“Nismo još dobili pozive za konstituirajuću sjednicu, pa ne znam sa sigurnošću hoćemo li oblikovati većinu”, kaže Krešimir Latin, član Gradskog odbora Gradske organizacije Socijaldemokratske partije Hrvatske Karlovac i prvi kandidat s nezavisne liste koja je na nedavno održanim mjesnim izborima osvojila pet mandata u Vijeću Gradske četvrti Gaza.
U toj karlovačkoj četvrti s 1.588 birača na izbore je izašlo njih 409 ili 25,76 posto. Nezavisna lista je dobila 183 glasa, lista Hrvatske demokratske zajednice 144 glasa ili četiri mandata, a Domovinski pokret 81 glas, odnosno dva mandata. S pobjedničke liste u VGČ Gaza izabrani su, osim Latina, i Goran Bunčić, Danijela Mitrović, Matej Mihalić te Ivan Škrtić, s liste HDZ-a Alen Softić, Nikola Bakale, Ana Pešut i Zoran Cicvara, a s liste DP-a Martina Eldić i Nikola Dotlić.
Grad Karlovac je 24. travnja objavio konačne rezultate izbora, a u roku 30 dana od tada se moraju konstituirati vijeća mjesnih odbora i gradskih četvrti.
Zašto slutiš da nećete činiti većinu u Vijeću Gradske četvrti Gaza?
- DP koalira s HDZ-om u Gradskom vijeću Karlovca pa na tom tragu pretpostavljam da će koalirati i na mjesnoj razini.
Jesi li s nekime iz tih stranaka već razgovarao o tome?
- Nisam. Želja Gažana je da se neuspješni zamijene boljima i mlađima, da se nešto promijeni. Utoliko smo u kampanji djelovali i mi i DP, no nešto se kasnije očigledno zbog političkih pritisaka počelo mijenjati. Predbacivali su mi da nisam nezavisan, a čini se da vodstvo svoje stranke mora slušati DP na Gazi.
Nije li to logično?
- I jest i nije. Ovi takozvani mali izbori se dobivaju na ime i prezime kandidata i na onome što si radio u svojoj četvrti ili u svojemu mjesnom odboru. U modernoj politici za kojom se povodim ne bi trebalo biti važno stoji li stranka iza kandidata.
Možete stvoriti većinu i ako nezavisna lista koalira s HDZ-om.
- Možemo, ali bi to bila prevara naših birača. Gažani su glasali za promjenu. Smisao demokracije je da se političke opcije koje građani ocijene neuspješnima zamijene drugima. Do sada je na Gazi većinu držao HDZ.
Što su loše radili? Nije li Gaza jedan od najprosperitetnijih kvartova?
- Primjećujem sarkazam u pitanju. Prethodna vlast nije bila dovoljno glasna. Mnogo se problema na Gazi može riješiti s par stotina eura. Primjerice, na šetnici na nasipu se može postaviti pet kanti za pseći izmet, na svakih šest stotina metara. Zar gradska tvrtka Čistoća nema na lageru toliko kanti? Trenutačno na šetnici od Struge do Konjičkog kluba “Karlovac” nemaš kamo baciti izmet.
Na Gazi imamo dvije srednje škole?
- Tri – Mješovitu industrijsko-obrtničku školu Karlovac, Prirodoslovnu školu Karlovac te Šumarsku i drvodjeljsku školu Karlovac. Potonja se također nalazi u obuhvatu četvrti Gaza.
To nije mala stvar imati tri srednje škole u jednom kvartu.
- Nije. To je velika stvar koju nema nijedan drugi kvart. Dvije škole su u nizu. Na zboru građana u rujnu prošle godine smo upozorili na problem da između te dvije škole postoji samo jedna mala kanta za ulični otpad. Kada srednjoškolci odu u dućan, vrećice, ambalažu i drugi otpad bacaju po ulici, guraju susjedima u čemprese i živice i tako dalje. To izgleda dosta ružno.
Gaza je četvrt u strogom centru grada, ali potpuno zaboravljena, slijepo crijevo u koje se ne zalazi, ako baš nema potrebe. Je li to pogrešna percepcija? Svojedobno se arhitekt Boris Morsan zalagao da se ne obnavlja vojarna u šancu za potrebe izgradnje studentskog doma, nego da se cijeli studentski kampus izgradi tamo gdje je bilo prognaničko naselje na Gazi, ne bi li se sačuvao, odnosno povratio obris Zvijezde, a ujedno i “podigla” Gaza.
- Percepcija ti nije pogrešna. Suprugu sam prije osam godina prvi puta odveo u Kinesku četvrt – u deset dana smo dva ili tri puta prošetali tim dijelom Zvijezde. Rekla mi je tada je da prvi puta u Kineskoj, da nije imala zašto tamo zalaziti i da uopće nije znala kako te ulice izgledaju do naših šetnji. Isto je i s Gazom. Netko tko nema potrebe ići na Gazu, ne zna kako ona izgleda i o kolikom prostoru se radi. Prostor nekadašnjeg prognaničkog naselja je fenomenalna prilika. Grad je ništa bez stanovnika – oni oživljavaju dijelove grada. Uljepšavanje Zvijezde ne znači da će oživjeti, da neće ostati pusta.
Kako “dignuti” Gazu?
- Malim koracima.
O revitalizaciji Gaze se uopće ne priča. Raspravlja se samo o revitalizaciji Zvijezde.
- Tako je. Postoje kratkoročno rješivi problemi, srednjoročno rješivi problemi i dugoročno rješivi problemi. Da bi se srednjoročni počeli rješavati za nekoliko godina, moramo sada početi pričati o njima. Bio sam na kavi s arhitektima Vladimirom i Brankicom Petrović da me upute u urbanističku problematiku. Prostor nekadašnjeg prognaničkog naselja je fenomenalan. Tamo postoji sva osnovna infrastruktura kao što su vodovod, kanalizacija, električna energija, plin… Cijela ta zona ima puno hektara i nalazi se na pet minuta hoda o strogog centra grada, a uključujem tu i prostor Autotransporta, Čistoće, Vodovoda i kanalizacije i Zelenila. Prije desetak godina se raspravljalo da se tvrtke Vodovod i kanalizacija i Čistoća izmjeste van grada. Primjerice, mogli bi se preseliti u poslovnu zonu na Selcu koja se upravo oblikuje. Autotransport može svoj prostor na Gazi ponuditi nekom ulagaču, a Grad Karlovac im može omogućiti preseljenje također na Selce. Time bismo dobili tu cijelu zonu manje-više čistu za vrstan urbanizam. To je prostor pet ili šest puta veći od prostora nekadašnje vojarne “Luščić”. Zona o kojoj govorim proteže se od Centra za rehabilitaciju “Nada” do tvrtke Zelenilo, a prognaničko naselje, koje se prostire na nekih 15 do 20 hektara, je dio tog pojasa. Vlasništvo je tamo miješano – privatno, gradsko i državno. Parcele su zapuštene i zarasle šikarom. Tamo se skupljaju čagljevi, lisice i druga divljač.
Nedavno je viđen čagalj na Gazi?
- Jest. Čuo sam ih baš neku večer dok zavijaju. Ne znam sad točno tko gospodari ovim dijelom lovišta – i prognaničko naselje pripada lovištu. Uglavnom, to lovačko društvo tvrdi da je bespomoćno, a mi viđamo i lovokradice.
Lovokradice su na Gazi?
- Da.
Gaza je lovište kojim haraju lovokradice?
- Tako je. Imamo populaciju srna, lisica, zečeva, fazana…
Dođe lovokradica s puškom na Gazu i lovi zečeve?
- Tako je. Prije pet ili šest godina su moji dečki pecali na Selcu. Padala je kiša pa nisam išao u ribolov, samo sam ih posjetio. Čuo sam pucnjeve s Gažanskog polja. Popeo sam se na obalu i primijetio čovjeka s kabanicom kako puca. Čagljevi su susjedu podavili dvadesetak kokica. Lovačko društvo kaže da ne može ništa glede toga.
Može platiti odštetu?
- Može, ali ćeš izgubiti mnogo vremena i živaca dok dobiješ neku siću. Ne isplati se gubiti vrijeme na to.
Što bi prvo napravio, da kojim slučajem formirate vlast na mjesnoj razini?
- Vijeće Gradske četvrti Gaza ne funkcionira već dugo, a ne znam je li ikada. Ta jedinica mjesne samouprave raspolaže s budžetom od oko 25.000 kuna iliti 3.300 eura. Kako samo uređivali stan, kupili smo kuhinju koja je stajala sedam tisuća eura. Dakle, kad VGČ Gaza plati režije, ne ostaje novac za bilo kakvo daljnje djelovanje. Svrha VGČ je kreiranje javnog mnijenja. Moramo tako natjerati one koji se profesionalno bave politikom da naprave nešto. Kako rješavati krupne probleme, ako se sitni ne rješavaju, unatoč tome što precizno upozoravamo na njih i što nudimo rješenja kako ih riješiti? Ovaj saziv VGČ Gaza će u svakom slučaju biti bolji i aktivniji od prethodnih. Nedavno smo kritizirali što se ne kose dječja igrališta na kojima je trava već do koljena. Kako da se djeca igraju u tim uvjetima na ionako malobrojnim igralištima?
Poznaješ li sve svoje susjede koji su osvojili vijećničke mandate?
- Poznajem sve sa svoje liste. Softića s liste HDZ-a sam upoznao prije godinu dana, a Bakaleta znam generacijski već po obiteljskoj liniji. A. Pešut ne poznajem…
Mislim pitati smatraš li da ćete se moći dogovarati, da ćete moći raditi, bez obzira na stranačke pripadnosti?
- Mislim da ćemo moći raditi. Vidjet ćemo kome je mandat u VGČ Gaza odskočna daska za nešto više. Znamo kako političke stranke funkcioniraju. Ne postoji filter prilikom učlanjenja u stranke i većinom, uglavnom vladajućim, strankama prilaze oni koji teže osobnoj koristi. S obzirom da takvima mjesna samouprava služi kao platforma za nastavak političke karijere, izgubimo četiri godine života, a vrijeme je nepovratno. Mislim da će se moći raditi s ostalim vijećnicima, jedino moramo vidjeti smiju li biti dovoljno glasni protiv opcije koja vlada u gradu. Predbacivali su mi da nisam nezavisan, no nemam problema da vodstvo SDP-a upozorim na ono što ne valja.
Zašto nisi nastupio na izborima u Gazi s listom SDP-a?
- Na Gazi postoji čak i stranački ogranak, no većinom ga čine neaktivni umirovljenici, i to naprosto nema smisla. Trebamo mlade i napredne koji su voljni raditi. Na našoj listi je bio i Tomislav Colarić iz SDP-a. Miroslav Župec s naše liste je član Hrvatske stranke prava, ako se ne varam. Jedan kolega s liste je član DP-a, međutim s njime smo dogovorili suradnju prije nekih osam mjeseci, pa je odbio slagati listu DP-u. Nema smisla da se lista zove po SDP-u ili po Možemo, kada ona to u realnosti nije. Korektno je to onda prema svima na listi i prema javnosti.
Biste li ostvarili takav rezultat da je bio isti sastav liste, a da se zvala po SDP-u?
- Ne vjerujem. Pogotovo mladi danas bilo kakvu konotaciju s bilo kojom političkom strankom doživljavaju negativno. Iskustvo u državi nas je naučilo na to, mada ne mora biti pravilo da je politika negativna – ovisi mnogo toga o pojedincu. Stranka treba biti faktor koji nas povezuje. Većina ih se opusti kada uđe u neku stranku i očekuje da će stranka raditi za njih, ali to je pogrešno. Treba raditi i stvarati sliku da se organizacije unutar jedne stranke razlikuju. Karlovačka organizacija SDP-a nije ista kao zagrebačka ili istarska.
Imaš li nakon ovog uspjeha na Gazi veće političke ambicije?
- Nemam. Imam svoj tiskarski obrt koji oduzima puno vremena, a i čekam dijete. Ujedno, imam i hobije, a prvenstveno mislim na svoje obiteljsko-poljoprivredno gospodarstvo. Za veći politički angažman nemam vremena. Čitao sam da mladi žele mijenjati svijet, a potom kad ostare shvate da treba mijenjati sebe. Moram se ukalupiti i olakšati i posložiti život, da bih drugome mogao pomoći.
Javljaš li se na gradske javne pozive mikropoduzetnicima i malim poduzetnicima za sufinanciranja?
- Prije tri godine sam se prijavio na jedan takav poziv Grada Karlovca. Kupili smo jedan stroj tada i za to dobili subvenciju. Ove godine smo zamijenili jedan stari stroj mlađim. Planiram se i ove godine javiti na taj natječaj. Prije tri ili četiri godine je unaprijeđen princip provedbe tih poziva. Mogu se dobiti financijska sredstva koja nisu velika, ali pomažu. Može se pokriti petina vrijednosti jednog stroja takvim subvencijama, što nije malo.
Gradonačelnik Damir Mandić je nakon izbora posjetio Borlin i sastao se s kandidatima neupitno pobjedničke liste na travanjskim mjesnim izborima. Je li posjetio Gazu? Jesi li se vidio ili čuo s njime nakon izbora?
- Nisam. Neki članovi HDZ-a su mi čestitali. Nadam se da će biti prilike za ozbiljne razgovore koji će uroditi rezultatima. Bilo koja gradska vlast ima super priliku s nezavisnim listama jer ih čine aktivni i progresivni koji ne gledaju stranačkim očima. Da sam gradska vlast, ne bih kažnjavao nekoga tko se kandidirao protiv moje političke opcije, a ima dobru priču i voljan je raditi. Pametna vlast to treba iskoristiti, pa i za svoju promociju.
Je li obnovljena kuća obitelji Mihalić?
- I dalje se obnavlja. Super je da se to radi i odmah taj dio ulice ljepše izgleda. To je konstrukcijska obnova koja ne uključuje uređenje interijera. Vrijednost tih radova je nešto veća od dva milijuna kuna, umalo 300.000 eura. To nije normalno.
To nije velika kuća.
- To je mala prizemnica. Nekolicina prijatelja je gradila nedavno kuće. Za 150.000 ili 170.000 eura napraviš opremljenu katnicu. Razumijem da se kuća nije smjela rušiti u potpunosti i vjerojatno su konzervatori imali puno utjecaja, pa je sve to podiglo cijenu. Kao običan građanin ne vidim da to može ipak toliko stajati. Svi kažu da je to europski novac, ali to znači da je i naš, hrvatskih poreznih obveznika. Na kući Stjepana Mihalića su postojale tri krovne kućice koje su gledale na ulicu, a sada ih nema i neće ih biti, a poznajem par susjeda s Gornje Gaze koji su obnavljali krovišta, da bih ih konzervatori primorali da sačuvaju te kućice, odnosno u jednom slučaju da dodaju.
Konzervatori nisu principijelni?
- Nisu. Ne vrijede ista pravila za javna tijela i za građane. Ako konstrukcijska obnova kuće poput one obitelji Mihalić stoji 300.000 eura, kad ćemo obnoviti sve te oronule kuće u Karlovcu ili samo na Gazi? Privatni vlasnici u pravilu nikad neće imati taj novac. Šalje se poruka ludosti na ovom primjeru.
Kako gledaš na rušenja ruševnih objekata u Gajevoj i Ulici Dragojle Jarnević?
- Jako dugo već hodamo tim ulicama i jasno nam je da su te kuće bile za ukloniti već prije 20 godina.
Potres nema veze s time?
- Nema, isto kao niti kuća obitelji Mihalić.
Grad Karlovac se prošvercao glede tog potresa, pa iskoristio fondove za obnovu?
- Super.
Barem je to moj dojam.
- Svi to vidimo. I neka se “prošvercao”. Prije desetak godina sam čuo da u Parizu gradska vlast otkupljuje te objekte, riješi imovinsko-pravne odnose, poravna teren i onda se čeka ulagača.
Koliko sam shvatio pravnike, a moguće je da nisam, Grad fakturira vlasnicima takvih objekata komunalnu naknadu, oni je ne plaćaju, pa ih se ovrši… Ne djeluje kao naročita mudrost.
- Ne bi trebala biti. Zamisli da je Grad Karlovac od završetka rata kupio jednu kuću u Kineskoj četvrti i prodao dalje. Do sada smo tako mogli imati 25 obnovljenih kuća.
Kako gledaš na Dragojlinu kuću?
- Puno je značajnih ličnosti rođeno i živjelo na Gazi. Ne treba se vezati za nekretnine koje su neisplative. Razumijem da javna uprava ne može otkupljivati mnogo zgrada, a kasnije ih održavati – to nije njezin smisao. U Dragojlinoj kući je pet vlasnika, a unazad nekoliko godina ih se troje izmijenilo. To su vjerojatno mešetari. Kolega s liste Mihalić, povjesničar umjetnosti, mi je govorio o načinu na koji je građena. Takve stare zgrade treba srušiti. Njihova prizemlja su jako niska. Prilikom obnove treba podignuti razinu zgrade. Možda si gledao u televizijskim putopisima iz Izraela autora Gorana Milića da su im tamo dozvolili da na takvim objektima dignu dodatnu etažu, prodaju taj stan, a zaradu ulože u obnovu cijele zgrade. Ne vidim problem da se tako nešto napravi na primjeru kuće D. Jarnević. Tamo možemo napraviti muzej ili jednostavno stambenu zgradu. Ako će namjena tog objekta biti javna, uložit će se sredstva poreznih obveznika. Ne kažem da Dragojla to ne zaslužuje, ali tamo bi bilo optimalno da je stambeni prostor s posebnom spomen-sobom u vlasništvu Grada.
U svakom slučaju, Gaza je nadomak središta Karlovca, prepuna povijesti, uz Kupu, s obrtničkom i industrijskom tradicijom. povijesnim ličnostima kao što su Mihalići, Ljudevit Jonke, D. Jarnević, Mirko i Stjepan Seljan, Stanko Lasić… To je bio grad za sebe, a stanje je sada takvo kakvo jest.
- Gaza je starija od Karlovca. Spominje se u 13. stoljeću. Gaza je imala svoju povijest dok su se na prostoru Zvijezde legle žabe.
*objavljeno na KAportalu