Hrvatska enciklopedija navodi da je naš sugovornik u ovotjednom intervjuu iz ciklusa “ZOOM POLITIKON” rođen u Zagrebu 8. prosinca 1947. godine, da je 1971. diplomirao politologiju na Fakultetu političkih znanosti te 1974. sociologiju i polonistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na kojemu je 1999. godine doktorirao sociologiju. Od 1972. do 1997. je radio u Institutu za društvena istraživanja Sveučilišta u Zagrebu, potom kao znanstveni suradnik u Institutu društvenih znanosti “Ivo Pilar”, a od 2000. je izvanredni profesor na Hrvatskim studijima na kojima predaje socijalnu ekologiju. Autor je više knjiga i studija, a unazad deset godina se intenzivno bavi Karlovcem u koji se i doselio i priženio, pa s njime kao stručnjakom rado popričamo o karlovačkoj politici, mada se ovoga proljeća našao i u političkoj ulozi kao kandidat stranke Možemo na mjesnim izborima.
Zašto ste se politički angažirali?
- Nazvala me bila moja prijateljica Ana Matan i pitala bi li me mogla staviti na listu, bez obzira što nisam član Možemo. Pristao sam. Dakle, u toj priči nema niti manje niti više od onoga što sam sada rekao – tu stanujem, znam dobre i loše strane Švarče, pa neka me se stavi. Što Možemo radi na Švarči, nemam pojma. Isto tako nemam pojma kako smo prošli na izborima. Nisu me obavijestili o ničemu, samo su tražili moje ime na listi.
Što biste radili kao vijećnik Vijeća Gradske četvrti Švarča?
- Švarča je ekološki najbolja četvrt jer je odmaknuta od grada koji je u dolini, ali je zapuštena jer u glavama modernih vladara Karlovca ima valjda stigmu radničkog naselja Jugoturbine. Tvrtka Zelenilo stalno uređuje zelene površine, no pročelja su zapuštena, socijalni problemi su se nagomilali…
Prvo što ljudima “upadne u uha” je Vaše prezime. Nedavno je u medijima spomenut osječki etnograf s prijelaza u 20. stoljeće Srećko Lay. Je li Vam on u nekom rodu?
- Jest. Malo je osoba s našim prezimenom u Hrvatskoj. Naše pleme je došlo ovdje davnih godina iz Elzasa. Doskitali su se u Slavoniju. Moj otac Ivan je iz Đakova i imao je šestero braće i sestara, pa se to prezime proširilo na razne strane.
Vaš otac je kao urbanist bio angažiran u Karlovcu?
- Jest. Radio je u Urbanističkom institutu Hrvatske od njegova osnivanja 1947. pa sve do mirovine. Bio je angažiran po cijeloj Hrvatskoj. S jednom ekipom je radio i urbanistički plan Karlovca. Upoznao je tada temeljito Karlovac. Možda je to naše prezime pomoglo da radim sociološku studiju za Zvijezdu 2014. godine. Naredne godine sam se doselio. Imam neki mali karlovački staž. Za studiranja sam se družio s Karlovčanima Milanom Jakšićem, Zoranom Živkovićem, Milicom Rakinić i Verom Fuks. Imam vrlo pozitivno mišljenje o Karlovcu, što sam izrazio i knjigom “Atlas ugode Karlovca” koja je izišla ove godine, a koju sam osmislio i kojoj sam osmislio i naslov te okupio suradnike. Izdavač je Udruga Katzler 1897.
Obnavljaju se vodovod, kanalizacija i druga infrastruktura u Zvijezdi. Hoće li privatna ulaganja pratiti javna?
- Čudio sam se još 2009. godine, kada sam počeo dolaziti intenzivnije u Karlovac, u kakvom je stanju gradska jezgra. Izrađujući sociološku studiju razgovarao sam s mnogim stanovnicima Zvijezde jer je to uvijek bila moja metoda – više sam istraživač nego predavač, i to s 40 godina radnog istraživačkog staža. Zapuštenost Zvijezde me osupnula. Hvala Bogu što se kopa. Zanemarenost je bila posljedica politike vladajuće stranke, iako je Zvijezda nešto posebno na razini Europe, ona je vrijednost, o čemu ne postoji dovoljno jasna, visoka i konkretna svijest u Karlovcu, koji je mali i ugodan grad. Siguran sam da je infrastruktura ispod zemlje trula. Tek kad se to obnovi, može se raditi dalje. Na jednoj kući koja se raspada sam primijetio natpis da riječ o vlasništvu Republike Hrvatske. Eto, to je mali empirijski nalaz koji pokazuje da središnja država ne skrbi za svoju imovinu.
Obnavljaju se vrelovodna mreža, vodovod, kanalizacija, Hrvatski dom, kino “Edison” i ostali objekti. Čini se da smo se pomaknuli s mrtve točke.
- Jesmo. Cijenim svaki pomak. “Edison” je fantastično kino kakvo nema niti Zagreb. Posjetili su ga i oni koji ne žive u Karlovcu, primjerice Društvo Karlovčana i prijatelja Karlovca u Zagrebu, a među njima i moja sestra, i svi su oduševljeni kako je kino napravljeno. Gradsko kazalište “Zorin dom” je isto u redu, mada bi se moglo i više. Taj dio grada, Velika promenada, je fantastičan. Učinjen je ozbiljan napredak u kvaliteti ponude.
Jesmo li fascinirani nečime što je odavno trebalo biti osigurano?
- To je svima jasno. Kakav je to grad koji nema kino ili bazen? Grad mora imati ponudu, viši stadij rekreacije, učenja i slično. Karlovac utoliko kasni. Zašto Đakovo ima bazen, i to već desetljećima, a Karlovac nema? Zar je Đakovo tako jaki grad, a Karlovac tako slab? Netko u gradskoj upravi, neovisno o političkim strankama, nije bio dorastao formatu Karlovca. “Edison” je već socijalno žarište, slično kao i Velika kavana. Prošao sam puno gradova po Jugoslaviji i Karlovac je prva liga, a u nju se ne ulazi lako – ušao je nedavno i sad ne smije stati od samozadovoljstva. Doživljaj Karlovca će cvasti.
Čitava država prolazi razvojni zamah omogućen novcem iz fondova Europske unije. Koliko je vlast u Karlovcu zaslužna za razvoj, osim utoliko što su prijavili projekte na natječaje? Imaju li viziju i mimo fondova EU?
- Raspitao sam se o idejama i planovima kod gradonačelnika Damira Mandića i županice Martine Furdek Hajdin i ideje i planovi postoje. No, postoji set negativnih procesa u kojima se Karlovac nalazi, a o tome ne priča ništa. Nezavisni gradski vijećnik i statističar Dražen Cukina je naveo da u Karlovcu godišnje umre osam stotina osoba, a rodi se četiri stotine. Kamo Karlovac ide s obzirom na to? Karlovac je 2001. godine imao 59.000 stanovnika, 2011. oko 55.000, 2021. 49.000. Dakle, iseljava se i negativan je prirodni prirast. Smanjuje se polako i stalno numerički smanjuje socijalna energija.
Je li vlast u Karlovcu sklona demokraciji?
- Vidim promjenu nabolje otkako Damir Jelić nije gradonačelnik, to jest otkako je na to mjesto postavio Mandića. Županica je arhitektica, što doprinosi konkretnosti njenih sudova. Ona i gradonačelnik su fleksibilniji od svog prethodnika – mogu saslušati i uopće komunicirati s nekime tko nije iz njihove stranke. Prema tome, to je mekša varijanta Hrvatske demokratske zajednice. Ne bavim se HDZ-om jer su Hrvatsku uspavali i povlače razvojno upitne poteze. Svi psujemo zbog radova, no manje će se plaćati grijanje nakon unapređenja toplinskog sustava. Dakle, rade se koraci nabolje. Nije važna brzina, nego da se kreće i da se – ne stane. Predsjednik HDZ-a i premijer Andrej Plenković se slizao s Europskom unijom i utoliko bih ga pohvalio. Ne smatram lošim da se osiguraju bespovratna europska sredstva, posebice u kontekstu loših demografskih trendova.
Kako da se oporba postavi? Kako može uvjeriti građane da je vlast loša, a sve oko nas je u izgradnji?
- Nisam ideolog, nego analitičar. Oporba u Karlovcu je traljava. Pričao sam s oporbenim gradskim vijećnikom i ekonomistom Dimitrijem Biračem na tu temu. Na zadnjim izborima za Gradsko vijeće Karlovca zajedno nastupaju Socijaldemokratska partija Hrvatske, Hrvatska seljačka stranka i Narodna stranka – reformisti s jedne strane, te Možemo, Zelena alternativa – OraH i Nova ljevica s druge. Kada se njihovi birači spoje, po broju glasova se opozicija gotovo pa izjednačava s HDZ-om. No, oporba se ne može ujediniti, što je jako čudno. U takvoj situaciji pobjeđuje HDZ, pa i zato jer je ukupna izlaznost na lokalne izbore niska – više od polovice birača spava. Zdravo je da dolazi do smjena vlasti, no HDZ opstaje kao pozicija jer se oporba ne udružuje.
Kako uvjeriti neopredijeljene birače da vlast ne valja?
- Nevjerojatan mi je slab odaziv na izbore – smanjuje se broj birača, a broj onih koji ne izađu na izbore je uvijek veći od 50 posto. Niti vlast niti opozicija ne naručuju istraživanja, pa ne znamo strukturu i motivaciju apstinenata. Izlaznost birača je mala, a kuknjava velika. To je fascinantno.
HDZ i Domovinski pokret su u Karlovcu u koaliciji, i to još samo u Velikoj Gorici jer se te dvije stranke u pravilu međusobno isključuju. Kako to da su se uspjeli u Karlovcu odgovoriti?
- Nemam odgovor na to pitanje. Danko Butala, vijećnik Domovinskog pokreta, je fizioterapeut i intervjuirao sam ga dok me masirao. Rekao mi je da nisu baš zadovoljni suradnjom s HDZ-om, no da nemaju mnogo izbora. Domovinski pokret ima dva vijećnika, dovoljno da budu jezičac na vagi. Bili su vitalno važni HDZ-u za većinu u Gradskom vijeću Karlovca.
Zašto je za Možemo, SDP i Novu ljevicu nezamisliva koalicija s HDZ-om?
- Ima u tome ideologije. Oni su kao dva ovna na brvnu. Podjednaki su brojevi birača između ta dva tabora i to ohrabruje produbljivanje tog isključivog ponašanja. Oporba se ne može uključiti u jednu koaliciju za iduće izbore. Ako to ne urade, ne znaju politički promišljati. Sve se to događa uslijed smanjenja broja stanovnika i kada je inženjeringom stvoreno toliko mjesnih odbora, odnosno što su u grad uključeni ruralni predjeli skloni HDZ-u. Dakle, šah-mat. HDZ nije u raskošnoj situaciji – uzima tek nekoliko stotina birača više u odnosu na zbroj birača svih oporbenih stranaka.
HDZ nije premoćan koliko nam se čini?
- Nije bitno premoćan. To govori matematika. HDZ u Karlovcu nije politički titan, i to po volji građana, a vlada i dalje jer se oporba ponaša kako se već ponaša, jer se smanjuje broj stanovnika… Najveća je enigma zašto se ne izlazi na izbore.
Što pretpostavljate?
- Prevladava doživljaj da je HDZ premoćan i da njegova vladavina nikada neće prestati, što je glupa neistina. Izgleda da u većini ljudi ne živi političko biće – zoon politikon. Ljude ne zanimaju šire i dublje stvari, bave se svojim životima, nabavkama, da zarade nešto više, očuvaju zdravlje… To je sve razumljivo, ali nije baš razumljivo odsustvo volje da se izađe na izbore, da se angažira tog dana – ostalih 364 dana neka se spava.
*objavljeno na KAportalu