Vijećnica Hrvatske seljačke stranke u Općinskom vijeću Barilovića se pokretanjem peticije istaknula u reakcijama na najavu da se na Skradskoj gori između te i općine Krnjak izgradi centar za prihvat migranata, pa smo je pozvali na intervju iz ciklusa “ZOOM POLITIKON” na “KAportalu” ne bismo li saznali u kojoj je fazi otpor takvim namjerama, posebno nakon prošlotjednog sastanka ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića sa županicom Martinom Furdek Hajdin te čelnicima jedinica lokalne samouprave na migrantskoj ruti u Karlovačkoj županiji nakon kojega je rečeno da će u Dugom Dolu najvjerojatnije biti takav jedan centar.
Bez ikakve dvojbe živite u općini Barilović, no živite li i u strahu?
- Živimo u strahu od onoga što bi se moglo dogoditi.
Što se valja iza brda ili Skradske gore?
- Izgleda da se “valja” kamp, odnosno hot-spot.
Kakve imate informacije?
- Potvrđeno je da će se kamp tamo raditi. I dalje nije došlo do promjene prostornog plana, a po nekim zakonima navodno to nije niti potrebno.
Ima li novosti od prošlotjednog dolaska ministra u Karlovac?
- Nema. Županija karlovačka i naša općina su prihvatili zahtjev ministarstva, čini se. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske je pitalo Općinu trebaju li joj te površine koje su u državnom vlasništvu. Informirana sam da je Općina rekla da ne treba.
Odlučuje li o tome izvršna vlast ili Općinsko vijeće?
- Trebalo bi Općinsko vijeće, no kako se ti planovi još, kao, ne ostvaruju, o tome se nije raspravljalo u predstavničkom tijelu.
Što govore Vaši susjedi?
- Svi su očajni. Nitko ne bi htio da je kod nas nekakav logor. Ako će to biti mjesto za rezervaciju migranata i izdavanje propusnica za prolazak kroz Hrvatsku, migranti će se kretati pješice kroz naš kraj, uz naše kuće, po našim putevima i šumama. Vjerojatno će biti tada kod nas kao i u Slunju, samo možda i deset puta gore jer, ako će tu imati ambulantu, tu će krenuti. Nitko ne očekuje da će biti drugačije. Kako smo na razmeđi i kako je Slovenija blizu, vjerojatno će ići ovuda. Negdje poslije Vojnića je curica čekala autobus, ali vozilo nije stao jer je bio pun migranata koji su u Vojniću kupili sve karte. Navodno prijevoznik Autotransport Karlovac razmatra posebne linije. Ovdje živi oko 1.200 ljudi i nama bi tisuću i pol dodatnih ljudi dnevno predstavljao šok.
Bi li bilo bolje da je toliko turista?
- I to bi bio šok jer nemamo infrastrukturu za to. Komunalno se to ne može riješiti samo tako.
Koliko je Vaša kuća udaljena od lokacije na kojoj bi trebao biti kamp?
- Oko četiri kilometra cestom.
Jeste li ikad bili na toj lokaciji?
- Bila sam u njezinoj blizini, s druge strane, od Skrada. To je bilo vojno vježbalište, a ne vojarna, a zato i nema naročite infrastrukture. Nije to previše udaljeno od Korane.
Kada ste zadnji put tamo bili?
- Prije umalo dvije godine. Te su zgrade devastirane. Bilo je tamo i nešto montažnih objekata koje su ljudi rastavili. Nešto objekata je izgorjelo u požaru i ostali su uglavnom samo čvrsti.
Kada ste prvi put načuli da bi se tamo nešto tako moglo raditi?
- Polovicom srpnja su mještani počeli pričati o tome.
Jeste li to dočekali s oduševljenjem ili sa zebnjom?
- Zebnjom. Mještani su prestrašeni. Prije koronakrize su migranti prolazili kroz naš kraj, a u neke stare i napuštene kuće su i provaljivali. Ostavljali su i smeće. Skrivali su se u Vražića-spilji od kiše i smeće koje su tada ostavili i dalje tamo stoji. Taj infektivni otpad nitko ne želi čistiti.
Čija je nadležnost to čistiti?
- Našeg komunalnog poduzeća valjda. I u Slunju imaju problema s tim smećem. Informirana sam da naše komunalne službe to ne bi niti smjele čistiti. Zavod za javno zdravstvo Karlovačke županije bi to vjerojatno trebao razriješiti. Dakle, puno je problema koji će se događati, ako će biti kamp za migrante kod nas. Nismo baš toliko sređena država da će se sve odvijati savršeno od početka do kraja.
Bismo li mogli reći da je migrantski val neka vrst više sile, da se Republici Hrvatskoj dogodio i da nema puno mogućnosti da ga kontrolira?
- Ima mogućnosti, ako se nadgledaju granice. U Bihaću migranata više skoro pa niti nema, a tamo je bio velik kamp. Netko ih je, dakle, pustio u Hrvatsku.
Je li moguće tu masu zadržati?
- Nije. Taj problem se treba rješavati na razini Europske unije. Nebitno je što mi mali mislimo. Netko bi se na višim položajima time trebao pozabaviti, a ne rješavati tako da usred Karlovačke županije napravi hot-spot za migrante, da oni bez imena, prezimena i osobne iskaznice putuju kuda god požele. Meni je to van pameti. Svi smo začuđeni s time.
Jeste li ikad razgovarali s nekim migrantom zašto tako putuju?
- Nisam se nikad srela s nekim od njih. Uglavnom prolaze u kasnim noćnim satima cestom koja je nekih 150 metara od moje kuće.
Čega vas je strah, osim ostavljanja smeća?
- Mještane je strah najviše za djecu, posebno žensku, školarce koji putuju u školu autobusima koje će koristiti vjerojatno i migranti. Mještane je strah za imovinu jer migranti u potrebi i provale. Čula sam da u Slunju dolaze na terase, sjednu pred kućom i ručaju i tako dalje. Morate priznati da nije to baš ugodno. Velika većina mještana tu kod nas ne zaključava danju garaže, spremišta i druge objekte.
Kako komentirate prošlotjedni sastanak kojega smo već spomenuli i podatak koji je nakon tog sastanka iznesen da migranti ove godine nisu počinili niti jedno kazneno djelo?
- Moguće je da nisu.
Je li onda strah od njih utemeljen?
- Možda i nije. Ako je veći broj ljudi na jednom mjestu, veća je i mogućnost da se dogodi nemili događaj.
Postoji li mogućnost da netko od domicilnog stanovništva napravi “nemili događaj”?
- Ne.
Krše li Hrvati zakone?
- Krše svi. Smatra se da će se nešto dogoditi, ako će biti veći broj ljudi. Ne tvrdim da će migranti nešto napraviti. Nisu oni babaroge. Većina njih se isto ne poznaje vjerojatno međusobno. Oni u potrebi su spremni napraviti svašta. Gladni su i putuju mjesecima. Za očekivati je da će uzeti paradajz ili papriku iz mog vrta, ako nije ograđen i ako pokraj njega prolaze.
Stvara li se histerija u javnosti?
- Ne mogu reći da se ne stvara. U strahu su velike oči. Nismo pripremljeni. Nemamo infrastrukturu za tako velik broj ljudi.
Je li centar za migrante kako je zamišljen potreban dio infrastrukture koja bi se odnosila na migrantsku krizu, bez obzira gdje ga napravili?
- Vjerojatno jest.
Ali ne “u našem dvorištu”?
- Nije čak niti to bitno. Urbana sredina bi možda lakše podnijela tako nešto od sela. U višestambenim zgradama se osjeća možda veća sigurnost nego ako se živi u kući oko koje stotine metara nema nikoga. Možda bi u gradovima migranti imali bolje uvjete nego tu, a i pučanstvo u gradovima je naviknuto na raznolikost i možda ne bi toliko strahovalo.
Kada ste pokrenuli peticiju?
- Kad su novinari krenuli istraživati po glasinama da bi se tamo mogao napraviti centar za prihvat migranata. Općinska sam vijećnica i imam obvezu prema biračima. Svi me pitaju što se događa, pa sam dužna istražiti. Načelnika Policijske uprave karlovačke sam tražila informacije, ali nikad nisam dobila odgovor na upit. Nakon toga su počeli dolaziti novinari, pa smo nas nekolicina organizirali peticiju da vidimo kako mještani razmišljaju.
Koliko ima potpisa?
- Urudžbirana je u srijedu predsjedniku Vlade Republike Hrvatske i ima ukupno 673 potpisa, što uključuje mrežnu i klasičnu peticiju.
Što ste poručili premijeru?
- Zamolili smo ga da razmotri mogućnost da se centar drugdje napravi jer naš kraj nije spreman za takav priliv novog stanovništva. Ovdje se počelo doseljavati iz Zagreba, tu se bavi turizmom i ekološkom poljoprivredom. Krenuli smo u dobrom smjeru, a od tog razvoja neće biti ništa, ako će napraviti kamp. Ujedno, znali bismo koliko bi taj kamp radio, a nitko ne zna koliko će migrantski val trajati.
Koji su zahtjevi peticije, da se razmotri ili da se ne gradi?
- Oboje, odnosno da se prihvate naši argumenti. Smatramo da bi kamp trebao biti negdje blizu granice, da je to logično, da migranti ne bauljaju do tog centra.
Jeste li ikada samu sebe i svoje akcije propitkivali, razmislili je li dobro to što radite?
- Svakog dana se to više puta pitam. Kako se počelo raspravljati o blokadi cesta, sve sam se češće to počela pitati. No, mještani imaju pravo znati planira li se nešto tako graditi u njihovoj sredini, a nije fer da se planiraju takve aktivnosti, a da se o tome ne informira pučanstvo. Samim time se ne bi ljudi tako uznemirili. Utoliko su moji postupci opravdani. Kada se gradi tvornica, to se uredi prostornim planom i rade se drugi koraci, a onda se mještani tome prilagode, odnosno o tome se odlučuje. Stječe se dojam da se to skrivalo od nas, da će se dovući kontejneri i da ćemo biti stavljeni pred gotov čin. Pokušalo se sve to napraviti netransparentno.
Pratite li migrantsku krizu unazad mjesec dana intenzivnije no ranije?
- Pratim.
Primjećujete li popularne objave video-snimaka migranata?
- Primjećujem.
Liči li to na histeriju?
- Da. To nije ništa novo – migranti su prolazili i ranije, ali ih nitko nije snimao.
Jeste li osobno pridonijeli toj atmosferi?
- Nisam.
Rekli ste da se propitkujete svakog dana. Što ste propitkivali?
- Upravo to jesam li doprinijela histeriji, ali u biti samo tražimo odgovore, da znamo kako će centar izgledati, ako će ga biti, odnosno ako će biti tu.
Možete li kao političarka utjecati na stavove sugrađana i atmosferu?
- Utječem na one s kojima surađujem. Bilo je puno upita glede blokade cesta. Nastojala sam utoliko smirivati jer za takve akcije još nije niti vrijeme niti mjesto. Nismo dobili odgovor od Vlade hoće li centra biti i, ako hoće, kako će izgledati. Katastarski i prostornoplanski, to je i dalje šuma. Da bi se centar tamo napravio, potrebno je mijenjati prostorne planove.
Postoje i oprečna mišljenja?
- Postoje.
Navodno je to područje od posebnog državnog interesa?
- Tako nije naznačeno u prostornim planovima.
Isključujete li mogućnost blokade cesta?
- Osobno isključujem.
Bespogovorno ste protiv takve mogućnosti?
- Da. U tome neću sudjelovati.
To je granica Vašeg aktivizma po ovom pitanju?
- Jest.
Jeste li primijetili da pojedinci ili humanitarne organizacije pomažu migrantima koji prolaze ovuda, da im otvaraju štagljeve da prespavaju, nude boce vode, hranu i slično?
- Nisam.
Kako biste to protumačili?
- To je vjerojatno zbog straha. Često se čita da je mnogo ljudi uhvaćeno u krijumčarenju. Oni koji bi možda i pomogli iz straha to ne čine.
Jeste li o ovome razgovarali s predstavnicima HSS-a?
- Nisam još izravno.
Očekujete li taj razgovor?
- Očekujem.
Je li netko od stranačkih čelnika najavljen?
- Nije. Imat ćemo uskoro godišnje hodočašće u Mariju Bistricu i tamo ćemo vjerojatno o tome razgovarati. Vjerojatno bi me netko upozorio iz stranke da ne radim dobro, kada bi to bio slučaj.
Jeste li zadovoljni kako se u ovoj priči postavio načelnik Barilovića Dražen Peraković?
- Nisam.
Zašto?
- Zato što i dalje tvrdi da ne zna ništa o tome i da će se očitovati kada to dođe na red. Imam osjećaj da mu je to nebitno.
Možda djeluje institucionalno, “po tiho”.
- Možda. Nismo iz iste političke opcije, pa ne mogu saznati.
*objavljeno na KAportalu