u djevojke dijete i pojeo vuk magarca. Kad su je uhapsili, pitali su me što mislim o tome. “Da ste je uhapsili u kuhinji zbog terorizma, razumio bih, ali svaka druga optužba za terorizam Marije Vasić je potpuna budalaština – žena nije iz te priče “, odgovorio sam. Mog su sina priveli bez obrazloženja. Izdvojili su ga iz kolone vozila koja je išla na prosvjede. Obična policija ga je držala četiri sata, a poslije toga ga je preuzela Bezbjednosno-informativna agencija (BIA). Potom su mu oduzeli predmet koje su pronašli u prtljažniku, između ostaloga i pancirku. Potpuno je logično da ćeš nositi pancir, ako ideš u Beograd na demonstracije jer znaš s kakvim kretenima imaš posla. Ja sam mu kupio taj pancir jer sam brižni otac. Kad je počeo rat u Ukrajini poslao sam preko nekih kanala u Harkiv kao moj lični poklon deset pancir-košulja. One služe zaštiti, a imali su manjak pancira tamo u jednom trenutku. Kad sam bio u lipnju 2022. godine u Harkivu padale su kasetne bombe i to je baš bilo loše, a prevodilac mi se žalio da nemaju dovoljno pancira. Kada sam se vratio doma, našao sam način da kupim pancirke koje sam im poslao. Zašto je problem imati pancirku kad se živi u užasu u koji se Srbija pretvorila? Nije pitanje hoće li početi pucnjava, nego kada. Posred Novog Sada su se krimosi obračunavali međusobno automatskim oružjem pored vrtića, a sada je problem ako netko nosi pancirku. Hvala Bogu da nosim pancirku. “A zašto nosiš pancir”, pitaju me. “Pa zato da me ne biste ubili odmah”, odgovorim.
Ustvrdili ste ovih dana da je Srbija zašla u pretpolitičko stanje jer je izbrisan politički pluralizam.
– Tako je.
Biste li to elaborirali?
– Za vrijeme ratova i vlasti Slobodana Miloševića je postojao nekakav pluralizam, sve do 2014., a onda je postepeno sve počelo venuti i nestajati. U tome je zdušno pomogla prije svih ruska služba koja je jako utemeljena u Srbiji i koja ima mnogo svojih špijuna. Rusima odgovara nestabilnost i onda se mogu vaditi i pričati svašta, primjerice da je Ukrajina napala Rusiju, kako je glasila naslovnica Informera. Ukrajina je napala Rusiju tako što je Rusija prije toga pripojila dijelove međunarodno priznate članice Ujedinjenih naroda Ukrajine i proglasila to za Rusiju, a onda su ovi krenuli osloboditi dio vlastitog teritorija, no s obzirom na to da je Rusija već proglasila to za svoje, Ukrajina je napala Rusiju. Kako ovo zvuči, zvuči otprilike i istina u klerofašističkoj Srbiji u kojoj smo imali čast, radost i zadovoljstvo bez nade do nekidan živjeti. Sada već danima pljušte ostavke, hapsi se, sve dobiva neke obrise, svi ulažu nadanja u to da će promjene donijeti nešto bolje. Diktatura se može zavesti preko noći, a demokracija se mora graditi, dograđivati i čuvati kroz obrazovni sistem. U jednom trenutku je Demokratskoj stranci nedostajalo par mandata za većinu u Skupštini Srbije pa je donijet zakon po kojemu se rehabilitira Dragoljub Draža Mihailović te četnici prekonoć postaju dio jugoslavenskog antifašističkog otpora. Ako dijete kaže da je bio jedan antifašistički pokret otpora, a ne dva i ako ne kaže da su vođe tih pokreta bili Josip Broz Tito i Mihajlović, dobije jedinicu. Dakle, ti u Srbiji padneš na popravni, ako ti Draža Mihailović nije antifašist. Nitko nije vjerovao Nijemcima nakon Drugog svjetskog rata da nitko nije znao za koncentracijske logore, no niti Nijemce nisu zajebavali koliko nas zajebavaju.
U Večernjem listu je Denis Romac komentirao da će biti suženo djelovanje ruskih tajnih službi u Srbiji unatoč tome što na studentskoj listi ima rusofila.
– O Rusima u smislu kremaljskog djelovanja imam precizno mišljenje, a to je da su Rusi kao sida – dobije se lako, a liječi nikako. Kako mislite da se ruski špijuni uklone? Tužio me Emir Kusturica. Znadete li tko je on?
Znam.
– To je lijepo, ja sam bio impresioniran kad sam pokušao saznati tko je taj čovjek – je li Emir ili Nemanja, je li porijeklom Bošnjak, ali u stvari Srbin, ali se u biti osjeća Rusom dok ima francuski pasoš. Ode kod Vladimira Vladimiroviča Putina koji je bio agent Stasija, istočnonjemačke tajne policije, najkrvavije tajne policije istočnog bloka o kojoj sam napisao knjigu koja će imati promociju u Sarajevu jer je nitko u Srbiji nije htio tiskati. Knjiga se zove “Zersetzung”, što u prijevodu znači razgradnja, a u stvari je razaranje ljudske psihe. Kada je u Istočnoj Njemačkoj na vlast došao Erich Honecker shvatili su da nije fotogenično ubijati ljude na uobičajen način, nego je bolje da sam poludi, a onda je to jednostavnije objasniti demokratski nastrojenima u Zapadnoj Europi. Svojim uputstvom 1/76 su definirali oblike secesunga i onda je Stasi to usvojio kao praksu te su to preuzele sve službe na svijetu. Dotični Nemanja Kusturica ode kod Vladimira Vladimiroviča koji je bio agent Stasija u Dresdenu.
Zašto Vas je tužio?
– Jer sam rekao da je Kusturica generičko ime za ruskog špijuna, a onda ode kod Putina da napravi tri filma koja služe samo tome da dokaže da su Ukrajinci Rusi, no ako mu kažeš da je ruski špijun, dobije duševni bol. Imate privilegiju da ste u Europskoj uniji pa se velikosrpska ideja prestala prostirati na teritoriju Republike Hrvatske, no zato se Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Kosovo, manje Makedonija shvaćaju kao prirodni dijelovi srpskog nacionalnog bića i samo je pitanje “kad će se vojska na Kosovo vratiti”.