Prošlo je šest mjeseci otkako su uvedeni takozvani Bačićevi zakoni o gradnji, prostornom uređenju i energetskoj učinkovitosti u zgradarstvu i upozoravalo se da će dovesti do katastrofe, a tu i druge teme zumiramo sa saborskom zastupnicom stranke GLAS Ankom Mrak-Taritaš.
Je li došlo do katastrofe?
– Zakon o energetskoj učinkovitosti u zgradarstvu i Zakon o gradnji nisu bili sporni i s njima je bilo manje problema. Problematičan je Zakon o prostornom uređenju i za ovo vrijeme se ne mogu vidjeti njegove posljedice. Ne razumijem zašto se nešto događa. Uveli smo prije desetak godina e-dozvolu, aplikaciju koja se trebala dorađivati i razvijati, a s terena čujem da je malo referenata i da se građevinska dozvola za normalnu obiteljsku kuću čeka godinu i pol, što je u potpunosti neprihvatljivo i nema veze sa zakonima, nego sa strukturom upravljanja.
Ne izdaju li građevinske dozvole gradovi i županije?
– Izdaju, ali ipak država ima mogućnost nakon nadzora pokretati postupak protiv referenta ili voditelja ureda koji su neovisni u radu, ali su odgovorni ministru. Država je uvela aplikaciju e-dozvole i vodi računa o tome da funkcionira. Posljedice Zakona o prostornom uređenju s mogućnostima izgradnje na parceli izvan građevinskog područja sukladno urbanističkom projektu ne možemo još vidjeti. Strah me da to neće biti dobro kada krene.
Od čega strahujete?
– Onaj čija parcela nije mogla biti građevinska i koja je sada skoro pa bezvrijedna nakon dogovora s ministarstvom može reći da je ta parcela namijenjena za priuštivo stanovanje, da na tom prostoru nema prikladnog zemljišta i država će u suradnji s jedinicom lokalne samouprave pristupiti otkupu. S jedne strane će tako ono što nije bilo namijenjeno za izgradnju upravo nju i dobiti, a s druge će zgrade za priuštivo stanovanje niknuti gdje ne trebaju. Gradovi se trebaju razvijati po nekakvim strukturama. Nije dobro da se izvan te strukture i protivno prostornom planu događaju ekscesi u prostoru jer je zapravo riječ o getoiziranju – netko će kupiti pod firmom priuštivog stanovanja zemlju, a pitanje je gdje će djeca pohađati vrtić ili školu te je upitna i infrastrukturna uređenost. Pod agendom priuštivog stanovanja će se skrivati različite nepodopštine u prostoru koje će biti zakonite.
Ako sam dobro shvatio namjeru predlagača zakona i parlamentarne većine, jedinice lokalne samouprave su se pokazale neučinkovitima u prostornom planiranju, pa se zato centralizira.
– Nije to baš tako. Neki će se procesi djelomično centralizirati. Govorimo o detaljnijim prostornim planovima. Ako jedinica lokalne samouprave nije neko vrijeme donijela prostorni plan, na sebe će to preuzeti investitor, a onda se naplaćivati od jedinica lokalne samouprave. Na primjer, Grad Karlovac mora osigurati odvodnju, vodoopskrbu, odvoziti smeće i tako dalje, a nije donio detaljni plan za jedno područje jer je zaključio da za to i dalje ima vremena. Pojavit će se u tom slučaju investitor koji će odraditi uime Karlovca sve što treba, ali za svoj interes. Taj ulagač može opteretiti gradski proračun toliko da Grad ne može više odvoziti smeće.
Može li po tome ulagač dati uraditi detaljan plan za cijelo područje nekog kvarta?
– Može preuzimajući nadležnosti gradova.
Koja je onda uloga središnje države u tome?
– Ulagač će joj se obratiti, a Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske će mu odobriti da uradi što je naumio. Onaj tko je bliže vatri bolje se grije. Neki investitor, primjerice, ima parcelu usred neizgrađenog dijela, javio se u Grad koji mu je rekao da mu je to u planu za 2036. Potom se ulagač javi predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću ili ministru prostornog uređenja Branku Bačiću…
Pođe s premijerom na kavu…
– Na kavu s Plenkovićem, a ne znam na što s ministrom Bačićem. Na kavi se požali da mu jedinica lokalne samouprave ne dozvoljava raditi, ovi zaključe da je u pravu i poruče mu da krene raditi i nakon što odradi posao ispostavi račun Gradu. Tako nećete imati odvoz smeća jer je neki investitor odlučio graditi neku zgradu u dogovoru s Plenkovićem i Bačićem.
Postoji li, po Vašim saznanjima, konkretan projekt koji je potaknuo takve izmjene zakona?
– Do mene dolaze različiti glasovi, ali je to sve na razini trača.
Imate imunitet i možete slobodno govoriti.
– Mogu, ali nisam takav tip. Država može reći da je njen interes izgradnja nekakve tvornice tamo gdje to nije planirano pa donijeti državni prostorni plan za jednu parcelu. Projekt skladištenja pametnih tehnologija na Banovini će dovesti do toga da država donese prostorni plan mimo volje građana. Građani se imaju pravo buniti i dobiti sve informacije, a nisu uvijek u pravu kada se bune, no ne treba se nametati isto tako gazda iz Zagreba i koristiti prostor bez kriterija.
Što mislite o spomenutom projektu kako je najavljen?
– Razmatrajući uvijek krenem pozitivno ocjenjivati ideju. Prvo treba vidjeti tko je ulagač, a potom koje financijske koristi od takvog projekta imamo kao sustav. Treba napraviti dobru pripremu te sagledati elektroopskrbne i vodoopskrbne potencijale. Valja upoznati građane sa svime time. Najavljivalo se puno radnih mjesta. Valja vidjeti i što su prošle druge države s takvim investicijama. Sjedinjene Američke Države su prve imale takve projekte, pa su neke savezne države to zabranile jer je poskupila električna energija za kućanstva s obzirom na to da takvi pogoni iziskuju enormnu količinu struje. Radna mjesta koja se predviđaju su uglavnom uslužna i nestalna. Nisam unaprijed protiv projekta, ali želim vidjeti koji je financijski benefit, što to znači s aspekta zaštite okoliša te pametno razgovarati o tome s građanima. Za taj projekt smo čuli prvi puta na nedavnoj konferenciji u Dubrovniku. Ljudima treba dati prave informacije.
Djeluje megalomanski, poput robotaksija Ivana Rimca, primjerice. Imate li povjerenja u mogućnosti ostvarenja tako nečega?
– Koliki prostor za to treba? Tko stoji iza te investicije i zašto dolazi baš tu? Koliko će država uprihoditi? Što to znači za taj prostor? Odakle električna energija? Kad mi netko kaže da će napraviti trafostanicu i dalekovod mora reći i odakle će u tu trafostanicu energija doći. Kako ulagač vidi sustav hlađenja? Skeptična sam kad netko dođe i predstavi svoj projekt kao odličan koji će otvoriti 1.500 radnih mjesta. Već smo se toga nagledali, Hrvatskom su hodali takvi investitori koji su najavljivali puno toga, a ništa se nije dogodilo. Robotaksiji postoje u svijetu. Djelomično to jest budućnost – starog sam kova i oprezna spram svega toga. Premijer je to u Hrvatskoj podržao, da bi se pokazalo da se niti produženi rokovi neće ispuniti i da će Rimac morati vratiti novac u državni proračun, a onda i Hrvatska u proračun Europske unije. Taj se novac mogao iskoristiti za nešto drugo.
Koliko sam shvatio, neće novac morati biti vraćen EU, nego se može prenamijeniti.
– Računi za sve projekte koje imamo moraju biti dostavljeni do kraja kolovoza. U zemljama Europske unije je razlika između projekata koji su prijavljeni i dostavljenih računa kao potvrde realizacije između tri i pet posto, a u Hrvatskoj 25 posto, dakle četvrtina. Nešto se može odraditi do 1. siječnja 2027., ali račun mora biti ispostavljen do kraja kolovoza 2026. Prema tome, nema više prenamjene – ono što si iskoristio, iskoristio si, a što nisi, nisi, a nismo jer smo bili megalomani. Odgovor na to bi trebao dati premijer. Ne iznosim tvrdnje histerične i na Plenkovićeve uspjehe ljubomorne oporbe, nego podatke Europske unije. Razlika između onoga što smo prijavili i onoga što ćemo do kraja kolovoza realizirati je 25 posto ili četvrtina, dakle. Premijer govori da izmišljamo, da se ne divimo niti mi iz oporbe niti građani njegovim uspjesima, ali iznosim stvarno stanje. Netko tko je premijer već punih deset godina bi trebao moći navesti resor u kojemu je proveo reforme. Takav resor ne vidim.
Hoće li vlasti srušiti stadion Poljud?
– Svaki grad ima repere, memorije prostora, ono po čemu se prostor prepoznaje. U slučaju Splita to su Dioklecijanova palača, riva, crkva svetog Duje i stadion na Poljudu kojega treba sanirati, rekonstruirati i ostaviti jer je odraz doba u arhitekturi i graditeljstvu te jedan od tri ili četiri najljepših stadiona na svijetu.
Hoće li vlasti Hrvatske demokratske zajednice srušiti taj stadion, po Vašim saznanjima i dojmovima?
– Nisam do kraja sigurna da će srušiti stadion. Na njihovom mjestu bih rekonstruirala Poljud, a, ako Hrvatskom nogometnom klubu Hajduk treba neki drugi stadion, za to postoje lokacije. Predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Marijan Kustić je odmah poručio da stadion na Poljudu treba srušiti, a, ako se o tome ništa ne zna, tako se može odlučiti. To jest dobra lokacija, no zamislite državu koja takav jedan stadion ide rušiti samo jer može. HDZ radi mnogo toga samo zato što može. Splitski gradonačelnik Tomislav Šuta će na kraju dana uraditi što gazda kaže, a gazda nije Kustić, nego Plenković.
Hoće li Šuta od Poljuda napraviti šutu?
– Ako treba, hoće. Pažljivo sam slušala što je rekla ministrica kulture i medija Nina Obuljen-Koržinek, koja je Plenkovićevo suho zlato, samo da podsjetim na to. Ona je bila vrlo suzdržana i nije rekla da će se stadion srušiti, pa mislim da će se poslušati struka i da će Poljud u rekonstrukciju jer će to suho zlato sugerirati Plenkoviću.
Kako ocjenjujete rad ministra Bačića? Nije li obnova porušenog u potresima uznapredovala otkako je na dužnosti?
– Bio je ministar 2011. kada sam radila u ministarstvu, pa mi je bio nadređen. Imam s njime korektan odnos. Tamo je dolazila plejada različitih likova koji nisu znali gdje su došli, ali su znali zašto. Nakon što je obnova stajala, nešto se pokrenulo. No, nitko neće odgovarati za nekoliko stvari. Prvo, za to što se tri godine čekalo s početkom obnove, drugo što su usvojili neprovediv zakon, a odmahnuli su rukom kada sam ih na to pravodobno upozoravala, te što su se u međuvremenu dogodile turbulencije na tržištu građevinskog materijala pa se za ono što se moglo uraditi za sto nakon tri godine trebalo izdvojiti dvjesto. Ministar Bačić je ipak operativac i neke stvari zna, ali uvijek treba imati na umu da je nosio onu torbu novca u HDZ-u, a nije znao što je u torbi – nosio je torbu novca koja je donesena u stranku i za koje nisu znali čiji su. Za tu je torbu HDZ i presuđen.
Što biste voljeli vidjeti na mjestu Vjesnikova nebodera?
– Gradovi se prepoznaju po takvim mjestima. Ako posjetite neki grad, možda ćete se sjetiti trga na kojemu ste popili kavu ili nekog objekta. U memoriji Zagreba je taj neboder i na tom mjestu vidim novi koji bi imao poslovno-stambenu namjenu, s penthausom na vrhu. Na tom mjestu vidim hotel, poslovnu zgradu, možda sa stanovima.
Bili ste u Zvijezdi. Što ste tada uvidjeli i što ste od tada učinili po tom pitanju?
– Došla sam na poziv kolegice koja je Karlovčanka da ukažemo na problem devastacije. Zvijezda je karakteristika Karlovca i u njoj se gradila vodoopskrbna infrastruktura, što je dovelo do devastacije. Gradonačelnik Karlovca Damir Mandić je također saborski zastupnik i ne mora se dodvoravati ispijanjem kava, nego samo pokucati na vrata koja bi mu trebala biti otvorena. Država je mogla kroz proračun osigurati novac za sanaciju oštećenja. Nekad se dogodi ono što gradski proračun ne može otrpjeti, a to je problem sad u Zvijezdi. Na jesen će biti rebalans državnog proračuna i tražit ćemo da se osigura novac za sanaciju, a Grad mora napraviti ono što je u njegovoj nadležnosti. Gradonačelnik je nakon naše tiskovne konferencije imao potrebu samo komentirati da smo njome obustavili cestovni promet. Bili ste na toj konferenciji za tisak i ne trebate vjerovati nečijim riječima, nego svojim očima.
Bio sam izvijestio da ste blokirali promet.
– Pomakli smo se da prođu dva ili tri automobila. Konferencija za tisak je ukazala na problem i bila je dobra. Nadležnost je jedinica lokalne samouprave da se bave lokalnim razvojem, a, ako nešto predstavlja previše za lokalni proračun, treba se obratiti središnjoj državi. Gradonačelnik je imao priliku za to. Najgore je održavati postojeće stanje. Možete dati silan novac za neki stan, ali morat ćete ga obnavljati i rekonstruirati, ako ga ne održavate godinama.
Po onome što je rekao ministar Bačić, središnja država kani do 2030. godine izgraditi i obnoviti 2.200 stanova i potrošiti dvije milijarde eura te dodatnih tri i pol milijarde do 2034. godine.
– Plan je izgraditi i obnoviti 2.200 državnih stanova i izgraditi osam tisuća novih. Ovo što se naziva priuštivim stanovanjem je u biti razrađena poticana stanogradnja, a u sustavu POS je napravljeno do sada 9.800 stanova. Za deset godina Plenkovićeve vlasti je po tom modelu izgradilo devet stotina stanova. Da se za tih deset godina svake godine odlučilo graditi tisuću stanova za održivi najam, država bi u svom portfelju imala deset tisuća stanova. Sad bismo im trebali vjerovati da će obnoviti 2.200 stanova. Pitala sam jednom prilikom gradonačelnika Krapine koliko taj grad ima praznih stanova u vlasništvu i odgovorio je da imaju dva. Ako isto pitanje postavite državi, ne možete dobiti odgovor. Ako si u deset godina napravio devetsto stanova, kako ćeš u nepune četiri napraviti osam tisuća? To nije realno. Bačić je kao ministar 2011. godine uveo subvencije za kamate na kredite za kupnju stanova i već se tada pokazalo da to utječe na porast cijene nekretnina. Vlada Zorana Milanovića je odustala zbog toga od te politike i nastavili smo graditi po modelu POS – napravili smo 1.500 useljenih stanova i 1.500 ih je bilo u fazi da se u njih useli sljedeće godine. Nova Vlada je to obustavila i vratila projekt subvencija kamata. Stručnjaci su upozorili da taj projekt utječe na porast cijene stanova prije no što je problem skupih stanova postao europski problem. Nisu htjeli slušati.
Inflacija je u Hrvatskoj dvostruko veća od prosjeka Europske unije. Vlada je najavila primjenu paketa antiinflacijskih mjera od početka 2027. godine. Često se kaže da je oporba kritizerski nastrojena. Što biste drukčije uradili?
– Najlakše je reći da je oporba histerična. GLAS je stavio u saborsku proceduru nekoliko prijedloga. Od rujna prošle godine je prijedlog ukidanja poreza na mirovine, što je odbijeno, da bi se sad odlučilo da se to ipak uvede s 1. siječnjem 2027., mada ne vidim zašto se odmah to ne bi primijenilo. U saborskoj proceduri je od veljače ove godine prijedlog da se za odlaska u mirovinu iz drugog stupa može uzeti koliko poželite, a ne da država stavlja ograničenja jer bi valjda umirovljenici trebali biti razulareni i spiskali bi sav novac, a poznato je da se tako ponašaju – sarkastična sam, naravno. Unazad mjesec dana je u proceduri prijedlog vezan uz treći stup. Dakle, ponudili smo niz mjera radi poboljšanja statusa umirovljenika, i to nevezano za inflaciju, nego za razum, nešto što treba uraditi odmah. Otkako smo uvidjeli da imamo uz uvezenu i našu domaću, Plenkovićevu, autohtonu, inflaciju, tražili smo da se uvede porez na ekstraprofit. Vladajući ga sada najavljuju, ali se ne zna tko će biti oporezovan. Ovo što oni nazivaju antiinflacijskim mjerama je u biti spašavanje državnog proračuna. Oporba je dala zakonodavne prijedloge, a vladajući ih mogu prikazati kao svoje. Posljedice će snositi oni koji iznajmljuju apartmane i obrtnici i teško je znati kako se odlučilo da to budu baš oni, a ne oni koji ekstra zarađuju. Ekstraprofit neće plaćati oni koji se bave izvozom, no turizam jest izvozna djelatnost.
Postali ste nedavno potpredsjednica Odbora za vanjsku politiku.
– Jesam.
Zašto se parlamentarna oporba opredijelila proruski, to jest protuukrajinski?
– Onaj tko to tvrdi…
Tvrdim to.
– Nije tako. Nije riječ o proruskom opredjeljenju, to jest o opredjeljenju protiv Ukrajine, štoviše, nego je bilo opredjeljenje za razum i pokazalo se da je to bilo odgovorno. Plenković nas je krstio svim pogrdnim imenima u vezi misije NSATU, a pokazalo se da je odluka bila razumna. Imamo jasan stav kad je riječ o Izraelu i stanju ljudskih prava tamo. Hrvatska politika u tom pogledu nije sukladna očekivanjima od zemlje koja treba imati osjećaj prema ratnim zbivanjima i stradalnicima. Odlučili smo pomoći Ukrajinu i donesene su jednoglasne odluke, ali u ludostima nećemo sudjelovati.
*objavio KAportal