Sanda Kočevar: Igor Čulig nametnut struci i zaposlenicima muzeja

Gradonačelnik Damir Mandić je 28. prosinca prošle godine na mjesto ravnatelja Muzeja grada Karlovca imenovao kustosa Igora Čuliga, po preporuci Upravnog vijeća kojega čine predsjednik Ivan Pavlović, Ivana Basarac i Ivana Kolić kao predstavnici Grada Karlovca, osnivača ustanove, Vera Stipetić kao predstavnica zaposlenika i Luka Čorak kao predstavnik struke.

To je tijelo na sjednici održanoj 13. prosinca razmatralo prijave tri kandidata za ravnatelja – Čuliga, muzejske savjetnice Sande Kočevar i više kustosice pedagoginje Lane Bede i pritom ocijenilo da nije potrebno s njima provesti intervjue. Upravno vijeće je odlučilo gradonačelniku preporučiti Čuliga preglasavanjem – dobio je podršku tri od dva člana tog tijela.

Iz zapisnika sa sjednice, koji je javnosti dostavila stranka Možemo uz priopćenje u kojemu kritizira odluku gradonačelnika, je razvidno da su predstavnici struke i zaposlenika bili protiv Čuliga kao kandidata. Pavlović je, između ostalog, naveo da Čulig “ima najjasniju viziju svega što predstoji radu muzeja u budućnosti” i honorirao mu je i što je eksponiran u javnosti, “a to se ne može reći za njegove protukandidatkinje”. I. Basarac je kao Čuligovu prednost navela sudjelovanje “u upravljačkoj strukturi”, a S. Kočevar je zamjerila “potenciranje narušenih međuljudskih odnosa u Muzeju, čemu ne bi trebalo biti mjesta u četverogodišnjem programu rada”. Ocijenila je ujedno da je program L. Bede “nešto šturiji” u odnosu na programe ostalih kandidata. “Program rada gospodina Čuliga je konkretan, jasan, ima pozadinu i smjernice za budućnost”, ustvrdila je. I. Kolić je ocijenila da je gospodin Čulig “najbolje prepoznao važnost europskih projekata”.

Predstavnik struke je naveo da je proveo prvih pet godina staža u uredu s gospodinom Čuligom i drugih pet u uredu sa S. Kočevar – o prvom je izrazio izrazito nepovoljno mišljenje, a o S. Kočevar izrazito povoljno. “Kolega Čulig nije dobra osoba za vođenje muzeja jer ima problema i s vođenjem vlastitog odjela”, ustvrdio je. Zašto bi bila bolji ravnatelj S. Kočevar argumentirala je i predstavnica zaposlenika.

Kritici imenovanja Čuliga pridružila se i Socijaldemokratska partija Hrvatske – obje stranke smatraju da je prevagnula u odluci Upravnog vijeća i gradonačelnika činjenica da je Čulig član u Karlovcu vladajuće Hrvatske demokratske zajednice. Možemo je ujedno upozorilo da je supruga novoimenovanog ravnatelja zaposlena u gradskoj upravi upravo u odjelu koji nadzire rad ustanova u kulturi.

Unatoč pozivima da se očituju, niti Grad Karlovac niti HDZ nisu to učinili, pa tako stali u obranu tog izbora i samog gospodina Čuliga, koji je pak odbacio kritiku o sukobu interesa, a jedno od izlaganja na sjednici Upravnog vijeća nazvao ostrašćenim pogledom pojedinca. Ustvrdio je i da procedura izbora i imenovanja nije prekršena.

S. Kočevar je podnijela tužbu protiv Grada Karlovca. Stoga s njom o tome razgovaramo u još jednom intervjuu iz ciklusa ZOOM POLITIKON na KAportalu.

Zašto ste tužili?

Jer je narušena procedura izbora ravnatelja Muzeja grada Karlovca.

Kakva procedura je provedena, a kakva bi trebala biti?

Kandidati trebaju zadovoljavati uvjete natječaja i za izbora se mora zadovoljiti procedura. Sva tri kandidata su zadovoljila uvjete natječaja, ali je sporna odluka gradonačelnika Karlovca o imenovanju kolege Čuliga ravnateljem. Zakon o muzejima i njegov član 26., stavak 3., kaže da o tome odlučuje osnivač, u ovome slučaju Grad Karlovac, a stavak 4. kaže da se način imenovanja pobliže određuje statutom ustanove. Statut Muzeja grada Karlovca je nekoliko puta mijenjan 2021. i 2022. godine. Njegov pročišćeni tekst je objavljen u broju 10 Glasnika Grada Karlovca iz 2022. Članak 37. Statuta kaže da ravnatelja Muzeja grada Karlovca imenuje Gradsko vijeće Karlovca.

Ravnatelja je imenovao gradonačelnik.

Tako je.

Donosi li se upravo set novih zakona koji se tiču kulture, a koji će donijeti promjenu u tom pogledu?

Donosi. U gradskoj upravi je došlo vjerojatno do zabune zato što su izmijenjeni matični zakoni knjižnica i kazališta po kojima će ravnatelja imenovati gradonačelnici, pa su i Gradska knjižnica “Ivan Goran Kovačić” i Gradsko kazalište “Zorin dom” utoliko uskladili statute. U saborskoj proceduri su izmjene zakona koji će isto to predvidjeti i za muzeje.

Je li to usvojeno?

Još nije. Ne može se pozivati na nešto što je još u saborskoj proceduri.

Je li onda gospodin Čulig u pravu kada kaže da je Statut Muzeja grada Karlovca podzakonski akt neusklađen sa zakonom?

Nije. Gradska vijećnica Dragica Malović je u obraćanju SDP-a vrlo dobro istaknula u čemu je problem.

Kako razumjeti da Grad Karlovac može napravit takav propust s obzirom na pravnike koje zapošljava i odvjetnike koje angažira?

Teško mi je odgovoriti na to pitanje. Ne znam je li mi strašnije da ne znaju ili da svjesno djeluju kako djeluju.

Tužbu ste podnijeli Upravnom sudu u Rijeci?

Tako je. Kolegica Bede i ja smo u rješenju o ishodu izbora, odnosno imenovanju ravnatelja dobile uputu o pravnom lijeku po kojemu zaštitu možemo potražiti na Upravnom sudu u Rijeci. Međutim, taj se sud proglasio nenadležnim i tužbu je preusmjerio Općinskom sudu u Karlovcu s obrazloženjem da bi bili nadležni, ako bi rješenje o imenovanju donijelo Gradsko vijeće Karlovca, a ne gradonačelnik. To znači i da je uputa o pravnom lijeku krivo napisana.

Je li u uputi o pravnom lijeku, dakle, moglo pisati i da se možete žaliti upravi vodovoda?

Gospodin Čulig je napisao u komentaru na fejsbučnoj stranici KAportala da “nikakvo očitovanje Stručnog i Radničkog vijeća nije bilo dio procedure izbora, nije bilo unutarnjeg glasovanja”. Djeluje li Stručno vijeće?

Po Statutu, Stručno se vijeće saziva po potrebi, a najmanje jednom mjesečno. Predzadnja sjednica Stručnog vijeća se održala 24. svibnja 2023. godine, a krajem listopada je održana zadnja kada je trebalo izabrati predstavnika Stručnog vijeća u Upravnom vijeću jer je do tada to bio upravo kolega Čulig. S obzirom da je odlaskom dotadašnje ravnateljice Hrvojke Božić na novo radno mjesto izvan Muzeja grada Karlovca postao vršitelj dužnosti ravnatelja, nije mogao biti član Upravnog vijeća.

Djeluje li Radničko vijeće?

Svi zaposlenici su članovi Radničkog vijeća. Ono kao takvo nije formirano i ne postoji obveza njegova formiranja. Stručno vijeće nije informirano o planovima i programima, o onome što se u Muzejima grada Karlovca radi i što će se raditi i to je jedan od osnovnih problema.

Ono nije upoznato s planovima vodstva ili s planovima kandidata za ravnatelja?

S planovima vodstva. Iznenađuje komentar kolege Čuliga jer je niz godina bio član Upravnog vijeća, pa i za posljednjeg izbora H. Božić za ravnateljicu, što je bilo 2022., a tada uopće nije sazvano Stručno vijeće, nije nas pitao za mišljenje. Valjda je mislio da unisono podržavamo H. Božić.

Jesu li sada prije rasprave o kandidatima na sjednici Upravnog vijeća sazvani Stručno vijeće i Radničko vijeće?

Ako jesu, nisam tome prisustvovala s obzirom da sam bila jedan od kandidata za ravnatelja. Moja kandidatura je bila na neki način posljedica nagovora kolega. Dugo sam dvojila o tome i nitko iz Muzeja grada Karlovca nije znao da ću se kandidirati. O tome sam razgovarala s članovima obitelji i kandidatura je proizašla ujedno iz mog dugog razmatranja i izrade programa kao temelja. Kada je moja prijava stigla i kada se vijest o tome proširila, kolege su mi prilazile i čestitale na hrabrosti. To mi je s jedne strane bilo drago, no zastrašujuće je da se smatra kako treba hrabrosti javiti se na natječaj.

Zašto su Vas kolege nagovarale na kandidaturu, što su govorile?

Mislili su da sam bolji kandidat glede sposobnosti i organizacije posla.

Mislili su da ste bolji kandidat od gospodina Čuliga?

Da. U startu je bio zacrtan favorit.

Pretpostavljalo se da bi se kandidirao?

Nije – to se znalo.

Je li to i najavljivao?

Jest. Izašlo je to i na portalima.

Je li to bilo prije no što je imenovan vršiteljem dužnosti ravnatelja?

Ne znam sad točno. Iz svih njegovih postupaka i izjava je bilo jasno da će se kandidirati za ravnatelja.

Može i on odgovoriti na to pitanje, ako se odazove pozivu na intervju.

To jest pitanje za njega.

Na sjednici Upravnog vijeća je, između ostaloga, navedeno da ste muzejska savjetnica, a gospodin Čulig kustos, a da imate otprilike isto godina staža u Muzejima grada Karlovca. Što znači biti kustos, a što muzejski savjetnik?

U muzejskoj struci počinjete sa statusom vježbenika. Nakon vježbeničkog staža od godine dana imate pravo pristupiti stručnom ispitu, a nakon njegova polaganja postajete kustos. Iduća stepenica je da postanete viši kustos. To možete postati nakon pet godina djelovanja u statusu kustosa, ako zadovoljavate po broju objavljenih radova, stupnju obrađenosti građe kojom upravljate, broju izložbi i slično. Nakon što ste ostvarili deset godina staža kao viši kustos, ako ste objavljivali radove, organizirali izložbe, ostvarivali suradnje, educirali se i tako dalje, možete postati muzejski savjetnik.

Je li muzejski savjetnik najviši rang koji se može ostvariti?

Jest.

Taj status u Muzejima grada Karlovca imate Vi i Antonija Škrtić.

Tako je.

Što govori podatak da imamo dvije osobe koje su otprilike isti broj godina u Muzejima grada Karlovca, a jedna je od druge odmakla u zvanju za dva ili tri stupnja više?

Pitanje je želi li netko napredovati. Čini mi se da je želja za napredovanjem u ljudskoj prirodi. Osim toga, napredovanje u zvanjima donosi veći koeficijent i posljedično veću plaću. Ne vidim zašto netko ne bi htio napredovati.

Je li bitno da ustanovu kao što je muzej vodi što stručnija osoba ili je nešto drugo bitno?

Bitno je, naravno, da dobro poznajete struku i da ste u struci etablirani. Ujedno morate imati organizacijske sposobnosti, mora Vas se prepoznavati kao vođu i morate biti spremni izložiti se i angažirati ljude na zadacima.

U zapisniku sa sjednice Upravnog vijeća stoji tvrdnja da kolektiv nije za to da gospodin Čulig postane ravnatelj. Je li gospodin Čulig nametnut radnicima i struci kao ravnatelj?

Predstavnici Grada Karlovca kao osnivača u Upravnom vijeću nisu uopće osjetili potrebu upoznati kandidate i popričati s njima, a utoliko je gospodin Čulig bio u prednosti pred nama protukandidatkinjama jer je bio član upravo tog Upravnog vijeća. Članovi tog tijela kolegicu Bede i mene uopće ne poznaju. Stoga bih rekla da je bio utoliko u debeloj prednosti.

Je li nametnut radnicima i struci?

Jest.

Poznajete li članove Upravnog vijeća koje je Grad Karlovac imenovao?

Jeste li ih viđali u muzeju?

Samo na hodniku kada bi dolazili na sjednice Upravnog vijeća. Nikada nitko nije spomenuo da članovi Upravnog vijeća imaju želju upoznati kolektiv.

Jeste li ih viđali na programima Muzeja grada Karlovca?

Nisam.

U toj raspravi na sjednici Upravnog vijeća se spominju trzavice u kolektivu. Gospođa koja predstavlja zaposlenike u tom tijelu je navela da su odnosi u Muzejima grada Karlovca jako narušeni. Je li to istina?

Ne bih rekla da su toliko narušeni. U svakom kolektivu postoje trzavice. Zasmetalo me što su predstavnici Grada Karlovca u Upravnom vijeću implicirali da se u mom programu spominju narušeni međuljudski odnosi, a to nije istina. “Klimaviji” međuljudski odnosi su naslijeđe prošle uprave i sistema divide et impera.

Kritizirate li sada H. Božić?

Na što mislite konkretno?

Vrlo je jasna ta latinska maksima “podijeli pa vladaj”.

Je li svadila ljude međusobno?

Loše je podnosila konstruktivnu kritiku, pa je one koji bi se tako ponijeli pokušala izolirati.

Je li provodila mobbing?

Nada mnom nije – nisam to dozvolila.

Je li zlostavljala zaposlenike dok je bila ravnateljica?

To ćete morati pitati neke druge.

Gospođa Božić je odavno pozvana na intervju, pa poziv ponavljamo i ovom prilikom. Postala je ravnateljica Državnog arhiva u Karlovcu. Je li Vas iznenadila njena odluka da napusti mjesto ravnateljice Muzeja grada Karlovca?

Jest, naročito zbog izazovnog trenutka u kojemu se nalazi naša ustanova, nakon dovršetka konstrukcijske obnove središnjeg objekta, uoči najzahtjevnijeg dijela njegove cjelovite obnove i izrade stalnog postava.

Prije šest godina je na portalu Aktiviraj Karlovac objavljen Vaš tekst o “đapićiranju” u kulturi povodom toga što je u Upravno vijeće Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku imenovan političar Anto Đapić. Je li “đapićiranje” postavljanje nekompetentnih u upravna vijeća kulturnih ustanova?

To je jedna od rak-rana.

Što je “đapićiranje” u kulturi?

To kad osnivači u upravna vijeća ustanova u kulturi imenuju osobe koje nemaju prevelikih dodira s djelatnošću kojom bi trebali upravljati.

No, oni jesu predstavnici vlasti.

Jesu.

Ne moraju biti stručni.

Mislim da bi trebali biti jer se sjećam lijepih vremena kada su u Upravnom vijeću Gradskog muzeja Karlovac sjedili povjesničar Milan Kruhek, arhitekt Branko Vedrina, knjižničarka Nada Eleta… To su osobe koje su nešto značile u kulturi grada.

Što kažu zakoni na tu temu?

Zakonski, postojeći članovi Upravnog vijeća udovoljavaju.

Je li “đapićiranje” prisutno u Upravnom vijeću Muzeja grada Karlovca?

Jest.

Jeste li članica neke od političkih stranaka?

Nisam. Od studentskih dana sam prijateljica s Anom Matan, koja je sada u stranci Možemo. Toga se ne sramim i svojih se prijateljstava ne odričem. Isto tako poznajem i druge gradske i županijske vijećnike iz drugih političkih stranaka koji su mi bliski po godinama, pa smo se sretali u istim društvima i na istim mjestima. Uistinu poznajem širok spektar ljudi, pa i iz stranaka koje čine vladajuće koalicije.

U raspravi na sjednici Upravnog vijeća je spomenuto da imate najbolji program.

Ne znam je li to istina s obzirom da programe protukandidata nisam vidjela.

Jedna od kritika stranke Možemo je i da su programi kandidata ostali nepoznati javnosti. Bismo li se mogli osvrnuti na Vaš program? Što biste radili u tih četiri godine samovlašća i tiranije?

Daleko sam do samovlašća i tiranije. Pridonijelo bi svim ustanovama, a naročito muzeju, da su zapisnici sa sjednica upravnih vijeća i programi kandidata za mjesta ravnatelja objavljeni javno s obzirom da su ustanove financirane javnim novcem. Što se tiče mog programa, ključno je rješavanje statusa zgrade na Strossmayerovom trgu. Ona je u žalosnom stanju. Provedena je konstrukcijska obnova i čeka je cjelovita. Kolegica Bede, koja se angažirala prilično po pitanju tog objekta, me zamolila da napomenem, ako budem u prilici, da je spomenuto bilo da je sanirana i kapilarna vlaga, ali je zgrada puna plijesni jer je uklonjeno grijanje, jer se zgrada ne provjetrava i jer je krovna konstrukcija mijenjana za najgoreg vremena.

Tu zgradu čeka cjelovita obnova.

Tako je, ali ne možemo vraćati predmete u prostor bez prikladnih uvjeta za to. Predstoje nam velika borba protiv tih gljivica i za sanaciju objekta. Ne znam je li problem vlage trajno riješen s obzirom da je fasada sintetička i “ne diše”. Svoj sam program osmislila kroz tri cilja – razvoj muzejske infrastrukture, razvoj muzejske djelatnosti i razvoj publike. Kada spominjem razvoj infrastrukture mislim prije svega na obnovu središnjeg objekta i uređenje stalnog postava. S druge strane imamo prostor KAMOD-a. Članovi Stručnog vijeća ne znaju što će biti u tom objektu u Kraševoj. Rak-rana su nam čuvaonice. Trenutačno iznajmljujemo prostor za naše čuvaonice koji jest prikladan, ali ne predstavlja trajno rješenje jer se plaća najam. Prije nekoliko godina su na Turnju podignuti temelji za buduću čuvaonicu. Od toga se, nažalost, nije puno napredovalo. Valja realizirati i stalnu izložbu na Starom gradu Dubovcu, a u procesu nastajanja je već, eto, skoro sedmu godinu. Prostor Galerije “Vjekoslav Karas” također valjda dignuti na adekvatnu razinu.

Što su čuvaonice?

Naša publika putem povremenih izložbi ili putem stalnog postava vidi samo manji dio naše građe. Po prošlogodišnjem izvješću, naš muzej broji nešto manje od 30.000 predmeta i 90 posto našeg fundusa je pohranjen u čuvaonicama. One moraju imati neke uvjete pohrane i zaštite i ne može im pristupiti bilo tko, a cilj je očuvati predmete za budućnost. Mora postojati i karantena jer svi novopristigli predmeti, naročito oni organskog podrijetla, moraju proći dezinsekciju.

Što bi još bilo predviđeno Vašim programom?

Sanacija memorijalne kuće obitelji Ribar, rješavanje smještaja muzeografske opreme i pohrane muzejske građe, razvijanje učinkovitog sustava koordinacije i podizanje kvalitete upravljanja muzejskim zbirkama. Muzeji su bitni zbog predmeta. Muzeji nisu interpretacijski centri, prostori koji mogu “samo tako” uvoditi nove tehnologije, što je, naravno, poželjno, ali je naša primarna djelatnost voditi brigu o muzejskim predmetima i spomeničkoj baštini. Predviđa se i osnaživanje ljudskih resursa, razvoj marketinške djelatnosti, edukativne, uvođenje andragoške, poboljšavanje pedagoške i intenziviranje kreativnih partnerstava te drugo. Nadala sam se predstaviti program Upravnom vijeću, no ono je, nažalost, zaključilo da za time nema potrebe.

Uvažava li Vaš program Strateški plan Muzeja grada Karlovca za razdoblje od 2022. do 2025. godine?

Uvažava, prihvaća sve započeto za mandata bivše ravnateljice i dovršava, dakle ne počinjem ab ovo, s mijenjanjem uredskog namještaja. Strateški plan, naravno, treba revidirati i djelomično prilagoditi programu ravnatelja i novim uvjetima, od kojih je jedan taj da valja izraditi petogodišnji plan razvoja za obveznog podnošenja idejne muzeološke koncepcije.

Opet smo na petoljetkama?

Tako je.

U svom programu spominjete da bi Muzeji grada Karlovca trebali biti regionalni matični muzej druge razine. Što to znači i koja smo sad razina?

Nikoja. Statusno uopće nismo regionalni muzej, nego gradski koji pokriva širu regiju i naša istraživanja obuhvaćaju područja koja su mnogo šira od granica Karlovca, pa po opsegu posla i jesmo nekakav regionalni muzej. Da bismo mogli biti regionalni matični muzej druge razine moramo ostvariti instruktorsku ulogu za muzeje u Ogulinu i Ozlju te ostale muzeje koji bi nastali na našem području.

Takvu matičnu ulogu u knjižničarstvu ima Gradska knjižnica “Ivan Goran Kovačić”?

Tako je.

Plašite li se posljedica po uvjete rada i po svoje radno mjesto s obzirom na tužbu koju ste podnijeli i s obzirom na ovaj medijski istup?

Iznenadilo me što sam dobila mnogo podrške, ne samo od kolega diljem Hrvatske, nego i od građana. U čemu bi bila moja krivnja, u tome što sam se usudila tužiti, što sam se usudila ukazati na nepravilnosti u izboru ravnatelja jer ono što je dozvoljeno Jupiteru nije dozvoljeno volu? Osim toga, djevojački se prezivam Stepinac. Stoga, ako trebam snositi neke posljedice, neka – moja obitelj je na to navikla.

*objavljeno na KAportalu