Luka Kučinić je 27-godišnji socijalni radnik, potpredsjednik Gradske organizacije Socijaldemokratske partije Hrvatske, član Gradskog vijeća Karlovca, ali i suprug Marokanke, pa je mnogo tema za zumirati, između ostaloga i ljubomoru kod mladih na društvenim mrežama, čime se bavio.
Pijem tursku kavu i kolu ziro za ovog razgovora, a kakva je tvoja voda?
– Na čaju sam, dakle prokuhana.
Jesi li imao problema s vodom za piće?
– Kad sam se vratio sa sezonskog rada nakon četiri mjeseca je izišla smeđa voda jer dovod nije bio otvoren neko vrijeme. Možda je veći problem s pritiskom na šestom katu, ali na zamućenu vodu u Grabriku u kojemu živim se ne mogu požaliti, dok se moji roditelji na Švarči itekako mogu. Takve su poteškoće imali učestalo i tata je nabavio onaj stroj iz kojega je u firmama pije voda, a stoji na hodnicima. Ako doma piješ vodu iz stroja, ona iz slavine nije najbolja.
Koji su uzroci toga i kako to riješiti?
– Volio bih da sam prije petnaest godina bio član Gradskog vijeća i da tada raspravljamo vodoopskrbne probleme. Tada se moglo početi raditi na vrijeme i nešto konstruktivno riješiti, a sada smo u kolapsu sustava. Grad nije napravio sustav nadzora po kojemu bi uvidio odakle voda curi, radilo se na slijepo, metodom slušanja nekim aparatima, kao Indijanci u filmovima koji osluškuju tračnicu ne bi li saznali dolazi li vlak.
Je li sustav zanemaren?
– Jest, sjetili smo se toga prije tri godine.
Možda su građani preosjetljivi.
– Ako je gubitak vode iz mreže 60 posto, što će Hrvatske vode kažnjavati novčano, premalo smo osjetljivi, posebice ako će te penale plaćati građani. Hrvatske vode su najavile takve mjere i pitanje je kako će se gradovi tome oduprijeti. Vlast teško prihvaća odgovornost i stalno spominje koliko se uradilo unazad tri godine, no odavno smo znali da voda curi.
Uvažavaš li argument gradonačelnika i predsjednika Gradskog odbora Hrvatske demokratske zajednice Damira Mandića da on sad radi na rješavanju tog problema, da je promijenjeno 50 kilometara cijevi u sklopu projekta tvrtke Vodovod i kanalizacija “Poboljšanje vodnokomunalne infrastrukture aglomeracije Karlovac – Duga Resa”, primjerice?
– Dobro je, ako je zamijenjena cijev stara stotinu godina. Kasno je to. U Zvijezdi se radi, no čine se i ozbiljne greške za koje nije preuzeo odgovornost. Ulaže se iznimno puno. Tvrtka Vodovod i kanalizacija nema novca, a Grad mu stalno posuđuje. Gradonačelnik može samostalno bez odobrenja Gradskog vijeća dati do 136.000 eura i bilo bi zanimljivo vidjeti koliko je puta to odobrio.
To za tu tvrtku nije velik iznos.
– Nije, ali ne znam koliko je puta isplaćen. Problem je što se dugo nije ulagalo i što se guralo ispod tepiha. Kakav bi to bio gradonačelnik da digne ruke i da se ne ulaže ništa? Super je što se investira i što je došlo do promjene na čelu tvrtke Vodovod i kanalizacija.
Imaš li veće povjerenje u direktora Miroslava Vukovojca, nego u njegovu prethodnicu Katarinu Malenica?
– Apsolutno. Nije ona sama kriva, ali je nestručna za to mjesto i nije imala pravnu pomoć, potporu koja bi je upozorila na što paziti, da su kuće u Zvijezdi bez temelja. Dopušteno je izvođaču radova da radi što mu se prohtije, a nevjerojatno je s kakvom policom osiguranja koje ne pokriva štetu unutar pet metara od radova. Grad Karlovac i tvrtka Vodovod i kanalizacija su trebali biti upućeni o tome kako se osigurava šteta na objektima.
Ne primjećuješ li unatoč brljanju da grad proživljava renesansu, kako bi se izrazio direktor Vukovojac?
– Nikako. Je li renesansa kad hodaš po blatu u Zvijezdi? Koliko sam shvatio, ona je slučajno zahvaćena ovim projektom. Odobravalo ga je tijelo JASPERS i obuhvaćena je Zvijezda da se ispuni površinska ili populacijska kvota, kako su objasnili oni koji su se time ozbiljnije bavili. Iz tog razloga su se radile smiješne dječje greške. Kolegica iz HDZ-a Marijeta Čelić je na sjednici Gradskog vijeća Karlovca to što se događa u Zvijezdi nazvala dječjim bolestima, mada govorimo o katastrofalnim posljedicama. Pripravnik sam u Županijskoj službi Hrvatskog zavoda za socijalni rad koja je smještena u renoviranom objektu bivše vojne ambulante. Radim na inkluzivnim dodacima i dolaze oni koji imaju funkcionalne nesposobnosti, dakle oni koji su svakodnevno ograničeni u djelovanju. Moraju doći u referadu, pa osobe s invaliditetom pozivamo na nedostupno mjesto – mora se parkirati sto ili dvjesto metara dalje, a do zgrade pritom imaš prepreke, rupe na cestama, pa i meni je bilo u ponekad teško doći. U susjedstvu je i Dom za starije i nemoćne “Sveti Antun”. Zar se nije moglo razmišljati o tome da se prvo provedu radovi u tom dijelu Zvijezde, pa da se ostvari dostupnost socijalnih usluga? Dolaze užasno frustrirani sinovi i kćeri koji ne mogu vjerovati da su morali vući svoje roditelje na štakama do Zavoda za socijalni rad. Mogu razumjeti da se radovi moraju provesti, ali je nehumano to što se dogodilo, a o tome se nije pričalo. Jednom sam bio spomenuo probleme s čišćenjem snijega i odvozom otpada, no to je odmah rješavano.
Spomenuo si bio da si radio u turističkoj sezoni. Jesi li odnedavno pripravnik?
– Jesam. Radio sam dosta poslova, započeo kao student, pa nastavio. Bio sam konobar na plaži na Murteru i tako brusio socijalne vještine i upoznavao ljude.
SDP nikako u Karlovcu da se primakne vlasti. U čemu je problem i zašto bi stranka pod vodstvom tebe i predsjednice Ehlimane Planinac mogla učiniti neki pomak?
– Vodstvo stranke mora moći prihvatiti kritiku i tuđa mišljenja, mora se znati razgovarati s drugima i vrednovati tuđi rad te se mora znati biti upravljač. Predsjednik sam Foruma mladih i nastojim prikupljati mlade koji se ne osvrću na politike prošlosti, nego budućnosti te socijalno osjetljive koji su voljni raditi. Taj rad se ne plaća i mora se biti motiviran te se mora motivirati druge. Nije lako dugo biti u oporbi jer opada razina motivacije i gube se kadrovi. Dosadašnje stranačko vodstvo nije dovoljno bilo motivirajuće. To se mijenja jer dolaze mladi koji su voljni raditi. Kod svakog pronađeš nešto u čemu je dobar, pa mu to i povjeriš i dogovaraš se. “Kako kažem, tako ćeš raditi”, glasilo je pravilo do sada.
Opći je dojam da mlade ne zanima politika. Kako pokušavaš motivirati mladu osobu da se priključi SDP-u?
– Neću ih motivirati za pojedinu stranku. Pitanje je želi li se birati vođa između trojice, desetoro ili tisuću ljudi. Naravno je da bolje imati više izbora. Tko će preuzeti ovu politiku za 15 godina? Hoćemo li imati mogućnost glasati za nekoga tko je političar iz svoje unutarnje motivacije, a ne zato što želi ostvariti koristi ili samo želi biti bitan. Čini mi se da je već danas u politici malo onih koji se time bave jer žele biti društveno korisni. Ako netko smatra da je nebitan i prepušta takvima politiku, imat ćemo budućnost shodno tome. Pišem prijedlog o novom normativnom uređenju glede društvenih mreža za svoju saborsku mentoricu, što će biti objavljeno i to mi je drago jer sam mali, a moja riječ se čuje visoko, što znači da se može.
Tko je tvoja saborska mentorica i što to znači?
– Mentorica mi je saborska zastupnica Anita Curiš Krok, načelnica Konjščine. Mogu joj se javiti za bilo kakvo političko pitanje, zatražiti neko objašnjenje i daje drugu podršku. Socijalna je radnica, pa nas je stranka spojila jer smo po tome slični. To je odličan program jer nekad želiš čuti mišljenje sa strane.
Kako si motivirao mlade koji pristupaju SDP-u?
– Argumentiram da se neće aktivirati, ako žele prepustiti živote slučaju. S jednim sam prijateljem učestalo prolazio političke teme, a ima puno znanja i mogućnosti, pa sam mu predložio da razgovaramo i osmislimo suvisao prijedlog. Govorim isto tako da trebamo šutjeti, gledati i učiti prije no što počnemo pričati i da treba pratiti greške starijih, da ih se izbjegne. Ako se može kritizirati, može se i pomoći, biti dio ekipe – nitko ne poziva nikoga da se sam bavi politikom. Hrabro je biti esdepeovac u Karlovcu. Postoji neka slika o nama koja se stvara suludim izrazima. Socijaldemokrati smo. Što je tu nejasno?
Legitimno je biti socijaldemokrat.
– Pa da. Pljuje se u komentarima po politici i to udaljava mlade od nje.
Što su uspio uraditi u godinu dana koliko si vijećnik?
– Promatram i dalje vlast i procjenjujem tko je gdje. Ne želim iskakati ni sa čime.
Snimaš situaciju.
– Da, ne izlazim van dok ne znam gdje sam. Budete vidjeli. Za jedan saborski odbor sam radio nešto što se tiče društvenih mreža jer sam to istraživao kao socijalni radnik, ali to nije znanje koje je djelotvorno za komunalna pitanja pa na temelju toga ne mogu iskakati iz paštete.
Bavio se društvenim mrežama u diplomskom radu i one su često predmet kritika i malo se govori o njihovim dobrim stranama. Iznimka je onaj tko ne koristi niti jednu društvenu mrežu.
– Korisnički račun na Instagramu sam izbrisao, TikTok nisam niti imao, a Facebook moram koristiti kao političar i bez njega bih bio zakinut za mnoštvo informacija. Društvene mreže su alat i treba ih dobro koristiti kao bilo koji drugi. Meni i tebi je to dobar alat, ali ne i trogodišnjem djetetu. Ono treba razvijati socijalne vještine. Mala riba neće pojesti veliku, kaže teorija, no svi smo male ribe na Instagramu gdje vlada vizualni sadržaj, gdje se mladima predočavaju idealizirani svjetovi i tako postaju nesigurni, tjeskobni, ne izlaze iz kuća, postaju kontrolirani… Uskoro će odrasti generacije koje su od rođenja imale mobitele u rukama i već se naziru poteškoće s mentalnim zdravljem zbog toga. Dok razgovaramo, gledam tvoje grimase i tako se čitamo. Glavnina komunikacije je neverbalna, ali što ako dijete to ne nauči? Dobit ćemo tada one koji neće moći čitati druge i tako će izgubiti moćan alat kojega bi trebali imati. Privatnost je također problem za djecu i mlade na društvenim mrežama.
U diplomskom radu si kao poteškoće koje proizlaze iz korištenja društvenih mreža kod mladih naveo poteškoće s koncentracijom, impulzivnost, depresiju, tjeskobu, povećan stres, gubitak samokontrole, narušavanje privatnosti, izloženost… Kako ti se čini kampanja “#nijeOK” koju provodi Županija karlovačka radi suzbijanja vršnjačkog nasilja na društvenim mrežama?
– One su još jedan kanal za vršnjačko nasilje. Edukacija ima svoju svrhu, no treba pravni okvir da se promijeni društvo. Norme će pomoći ljudima. Maloljetna osoba ne bi smjela imati javni profil. To bih promovirao, kao i ograničenje vremena provedenoga na društvenim mrežama jer će anksioznost biti učestalija što ga se više na mreže troši. Moramo osvijestiti da smo ovisni o društvenim mrežama. Odvratno mi je čitati komentare. O kolikoj se mržnji radi na jednome mjestu!
Bio neki koji je valjda prijetio Andreju Plenkoviću u komentaru na društvenoj mreži, pa je sudski odgovarao, a i sam je premijer došao svjedočiti, a optuženik tada nije bio tako hrabar.
– Treba pogledati nakon takvog komentara suca ili premijera u lice. Koliko treba vremena da netko shvati posljedice takvog svog djelovanja, a na društvenoj mreži mogu biti dalekosežne. Nitko ne vidi da osoba kojoj su takvi komentari upućeni plače. Komentator se olakšao, a osoba s druge strane ne može vjerovati što čita.
Zašto si se bavio posebno ljubomorom mladih na društvenim mrežama?
– Do te sam teme došao baveći se temom razvoda brakova, pa sam gledao što se promijenilo u zadnje vrijeme, a najveća su promjena društvene mreže. Dolazi do nestabilnosti obitelji, djeca ostaju bez roditelja i postaju sredstvo u razvodima. Sve je to zbog nestabilnosti emotivnih veza, a na društvenim mrežama imamo jako veliku mogućnost komunikacije i možemo se javiti bilo kome, što nije bilo moguće ranije. Ljubomora je okidač raspada veza i bila je u tom pogledu interesantna za istražiti.
Postoje li drastična odstupanja u odnosu na ljubomoru izvan društvenih mreža?
– Društvene mreže su privatni prostor i netko može dugo nadzirati osobu što radi, kuda se kreće, razvija se posesivna ljubomora koja nije lako uočljiva, na mobitelu smo i ne pratimo svog partnera i ne uviđamo koje se promjene događaju…
Postoje li podaci o porastu slučajeva mentalnih poremećaja?
– Ljubomora je emocija, a ne poremećaj.
Može li netko skrenuti od tog posesivnog ponašanja, da se tako izrazim?
– Može. Ako je učestalost pojave ljubomore veća, bit će i više takvih slučajeva. To je eksplozija koja puca drastično i širi se. Ljubomoran može biti bilo tko, no sada dobivamo alat koji olakšava takva stanja. Dovoljan je možda jedan krivi lajk.
Stručan si za mlade kao socijalni radnik, a predsjednik Gradskog vijeća iz HDZ-a Mario Jovković kao psiholog. Je li to osnova za veliku koaliciju?
– Nije. Možemo komunicirati i skupa raditi neki istraživački rad, pa tako uvidjeti u čemu se slažemo.
Oženjen si Marokankom.
– Jesam.
Jesu li ju upoznao na društvenim mrežama?
– Nisam. Upoznao sam je u Karlovcu dok je radila za Udrugu “Carpe diem” gdje sam bio volonter, i to baš na rođendan Karlovca. Pomogle su društvene mreže što se tiče ljubavi na daljinu. Oduševljena je gradom, voli karlovačku prirodu i obožava šetati. Rekla je da je su jedina poveznica Karlovca i Marakeša odakle je radovi na cesti i gužve.
*objavio KAportal