“Ne bi trebalo vojskom odvraćati migrante od ulaska u Hrvatsku. Migracije su sada postale problem Karlovačkoj županiji, no to je problem čitavog svijeta. Po procjenama Ujedinjenih naroda je više od sto milijuna raseljenih, najviše unutar svojih zemalja, a skoro 40 milijuna ih je izbjeglo iz svojih država. To je ogroman broj ljudi u pokretu. Inače, ne volim ih zvati migrantima. Po definiciji, oni to jesu, kao što sam i ja jer migriram na posao u Zagreb i nazad doma. Dojma sam da je migrant termin koji se koristi za one koje ne smatramo pripadnicima ljudskog roda”, kaže u novom intervjuu iz ciklusa “ZOOM POLITIKON” karlovačka gradska vijećnica stranke Možemo! Ana Matan.
Nisam shvatio.
- Tako se ta riječ koristi.
Nisu jeleni lopatari.
- Znam, ali je to izraz za one koji su potpuno drugačiji od nas.
Migrante se dehumanizira?
- Ta riječ postaje dehumanizirajuća. Zato mi nije draga.
Koji bismo alternativni izraz koristili?
- Razmišljala sam da koristimo riječ ljudi u pokretu.
To su tri riječi.
- Bitno je da se radi o ljudima i da toga moramo biti svjesni kad govorimo o migrantima. Zato sam odlučila koristiti riječ ljudi u pokretu, da bude jasno da se radi o ljudima.
I dalje su to tri riječi.
- Da, tri riječi – ljudi u pokretu.
Biste li kao članica stranke Možemo! priznali da je Vlada Republike Hrvatske odigrala pozitivnu ulogu u suzbijanju histerije glede migrantske krize?
- Ne bih, ne zato što bih smatrala da Vlada doprinosi dehumanizirajućem diskursu, jer ona to ne radi, barem ne izravno, ali je neizravno dovela do situacije u kojoj se nalazimo. Nedopustivo je da država ne komunicira namjeru izgradnje prihvatilišta ili centra i da je jedina komunikacija s javnošću posjet ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića koji je trajao pola dana i kada ništa nije rekao, osim da je sve u redu i da ništa ne brinemo. Nije informirao niti pozvao građane da sudjeluju u raspravi i odlučivanju.
Bi li lokalna zajednica ili lokalne zajednice objeručke prihvatile ideju izgradnje kampa za migrante, da ih se pravodobno informiralo?
- Ne mogu to znati jer se takav sastanak nije održao, a jedan ne bi bio dovoljan.
Trebalo bi raspravljati unedogled?
- Trebalo je puno unaprijed izraziti namjere i planove, raspraviti to s lokalnom zajednicom, poslušati njihove argumente… Čelnici tih lokalnih zajednica su iz treće ruke saznavali što se zbiva u njihovim općinama. Trebao bi se složiti, a i ostali koji nisu naročiti pobornici deliberacija, da jedna takva ideja zahtijeva raspravu.
Argument Ministarstva unutarnjih poslova je bio da su krčili nekadašnji vojni poligon na Skradskoj gori samo da vide kakva je to uopće lokacija, s čime tamo mogu raspolagati.
- Pročitala sam u medijima da su upućeni zahtjevi za dovođenje struje, vodovoda i vodoopskrbe, tražilo se da se Općina Barilović izjasni o svojim potrebama za tim prostorom i drugo, pa mi njihovo obrazloženje koje spominješ ne djeluje uvjerljivo.
Je li važnije efikasno upravljati izbjegličkom krizom ili poštivati načela participativne demokracije?
- Ali i sada se ne radi efikasno. Vjerujem da se načela efikasnosti i participativnosti uvelike preklapaju, mada ne, naravno, uvijek. Siguran sam da bi se ta načela preklopila kada bi se normalno komuniciralo sa stanovništvom. Ne vidim da pristup Vlade doprinosi efikasnom adresiranju problema i nošenja s njime.
Kako biste ocijenili postupanje Vlade nakon što je obznanjeno da bi se tamo možda gradio centar?
- Nakon toga je bio jedan sastanak ministra Božinovića s lokalnim akterima.
Bio je i u Slunju.
- Dobro, eto, dva sastanka. Voljela bih da je otišao u Barilović i Krnjak na sastanke na kojima bi se oformila konzultativna tijela na kojima bi se raspravljalo. Valja se redovito sastajati i razmatrati situaciju. U suprotnome se šire glasine koje onda Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske demantira, javnost je zbunjena i to nije dobro.
Je li moguće zaustaviti masu migranata?
- Nije na human način. Vidimo da je Sredozemlje postalo masovna grobnica. Barem jednom mjesečno se plovilo prevrne i mnogi poginu, a to nikoga ne odvrati od puta. Ne vidim načina da ta se masa u pokretu zaustavi. Ne smatram dobrim što ne postoji regularni put koji mogu koristiti oni iz ugroženih zemalja putujući za Europu.
Je li Možemo! protiv izgradnje centra na Skradskoj gori?
- Protiv sam centra na takvoj lokaciji koja je udaljena od svega, premda se u Australiji, Velikoj Britaniji i drugdje takvi centri rade baš na udaljenim mjestima. Ne znam što će biti na Skradskoj gori, ali, ako se radi o prihvatilištu za izbjeglice u kojemu će one dugotrajno boraviti čekajući rješenja o međunarodnoj zaštiti, protiv toga sam jer ne vidim što dobro može proizaći iz toga da na jednome mjestu zatvoriš velik broj ljudi koji ništa ne rade. Kuda će i kamo iz tog Dugog Dola? Ako za zadovoljenje osnovnih potreba napuste kamp, opet ćemo slušati iste priče o tome da hodaju cestom, šumom, voze se u autobusu, hoće se ukrcati na vlak… Kako bi trebali doći s točke A na točku B, ako se snima i kao nešto skandalozno objavljuje na društvenim mrežama to da hodaju, ako ne smiju ući u vlak ili autobus jer se to također smatra skandaloznim, ako se policiju sprda jer ih prevaža, pa se govori da ih policija taksira? Voljela bih od onih koji sve to smatraju skandaloznim čuti prijedlog kako da ti ljudi dođu s točke A na točku B.
Gdje biste taj centar smjestili?
- Bliže naseljenom mjestu.
Biste li se protivili tome da takav centar bude na prostoru nekadašnje vojarne na Luščiću u Karlovcu?
- Taj prostor je određen urbanističkim planom uređenja i zato bih bila protiv takvog rješenja. Tamo su predviđeni vrtić i škola i nisam za to da se postojeći prostorni planovi za društvenu infrastrukturu stavljaju van snage.
Biste li se protivili da to bude bilo gdje u Karlovcu?
- Ne bih. Hotel “Porin” je u Zagrebu i tamo je prihvatilište, kao što je jedno i u Kutini, i tako već godinama. Nikad nismo čuli skandale s tih mjesta povezane s migrantima, možda za poneki incident. Bolje je da ti ljudi u pokretu prolaze programe pripreme za integraciju, ako su predali zahtjev za međunarodnom zaštitom. Sad se važno tvrdi da su to mladi muškarci u najboljim godinama. Kad je već tako, što se imamo čuditi incidentima, ako “mlade muškarce u najboljim godinama” izoliraš na nepristupačnoj lokaciji i ne ponudiš im sadržaje? Bilo bi čudno da u takvim okolnostima ne izbijaju incidenti. Takvi centri moraju biti na mjestima s kojih se lako početi integrirati u društvo i ponuditi im aktivnosti koje će im biti korisne, a koje neće biti štetne za okolinu.
Kako biste ocijenili stavove regionalne i lokalne politike po ovoj temi?
- Načelnik Krnjaka je izjavio da se jedva vraća stanovništvo, a sada im se stvara neprijateljsko susjedstvo i da to neće doprinijeti daljnjem doseljavanju i opstanku. Razumijem takvu poziciju kao i uopće zabrinutost građana. Ne vidim da će odbacivanje bilo kakvog rješenja i “guranje pod tepih” pomoći. Hajdemo vidjeti kako se možemo prema migrantskoj krizi normalno odnositi. Samostalna demokratska srpska stranka, kojoj pripada načelnik Krnjaka, bi trebala zahtijevati više od Hrvatske demokratske zajednice kao svog koalicijskog partnera.
Zašto HDZ i Možemo nisu koalicijski partneri? U Karlovcu, kojim vlada HDZ, se gradi na sve strane i napredak je očigledan.
- Možemo HDZ-u zamjera način upravljanja zemljom, a on je svuda isti, mada neke lokalne sredine iz nekog razloga više napreduju od drugih, bez obzira što je na vlasti HDZ. Čitav sustav HDZ-ova vladanja je takav da oni smatraju Hrvatsku i sve njene resurse svojim plijenom kojim im služi opstanku na vlasti. Iz tih razloga s takvom strankom ne možemo surađivati. Jedan dio problema o kojima smo sada razgovarali proizlazi iz ulaska Hrvatske u Šengenski prostor. Jesi li čuo za aktivnosti u procesu pristupanja Šengenskom prostoru koje bi predvidjeli ove vrlo lako predvidive situacije i koje bi ih prikladno adresirale? Ja nisam. Odlučilo se ući u Šengenski prostor bez da se rasprave sve posljedice toga.
Skeptični ste spram ulaska u Šengenski prostor?
- Nisam.
Jeste li šengenoskeptik?
- Nisam, ali se moglo predvidjeti da će se ulaskom u Šengenski prostor dogoditi ova situacija.
Kako se mogla osujetiti?
- Nije se mogla osujetiti, ali se građane moglo pripremiti. Ako je država planirala graditi centar za migrante na Skradskoj gori, to je mogla komunicirati na vrijeme s mještanima.
Pa koliko je stara ideja o centru za migrante na Skradskoj gori?
- Katastrofa je, ako nije postojao nikakav plan.
Eto, HDZ bi imao nekog promućurnog u koaliciji kada bi koalirao s Možemo.
- HDZ nastupa s pozicija kratkoročne političke koristi, u najvećem dijelu na štetu većine građana Hrvatske.
Protiv ste metoda održavanja vlasti, no što smatrate o samoj suštini vlasti?
- HDZ je legitimno na vlasti, mada postoje razna pitanja vezana za biračke popise, medijske slobode i način funkcioniranja demokratskog procesa. Nemam ništa protiv toga da vlada ona stranka koja dobije izbore – to je načelo demokratskog poretka. Što se tiče temeljnih vrijednosti, ustavnih, kao što su zaštita ljudskih prava, demokracije i drugo, unatoč našim primjedbama, postoji konsenzus po tim pitanjima i utoliko nemam ništa protiv HDZ-a. Imam problem s politikama koje provode i načinom vladanja.
Ima li Možemo nešto protiv dublje integracije Hrvatske u Europsku uniju, prozapadne orijentacije zemlje i pomoći Ukrajini kao žrtvi ruske agresije?
- Nemamo ništa protiv toga, ali imamo protiv devastacije javnog zdravstva i prebacivanja javnog novca privatnim zdravstvenim ustanovama. Porezni sustav je nepravedan, neprikladna je politika razvoja… Postoje dvije Hrvatske – bogate sredine i ostatak zemlje gdje je situacija suprotna. Polovica zemlje je prazna. Bila sam ljetos u Lipiku i Pakracu. Tamo je užas – i dalje ima na pročeljima rupa od gelera, mada, istini za volju, ima toga i u Karlovcu, 30 godina nakon rata. Zamisli da 1975. u Jugoslaviji pronalaziš takve tragove rata.
To se saniralo ropskim radom koje smo predstavljali radnim akcijama.
- Ne znam kako se saniralo. Ne želim zagovarati ropski rad niti nedemokratske metode. Možda nisam trebala dati primjer Jugoslavije. Cijela Europa je prošla Drugi svjetski rat. U bilo kojoj zemlji koja je prošla taj rat 1975. ne bi nailazio na takve prizore.
U Karlovcu se obnavlja vrelovodna mreža, mada uz žrtve, gradi se sustav obrane od poplava, unatoč protivljenjima, grade se Hrvatski dom, Oružana, vodovodna i vodoopskrbna mreža se rekonstruira, kino “Edison” je izgrađeno… Imate li primjedbu na vlast HDZ-a u Karlovcu? Zašto niste u HDZ-u?
- Pozdravljam sve nabrojano i oduvijek sam pozdravljala. Postoje strateški projekti koje svi podržavamo, ali to ne znači da ne može biti bolje od ovoga što jest. Možemo bolje.
Što biste na mjestu gradonačelnika Damira Mandića?
- Pored svih slogana da je Karlovac grad susreta i cijele iventizacije grada, vlada i dalje zatvorenost, kulturna izoliranost Karlovca. Gradsko kazalište “Zorin dom” ugošćava vrlo malo predstava iz drugih kazališta. Super je što smo dobili kino, no atmosfera je zatvorena, a oni koji nisu u vladajućoj kliki se osjećaju kao građani drugog reda.
Može li se i dalje to tvrditi s obzirom da nije recesija, da ima poslova u privatnom sektoru, da je društvo ojačalo u odnosu na državu i tako dalje? Uostalom, javni sektor “muku muči” s kadrovima.
- A opet pobjeđuju na svakom natječaju kadrovi HDZ-a. Želiš li primjer?
Želim.
- U jednoj karlovačkoj školi je bio otvoren natječaj za popunjavanje radnog mjesta, a nije prošao kako je u gradu vladajuća politička stranka smatrala da treba, pa je ravnateljica pozvana u sjedište HDZ-a u Šimunićevoj da dobije instrukcije o tome kako se ponašati prilikom zapošljavanja nastavnika. Je li to tebi normalno?
Koja škola je u pitanju?
- Jedna karlovačka.
Je li u pitanju osnovna ili srednja škola?
- Srednja.
Koja?
Koje radno mjesto je bilo u pitanju?
- Ne znam sad te detalje.
Je li ravnateljica ispunila očekivanja HDZ-a?
- Nije, završilo se to na neki drugi način, ali to da sazivaš ravnateljicu škole u sjedište stranke da joj HDZ-ovi čelnici daju instrukcije koga zaposliti je van pameti.
Je li ravnateljica članica HDZ-a?
- Ne znam, to nije bitno – ona je ravnateljica škole i ne može je se na takav način sazivati.
Kako se to onda razriješilo?
- Tako da je natječaj poništen, ako se ne varam. U svakom slučaju, taj postupak nije normalan. Je li tebi to normalno?
Ne znam je li sve to točno, ali nisam iznenađen, da budem iskren. Nisam u šoku i nevjerici.
- Čitava priča se svodi na to da će raditi kino, vrelovod i ostalo, dok će sve u Karlovcu biti kako oni kažu, i ono što ima veze s razinom i nadležnošću donosioca političkih odluka i ono što nema veze. Je li to normalno?
Zaključimo razgovor s tim pitanjem.
- Tko je tu lud?
*objavljeno na KAportalu