Po nepravomoćnoj presudi Općinskog suda u Karlovcu od petka, tvrtka HEP – Operator distribucijskog sustava mora dugogodišnjem direktoru Elektre Karlovac Borislavu Mlikanu platiti zbog dobne diskriminacije 21.000 eura te još nadoknaditi 5.600 eura sudskih troškova, sve s kamatama.
S obzirom na to da je Mlikan umanjio dio odštetnog zahtjeva, to se shvaća kao odustajanje od dijela tužbe i on mora drugoj strani podmiriti 1.300 eura sudskih troškova.
Mlikan je inače bio lokalni čelnik Hrvatske socijalno-liberalne stranke, bio je i u Hrvatskoj seljačkoj stranci, a od 1995. do 1997. je dogradonačelnik Karlovca.
Postao je 1986. rukovoditelj službe prodaje električne energije, 199. rukovoditelj Službe za odnose s potrošačima, potom je obnašao političku dužnosti nakon koje se vratio u sustav Hrvatske elektroprivrede.
Novo radno mjesto mu je bilo ono rukovoditelja Odjela održavanja u Pogonu Karlovac, a od 2003. je rukovoditelj Tehničke službe Distribucijskog područja Elektra Karlovac.
Direktor Elektre Karlovac je bio od 2005. do 2012., a u sudskom postupku je naveo da je nakon parlamentarnih izbora i imenovanja Ljiljane Čule za direktoricu tvrtke HEP-ODS “započela diskriminacija”, odnosno da su nastupili “maltretiranje, omalovažavanje i posve neopravdana degradacija”.
Objasnio je da je prvo 31. kolovoza 2012. razriješen dužnosti direktora Elektre Karlovac i da mu je smanjen koeficijent za obračun plaće, a zatim ponovno 1. ožujka 2013. na 4,0 i s radnog mjesta rukovoditelja je premješten na poslove samostalnog inženjera, “a sve to na izravan zahtjev Lj. Čule”.
Nastavio je da je nekoliko mjeseci kasnije raspoređen na radno mjesto dispečera bez ponude izmjene ugovora o radu i da je na tom radnom mjestu proveo pune četiri godine te trpio diskriminaciju na koju nije reagirao dok se nije pritužio pučkom pravobranitelju.
Dodao je da mu je u rujnu 2017. godine ponuđen novi degradirajući ugovor o radu po kojemu ne bi više bio samostalni inženjer nego samo inženjer i da je za to radno mjesto predviđen koeficijent 2,7.
Nastavio je da je bio navršio tada 60 godina života, pa mu poslodavac nije mogao smanjiti koeficijent te bi mu se zadržala plaća po koeficijentu 4.
Mlikan je odbio takvu ponudu, pa je i dalje ostao na snazi ugovor od 28. siječnja 2013. godine za radno mjesto samostalnog inženjera 5, iako je obavljao praktički niže rangirane poslove dispečera, kako je objasnio.
Prvog studenog 2017. je podnio zahtjev za ostvarivanje prava po Pravilniku o radu HEP protiv ponude novog ugovora o radu tvrdeći da “poslodavac nije uvažio dugogodišnje znanje i iskustvo radnika”, a HEP nije uvažio taj zahtjev.
Objasnio je da mu nije kao drugima omogućeno da dobije poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu i propisanu otpremninu zbog diskriminirajućih članaka 122. Kolektivnog ugovora i 117.a Pravilnika o radu HEP koji diskriminiraju radnike po starosnoj dobi “jer propisuju da se radniku starijem od 63 godine i 6 mjeseci ne može otkazati ugovor o radu iz poslovno uvjetovanih razloga”.
“Cilj te odredbe nije zaštita radnika od otkaza zbog starosne dobi, već izbjegavanje poslodavčeve obveze isplate otpremnine radnicima te starosne dobi, a to nije legitimni cilj za dozvolu diskriminacije”, napomenuo je Mlikan.
Objasnio je da tako ne bi imao pravo na isplatu otpremnine zbog poslovno uvjetovanog otkaza, iako su iako su nastupili svi zakonski uvjeti za takvu vrstu otkaza ugovora o radu zbog toga što njegovo radno mjesto po novoj sistematizaciji više ne postoji, a on nije prihvatio ponudu za sklapanje izmijenjenog ugovora o radu.
Predložio je da se presudi da je sadržaj tih odredbi diskriminirajući u odnosu na starije od 63 godine i šest mjeseci te da mu je povrijeđeno pravo na jednako postupanje.
HEP ODS je odbacio Mlikanovu argumentaciju i optužbe za diskriminaciju po dobi tvrdeći Kolektivni ugovor štite stariji od 63 i pol godina od otkaza s obzirom na to da su na tržištu rada u nepovoljnom položaju u odnosu na druge.
Navedeno je da je Mlikan dužan dokazati da je oštećen, odnosno da štetu obrazlaže time što nije dobio otpremninu koja bi mu pripala da mu je otkazan ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga.
“Iz toga se jasno vidi da nedostaju osnovni elementi odgovornosti tuženika za štetu, da tužitelju nije otkazan ugovor o radu, pa stoga nije mogao ni ostvariti pravo na otpremninu, a nema propisa koji bi nalagali tuženiku kao poslodavcu da mora otkazati ugovor o radu”, obrazlagao je HEP-ODS.
Sud je utvrdio da su radnici mlađi od 63,5 godina imali mogućnost potpisati novi sporazum i ugovor o radu ili prihvatiti otkaz te ostvariti pravo na otpremninu, “što pak znači da su ti radnici imali mogućnost izbora za njih povoljnije materijalne opcije, odnosno prava na otpremninu, umjesto prihvaćanja novog ugovora o radu i eventualnog ostanka na radu kod tuženika do stjecanja uvjeta za mirovinu”.
“S druge strane tužitelj nije imao tu mogućnost i to zbog toga što je već bio navršio 63,5 godina života, dakle tu mogućnost izbora da prihvati otkaz i ostvari pravo na otpremninu tužitelj nije imao zbog odredbi Kolektivnog ugovora i Pravilnika o radu”, dodao je Općinski sud u Karlovcu.
Uzeo je u obzir da je Mlikanu do mirovine bilo ostalo godinu i pol i njegov staž u HEP-u te visinu otpremnine koju bi dobio da je dobio otkaz, pa ocijenio da bi to za njega bila povoljnija opcija od ostanka na radu do mirovine te bi bio zaštićen od rizika nezaposlenosti do stjecanja uvjeta za mirovinu.
*objavio KAportal