Tajnik stranke Dom i nacionalno okupljanje (Domino) za Karlovačku županiju, 31-godišnji Zvonimir Mrgan, napisao je knjigu “Cetingrad – dom pred zoru” i istoimeni dokumentarni film o tom mjestu u Domovinskom ratu, što s njime i zumiramo uoči projekcije na Veleučilištu u Karlovcu.
Tko su Jelena i Vinko Jurčić te Bara i Marija Obrovac o kojima ste stekli neka saznanja za istraživanja, kako je navedeno u odjavnoj špici?
– Rekonstruirajući priču o ratu u Cetingradu smo ustanovili da te osobe nisu popisane kad su se popisivale civilne žrtve.
Koliko je civilnih žrtava?
– Ukupno je žrtava 48, odnosno sad možemo reći da ih je 52. Taj broj uključuje i branitelje i odnosi se na područje općine. To je velik broj s obzirom na broj stanovnika.
Koliko je Cetingrad tada imao stanovnika?
– Između 1.600 i 1.800 na širem području.
Hrvatska enciklopedija Leksikografskog zavoda “Miroslav Krleža” navodi da Cetingrad ima 293 stanovnika po popisu iz 2021.
– Netko je promašio. Stvarni podaci govore nešto sasvim drugo.
Cetingrad je u odnosu na predratno razdoblje ostao bez ogromnog broja stanovnika, zar ne?
– Imao je 1960-ih oko 4.200, a danas ima 1.500. To je velik pad. Dosta su na to utjecali ratovi, no brojke se nanovo uvećavaju, ima dosta djece i vraća se u taj kraj.
Živiš li u Karlovcu ili u Cetingradu?
– U Karlovcu.
Jesi li rođen u progonstvu?
– Jesam, u Zagrebu. U Karlovcu radim i živim, a u Cetingradu su mi roditelji i braća. Do pred deset godina sam živio u tamo.
Što je nastalo prvo, film ili knjiga?
– Film, a knjiga je nastala sredinom snimanja. Film smo počeli raditi nakon 18. studenog prošle godine i završili smo ga početkom ožujka te promovirali 13. tog mjeseca u Cetingradu. Život tematizira okupaciju mjesta, život u progonstvu i povratak s pobjedničkom vojno-redarstvenom akcijom “Oluja”. Bio je to velik zahvat. Nisam pretpostavljao da će to biti toliko zahtjevno, no uspjeli smo. Na premijeri je bilo 450 gledatelja koji su prilično emocionalno reagirali.
Film je nastao u produkciji Čušpajz medije. Stoje li oni iza poznatog podkasta?
– Pratili su me u radu na filmu. Samu produkciju i montažu je vrhunski odradio Rino Sučević.
Film traje umalo sat i pol i u njemu se uglavnom iznose svjedočenja branitelja. Kako si ga koncipirao?
– Prikazujemo od huškanja i napada na Cetingrad, preko progonstva do povratka. Veći dio filma se odnosi na prve napade i okupaciju, a u završnici na “Oluju” i povratak.
Cetingrad je okupiran nakon Slunja, zar ne?
– Slunj je okupiran 16. studenog, a Cetingrad 28. Na dan okupacije Slunja su bili veliki napadi na Cetingrad i na susjedno mjesto Batnoga kada je dosta branitelja izgubilo živote.
Koliko je Cetingrad bio u okruženju?
– Prvi napadi na Maljevac su bili u kolovozu, a prve granate na Cetingrad su pale 3. listopada kada je pala i prva žrtva, Mile Živčić. Ukupno govorimo o tri mjeseca neizvjesnosti.
Koja je sila bila s njihove strane, odnosno koliko je bilo branitelja Cetingrada?
– Branitelja je bila šaka. Cetingrad je imao strateški značaj zbog puta spasa kojime su se kretali prognanici iz Slunja, Plitvica, Saborskog i Rakovice ka Bosni i Hercegovini. Da je Cetingrad bio okružen do kraja, pitanje je što bi bilo s tim stanovništvom s obzirom na huškanja, planove i nagovijesti.
Bilo je zločina, a tko su bili zločinci?
– Oni koji su napali Hrvatsku. Groblje je granatirano za ukopa dvojice branitelja. Po tome samo možemo vidjeti o kakvoj se mržnji prema mjestu i stanovništvu radi. Drugom prilikom su granatirali isključivo kuću u koju su se sklonila djeca. To je neljudski.
Je li netko od pojedinaca odgovarao za zločine?
– Na suđenju Slobodanu Miloševiću su neki svjedoci priznali napad i rekonstruirali događaj. To opisujem u drugoj knjizi koju sam počeo pisati. Naši branitelji su na Božić bili u jednom ugostiteljskom objektu u Velikoj Kladuši, a taj su objekt neprijatelji htjeli raketirati.
Kao neprijateljski zapovjednici se spominju Slobodan Kraljevački, Petar Pavić i izvjesni Pepa.
– U filmu spominjem Pepu Zinajića. Svećenik Mile Pecić je opisao kako je Zinajić organizirao mitinge i huškao poručivši okupljenima da neće uraditi ništa, ako se ne ubiju svi stanovnici i sve sravni sa zemljom, jer će se vratiti. Branitelji su se vratili. Srpski mediji prikazuju drugu priču.
Koja je njihova priča?
– Da su protjerani sa svoga, no oni su protjerali naše stanovništvo koje se naposljetku vratili. Srpska strana je palila kuće, i to samo hrvatske.
Nije li Cetingrad oduvijek većinski hrvatsko mjesto?
– Jest i uvijek će biti. Tu smo da prikažemo kako je bilo.
Je li netko kazneno odgovarao zbog napada na Cetingrad i zločina?
– Nisam istražio to do kraja. To ću sve zabilježiti u drugoj knjizi u kojoj ću prikazati svu tu mržnju i silu koja se obrušila na Cetingrad. Odgovarali su neki srpski generali u Den Haagu.
Koja je sudbina Zinajića?
– Okupljao je srpsko stanovništvo koje je sijalo mržnju prema Cetingradu. Čak su se ispred kuća bacala pisma upozorenja. U Cetingradu je bio i predsjednik Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj koji je također bio suđen.
Što je on dolazio?
– Dolazio je u jednu kuću – kao što je i Zinajić huškao, tako je i on.
On bi vjerojatno to nazvao dizanjem morala.
– Naši branitelji su pokazali što znače moral i povratak na svoje.
Kojeg datuma je oslobođen Cetingrad?
– Sedmog kolovoza 1995. Cetingrad je bio spaljen do temelja i u njemu nije bilo niti ptica, kako je opisao jedan branitelj. Crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije su do temelja uništili u prosincu 1991. Velečasni Marijan Ožura je uspio podići crkvu nanovo, pa imamo jednu od većih crkava u županiji danas.
Spasio je matične knjige, zar ne?
– Od okupacije se sklonio u Veliku Kladušu i dosta knjiga i crkvenih stvari je ponio sa sobom. Dan prije no što je otišao iz kuće u Kladuši u kojoj je boravio, kroz nju je proletjela granata. Na putu za Karlovac je uhićen na Maljevcu i smješten u zatvor. Tamo ga je držao jedan oficir koji je u Vukovaru držao doktora Jurja Njavru. Monsinjor se nije dao.
Koliko je bio u zatočeništvu?
– Osamnaest dana.
Je li bilo otpora kada je Hrvatska vojska oslobađala mjesto?
– Prvo su ušli pripadnici 1. gardijske brigade “Tigrovi”, a nakon njih 2. bojna Cetingrad. Mjesto je bilo pusto i uništeno. Cetingrad se digao i obnovio. Ponosni smo na njega. Od zasjedanja Hrvatskog sabora 1527. do danas su se kod nas uvijek odvijali neki ratovi. Iduće godine za petstotu obljetnicu zasjedanja Sabora će biti mnoštvo događanja.
Znade li se što se događalo u Cetingradu tijekom okupacije?
– Teško je na to odgovoriti, posebice meni koji sam dijete branitelja. Može se usporediti kakvo je mjesto ostavljeno 1991., a kakvo je zatečeno 1995., pa zaključiti što se događalo – palilo se i rušilo. Htjeli su uništiti sve ne bi li onemogućili povratak hrvatskog naroda, ali nisu uspjeli pobijediti srce hrvatskog branitelja.
U kojoj je fazi obnova Cetina?
– Sljedeća godina će biti godina sjećanja na Sabor s nizom događanja na utvrdi gdje se radi interpretacijski centar, da sad previše ne otkrivam. Vjerujem da će to zaživjeti na višoj razini i turistički povezati sa Slunjem i Plitvicama.
Krajem prošle godine je u Cetingradu boravio potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić povodom obnove u ratu uništenog objekta u središtu mjesta gdje će se izgraditi stanovi.
– Ta zgrada se nalazila točno preko puta crkve i bila je zadnja uspomena na okupaciju. Završava se sportska dvorana, dobili su novo dječje igralište, uređuje se u centru infrastruktura i postoje drugi planovi. Vjerujem da će se još ulagati jer je Cetingrad to zaslužio.
To je pitoreskno mjesto.
– Mala je to općina, ali nosi puno povijesti. Nas iz Cetingrada srce vuče uvijek tamo. Ljudi su uvijek složni.
Čim se bave?
– Dosta je obrtnika i poljoprivrednika, većinom obiteljski poljoprivrednih gospodarstava. Postoji voćnjak od 25 hektara, imamo uzgoj krava, obrtnika koji obrađuje puno zemlje, a i drugi su se okrenuli kao poljoprivredi. Tamo je i postaja granične policije, pa ne možemo reći da je to odbačeno mjesto – uvijek se nešto odvija i ljudi imaju razne ideje.
Kakva je situacija s migracijama?
– Ne mogu reći ništa loše. S obzirom na to kako je bilo, migracije su se smanjile. Nema više vala kakav je bio prije par godina. Policija je usavršila svoj rad u tom pogledu i koristi raznu opremu. Ne može se proći cestom, a da se ne vidi policajac.
S obzirom na toliku prisutnost policije, Cetingrad je najsigurnije mjesto.
– Možemo i tako reći.
Gdje je film do sada prikazan i gdje će još biti prikazan?
– Premijera je bila u Cetingradu, a nakon toga je bila projekcija u Slunju, a u ponedjeljak će biti u 18.30 na Veleučilištu u Karlovcu gdje sam student te 3. listopada u Kinu “Edison” na dan kad je poginuo naš prvi branitelj. Početak će biti u 15.15 sati, kada je i poginuo.
Kako su reagirali mladi koji su pogledali već film?
– U Cetingradu sam doživio veliku emociju od mladih i starih. Za prikazivanja filma se u dvorani nije čula niti muka, a potom sam za obraćanja vidio suze. Pobuđen je interes kod mladih da što više saznaju o temi. Nećemo odustati, želimo prikazati još događaja – svaki branitelj Cetingrada ima svoju priču. Priča svakog branitelja će dobiti priliku.
Je li sada priča o Cetingradu u Domovinskom ratu u odnosu na druge takve priče vidljivija?
– Vjerujem da jest. To vidim po reakcijama uživo, na društvenim mrežama i na platformi YouTube. Javljaju se korisnici iz zemlje, Njemačke, Austrije… Proširila se priča o cijelome svijetu.
Što se događa sa strankom?
– Napredujemo. Skoro pa smo najmlađa politička stranka u državi. Zagovaramo poštivanje branitelja, vjere i obitelji. Tih se načela držimo i dok sam radio film imao sam obzira prema obiteljima branitelja, javio se svećeniku i slušao njegove priče… Na tim načelima sam odgajan.
Početkom 2025. je osnovana podružnica stranke u Karlovačkoj županiji. U kojim sredinama ste se sve organizirali?
– U Karlovcu smo sve aktivniji, aktivni smo u Cetingradu i Slunju… U utorak će u Gradskoj knjižnici “Ivan Goran Kovačić” naša vijećnica iz Slunja koja je velik stručnjak za poljoprivredu održati predavanje o fondovima Europske unije i poljoprivredi. Svatko koga to zanima će moći doći do rješenja preko nje.
U Karlovcu ste dio predstavničke većine. Nije li neuobičajeno da Domino koalira s Hrvatskom demokratskom zajednicom?
– Kako to mislite?
Koji je bio razlog razlaza Domovinskog pokreta i onih koji su osnovali stranku Domino?
– Netko drugi može odgovoriti na to. Domino je ostao vjeran ideji, a svakome tko je odabrao drugačije želim svu sreću. Imam svoj pravac.
Je li se koalicija s HDZ-om pokazala dobrom iz vaše perspektive?
– Svako ima svoje politike i načela. Svaka opcija koja nešto može odraditi, odnosno građanima nešto može ponuditi je dobra. Vidimo navale i spinove s drugih strana. Mogli bismo danima razgovarati o onome što se priča u kampanji, a što nakon nje. Treba ostati dosljedan.
Djeluje da je DP u identitetskom problemu u koaliciji s HDZ-om.
– Ne želim trošiti vrijeme na njih. Oni su to odabrali.
U Karlovcu je gradski vijećnik stranke Domino Alenko Ribić. Kako gledaš na probleme s vodom za ljudsku potrošnju i Zvijezdom?
– Jako sam ponosan na našeg vijećnika. Branitelj je i drži do svojega uvjerenja. On je iskrena i poštena osoba i ponosan sam što imam takvog prijatelja. Svi kandidati s izbora za gradonačelnika su morali biti svjesni problema s kojima će se susretati. Baš me zanima kako bi ti kandidati pristupili tim problemima, u čemu bi se to razlikovalo od onoga što se sada radi. Nitko ne nudi nikakva rješenja, nešto konkretno. To su pucnji u prazno.
Stranku u Karlovačkoj županiji vodi Vlatko Ivka, direktor tvrtke Čistoća koja podiže cijene usluga odvoza otpada za sedamdesetak posto. To će vam zasigurno donijeti veliku popularnost.
– Nije u pitanju popularnost, nego kako će tvrtka funkcionirati. Što bi uradili kandidati stranke Možemo i drugih oporbenih stranaka koje su sudjelovale na izborima? Bi li zatvorili firmu, pa doveli do toga da grad bude pun smeća? Cijena se diže da se zadovolji rad te tvrtke – ona očito ima potrebu za time.
*objavio KAportal