Nakon što je na čelu Hrvatske seljačke stranke Darko Vuletić zamijenio Krešu Beljaka, pristupljeno je parlamentarnoj većini koju predvodi Hrvatska demokratska zajednica, a lokalno su se počeli obnavljati ogranci, pa je tako i u Karlovcu za predsjednika izabran Damir Jakšić.
S tim diplomiranim inženjerom elektrotehnike i prosvjetnim radnikom zumiramo u utorak njegov povratak u lokalnu politiku i stranku koju je napustio 2020. te stranačke i gradske teme.
U svojemu životopisu Jakšić ima zabilježenu i funkciju direktora gradske tvrtke Čistoća, ravnatelja Prirodoslovne škole Karlovac i predsjednika Odbojkaškog kluba Karlovac.
Kako ste zadovoljni javnom recepcijom osnivanja HSS-a u Karlovcu?
– To nije bila osnivačka, nego obnoviteljska skupština. Znamo da je HSS najstarija parlamentarna stranka u Hrvatskoj. Obnovila se po drugi puta nakon 1990. Aktivnosti su bile zamrle i ne bi bilo dobro da stranka nestane jer ima simpatizere. Prije dva mjeseca je održan sastanak na kojemu se opredijelilo za obnovu. HSS u Karlovcu ima prostora i bila bi šteta ne vratiti dugu tradiciju, a imamo i tema i ljude koji će podržati rad. Iznenađen sam odjecima i nisam očekivao takav buran početak.
Zezaju vas na temelju fotografije sa skupštine da članstvo nije u cvijetu mladosti.
– Ne možemo obnavljati stranku s novim ljudima, a svi smo ipak malo ostarjeli. Karlovac ima 30 posto starijih od 65 godina, a to je ozbiljna populacija. Ima među nama onih koji su i dalje u radnom poletu, ali inače ne znam zašto se starije doživljava kao socijalni višak. Treba promijeniti percepciju prema starijima koji su puni iskustva. Bit ćemo glas malo starijih, a u Karlovcu se ne provodi dobra politika prema njima. Također ćemo se zalagati za hranitelje, obiteljska poljoprivredna gospodarstva. Imam osjećaj da su pretvoreni u folklor i prema njima se ponašamo kao prema folklorašima – proizvode hranu, ali ne da bi nas zabavljali, nego radi egzistencije. Obiteljskim poljoprivrednim proizvođačima treba dati prostor da nam ponude što proizvode. Znamo da je hrana temelj svakog društva.
Zar ne zarađuju?
– Treba im omogućiti pravednu utakmicu. Nisam protiv tržišne ekonomije, no kao da su marginalizirani. Forsira se uvoz, odnosno hrana upitne kvalitete. Grad Karlovac bi ipak trebao imati jasniju politiku prema obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, pa da njihovi proizvodi budu pristupačniji stanovnicima.
Županija karlovačka provodi dinamičnu javnu nabavu namirnica za osnovne škole u svome vlasništvu. Kako gledate na takvu mjeru?
– To pozdravljam. Riječ je o takozvanim kratkim lancima – da proizvođači izravno plasiraju proizvode, u ovom slučaju po školama. Očito i pozicija shvaća da su lokalni proizvođači u neravnopravnom položaju. Tako bi i Grad Karlovac trebao raditi. Postoje ideje i mogućnosti. Treba obići proizvođače i poslušati ih. Bio sam ravnatelj Prirodoslovne škole Karlovac i poznajem ih. Mogu njihov glas prenijeti u javnost. Petkom i subotom je najveći promet prema tržnici i treba ubaciti šatl-linije da autobusima mogu doći do placa. Zašto stariji ne bi imali besplatno parkiranje u gradu? Zašto na svakom parkiralištu ne bi bilo više mjesta za njih? Ti stariji će doći do OPG-a i kupiti si nešto što je zdravo i prirodno.
Nedavno je umirovljenik iz okolice Karlovca došao prodavati ono malo što je proizveo u svome vrtu na karlovačku tržnicu i “opelješila” ga je inspekcija jer nije registrirani prodavač. Jesu li poljoprivrednici i oni koji se time usputno bave upoznati s pravilima?
– Bakica u Lici je pekla rakiju pa za jedan kotao platila pet tisuća eura kazne. Takve se anomalije ne bi smjele događati.
Što je anomalija, to da je ona pekla tu rakiju ili to da je kažnjena?
– To da je kažnjena jer nije znala za ta pravila. Treba zaštititi takve.
Je li odgovorna osoba koja je kršila zakon ili inspekcija koja ga je provela?
– U toj priči osoba koja ga je kršila, ali ne mora niti inspekcija biti toliko kruta – može se preventivno djelovati.
Ne bi se trebalo držati zakona kao pijan plota, rekao je drug Tito.
– Treba izbjegavati takve anomalije. Uvijek postoji način da se takvo što regulira. Kršenje zakona ne bi trebalo postati pravilo, naravno.
Jeste li zadovoljni uslugom javnog linijskog prijevoza u gradu? Umirovljenicima je besplatan.
– Mobilan sam pa se krećem biciklom. No, vidimo da ima mjesta za poboljšanja. Nema dovoljno linija – vidimo navečer poluprazne autobuse, a nakon toga tri sata nema prijevoza. Ličko-senjska i Sisačko-moslavačka županija su uveli linije koje stalno povezuju stanovnike. Zašto Karlovačka županija nema takav šatl-sustav s češćim i funkcionalnijim linijama? Autobusi vrlo rijetko odlaze ka bolnici, nemaju se gore gdje niti parkirati, a svakih 15 minuta bi tamo mogao voziti manji autobus. Subotom i nedjeljom kada nema pregleda, takve linije nisu potrebne. Može se biti fleksibilan.
Upravo traje javna rasprava, ako se ne varam, koja se odnosi na javni prijevoz u Karlovcu. Jeste li uključeni u to?
– Nisam se stigao uključiti zbog privatnih obveza. Ove mjere koje sam spominjao možemo poduprijeti. Nastojimo raditi na trajnim rješenjima.
Čistoća je najavila porast cijena za 70 posto od 1. kolovoza, kako je izvijestila Radio Mrežnica. Pražnjenje jedne kante od 120 litara bit će skuplje za sedam eura.
– Aktiviranjem Centra za gospodarenje otpadom Babina gora Čistoća će morati plaćati odlaganje i neće moći naplaćivati usluge zbrinjavanja otpada iz drugih sredina. To znači da se tvrtka mora organizirati. Čemu služi Inkasator? Zalažemo se za ukidanje te tvrtke. Tako bi se cijena usluga smanjila za deset posto. Posao naplate usluga će preuzeti zaposlenici Čistoće u tom slučaju.
Objasnite nam odnos Čistoće i Inkasatora?
– Obavljaju uslugu naplate, a kao direktor sam bio protiv toga. Čistoća ima kamione, radnike i ostalo, a vrijednost svega toga je 75 posto, dok je vrijednost izdavanja računa 15, što je kao marža trgovačkog centra. Netko je osnovao Inkasator i on živi…
Kao direktor ste odlučili sklopiti takav aranžman.
– Samo sam ga produžio.
Tko Vam je rekao da to morate napraviti?
– Pokušali su mi objasniti, onda su me uvjeravali da je to financijski bolje… Nakon dva dana pregovora sam popustio. Bilo je jasno da bi suprotno značilo gašenje Inkasatora. Ako Čistoća i tvrtka Vodovod i kanalizacija ne bi potpisali taj ugovor, Inkasator bi se našao u ozbiljnim problemima, pa smo odlučili produljiti aranžman. Karlovački tjednik i Hrvatski radio Karlovac su se spojili u jednu tvrtku, oko toga je bilo prijepora, ali je došlo do racionalizacije.
Inkasator glavninu prihoda ostvaruje upravo na osnovu posredovanja u naplati, a ne upravljanja zgradama, ako se ne varam.
– Tako je.
Zašto Grad Karlovac uopće bio vlasnik tvrtke koja upravlja višestambenim zgradama? Zašto se ta djelatnost ne bi privatizirala, odnosno zašto bi se Grad time bavio? Nije to prirodni monopol.
– Nije, da. Postavili ste dobro pitanje. Slažem se s time da se to stavi na tržište. Ta tvrtka možda nije potrebna. Zašto umirovljenici koji su izgradili sve to moraju plaćati doprinos na vodu, za kolektor i slično. Mogli bi ih se osloboditi tih davanja novcem koji ide sada Inkasatoru.
U kakvom tonu ste se kao direktor razišli s Gradom Karlovcem i gradonačelnikom Damirom Mandićem?
– Nakon što je HSS prestao biti član koalicije imao sam dvije opcije – pristupiti HDZ-u ili napustiti mjesto direktora. Nisam ušao u HDZ. Povukao sam se na mjesto informatičara u Čistoći i otišao svojim putem.
Imate li u odnosu s gradonačelnikom nerazjašnjene račune, ne nužno Inkasatorove?
– Moj pristup upravljanju nije identičan njihovome. Oni u političkom pogledu rade savršeno, ali to nije moj mod. S gradonačelnikom se pozdravim, ali nismo pronašli zajednički jezik kojim bismo nastavili suradnju.
Hoćete li moći pronaći zajednički jezik kao predsjednici stranaka s obzirom na to da je HSS na nacionalnoj razini pristupio HDZ-ovoj koaliciji?
– Vodit ćemo se svjetonazorom Stjepana Radića koji je 1926. godine poručio: “Dogovor, ne kundak”. Probat ćemo se dogovoriti.
Želite li reći da vlada načelo supsidijarnosti u stranci i da stranački vrh ne određuje lokalnim organizacijama s kime će koalirati?
– Da. Po Wikipediji, HSS je stranka lijevog centra, kao i Socijaldemokratska partija Hrvatske, no ona je skrenula malo previše iz centra ulijevo. HDZ se nastoji pak ubaciti u centar. Prostor za dogovor je otvoren za sve, osim za skroz lijeve ili skroz desne.
Je li Vam se netko od političkih aktera javio nakon obnoviteljske skupštine?
– Nije. I dalje je rano za to. Pokušat ćemo aktivirati sve koji su nekad bili u HSS-u. Sad traje velika akcija da se sve stranke inačice HSS-a ujedine s HSS-om i vjerujem da će se u tome uspjeti. U Karlovcu nemamo takvu situaciju s nezavisnim listama proizašlima iz HSS-a, no dio članstva se pasivizirao, dio je otišao, a vrlo malo u druge stranke. Razgovor je moguć sa svima – dogovor, ne kundak.
U Netretiću i Bosiljevu postoji Demokratski HSS kojega čine disidenti iz HSS-a koji su osnovali svoju stranku čekajući pogodno vrijeme da se vrate u matičnu. Je li to pogodno vrijeme došlo?
– To je pitanje za županijsku predsjednicu Jasnu Lasić. Na gradskom nivou je politička priča zamrla.
Na gradskom nivou je dogradonačelnica bila Marina Kolaković. Hoće li se ona vratiti u HSS?
– Ona je prešla u stranku zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića.
Ali njega više nema.
– Nema. Ne znam o čemu ona razmišlja. Vrlo malo ljudi je prešlo iz HSS-a u druge stranke.
Biste li je primili nazad u stranku?
– Ne postoji stav prema bilo kome da je nepoželjan.
HSS je desetljećima okupirao Hrvatski dom u Karlovcu koji je sada u rekonstrukciji. Tamo su bile stranačke prostorije, ali je imao i kontrolu nad cijelim objektom. Gdje HSS sada uopće ima prostorije?
– HSS je prepustio upravljanje Hrvatskim domom 2011. godine. Stranka praktički nije imala profesionalce i nije mogla nadgledati cijelu tu preozbiljnu priču. Oko 2000. sam mogao čak osigurati novac jedne nizozemske fondacije da se objekt obnovi, no u tome nismo uspjeli i Hrvatski dom je propadao – počele su pucati cijevi, otkazalo je grijanje i postao je opasan za korištenje. Sada se Hrvatski dom obnavlja i vjerojatno ćemo dogovoriti s vlastima da nam ustupe dio prostora jer su hrvatski seljaci poklonili zemlju HSS-u za izgradnju. Dakle, stranka je dobila zemlju i ljudi su to sagradili na njoj. Na osnovu tog “duga” ćemo nastojati ishoditi prostorije tamo.
Nije HSS izgradio Hrvatski dom.
– Dao je zemlju za to. Hrvatski dom je bio simbol hrvatstva. Moj zapovjednik u Jugoslavenskoj narodnoj armiji koji je bio crnogorske narodnosti mi je zamjerio za odsluženja vojnog roka što usred Karlovca postoji Hrvatski dom. “Ne može to tako”, rekao je.
Bi li Hrvatski dom bio obnovljen da nije bilo sumanutih ugovora Grada Karlovca i HSS-a?
– Nije to bilo dobro. Dio vodstva HSS-a se držao grčevito tog prostora, a vidjeli smo sad da je obnova tog zdanja ozbiljan zahvat. Ako će se obnavljati Školska sportska dvorana “Mladost”, Karlovac ostaje bez prostora da primi tisuću posjetitelja, a tu će funkciju preuzeti Hrvatski dom, pa ga treba čim prije obnoviti. Poslat ćemo zahtjev kao stranka za prostor u tom objektu.
Gdje je sad prostor?
– Tek smo obnovljeni kao organizacija. Uglavnom smo na internetu i gledamo da se iznajmi prostor za arhivu koja je sada po garažama i za sastanke.
Kao prosvjetni radnik djelujete u Regionalnom centru kompetentnosti. Što se krije iza fraze – je li to proradilo?
– Pred kraj radnog vijeka sam se vratio u prosvjetu i to kombiniram s privatnim poslom. RCK je lokacija sa suvremenom opremom, a služi prvenstveno učenicima Tehničke škole Karlovac i Trgovačko-ugostiteljske škole Karlovac, no može poslužiti i učenicima osnovnih škola te se u njemu mogu održavati mikrokvalifikacije. Radim na razvoju sustavu obnovljivih izvora energije, igramo se s dronovima, izrađujemo model umjetne inteligencije. Ima tamo vrlo pametne djece i s njima razvijam sustave koji će biti zanimljivi.
Što radite s umjetnom inteligencijom?
– Ona je u biti neuronska mreža i kako tamo imamo nekoliko desetaka računala, povezujemo ih i simuliramo kako to funkcionira u velikom sustavu, da bi se razumjelo kako to djeluje.
Jesu li hodnici RCK puni, je li živahno tamo?
– Nije. To ovisi o tome kako radite. Slatkovodni akvarij “Aquatika” super funkcionira, a Nikola Tesla Experience centar je uglavnom prazan. Pokušajte sami zaključiti zašto ljudi radije idu gledati ribice. Regionalni centar kompetentnosti u Oružani je jedini u Hrvatskoj koji pokriva dva sektora – strojarstvo i elektrotehnika. Uz dobro upravljanje može zaista biti centar i pogon za cijeli Karlovac. Ako posredstvom programa Erasmus privučete tisuću učenika, ako dolaze ostale škole, imate stalno ljude koji se vrte po gradu, pune se hoteli i imate mogućnost stvaranja dohotka RCK. Prirodoslovna škola Karlovac je trebala biti europski centar za akvakulturu, no znamo što se dogodilo i sve skupa je palo u vodu.
Mislite li na svoju smjenu 2012.?
– Da.
Izravno Vas je smijenio ministar obrazovanja Željko Jovanović (SDP).
– Ne samo mene, nego nas 13 u paketu. Ne znam je li ukupno smijenjeno 13 ravnatelja otkako sam u školstvu. Zaključio je da samo napravili velik zločin upisivanjem djece ispod bodovnog praga, a sve poljoprivredne škole u Hrvatskoj su bile prazne. Od tih 13 ravnatelja, sedam ili osam su bili ravnatelji poljoprivrednih škola koji su se borili da bilo koje dijete dođe na upis. Ministrova odluka je kasnije pala na sudu, a i dječja ravnateljica je ocijenila da je naš postupak bio u redu. Nitko nije postavio pitanje što je s tom djecom koju smo morali ispisati. Završili su u stolarima – tri godine ste imali jedan ženski razred stolara jer se te djevojke nisu imale gdje upisati.
Je li uvećan broj ženski stolara u društvu?
– Ne znam. Te su se učenice vjerojatno prebacile na druge struke. Formalno je zadovoljen propis. To je čudna priča u kojoj sam se našao, a onda me sudbina odvela dalje. Tako su okončane radnje na tom centru za akvakulturu. Četvrt Gaza ima velik prostor na kojemu mu je bilo sve spremno. Prošlost se ne može ispraviti. Sad pokušavam nešto složiti u RCK.
OK Karlovac je najcjenjeniji sportski kolektiv u gradu. Sponzor odbojkašica Davor Petračić je prijavio namještanje utakmica nedavno. Kako gledate na taj sport u Karlovcu danas?
– Moj sin je bio prilično istaknuti odbojkaš. Dvorana na Gazi je postala dom odbojkašicama nakon što sam se zalagao da tamo treniraju jer nisu imale prostor za to i tako je počelo omasovljenje ženske odbojke. Muški dio kluba je također bio uspješan, no došlo je do ozbiljnog sukoba između muške i ženske sastavnice kluba. Tražio sam da se po toj liniji naprave dva posebna kluba, muški i ženski, a to nije uspjelo. Ta je priča završila jako uspješno za žensku, a loše za mušku ekipu koja je bila jako dobra. Pozdravljam što je Petračić uradio.
*objavio KAportal