Ravnateljica Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu i saborska zastupnica Hrvatske demokratske zajednice, potpredsjednica Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku Hrvatskog sabora Maja Grba-Bujević nam je uoči intervjua iz ciklusa “ZOOM POLITIKON” na KAportalu, kojega s njome vodimo na temu reforme zdravstva, ukazala na članak iz Novog lista od utorka o tome da se čeka samo dva tjedna na holter elektrokardiograma.
Što to znači?
- Riječ je o novom projektu financiranom iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti i u nadležnosti zavoda kojega vodim, a koji ima službu telemedicine. Imati holter EKG-a znači da 24 sata nosiš uređaj koji snima funkciju srca te koji prati razna odstupanja, aritmije i ostalo što je važno na vrijeme prepoznati. Po prilici se šest mjeseci čeka na holter. Vodili smo se logikom da će se liste čekanja smanjiti, ako nabavimo više takvih uređaja i učinimo ih pristupačnijim pacijentima. Upravo smo to i postigli. Ta se usluga može dobiti u 40 domova zdravlja. Telemedicinski se šalju podaci specijalistima, a onda pacijent u svoj elektronski karton dobije cijeli nalaz. Do sada se pacijent morao prvo naručiti u bolnici, pa tamo putovati dan ne bi li dobio uređaj, zatim bi ga nosio 24 sata, a potom opet odlazio u bolnicu da ga vrati, pa onda još jednom eventualno po nalaz, ako se ne šalje elektronskom poštom. Dakle, umjesto da se putuje radi toga u bolnicu, otiđe se u dom zdravlja. Tako smo vratili specijalistiku u dom zdravlja, što smo i najavili kao reformsku mjeru – pacijent dobije uslugu takorekuć na svom kućnom pragu i nigdje ne treba putovati niti uzimati slobodne dane. Svako putovanje iz ruralnih dijelova za Karlovac, primjerice, predstavlja problem. Iz državnog proračuna smo osigurali financijska sredstva da još 34 lokacije opremimo istim uređajima. Do sada je 4.250 tih usluga pruženo od početka provedbe projekta, a to znači da toliko pacijenata nije moralo putovati i opterećivati bolnički sustav. Čini mi se to kao dobar iskorak sukladan reformskim mjerama.
Reforma zdravstva je vrlo složena tema i nemoguće ju je apsolvirati u jednom ovakvom razgovoru. Ostaje dojam da se problemi zdravstvenog sustava neće riješiti dok je države blagostanja.
- Slažem se da se može razgovarati o ovoj jako složenoj temi danima. Reforma se uvijek sagledava s tri područja. Jedno se odnosi na ljudske resurse, to jest zaposlene u sustavu, drugo na opremu i tehnologije, a treće, što nam je posebno važno, na pacijente. Optimistična sam. Reforme se provode vječno i nisu vezane za jednu vlast. Kako se mijenjaju sustav i naši životi, uvode se stalno noviteti. O mnogo toga o čemu možemo danas razgovarati nije se znalo ništa dok sam studirala medicinu. U Hrvatskoj se po stanovniku izdvaja 1.195 eura ili osam posto brutodruštvenog proizvoda za zdravstvo, a prosjek Europe je 3.562 eura. Velika je to razlika, ali to ne znači nužno da je naše zdravstvo gore, čak i od onog u zemljama u kojima se puno novca u tu svrhu izdvaja. Moramo gledati da se uvećava novac namijenjen zdravstvu, ali ne tako što bi građani više izdvajali iz svojih plaća. Iz europskih fondova će se u reformi mnogo toga moći napraviti. Ojačat ćemo onkološki pristup pacijentima. U tu svrhu bismo iz državnog proračuna morali izdvajati jako puno za opremu jer je riječ o vrlo sofisticiranim uređajima, ali sad ćemo ju nabaviti financijskim sredstvima osiguranim iz fondova Europske unije. Time što ćemo u 25 bolnica imati 25 linearnih akceleratora unaprijediti ćemo liječenje onkoloških pacijenata.
Vlada koju je predvodila prije desetak godina Socijaldemokratska partija Hrvatske je sanirala bolnice. Državna revizija je za 2022. godinu rekla da je dug bolnica rekordan. Ima li tome kraja?
- Ima.
Kako smo sad došli do rekordnog duga bolnica?
- Nisu niti tada bolnice u potpunosti sanirane, njihova dugovanja nisu svedena na nulu, nego su se riješili stari dugovi prema veledrogerijama i druga izdvajanja. Tehnologija, napredovanje u medicini, uvođenje novih postupaka u liječenju stoje, to ima svoju cijenu. U vremenu kojega spominjete nije bilo mreže liječenja pacijenata s moždanim udarom kakvo treba biti po suvremenim smjernicama. Napravljen je niz centara za brzo liječenje moždanog udara i neupitno je da je podignuta kvaliteta usluge, ali to košta jer podrazumijeva nove ljude, novu opremu, nove postupke… Možemo raspraviti jesu li sve usluge u zdravstvu prikladno plaćene. Aktualnim reformskim mjerama se mijenjaju dijagnostičko-terapijski postupci, što znači da se uvode novi s odgovarajućom cijenom. Zdravstvenom sustavu nedostaje praćenje ispunjenja obveza prema pacijentima, a jednako tako se treba usredotočiti na kvalitetu usluge. Nije svejedno provodi li se u bolnici operativni zahvat jednom godišnje ili češće. Sigurna sam da ne biste htjeli da Vas operira netko tko jednom godišnje izvodi operacije te vrste koja bi bila potrebna. Želimo da pacijent kojemu treba operirati rijetkost ode u centar izvrsnosti u kojemu će dobiti odgovarajuću uslugu. To ne ovisi o kadrovima, nego o tome koliko često obavljaju pojedine postupke. Nije isto obavlja li liječnik neki zahvat jednom godišnje ili jednom dnevno.
O zadnjoj reformi zdravstva se priča od kraja 2022. Sada je kraj 2023. Što je učinjeno u međuvremenu?
- Reforma je stalan proces, a taj izraz kod mnogih stvara uvjerenje da je to nešto što ima početak i kraj. Nove reformske mjere nisu nastale 2022. godine. O njima se počelo razgovarati usporedno s izbijanjem pandemije koronavirusa. Slažem se da nas je pandemija usporila u reformama. Krajem 2022. su ciljevi jasno postavljeni, a 2023. je izmijenjen Zakon o zdravstvenoj zaštiti jer se ne može ništa raditi bez zakonske podloge. U Hrvatskoj živimo kraće od prosjeka u Europskoj uniji, a želimo živjeti duže i to jedan od ciljeva reforme. Želimo napredak na području liječenja kardiovaskularnih i ostalih bolesti koje se mogu suzbijati preventivnim programima. Treba riješiti i problem primarne zdravstvene zaštite koja mora preuzeti jaču funkciju. Primarna zdravstvena zaštita treba raditi puno više dijagnostike i pretraga i uopće biti više uključena u liječenje pacijenata, a do sada je njihovo djelovanje podsjećalo na djelovanje skretničara i sve se obavljalo u bolnici kod specijalista. Mnogo toga se može rješavati u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. U medicini se smatra da primarna zdravstvena zaštita treba liječiti 80 posto slučajeva, a bolnice 20 posto. Kod nas nije tako. Predviđaju se savjetovališta u sklopu domova zdravlja, što nam sad nedostaje jer nam malo “šteka” zdravstvena pismenost. Mnogi odgovore na zdravstvena pitanja traže posredstvom društvenih mreža i mrežnih pretraživača, a to nije dobro i treba poraditi na zdravstvenoj pismenosti. U domove zdravlja se vraćaju specijalističke ambulante za mentalno zdravlje, a vraća se i strategija upravljanja mentalnim zdravljem. Nema razloga da se psihološka i logopedska djelatnost obavljaju u bolnici, pa se one vraćaju u domove zdravlja. Pacijenti se bolje osjećaju u domovima zdravlja jer su senzibilizirani s liječnicima obiteljske medicine. Sve se to može ostvariti dobrim upravljanjem ljudskim resursima. Hrvatskoj je jako nedostajao prijenos ovlasti jer u drugim zemljama savjetovališta ne vode doktori, a kod nas doktori sve rade. Imamo visokoškolovane magistre sestrinstva i treba im dati kompetencije da vode savjetovališta, primjerice za šećernu bolest – pola milijuna ljudi pati od dijabetesa, pa da ih se uči kako se barata inzulinom. Javnozdravstveni radnik Andrija Štampar je rekao da se pacijente mora liječiti na pragu njihove kuće i zagovarao je savjetovališta. U savjetovalištima je kompetentna osoba koja pomaže pacijentima da se snađe u pretragama, liječenju, primjeni lijekova i slično, dakle osoba koja bi davala pacijentima informacije umjesto pretraživača Google.
Poznati doktor Google?
- Da.
No, liječnici nisu pretjerano zainteresirani za rad u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, ako se ne varam. Može se, dakle, nešto isplanirati, a onda sudariti sa stvarnošću.
- Odlično ste primijetili da je interes za rad u primarnoj zdravstvenoj zaštiti vrlo mali, a to ima neke svoje razloge. Primjerice, liječnik koji je radio primarnu medicinu i bio specijalista te specijalist u bolnici su imali različite koeficijente, što nije korektno. Specijalist koji radi u primarnoj medicini i specijalist koji radi u bolnici sada imaju jednaki koeficijent i to smo razriješili. Obiteljsku medicinu treba učiniti atraktivnijom. Ako se osjećate kao skretničar koji samo dijeli uputnice i recepte, niste stimulirani jer smo svi školovani da liječimo. Liječnici obiteljske medicine su uvijek naglašavali administraciju kao problem, a ona je uistinu velika. Odlučeno da dobiju administratora ne bi li se tim liječnicima omogućilo da se bave pacijentom.
Često se čini da se ovlasti iz reforme u reformu prebacuju s jednih na druge, da se stalno pretače iz šupljeg u prazno. Što je trajno rješenje? Treba li zdravstvo privatizirati?
- Nisam za to. Privatno treba odvojiti od javnog zdravstva, na kojemu počiva sav naš rad. Privatnici imaju mjesto u zdravstvenom sustavu, ali u nekim okolnostima. Treba ulagati u javno zdravstvo, ojačati primarnu zdravstvenu zaštitu, specijalistiku u domovima zdravlja, valja ulagati u dnevne bolnice ne bi li se pomoglo što većem broju pacijenata… Inače, domovi zdravlja i bolnice koji šalju liječnika na specijalizaciju tu specijalizaciju i plaćaju. Osigurali smo sada europski novac za specijalizacije, da rasteretimo domove zdravlja koji su dobili financijska sredstva od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje da pružaju zdravstvenu uslugu pacijentima, a ne da specijaliziraju liječnike.
Što će to onda značiti za specijalizante glede njihovog statusa s obzirom na “robovlasničke ugovore” o kojima je bilo riječi ranije u javnosti?
- Jedna skupina u Ministarstvu zdravstva radi na usklađivanju suprotstavljenih stajališta po tom pitanju. To je široka tema. Radi se na tome da se nitko u tom procesu ne bi osjećao iskorištenim i neslobodnim, a da se s druge strane osigura zdravstvena usluga u manjim centrima. Svi bi doktori htjeli raditi u velikim gradovima, ali moramo imati i doktora u Cetingradu, Josipdolu ili Draganiću. Lokalna zajednica također može uvelike utjecati na to da privuče one na specijalizacijama u ruralne krajeve. Ako će tamo imati njihovo dijete mjesto u vrtiću ili supružnik posao, ako će imati stan, možda će doći živjeti. Bez toga je teško motivirati nekoga da dođe u ruralni kraj živjeti i raditi. Moramo motivirati liječnike da se specijaliziraju za ruralne krajeve.
Hoće li pacijenti više plaćati za zdravstvenu zaštitu?
- Neće.
Bolnice se centraliziraju. Županijske bolnice će postati državne, osim specijalnih, pa dugoreška ostaje županijska, je li tako?
- Tako je.
Koja je sad bitna razlika između toga je li bolnica državna ili županijska?
- Nastojat ću objasniti. Prvo, ne radi se o centralizaciji, nego o funkcionalnom povezivanju. Drugo, bolnicu je nemoguće odnijeti iz Karlovca ili Ogulina, nego će se tamo nastaviti pružati zdravstvene usluge koje će pritom biti kvalitetnije. Bolnice stvaraju dugove, a vlasnik ih treba i namiriti. Do sada je županija trebala snositi dugove svojih bolnica. S obzirom da županije nemaju financijskih mogućnosti da namire dugove svojih bolnica, država intervenira sanacijama, pa se događaju i nepravde kao za SDP-ove vlasti kada nisu plaćani prekovremeni sati. Sve to treba nadoknaditi država, ali ne bi smjela za županijske zdravstvene ustanove. Time što će država preuzeti bolnice stvara se mogućnost da se dugovi saniraju i da se poslovanje posloži tako da se novi dugovi što manje stvaraju ili ne stvaraju uopće. Nadalje, bolnice će se međusobno nadopunjavati, pa nema potrebe da se na malom prostoru usluge dupliraju. Vinkovačka i vukovarska bolnica su međusobno udaljene manje od deset kilometara, a svaka nudi sve moguće usluge. Tako se i stručnjaci razdvajaju. Nije puno putovati deset kilometara za specijalističku uslugu.
SDP je upozorio da se predlaže ukidanje 60 kreveta u Općoj bolnici Karlovac, a ravnateljica Ivana Kovačić je naglasila da je samo riječ o prijedlogu i da Uprava sa svoje strane predlaže da se broj kreveta smanji za 30. Imate li informaciju više?
- Stvara se mreža bolnica koja će biti prvi puta predstavljena na javnom savjetovanju od 30 dana kada će se moći davati primjedbe i prijedlozi. Zatim će se opet otvoriti rasprava, a nakon toga će to razmotriti i o tome će odlučivati Vlada Republike Hrvatske i potom prijedlog odlazi u Hrvatski sabor na dva čitanja.
Dakle, daleko smo od odluke?
- Bit ćemo daleko kada prvi puta ugledamo mrežu o kojoj govorimo. Sada se spominju nacrti i promišljanja. SDP je mogao reći i da je namjera da se povećaju kapaciteti dnevne bolnice, broj stolaca. Želimo veći obrtaj pacijenata, da svi pravovremeno dobiju svoju uslugu.
Smanjuje se broj kreveta, a povećava broj stolaca?
- Da jer se različito radi – kada legneš u bolnicu, zauzmeš krevet, pa se danima rade pretrage, a drugi pacijent u taj krevet ne može. Nismo spomenuli objedinjavanje javne nabave, a to je bitno. Sada svaka za sebe bolnica kupuje opremu, potrošni materijal, kolica za voziti pacijenta i slično. Sasvim će se drugačija cijena na tržištu ostvariti kada kupujemo tisuću takvih kolica, primjerice, nego kada svaka bolnica kupuje po dva komada za sebe. Objedinjenom javnom nabavom ćemo sigurno dobiti manju prodajnu cijenu, manje će se platiti, pa će se novac moći usmjeriti u nešto drugo što je potrebno, umjesto da “curi”.
*objavljeno na KAportalu