“Dugo sam razgovarao s predstavnicima Grada Karlovca o tome da se na glazbenom paviljonu izvjesi prajd zastava. To što će biti tamo tri dana ne čini spektakularnu razliku u odnosu na prošlu godinu kada je bila izvješena dan, ali ipak jest riječ o velikoj promjeni u odnosu na prošlogodišnji pomalo apsurdan narativ Grada. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, koja je usko specijalizirana za pitanja ranjivih skupina, je nešto preporučila, a gradonačelnik je to ignorirao. Time se poslala pomalo opasna odluka po kojoj se gradonačelnik na jednoj razini smatra više kompetentnim za pitanja ranjivih skupina i uopće unapređenja društvene klime po tom pitanju od za to usko specijaliziranog tijela. Drago mi je što smo se pomaknuli od stava otpora i otežavanja društvene promjene ka neutralnom stavu. Ostavljen je prostor za proaktivni stav koji bi slijedio narativ čelnika Europske unije”, komentira u intervjuu iz ciklusa ZOOM POLITIKON gradsku odluku da se na Šetalištu doktora Franje Tuđmana na tri dana ove godine postavi ta zastava aktivist za prava spolnih i rodnih manjina Marko Capan.
Lani si rekao da je stav gradskih vlasti licemjeran.
- Jesam. Uistinu jest riječ o licemjerju. LGBT ljudi postoje u svim političkim opcijama – biologiju, život i statistiku nije briga za politiku. Pogrešno je ponašati se kao da u jednom dijelu političkog spektra ne postoje LGBT osobe, a s druge strane se proklamiraju druge vrijednosti.
Koja je razlika između spola i roda?
- Spol je pripisan po rođenju, a rod predstavlja unutarnji osjećaj koji ne treba odgovarati spolnim karakteristikama. Transrodne osobe se rode s jednim spolom, a njihov unutarnji osjećaj može biti drugačiji.
Je li seksualna orijentacija pitanje izbora ili biologije?
- Nije riječ o izboru. Aut sam 25 godina, a sad imam 39. Rođen sam na Švarči kad nije bilo interneta i kada se o tako nečemu uopće nije razgovaralo. Nitko nije lud da odluči odabrati si otežati život na tako brutalan način prije 25 godina, kada se u Zagrebu premlaćivalo zbog toga. Uvijek se u razgovorima s predstavnicima Grada polazilo od toga da je Karlovac siguran grad i pitalo što to još tražim. Slažem se da je Karlovac siguran grad. Desetljećima smo se borili za to i izborili smo se. Ima i dalje nesnošljivosti i ima mjesta za napredak. No, čak i sada nemam istu kvalitetu života. Svi strejt ljudi koji imaju obitelji i djecu su morali biti otvoreno heteroseksualni da bi uopće mogli početi flertati jedni s drugima, formirati veze i brakove. Prevara je prešutjeti bračnom partneru da nisi strejt. Danas se malotko i dalje usudi čak i unutar naše zajednice, na aplikacijama, deklarirati se. Nemam tu kvalitetu života da znam da mogu prići nekome radi formiranja odnosa i tako dalje. Može se, ali je to jako disfunkcionalno unutar naše zajednice. Jedan zagrebački aktivist je dobro sročio da spolna orijentacija nije privatna stvar, za razliku od seksualnog života. Spolna orijentacija je preduvjet za formiranje emotivnih veza.
Lani se u školama provela kampanja osvješćivanja tog problema. U čemu se sastojala i je li polučila učinak?
- Odvijala se u različitim ustanovama – srednjim školama, policijskim postajama i upravama, u centrima socijalne skrbi, bolnicama… Poanta je bila plakatima početi slati afirmativnu poruku, istaknuti da je riječ o sigurnim prostorima i čelnici tih institucija ili ustanova i same institucije ili ustanove poručuju time da neće tolerirati homofobiju, bifobiju i transfobiju po uzoru na plakate koji poručuju da je riječ o mjestu s nultom tolerancijom na nasilje. Cilj je bio početi pomalo ohrabrivati pripadnike spolnih i rodnih manjina porukom da ih institucije štite, ali i educirati ostatak populacije.
Kakve su povratne informacije glede te kampanje?
- Kada se formira LGBT zajednica i ohrabruju njeni pripadnici, to se radi na drugačiji način. To se radi organiziranjem kvir susreta u sigurnom okruženju radi upoznavanja i razmjene iskustava. Očekujem da pripadnici tih manjina nadiđu osnovni strah pojavljivanja na takvim druženjima. Vidim male pomake u kontinuitetu organiziranja takvih susreta. Najbolji je efekt kad osoba dođe sa strahom, a onda se opusti, podruži, upozna druge raznih spolnih orijentacija i rodnih identiteta, a na kraju uvide da nije smak svijeta. No, to je vrlo postepen i polagan proces. Nadam se što većem ohrabrenju što većeg broja ljudi.
Vidiš li razliku u Karlovcu po pitanju prihvaćanja pripadnika spolnih i rodnih manjina nakon prošlogodišnjeg, prvog, prajda?
- Vidim. Počelo se međusobno komunicirati na te teme i izašlo se iz mentalnog stava otprije dvije godine po kojemu “Karlovac nije Zagreb”, nakon čega bi se stalo s argumentacijom. Počelo se raspravljati, pa i s onima koji su nesnošljivi. Propitkuje se i utoliko je došlo do pomaka kod svih.
Jesi li kao aktivist doživio loša iskustva?
- Uvijek doživiš svakakve komentare i verbalne napade, ali ništa čemu bih pridavao veći značaj.
Što te motiviralo da se u lokalnoj zajednici izložiš time da povedeš borbu za prava spolnih i rodnih manjina?
- To je splet više faktora – dio ih osoba nosi u sebi. Nadalje, živio sam i u Zagrebu i u inozemstvu te vidio kako od Karlovca naprednija društva izgledaju. Nakon 35 godina života se zapitaš je li to to – ako živim u Karlovcu i ništa se ne miče te niti hoće po Duhu Svetom, hoću li provesti život u neaktivnosti ili ću nešto poduzeti. Dođeš do spoznaje da nitko neće ništa napraviti, ako sam nešto ne napraviš, pa kreneš…
Kako je organizirana zajednica pripadnika spolnih i rodnih manjina?
- Za sada ne postoji udruga građana. Organiziram kao aktivist neformalnu inicijativu Karlovac pride. Za sve postoji vrijeme. Vodim se i iskustvima iz drugih gradova. Primjerice, Pula, u kojoj djeluje udruga, će imati sada prvu povorku ponosa.
Je li Karlovac jedan od prvih manjih gradova u Hrvatskoj koji je održao jedan takav skup?
- Jest. Bio je cilj poslati poruku cijeloj državi. Zagreb i Split su veliki gradovi, no društveni napredak nije rezerviran samo za velike sredine, nego se može ostvariti i u manjim gradovima. Često sam u Zagrebu, koji je po zbivanjima sadržajniji, a cilj mi je napredak po pitanju LGBT kulture dovući i u našu sredinu.
Kažeš LGBT, no ta kratica se širi. Zašto?
- Ona određuje konsenzus koje male zemlje poput Hrvatske slijede. Kad imam objave na društvenim mrežama, koristim dužu kraticu, a nastupajući u medijima spominjem kraću, od koje je sve i počelo – L označava lezbijke, G gejeve, B biseksualne osobe, T transrodne, I interspolne, Q označava sve one koje se ne mogu svrstati u sve prethodno, A označava aseksualne osobe i još se doda plus koji označava sve što je izostavljeno.
Kakve su to interspolne osobe?
- To su oni kojima niti liječnici pri rođenju ne mogu odrediti spol jer su im vanjska spolna obilježja nejasna, dvostruko određena ili u protuslovlju s hormonalnim obilježjima. Malo je takvih osoba, ali postoje. Zašto bi samo liječnici znali za takve osobe, odnosno zašto da se šuti o tome?
Gdje si živio u inozemstvu i kako je tamo?
- Živio sam u Australiji. Tamo nema nesnošljivosti i kvaliteta života pripadnika spolnih i rodnih manjina je bolja jer su vidljiviji. U takvim okolnostima se lakše formiraju odnosi. I povorke ponosa su tamo drugačije te imaju društvenu, kulturološku i zabavnu komponentu, a kod nas je to prije svega borba za ljudska prava. Desetljeća razvoja po tom pitanju naprave svoje. Onda se vratim u Karlovac i na aplikacijama za upoznavanje samo pet ili šest ljudi objavi svoje lice. I dalje u Australiji ima onih koji se skrivaju, ali ne toliko.
Koja bi to još prava u Hrvatskoj trebalo ostvariti, odnosno koje pomake?
- Hrvatska je po tom pitanju ostvarila puno prava i zaostajemo malo u odnosu na zapadne zemlje. Sljedeći korak bi trebalo biti ispravljanje posljedica referenduma iz 2013. godine te izjednačiti brakove. Isto tako, kao gej ne bih smio darivati krv jer se smatra da sam pripadnik rizične skupine. No, većina ljudskih prava je u Hrvatskoj pravno postignuta. Naglasak bih držao na kvaliteti života.
Kada će biti izvješena prajd zastava u Karlovcu ove godine?
- Prajd će se održati 8. lipnja i zastava će biti istaknuta tog dana, dan prije i dan poslije. Prajd će biti sadržajniji. Prvo će biti okupljanje s proglasom, a nakon toga, nadam se, glazbeno-zabavni-društveni sadržaj, što ovisi o budžetu i raspoloženju. Cilj je da to ne bude samo okupljanje, nego manifestacija koja slavi i poštuje različitost.
Što će biti sadržaj proglasa?
- Izrađuješ ga tridesetak dana ranije, kad vidiš do kuda je društvo došlo. Naglasak bih u svakom slučaju stavio na apel da gradska uprava slijedeći čelnike EU jasno da do znanja da zna i razumije probleme LGBT ljudi i da razumiju da to nije političko pitanje niti smije biti te da kažu da u Karlovcu nema mjesta nesnošljivosti i govora mržnje i da ćemo svi raditi na tome da se društvena klima popravlja.
Hoće li Grad Karlovac sudjelovati u organizaciji prajda ove godine?
- S obzirom na to da je prajd od javnog interesa za društveni napredak po pitanju tolerancije i raznolikosti, Grad bi to mogao prepoznati. Koliko sam informiran, takav zahtjev je upućen splitskoj gradskoj vlasti. Ne znam je li riječ o velikom koraku za Karlovac. Ne mogu predvidjeti kada bi moglo doći do toga da Grad Karlovac sudjeluje u organizaciji.
Hoće li Grad Karlovac sudjelovati u financiranju?
- Neće. Sve je na meni za sada.
Koja je svrha prajda?
- Europska unija jako dobro to razumije. Prajd se organizira jer se dolazi tako u doticaj s raznolikošću. Kako bi Karlovac izgledao da nije bilo prajda? Tada o ovome i dalje nitko ne bi govorio, ne bi se informiralo i educiralo. Oni kojima je nesnošljivost usađena kulturološki i religijski, nakon što vide prajd, kad su izloženi zastavama i drugim obilježjima, snažno reagiraju, no onda se propitkuje medijski i na druge načine, društvo počinje raspravljati i sazrijevati. Zna se i razumije da taj proces nije ugodan, ali je način postepenog sazrijevanja i poboljšanja društva. Da Karlovac nije imao prajd, bili bismo tamo gdje smo i bili prije dvije godine.
Prvotna ideja lani je bila da se zastava izloži devet dana na glazbenom paviljonu. Je li to i dalje cilj kojemu težiš?
- Devet dana sam rekao da se obuhvate tjedan i frekventni vikend radi vidljivosti. Nije poanta u broju dana. Bitno je da Grad Karlovac pošalje poruku da razumije problematiku, da ljudski životi nisu politička tema i da gradska vlast stoji iza ljudskih prava i života. Mnogi su u strahu, ne samo od toga kako će ih netko gledati, obitelji ili kolege na radnom mjestu. Vlast mora biti uzor koji će voditi društvo naprijed.
Vodila se pravna bitka oko te zastave. Je li se vodila sudski?
- Nije, nego posredstvom pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Sve je započelo prije dvije godine kada sam pitao smijem li uopće izložiti zastavu i kada mi je odgovoreno da za to nikada neću dobiti pisano dopuštenje niti pisanu zabranu, pa sam se obratio pravobraniteljici, Grad nije htio odgovarati na mejlove i dopise, onda sam ih tužio Ministarstvu pravosuđa i uprave Republike Hrvatske zbog ignoriranja… Bilo je to jako loših devet mjeseci, pa je pravobraniteljica preporučila da se odobri zastava na tri dana. Te se preporuke ignoriralo, a ove smo godine došli do njihovog poštivanja.
Jesu li predsjednik Gradskog vijeća Karlovca Marin Svetić i gradonačelnik Damir Mandić pozvani da prisustvuju prajdu?
- Pozvao sam sve s kojima sam u Gradu Karlovcu komuniciraju da dođu i da pošalju poruku tolerancije.
Prošle godine si ustvrdio da je gradska uprava “okosnica otpora društvenom razvoju”. Možeš li tu tvrdnju ponoviti i ove godine?
- Ne mogu. Došli smo do razine da se neutralno poštuju preporuke pravobraniteljice i preostaje proaktivni korak, da Grad Karlovac poruči da to nije političko pitanje te da stane u obranu ljudskih prava, poradi na poboljšanju društvene klime te da se teži na ujednačavanju kvalitete života LGBT sugrađana s kvalitetom koju uživaju oni koji su strejt.
Plašiš li se reakcija javnosti?
- Ne plašim. Ideš iz faze u fazu, rješavaš strah po strah. Imam 39 godina života, previše da bih se bojao. Svijet mora ići naprijed i nemam posebnih bojazni.
Jesu li na društvenim mrežama i dalje prisutni izrazi netrpeljivosti spram spolnih i rodnih manjina?
- Jesu, ali u manjem obimu no ranije. Dobra je suradnja s policijom i Državnim odvjetništvom, mada ima prostora za napredak – sve ide svojim tempom. Svi rade svoj posao. Ide se u dobrom smjeru.
Je li Crkva bitan faktor u oblikovanju stavova u društvu spram spolnih i rodnih manjina?
- Apsolutno. Crkva je uradila jako loše stvari. Ne zaboravljamo što se događalo prije 20 ili deset godina, kada je bio onaj referendum za kojega je igrala značajan utjecaj. Papa nastoji ispraviti štetu koja nam je nanesena. Očekuje se službena isprika Vatikana zbog svega što su nam napravili. Lako je usađivati nesnošljivost krijući se iza Boga i vjere, na što su mnogi najosjetljiviji, a teško je to zatim ispravljati.
*objavio KAportal