Dugo sam promišljao kako ću nasloviti svoj tekst. Osjećaj odgovornosti mi nalaže objektivnost, ali ne skrivam, osim respekta prema profesijama o kojima pišem, imam podosta prigovora koje, na postavljeno pitanje, sugeriraju negativan odgovor.
Bilo kako bilo, valja poći od početka. Naš je grad konzervatorska struka „tangirala“ u Zagrebu, kratko poslije Drugoga svjetskog rata. U kontekstu poslijeratnih prioriteta zaštite u ratu oštećenih spomenika kulture na teritoriju Federalne Republike Hrvatske u Jugoslaviji, zagrebački su konzervatori – na čelu struke se nalazio profesor Ljubo Karaman (1886.- 1971.) – uvrstili i karlovački Stari grad Dubovac koji je, već od prije rata, bio u stanju raspadanja. Njegovo uvrštavanje u listu stradalih građevina bila je izvjesna „protekcija“ jer građevina nije stradala u ratu, pa je treba shvatiti kao dokaz vrijednosti građevine za nacionalnu kulturnu povijest. Tadašnja gradska uprava, odnosno gradonačelnici, prvo Stanko Rudman, zatim Joža Benić i Tomica Milivoj, radosno su prihvatili konzervatorski projekt pa je od 1952. do 1961. Stari grad, prema izvornim projektima i troškom Grada – obnovljen.
Konzervatori su 1947. pokušali spriječiti i devastaciju Zvijezde, zatrpavanje jednog od šest krakova šanca, o kojem će kasnije biti više govora, zbog kojeg je Karlovac, na cestovnoj prometnici Rijeka – Zagreb predstavljao „usko grlo“. Tada su, ne samo lokalni interesi, cjelovitost Zvijezde, kao prvorazredni spomenik fortifikacije renesansnog razdoblja evropskih dimenzija, „kleknuli“ pred javnim interesom pa je šesti krak šanca bio zatrpan, čime je fortifikacija teško oštećena. Ta se činjenica negativno odrazila na turističku recepciju Grada.
Karlovačka zaštita spomenika kulture dugo je vremena, od 1952., bila u nadležnosti Gradskog muzeja Karlovac. Prva povjerenica Konzervatorskog zavoda za zaštitu spomenika kulture bila je ravnateljica muzeja Ivana Vrbanić (1925.-2014.). U nedemokratskom, jednostranačkom jugoslavenskom režimu, a nešto i zbog skromnog ekonomskog potencijala države i lokalne samouprave, kompetencija povjerenika za zaštitu bila je vrlo ograničena. To dokazuje podatak da se, u od 1960-ih do kraja 1970-ih, u Karlovcu gradilo i po tristo stanova godišnje, ali stvarnog interesa za spas od urušavanja Zvijezde – nije bilo. Sretna okolnost po Karlovac dogodila se time što je, od kraja 1950-ih, veliki dio svoje profesionalne karijere, na planu zaštite spomenika kulture, posvetila povjesničarka umjetnosti koja se bavila urbanizmom doktorica Đurđica Cvitanović (1914.-2009.). Bila je 1976. angažirana oko donošenja Analitičke studije za zaštitu karlovačke Zvijezde“. To je djelo, na stručnom planu, dovelo do nekih pozitivnih pomaka zaštite povijesnog nasljeđa. Doktorica Cvitanović bila je i mentorica mladom doktoru Milanu Kruheku (1940.-2022.) koji je objavio nekoliko vrijednih tekstova srednjovjekovnog razdoblja zavičajne povijesti.
U Karlovcu je 1990. osnovan Zavod za zaštitu spomenika kulture. Najvećim dijelom započeo je rad na temelju sadržajne „podloge“ Analitičke studije, na osnovi koje su, tokom vremena, izvršene uspjele intervencije obnove dvije zgrade u Radićevoj ulici i uglovnica Šimunićeve Frankopanske ulica. Međutim „Slučaj Smolić“ iz razdoblja 1996.-1998., koji se odnosio na obnovu zgrade na adresi Ulica Petra Zrinskog (Trg Matije Gupca) 3, je pokazao izvjesnu birokratsku narav Zavoda. Dogodilo se da su investitori, bračni par Smolić, u namjeri da stvore robnu kuću elektromaterijala i svjetiljaka – jedno je vrijeme kuća tako i funkcionirala – kao investitori uložili pola milijuna njemačkih maraka, međutim radovi na zaštiti su pokazali da konzervatori nisu našli racionalnog rješenja za popločenje dvorišta zgrade koje bi investitorima omogućilo poslovni razvoj. Tvrtka je propala, slučaj je u Karlovcu imao veliki publicitet, on se na ugled Zavoda negativno odrazio, može se reći da je destimulirao karlovačko malo poduzetništvo.
Koliko znam, stručnim se zaposlenicima Zavoda, na planu razvoja zaštitarske struke, može prigovoriti da im, u pogledu profesije, manjka inspiracija. Nisam uočio publicirane radove koji bi išli u prilog ostvarive afirmacije Zvijezde kao fortifikacije, najveće naše vrijednosti zato jer nije lokalna, nego ima evropsku vrijednost ili značenje. Već spomenuta rekonstrukcija Gundulićeve ulice zbog koje je Zvijezda devastirana radi otklanjanja „uskog grla“ na cesti Rijeka – Zagreb 1947. mogla se shvatiti kao presuda za vječnost. Međutim, pola stoljeća kasnije, na kraju milenija – u međuvremenu je autocesta već davno otklonila karlovačko „usko grlo“ i omogućila svekoliki, tehnološki napredak i razvoj građevinske industrije – teoretski opet omogućava rekonstrukciju („povrat u pređašnje stanje“), čime bi se, teoretski, Zvijezdi mogao ishoditi status UNESCO-ve zaštite. Za takav zahvat valjat će koristiti knjigu „Il arcihitettura“ koju potpisuje talijanski teoretičar arhitekture Pietro di Giacomo Cattaneo, kojemu se i pripisuje autorstvo projekta Festung Karlstadt. Vjerujem da rekonstrukcija fortifikacije, obnova šestog (zatrpanog) kraka Zvijezde, što je nekoć bila utopistička ideja, u 21. stoljeću, pod uvjetima da svekolike poslove vode stručni, uz veliku dozu entuzijazma kojeg Karlovac danas nema, može biti realizirana.
Godine 2002. umirovljen je doktor Boro Vitas (1937.-2024.), liječnik, po specijalnosti nefrolog. Veliki broj bubrežnih bolesnika od kraja 20. stoljeća može se izliječiti transplantiranjem bubrega, pa je upravo na kampanji za eksplantaciju bubrega doktor Vitas stekao zasluge na nacionalnoj razini. Kao umirovljenik se okrenuo Gradu. Bio je neumoran u zauzimanju za bolji Karlovac, osobito zaštitu Križanićeve (kuća Nola). Dokazi su vidljivi u lokalnom tisku. Privatno je prijateljevao je sa Zvonimirom Jurešom, uglednim statičarem, uz kojega je stekao dodatno poznavanje lokalnih prilika u građevinarstvu. Bio je inicijator i do smrti prvak Društva za unapređenje karlovačke kulturne i prirodne baštine, a ja sam sve svoje gimnazijske godine s Borom proveo u istoj klupi, ostali smo bliski i kao odrasli ljudi. Nakon što sam objavio knjigu „Stari Karlovac, ulice, kuće ljudi“ 2010. godine s više sam naklonosti pratio urbanistički razvoj Karlovca, pa smo se Boro i ja, od 2016., u pogledu karlovačkog urbanizma i zaštite spomenika kulture, našli na istoj strani. Zaključili smo da je, s obzirom na heterogenost urbanizma Zvijezde kao prostora unutar šančeva, prvorazredni problem onaj dio kojeg Karlovčani nazivaju „Kineska četvrt“. To je znatan dio Grada istočno od ulica Mihovila Pavleka Miškine i Vjekoslava Klaića, on čini dvije cjeline koje povezuje Šimunićeva, nekad Gospodska ulica, a razdvaja ih Frankopanska. Naručili smo fotografiranje dronom južnog dijela četvrti i uočili da vapi za obnovom koja se skriva od građana. Nije nam uspjelo dobiti podatke o naseljenosti, a oni bi pokazali da je taj prostor idealan za novogradnje, što može dokazati statistika, ako se objavi podatak o broju stanovnika u odnosu na površinu. Karlovačka urbanistica se na takvu sugestiju nije obazirala.
Zaključili smo da je UPU Zvijezda 2017. kočnica racionalnom razvoju i da ga treba mijenjati. Koliko sam čuo, Urbanistički plan uređenja (UPU) je donesen da se „sačuva ambijent“. Kakav ambijent? Građevina, odnosno tragova razdoblja renesanse nema, a svi spomenici kulture su registrirani, na čemu je surađivala povjesničarka umjetnosti, kompetentna Tatjana Horvatić. Po Hrvatskom jezičnom portalu, ambijent je, pod A, „ukupnost predmeta u nekoj sredini“, pod B, „atmosfera koja vlada u nekoj sredini“. Dakle, ambijent, sam po sebi, bez vrijednog sadržaja – nije atribut kojeg treba štiti. Godinu dana prije donošenja UPU-a u Karlovcu je održana deliberativna anketa. Toj je anketi svoj prilog dala i Višnja Lorencin, arhitektica iz Rijeke, rođena Karlovčanka u obitelji Brezerić. Napisala je da „nitko nema pravo propadanje spriječiti modernom gradnjom“.
Naše pismo iz svibnja 2024. za promjenom UPU-a iz 2017. je odbijeno uz obrazloženje „da je sve gradnje moguće realizirati po ‘posebnim uvjetima Konzervatorskog odjela (…) koji se temelji na osnovnim konzervatorskim podlogama koji su ujedno i sastavni dio UPU-a Zvijezde’”. Cilj Borine i moje inicijative za promjenu UPU-a bio je racionalno korištenje prostora. U Karasovoj ulici, na njezinom istočnom kraju, obnovljena je, vjerojatno i subvencionirana, prizemnica s mansardom. Vjerujem da bi bilo korisnije da je ona otkupljena te vlasniku, na drugoj poziciji, omogućeno stanovanje na kvalitetnijoj poziciji, a gradilište iskorišteno za gradnju zgrade koja će ići u korist zaustavljanju pada broja karlovačkog stanovništva. Valja znati da je prije 30 i više godina Karlovac, po veličini, bio šesti grad u Hrvatskoj, danas je deveti, iako je u odnosu na Zagreb, Karlovac grad s najviše komparativnih prednosti, teoretski, ako se prostorom racionalno upravlja. Zanemaruje se činjenica da Karlovac, rekonstrukcijom željezničke pruge, može postati prebivalište zaposlenih Zagrepčana jer mnogima može biti “bliži” od zagrebačke periferije kao što su Malešnica, Vukomerac ili desetine ostalih naselja.
Ne radi se samo o racionalnom upravljanju prostorom. Karlovac se nekad, u razdoblju većeg ugleda među hrvatskim gradovima, oslanjao na konzultacije sa svojim uglednim sugrađanima zaposlenima u metropoli ili svijetu kao što su Ljudevit Jonke, Josip Vaništa, Georgij Paro, Stanko Lasić, Ivo Vejvoda, Većeslav Holjevac, Tomo Giriček i drugi. Iz intervjua sa Zoranom Jurešom, uglednim arhitektom u Kopenhagenu, rođenim Karlovčaninom (maturantom 1981.), članom „Engleskog kraljevskog društva“, na portalu Aktiviraj Karlovac u ožujku 2023., razvidno je da svake godine tokom ljeta posjećuje Hrvatsku. Vitas, koji ga je poznavao od rođenja, ga je pitao ima li volje uključiti se u karlovačku graditeljsku problematiku, a mislio je na prostor Kineske četvrti. Gradonačelnik je o tome bio informiran, ali nije pokazao interesa da se s inženjerom Jurešom sretne. Odaziva nije bilo, karlovačke nadležne institucije i gradska uprava sami su sebi dovoljni, a znalci sa strane bi samo smetali.
Kako je već spomenuto, prve pozitivne promjene ne planu revitalizacije dogodile su se nakon što je 1976., povodom 400.godišnjice utemeljenja Karlovca, donesena „Analitička studija…“ Možda se u korist Zvijezde nešto dogodi i u iduće četiri godine jer će 2029. Karlovac obilježiti 450. godinu postojanja. Ako ne, a vjerojatno neće, u roku 54 godine, dakle do 2059., kada će Karlovac obilježiti pola milenija postojanja, će stasati nova generacija, pa je za vjerovati i nadati se da će tada Karlovčani izabrati vlast i imati ljude koji će biti u stanju riješiti urbanističke probleme.
*objavio KAportal