Uoči puta u Kinu američki predsjednik Donald Trump je izjavio da su pregovori s Iranom “na aparatima” i dao im posto šanse, a upravo smo izraelsko-američki rat protiv te zemlje zumirali sa sociologom i politologom, autorom knjige “Politički islam” (2008.), Tarikom Kulenovićem.
Kulenović je rođen u Zagrebu 1969. godine, diplomirao je i magistrirao sociologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a na Fakultetu političkih znanosti je doktorirao na temi političkog islama i transformacije muslimanskih društava.
Objavljena mu je 1998. godine i knjiga “Padovi i drugi rani radovi”, 2003. “Jeleni na kiši”, a 2007. “Stanje nacije”.
Neokonzervativac Robert Kagan je u časopisu “The Atlantic” ustvrdio da je ovaj rat koji traje od kraja veljače razotkrio Sjedinjene Države kao nepouzdanu i nesposobnu silu koja ne može završiti započeto i da je njezin poraz u ratu s Iranom vjerojatan, a riječ je o osobi kojoj nije mrska ideja napada na islamsku republiku. Kako gledate na najnoviju Trumpovu pustolovinu?
– Iran je već dobio rat, ishodio pobjedu. Trump radi kao da mu je zadatak uništiti Ameriku. Sav američki kredibilitet, sve što je građeno unazad stotinu godina upropaštava. Nisu jasni niti njegova strategija niti njegova taktika. Usprkos svim gubicima, Iran je uspio održati režim i sebe. Dapače, Trump je homogenizirao Iran kod kojega se javio impuls za mobilizacijom i obranom. Vidjet ćemo hoće li narančasti predsjednik upropastiti Ameriku. To je jako tužno – sve snove i nade koje smo polagali u tu zemlju Trump kao da baca u smeće.
I to čini na 250. obljetnicu osnutka Amerike.
– Eto, taman rođendanski poklon.
Nitko ne zna što će Trump uraditi. Iz sata u sat stižu informacije i dezinformacije, odnosno kontradiktorni podaci. Zadnje su vijesti da je okupio vijeće za obranu i da kani obnoviti napade na Iran.
– Trump voli dramu. Sva njegova taktika je u tome da napravi dramu, a potom se javi kao spasitelj. Amerika je ostala bez municije – pola zaliha je potrošeno i sve je manje sredstava s kojima bi mogli ratovati. Pokazuje se da ta sila ne djeluje toliko dobro koliko Trump voli reklamirati. Uistinu je pitanje što će biti s Amerikom koja ima gomilu unutrašnjih problema. Sve su glasnija negodovanja Amerikanaca koji se pitaju zašto trošiti novac na ratovanja koji bi se mogao uložiti u Ameriku, od obnova cesta nadalje.
Radi li Trump u korist američke ambicije dominacije u svijetu?
– Ne radi. Amerika više nije jedina supersila na svijetu. Treba priznati Kinu i njezin napredak u tom pogledu, a i Rusija je ostala supersila, unatoč tomu što je umnogome slabija od Sovjetskog Saveza. Više ne govorimo o unipolarnom poretku kakvoga smo poznavali od Pustinjske oluje i invazije na Irak kad je uistinu Amerika bila najmoćnija na svijetu i svi su htjeli biti Amerika, a danas imamo jako puno glasova protiv te zemlje. Pobjednici 21. stoljeća su oni koji će prvi doći na Mars i oni koji prvi uspiju s nuklearnom fuzijom. Trump upropaštava Ameriku kakvu želimo, kakvu je cijeli svijet vidi, njezin ideal. Grupa najimućnijih jednostavno pravi gluposti, sistem ne funkcionira i Trump uspješno uništava sve što je Amerika gradila unazad stotinu godina.
Osnivači Amerike su strahovali od demagoga i gradili su sustav koji bi onemogućio da demagog dođe na vlast. Gdje je taj sustav zakazao?
– Demagog je došao na vlast, a vidjet ćemo je li sustav zakazao s obzirom na to da se najesen održavaju međuizbori. Vidjet ćemo hoće li Trumpovi pobjednici osvojiti većinu u Zastupničkom domu, odnosno Senatu i hoće li ga potom uspjeti obuzdati ili će pak Trump krenuti u neku vrst diktature da bi ostvario svoje ciljeve.
Koji su uopće njegovi ciljevi?
– On hoće biti najbolji, najveći, najuspješniji.
Je li on poput djeteta?
– Baš poput balavca. Uistinu se zapita čovjek što hoće. Kad nešto iznosi, opisuje svoja postignuća kao najbolja, najuspješnija i slično, što baš nije u skladu sa stvarnosti. Ima gomilu podržavatelja. U Hrvatskoj imamo primjer Željka Keruma. Ljudi su htjeli biti poput tog splitskog poduzetnika. Njegov politički angažman se nije pokazao najuspješnijim, ali su svi htjeli biti bogati poput njega.
Htjeli su voziti Maybach.
– Pa da.
Je li Trump na čelu Amerike nešto kao kad bi Kerum bio predsjednik ili premijer Hrvatske?
– Ne znam kakav bi bio Kerum kao premijer, ali je Trump loš predsjednik. Onaj tko govori da je sve super, ima interesa za to. Teško je pronaći nekoga tko bi bio srcem za Trumpa. On jest uspješan jer je došao do tog položaja. No, imao je četiri bankrota, masu sudskih presuda, nedokazane sumnje u pedofiliju i sve je to loše. Je li svijetu potreban takav čovjek na čelu Sjedinjenih Država? Očekujete da nas Amerika vodi. Ona je ona koja nas vodi u bolju budućnost, po onome kako sugeriraju znanstveno-fantastični serijali i slično, no nejasno je kamo nas Trump vodi. Ima brze reakcije koje odgovaraju televizijskom formatu, no što dalje? Stvorio je sliku o Americi kao nepouzdanom partneru o kojega se ne možete osloniti. Amerika je nastala na genocidu. U širenju po Sjevernoj Americi su pobili tridesetak milijuna Indijanaca. Tamo postoji želja stalnog uspjeha, no pitanje je koje to žrtve donosi sa sobom. Muhamed Ali je bio najbolji boksač na svijetu, no svašta je morao proći da bi se dokazao. Osvojio je zlatnu medalju na Olimpijadi, pa stigao u svoj rodni grad i ušao u restoran da ruča, no izbacili su ga iz lokala jer je crnac. Američka protuslovlja su čudna i zbunjuju, ali to je tako. Nadamo se da će pronaći novu ravnotežu u sebi ili ćemo svi otići Bogu na istinu.
U Honduras.
– Honduras je još dobar.
Često se u javnosti čuje da je Iran totalitarna država. Odgovara li to definiciji totalitarizma?
– Jedino sam u Jugoslaviji živio u totalitarnom uređenju, ako je Jugoslavija bila totalitarna. Iran je jako uredan, čist i funkcionira, i to ne po babi i stričevima, nego postoji sistem. Izgradili su se i očuvali. Jako su kulturni, fini, voljni pomoći, po mom osobnom dojmu. Kakav to može biti totalitarizam? Teheran ima deset milijuna stanovnika i 14 sveučilišta.
Prije ovoga rata su u krvi ugušeni prosvjedi u Iranu. Koja je priroda tamošnjeg režima?
– Oni su šijiti i predstavljaju manjinu unutar islama. Suniti su sljedbenici izabranog kalifa, a kod šijita to mora biti potomak Božjeg poslanika Muhameda, što se označava crnim turbanom. Nikakvo zlo nisam vidio niti doživio u Iranu. Žene jesu pokrivene, no i u doba Aleksandra Makedonskoga su Perzijanci nosili odjeću koja prekriva tijelo jer je tamo uistinu jarko sunce i tako se štite od opekotina. Svećenici jesu prisutniji u javnom životu nego prije, no to je bila reakcija na diktaturu šaha Mohammada Reze Pahlavija i klerici su mogli iznijeti pobunu protiv njega. Hrvatska je katolička zemlja i imate danas punu prisutnost svećenika u javnosti, što je reakcija na guranje cijeloga svećenstva iz javnoga života tijekom prošlog režima.
U Hrvatskoj nije na vlasti vjerski vođa.
– Nije niti u Iranu, nego je vrhovni autoritet. Iran je republika u kojoj se dužnosnici biraju. Vjerski vođa služi kao papa, dakle glavni je autoritet koji može dati zadnju riječ glede nekog prijepora. Pitanje je kolika je snaga vjerskog vođe. Kom je vjerski sveučilišni grad i tamo se može vidjeti žene koje su skroz pokrivene, dok su u Teheranu žene mnogo slobodnije i kosa im se vidi do pola glave. Za antropologa su te sitne razlike jako zanimljive.
Možemo li Iran svrstati u red demokratskih država, kako to shvaćamo na Zapadu? Slobodna Dalmacija je prošloga tjedna navela da je režim sve bezobzirniji i okrutniji, tematizirala slučaj aktivistice koja je pretrpjela srčani udar u zatvoru, a uskraćivana joj je liječnička pomoć, četrnaest puta je uhićivana, deset puta osuđivana na ukupno 31 godinu zatvora i 154 udaraca bičem, suprug joj je od 2012. godine u egzilu… Zašto ne bi bilo legitimno oboriti takav režim?
– Može se pokušati, no treba uzeti u obzir to da se režim brani. Mene šokira Sjeverna Koreja i u odnosu na njih, Iran je kamilica. U odnosu na nas, Iran je totalitaran. Poprilično je to relativno i ne bih raspravljao o tome.
Bi li režim u Iranu bio oštriji ili krući da ima atomsku bombu?
– Mislim da uistinu izbjegavaju atomsku bombu. Ne znam hoće li ih SAD prisiliti na izradu nuklearnog oružja. Iran nikad nije imao takve ambicije, no s Trumpovom politikom se atomska bomba nameće kao obrana od američke agresije.
Sjevernokorejski režim nitko ne dira otkako ima atomsku bombu.
– Kad je Indija osigurala nuklearno naoružanje, osigurao ga je i Pakistan. To je lančana reakcija. Trebalo bi zabraniti nuklearno oružje. Razvijmo svemirsku tehnologiju i kome je do agresije neka u pojasu između Marsa i Jupitera razbija kamenje, no to je samo moja želja. Čak da se i u tome uspije, okrenuli bi se ljudi opet prema Zemlji i zaratili. Ne znam zašto je to u prirodi čovjeka.
Geostrateg Zbigniew Brzezinski je predvidio nakon pada Berlinskog zida koaliciju Kine, Rusije i Irana, a zaboravio je na Sjevernu Koreju. Sada uistinu imamo koaliciju te četiri autokratske države. Što to govori o Iranu?
– Nisu samo to koalicije, nego imamo i zemlje koje čine BRICS, među ostalima Brazil i Južnu Afriku. Te se zemlje ujedinjuju da čine protutežu Sjedinjenim Državama i Sjevernoatlantskom savezu (NATO). Skupina G7 i NATO se nameću kao vladari cijeloga svijeta. Globalni jug se stalno pljačka i sada se buni protiv sjevera i njegove vladavine. U tome je velika promjena koja se odvija. Ne možemo predviđati što će biti i što je bilo. Prisiljeni smo gledati što je danas, a stvari se mijenjaju iz dana u dan.
U prvome mandatu Trump je ishodio takozvane Abrahamske sporazume Izraela s arapskim zemljama. Kakvi su to bili sporazumi i jesu li i dalje na snazi?
– Ideja je bila da Izrael sklopi mir s okolnim arapskim zemljama i da se razvijaju. Za te sporazume je bila klasa najbogatijih. Arapi su se pobunili protiv toga jer se postavilo pitanje što je s najsiromašnijima, može li se žrtvovati Palestince, da bi bogatima bilo dobro. Zaljevskim zemljama koje su izvozile naftu kroz Hormuški tjesnac je bilo dobro. Sada Amerika više ne može pružati zaštitu i iseljava se iz tih krajeva. Pokazuje se da Amerika nije u stanju braniti te zemlje, što je posljedica agresije. Sva su njihova očekivanja pala u vodu jer se Iran obranio. Umjesto da se promjeni režim u Iranu, imamo krizu na cijelom Bliskom istoku. Slično, Ukrajina se pošteno krenula braniti od ruske agresije, no kako je vrijeme prolazilo pokazalo se da Ukrajina nije nimalo nevina i naivna te da je ruska agresija reakcija na ukrajinske poteze.
Biste li to objasnili?
– Ukrajina je imala kemijske laboratorije za ratovanje, a postojala je želja Amerike da se širi prema Rusiji. U Ukrajini je proveden državni udar i nelegalne snage su došle na vlast.
Nakon toga su održavani izbori.
– Što je dovelo do izbora?
Za razliku od ruskih, izbori u Ukrajini su bili slobodni.
– I ruski su bili slobodni – nije bitno tko glasa, nego tko broji glasove, rekao je Josif Visarionovič Staljin.
Hoće li Abrahamski sporazumi puknuti uslijed kampanje protiv Irana?
– Abrahamski sporazumi su već propali. Izrael ima mir s Jordanom. Pitanje je kakva će biti unutrašnja previranja, ali koncept Abrahamskih sporazuma ne funkcionira. Traži se novo rješenje. Pojas Gaze je prostor manji nego što je onaj između Zagreba i Karlovca. U takav prostor je utjerana cijela populacija koja je uspjela tamo organizirati nekakav život, a izraelski plan je bio da ih se protjera i odande. Ako su čovjek ili životinja stjerani u ugao, branit će se. Reakcija na izraelsku agresiju je eskalirala nasiljem. Više od 50 godina traje okupacija Palestine i normalno je očekivati reakciju. Hezbolah na Zapadu tretiraju kao terorističku organizaciju, no oslobodilačka je koja radi na tome da Izrael izađe iz Libanona, što bi bilo najlakše rješenje problema – ako se Izrael povuče iz te susjedne zemlje, gubi se razlog postojanja Hezbolaha. Čiji je interes da se to ne ostvari? Najviše me smetaju beskonačna ubijanja civila. U Gazi je ubijeno više od 50.000 ljudi, a koliko ih je ubijeno u Libanonu i Iranu? Muslimani su također ljudska bića. U vijestima slušamo samo o mrtvima i ranjenima. To nas stalno bombardira. Gledam najradije engleske kriminalističke serije jer opuštaju. Moramo se boriti za bolji svijet. Želio bih ostaviti svijet boljim no što je bio kad sam ga našao. Svejedno mi je tko je kakve boje kože. Najljepša žena koju sam vidio u životu je crnkinja iz Mozambika koju sam sreo na jednoj konferenciji o protupješačkim minama u Irskoj. Te mine ubijaju više ljudi od atomskih bombi. Po Dublinu sam hodao s budističkim svećenikom i razmišljao o toj crnkinji. Bio je u onom narančastom haljetku i bilo je hladno, pa sam mu dao svoju traper-jaknu da se ogrne. Svima nam je bio zajednički cilj mir. Bio sam u ratu. Djeci sam tumačio da je najljepše kod rata njegov kraj. Moramo govoriti o tim ružnim stvarima, a bolje je da se nađemo, zapalimo, da se zapijemo, da pecamo…
*objavio KAportal