Hajdučka ljubav Hrvata-katolika

Paradoksalno ili ne, državu grade oni koji je nikada nisu htjeli, njezini izdajnici, dok oni koji za sebe vole reći da su državotvorni, činili su sve da je ne izgrade. Naravno, ova logika izdajnik-državotvorac vrijedi jedino, ako prihvatimo rječnik anti-državne ideologije Hrvatske demokratske zajednice koja je nametnuta u posljednjih dvadesetak godina.

Republika Hrvatska će napokon postati država 30. lipnja kada istječe rok za predaju zahtjeva za legalizaciju bespravnih objekata, dan prije ulaska u Europsku uniju. Postat će država barem u tom segmentu jer više neće biti moguće graditi nezakonito, a ne snositi posljedice. Da bi se to ostvarilo, država je morala pokazati kako u biti i nije država. Ona koja se očituje kao zakon morala je pokleknuti pred bezakonjem.

Zanimljivo je promatrati Hrvate-katolike, koji će se u svakoj prilici, na svakom derneku ili nogometnom stadionu prsiti da vole svoju državu kako sada mahnito traže biljege ne bi li ih priložili uz dokumentaciju potrebnu za legalizaciju njihovih objekata. Zanimljivo je promatrati te velike ljubitelje države kako predmet svog obožavanja pokušavaju prevariti na svakom koraku, uglavnom izbjegavanjem plaćanja poreza. Vole svoju državu, no iz nekog razloga baš ne vole Poreznu upravu. Ne vole niti prostorne planove, zakone koji uređuju izgradnju, građevinsku inspekciju i ostale adrese koje se bave tim područjem. Veliki ljubitelji države, Hrvati-katolici, stavili su svojoj voljenoj državi magareće uši gradeći po volji, bez kontrole, bez mjere i bez ukusa. Kada je ljubljena njihova poslala na njihove nakazne kuće, vikendice, puteve i štoliveć bagere, proklinjali su to svoje najdraže.

Vrhunac državnoljubnog štetočinstva vjerojatno je bila akcija Oluja, kada je popaljeno tkoznakoliko tisuća kuća iz čistog državoljublja, da bi ti isti ljubitelji svoje države ostavili spaljenu i opustošenu zemlju, moralnu hipoteku budućim generacijama i ogromnu financijsku obavezu svojoj ljubljenoj državi.

Njemački sociolog Max Weber u svojem djelu „Politika kao poziv“ definirao je državu kao organizaciju koja na svom području uspješno provodi monopol sile. HDZ je krenuo izgraditi „državu“ u kojoj će taj monopol biti razbijen, kada će u biti država sudjelovati u uporabi golog nelegitimnog nasilja i u zaštiti onih koji su radili po svojoj nesavjesti. Savanom su harali merčepovci, tajkuni, ratni profiteri, kućepalitelji, huligani, bespravni graditelji, klijentelističke grupacije. Dugo godina jedini zakon je bilo bezakonje, potpuna sloboda djelovanja bez posljedica. Oni koji su napustili sabornicu kada se odlučivalo o odcjepljenju od Jugoslavije, što im se uporno imputira, danas stvaraju državu, podvlačeći crtu ispod godina bezvlašća.

Zanimljivi su ti Hrvati-katolici, koji vole svoju državu onoliko koliko je njihova država nefunkcionalna, onoliko koliko je mogu prevariti, onoliko koliko im dopušta da budu hajduci.