Kino Edison je u ponedjeljak obilježilo godišnjicu djelovanja nakon obnove, pa je to prilika da zumiramo djelovanje ove nove ustanove u kulturi Grada Karlovca s ravnateljem Ivanom Gojmercem, 42-godišnjim ekonomistom i socijalnim psihologom s bogatim inozemnim poslovnim iskustvom čiji rad uglavnom uživa podršku u javnosti.
Novinari moraju biti kritični, ali ti ne mogu pronaći dlaku u jajetu.
- Nastojim ih ostaviti što manje. U ponedjeljak smo obilježili godinu dana rada s predstavljanjem i besplatnim prikazivanjima filmova. Moram se zahvaliti prvenstveno svim zaposlenicima. Po trudu kojega ulažu vidi se da im rad u Edisonu ne predstavlja samo posao. Kod njih je vidljiv entuzijazam. Većina ih ima dosta iskustva, pa i u privatnim tvrtkama. Svoja iskustva su donijeli u Edison i nesebično ga daju. Trudimo se raditi za dobrobit kina i grada.
Koliko je sada zaposlenika?
- Deset, zajedno sa mnom, dakle četvoro u tehničkoj službi, dvije osobe u financijama i administraciji i tri osobe koje rade na programima. Mnogi se ne ističu, nego potiho rade, ali to što rade je najvažniji dio. Zaposlenici su profesionalni, odgovorni, entuzijastični.
Odnosi li se taj broj zaposlenih i na tvrtku Cinematika?
- Ne. U toj tvrtki rade oni koji su angažirani u kafiću i u suvenirnici. To trgovačko društvo ima svog direktora i njih je trenutačno četvero. Zaduženi su za to da kafić i suvenirnica funkcioniraju. To je bilo dosta izazovno je terasa ne služi samo za ispijanje kava, nego su tamo bila organizirana i praćenja utakmica hrvatske nogometne reprezentacije, Škola medijske kulture, tamo se odvio dio Dana piva, trenutačno se održavaju Four River Film Festival i Filmska revija mladeži. Dosta su, dakle, aktivni. Hvala i njihovom direktoru na radu, svim zaposlenicima i studentima.
Kino Edison kao ustanova će 27. listopada navršiti dvije godine od osnivanja, a kino radi godinu dana. Je li se tih godinu dana odnosilo na pripremu za sve ovo što imamo danas?
- Jest. Prvo je Marijana Tomičić bila privremena ravnateljica i tada je formirano Upravno vijeće. Oni su pripremili sve što su mogli da bi ustanova bila registrirana, a onda se počelo zapošljavati, prvo ravnatelja. Bio sam angažiran na projektu revitalizacije kina Edison, pa sam već bio sudjelovao u stvaranju programskog sadržaja skupa s još troje zaposlenika. Za tog projekta se osmislilo kako bi kino trebalo izgledati i kakve bi trebalo biti strukture. Izrađeni su dokumentarni filmovi i filmovi takozvane virtualne realnosti. Usporedno s time se provodio projekt obnove zgrade.
Kako si se našao u toj priči?
- Nakon završetka fakulteta sam posjećivao Karlovac, no čak i prije završetka studija sam počeo graditi karijeru izvan Karlovca, nešto vezano uz ekonomiju, ali prvenstveno vezano uz turizam. Dugo sam vremena radio u Kataru, između ostaloga u krovnoj instituciji za kulturu i turizam u toj zemlji, a koja se bavi muzejima i arheološkim nalazištima. Radio sam tamo prvo u odjelu za kulturni turizam, kasnije u odjelu za strategiju i marketing, pa u uredu direktora. Počeo sam tamo raditi 2013., a otišao sam pet godina kasnije. Neko vrijeme sam radio u Poreču u Turističkoj zajednici Istarske županije, a 2020. godine se pružila dobra prilika i vratili smo se u Katar, no to se počelo komplicirati s pandemijom kovid-19 i jedva smo čekali da istekne ugovor, pa da odemo jer su protupandemijske mjere bile prilično stroge. Bio je plan da se vratim u Katar 2022. i sve je već bilo dogovoreno. Tada sam od prijatelja dobio informaciju da traže nekoga za kulturni turizam na projektu revitalizacije Edisona. Prvo sam rekao da nema smisla da se prijavljujem za taj posao jer ionako kanim otići u Katar, međutim kopkalo me zašto baš u tom trenutku i zašto baš kulturni turizam, pa sam se prijavio da umirim savjest i da mogu reći da sam pokušao, makar ne uspio. Međutim, primljen sam. Na samom početku sam rekao da mogu ostati tek nekoliko mjeseci jer me čeka drugi posao. Počeo sam raditi i sve sam više gledao na mogućnost da dam još veći doprinos. O tome smo supruga i ja dosta razmišljali. Htjeli smo ostati blizu obitelji, a s druge strane je bila dosta dobra poslovna ponuda iz Katara. Na koncu smo se odlučili za ostanak. Nastavio sam raditi na projektu revitalizacije Edisona i tom prilikom sam upoznao divne ljude. Nakon tog projekta i nakon što sam bio imenovan najuže sam radio s djelatnicom gradske uprave Marinom Grčić i ovim putem joj se zahvaljujem na pomoći.
Je li ti sadašnji posao izazovan i ispunjava li te?
- Da. Prvenstveno me ispunjava emocionalni dio. Sama činjenica da radiš nešto što doprinosi tvom gradu je nešto potpuno drugačije. Naravno da bi čovjek mogao raditi pod drugačijim uvjetima, ali je taj emotivni dio vrijedno istaknuti. Ovaj posao predstavlja čast, ponos i odgovornost da se radi najbolje što je moguće. Naravno da se uvijek može bolje raditi i da se griješi, ali je bitno dati najbolje od sebe na temelju znanja i iskustva. To se vidi kod svih zaposlenika. Da toga nema, ovo bi bila predivna, ali prazna kino-zgrada – zaposlenici joj daju duh.
Postoji li neka vještina koju si koristio ranije, a nemaš prilike koristiti ovdje?
- Ima dosta takvih vještina. Radio sam, između ostaloga, na turističkom razvoju jedine lokacije u Kataru koja je pod zaštitom UNESCO. Riječ je o tvrđavi Al-Zubara. Za to sam radio cijelu studiju izvodivosti i turističkog razvoja. Radio sam na povezivanju s hotelima, pa da se turisti kvalitetno informiraju o turističkim sadržajima. Dio toga koristim i ovdje. Strukturu za međunarodnu suradnju smo stvorili odmah na početku projekta revitalizacije, pa se to moglo odmah primijeniti nakon što sam imenovan ravnateljem, a konkretno je to povezivanje s veleposlanstvima. Imamo jako dobar odnos s velikim brojem veleposlanstava u Hrvatskoj i rezultat tih odnosa su ciklusi svjetskog filma i kulture. Od početka veljače do kraja lipnja su se svakog mjeseca izmjenjivale različite države ili skupine država – veljača je bila vezana uz ciklus indijskoga filma i kulture, ožujak uz Australiju i Irsku, travanj uz Tursku, svibanj Portugal i Brazil, a lipanj uz arapske zemlje. U listopadu će biti ciklus filma i kulture vezan uz Španjolsku i Čile, a u studenom nordijske zemlje. U sklopu tih ciklusa se jednom tjedno besplatno nudi sadržaj. Ne rade se samo besplatne projekcije radi upoznavanja s kinematografijama tih država, nego i dodatni kulturni sadržaj. Posjetitelji mogu razgledati izložbu narodnih nošnji i predmeta, probati delicije ili poslušati tradicionalnu glazbu. Taj ćemo program intenzivirati sljedeće godine, pa će svakoga utorka, osim ljeti, posjetitelji besplatno moći uživati u tim sadržajima.
Koliko je posjećen taj program?
- Pribojavao sam se da ćemo sve ovo napraviti, a da će posjećenost biti upitna, no njome smo ipak zadovoljni. Indija je otvorila ciklus i bilo je po osamdesetak posjetitelja na projekcijama, a nekada ih zna biti i manje, primjerice ako se radi o filmovima s engleskim titlovima, no znalo je biti i po 120 ljudi. No, taj program nije samo za one koji žele pogledati film, nego i za one koje zanimaju drugi sadržaji.
Koliki je problem dogovoriti prikazivanje filma s distributerima?
- Čitao sam knjige o tome kako je to funkcioniralo ranije, a djelovalo je mnogo zanimljivije nego danas. Karlovac je, primjerice, svojedobno imao više kina, pa je vrpca stizala vlakom, a onda bi netko dojurio na željeznički kolodvor po nju. Isto tako, bio je problem ako bi film počinjao prekasno, a u drugom kinu je najavljena projekcija, pa netko je jurio na biciklu da bi vrpcu dostavio. Danas imamo ugovore s distributerima koji imaju prava za prikazivanje filmova u Hrvatskoj. Oni nam kontinuirano nude filmove i s njima imamo dobre odnose. Filmove naplaćuju, a nama je u interesu da dođe što više posjetitelja. Po tome se korigira plan prikazivanja filmova. Kina s više dvorana mogu prikazati i veću količinu filmova. Jedino smo kino u Karlovcu i bitno nam je da filmski program bude raznolik, što je i naša obveza. Puštamo blokbastere, dokumentarce, domaće filmove i drugo. Ne želimo da nam se dogodi da se mora odlaziti i dalje izvan Karlovca da se pogleda film, nego želimo odmah nabavljati najnovije filmove. Publika je raznovrsna. Imali smo u proteklih godinu dana više od 47.000 posjetitelja kino-projekcija. Hvala stoga svima koji žele dolaziti u kino. To je njihov prostor i želimo da uživaju u ovom kinu. Bilo je usto i više od 13.000 posjetitelja na ostalim događajima, u što ne ubrajam pet tisuća onih koji su bili na danima otvorenih vrata u rujnu i listopadu prošle godine. Želimo, dakle, da kino-program bude raznolik, bogat i da privlači one koji vole raznolike filmove.
Je li netko od distributera insistirao na ekskluzivnom tretmanu ili ugovoru i je li netko od njih insistirao na tome da se pušta neki film?
- Nije. Ugovori koje imamo s distributerima su standardni. Od njih redovito dobivamo sve te filmove i nikad nam nije rečeno što bismo morali, a što ne pustiti. Rad kina kontrolira Hrvatski audiovizualni centar, pa se rukovodimo zakonima s područja audiovizualne djelatnosti.
Bi li s poslovnog aspekta bilo bolje kinu Edison da pušta samo blokbastere?
- Bi. Na projekcijama alternativnih filmovima ne zarađujemo ili manje zarađujemo. Moramo imati u vidu da je naša uloga i obrazovna te da moramo educirati o različitim tipovima filmova. Ciljevi projekta uz pomoć kojega se Edison i obnovio su bili razvoj konferencijskog, festivalskog i obrazovnog sadržaja, koji je važan zbog razvoja društva.
Nekidan sam kupio kartu za Ejlijena za deset eura.
- To je za malu dvoranu, a karte su ipak nešto jeftinije – za veliku je šest eura.
Hoće li rasti cijene ulaznica?
- Možda i hoće. Do sada ih nismo dizali. Nismo htjeli ništa mijenjati bez obzira što inflacija utječe na ekonomiju. Moramo pratiti što se s njome događa. No, u narednom razdoblju nećemo povisivati cijene ulaznica.
Imaš li analize o posjećenosti kina s obzirom na skupoću življenja?
- Imamo analize koje dobivamo od sustava koje omogućavaju da prodajemo karte, ali ne vezano konkretno uz inflaciju. To što je bilo više od 47.000 posjetitelja nam govori da smo u ravnoteži s cijenama ulaznica. Nismo privatna tvrtka i ostvarujemo prihode ne bismo li što manje opterećivali gradski proračun.
Možemo je postavilo pitanje na sjednici Gradskog vijeća Karlovca ulaže li se dobit iz Cinematike u razvoj kinoprikazivačkog programa, pa su kritizirali da nisi znao odgovor.
- Htio sam biti siguran u odgovor, pa sam htio provjeriti. To je bila prva sjednica Gradskog vijeća Karlovca nakon otvaranja kina. Sva dobit Cinematike se može prenijeti u Kino Edison. Kafić i suvenirnica su započeli s radom u rujnu 2023. Najviše dobiti Cinematika ostvaruje za sunčanih dana kada radi terasa, pa je zimi započela borba za prihode iz kojih će se isplaćivati plaće koja je trajala do proljeća kada se terasa opet otvorila. Cinematika nikada nije bila u poslovnom minusu i plaće su uredno isplaćivane. Na kraju zimskog perioda je ostalo malo financijskih sredstava koja bi se mogla prenijeti na Edison kao njenog osnivača i odlučeno je da se ta dobit zadrži radi mirnog prezimljavanja. Na toj sjednici Gradskog vijeća Karlovca me se spomenulo i kao direktora Cinematike, pa da objasnim da je Upravno vijeće Kina Edison osnovalo trgovačko društvo Cinematika, a da sam za direktora bio imenovan iz dva razloga. Jedan je bio taj što se sve moralo napraviti na vrijeme kako bi 9. rujna za otvorenja Kina Edison kafić i suvenirnica bili u funkciji. Kako smo bili i financijski ograničeni morali smo odmah potpisati sponzorske ugovore s Coca-Colom i Heinekenom da bismo opremili terasu. Također, taj sam posao jedini mogao raditi besplatno. Morali smo hitno za ljeta, kada su konobari inače angažirani u turističkoj sezoni, pronaći one koji će raditi u tom ugostiteljskom objektu, što je bilo iznimno teško i pronašli smo četvoro ljudi koji do tada u tom poslu praktički nisu imali nikakvog iskustva kojega su pak s vremenom stekli. To je bilo dosta naporno razdoblje koje sam s ponosom odradio besplatno, a bilo mi je onda čudno da je nakon te sjednice Gradskog vijeća Karlovca osvanuo u lokalnom tisku naslov da je ravnatelj Kina Edison ujedno direktor Cinematike koja pritom nema nadzorni odbor. Ovo zadnje mi je bilo malo smiješno s obzirom na to da tvrtke s petero zaposlenih inače nemaju nadzorne odbore. Supruga me u čudu pitala je li normalno da sam se toliko namučio oko toga i da me pritom za to još i prozivaju.
Možemo je pronašlo par dlaka u jajetu i par dana ste se prepucavali. Je li ti trebala polemika s njima?
- Bili smo prozvani za pogodovanja, a pokazalo se da za time nije bilo potrebe i u komunikaciji smo prešli od govora o pogodovanju u govor o administrativnoj greški koja se dogodila, a bila je vezana uz neimenovanje službenika za informiranje. Zahvalili smo se na ukazivanju na tu pogrešku. Bili smo prozvani i zbog druge administrativne pogreške. Po prijavi povjerenici za informiranje, Kino Edison natječaj za popunjavanje radnog mjesta nije nikada objavilo na mrežnoj stranici, što je netočno. Na temelju takve prijave s nepotpunim podacima ured povjerenice za informiranje nam je poslao naputak, što je objavljeno u medijima. Međutim, Kino Edison jest objavilo taj natječaj i to je dokazalo, pa je ured povjerenice za informiranje u kolovozu poslao dopis nama i osobi koja nas je prijavila kojim se potvrđuje da je Edison bio u pravu te je osobi koja je prijavila poručeno da “nema mjesta daljnjem postupanju”. Pitao sam se što napraviti nakon što smo dobili u kolovozu potvrdu da smo bili u pravu. Bismo li o tome trebali obavijestiti medije? Nisam se za to odlučio jer nas čeka dosta bitnog posla kojega treba obaviti. Sve je ovo bio nesporazum i gubljenje vremena. Razumijem da mogu postojati sumnje, ali ih je dobro provjeriti kod onoga u koga se sumnja i koga bi se prozvalo. Da se tako postupilo, sve bi ovo bilo izbjegnuto. Međutim, izravne komunikacije nije bilo i sve se svelo na javnu polemiku. S nečim sličnim se nisam nikada ranije susretao i ovo su mi prva suočavanja s takvim političkim diskursom. Možda je na lokalnoj razini to jednostavno tako.
Što je sljedeći iskorak?
- Namjeravamo dodatno obogatiti sadržaj. Ovogodišnji festival kaskaderstva smo uspjeli kvalitetno uraditi i planiramo napraviti novo izdanje. Namjeravamo dodatno obogatiti cikluse filma i kulture te bitne događaje kao što su Dani hrvatskog filma ili Škola medijske kulture “Doktor Ante Peterlić” privlačiti u Karlovac upravo radi toga što ne izdižu samo Edison nego i Karlovac.
*objavio KAportal