Bijeli je Božić, snijeg je zameo grad, domovi su topli, vlada idila dok nas ne strese detonacija, pa problem pirotehnike zumiramo s Lukom Omanom, predsjednikom udruge Prijatelji životinja, organizacije civilnog društva koja se po tom pitanju ove godine naročito angažirala.
Kako objašnjavate potrebu ljudi za takvim eksplozijama?
– To je nevjerojatna pojava. Umjesto da smo sretni što kod nas nema rata, nastojimo ga zamijeniti korištenjem pirotehnike te tako uznemirivati ljude, ugrožavati djecu i dovoditi u pogibelj divlje i kućne životinje. Za sve su krive preblage zakonske odredbe, odnosno dozvoljavanje korištenja pirotehnike, što je bilo zabranjeno do izglasavanja Zakona o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja. Od tada se tijekom godina proširila ta pošast i danas je nesagledivo više pirotehnike u odnosu na prije. Puca se sa svim mogućim dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima i u dane kada je to dozvoljeno i u dane kada to nije dozvoljeno. Pirotehnika se promovirala, a omogućavanje kupnje legalne pirotehnike je povuklo za sobom i kupnju ilegalne. Najviše šokira dozvola da se puca u dane kada se ništa ne slavi – nevjerojatnih šest dana i šest noći u godini imamo anarhiju po pitanju pirotehnike. Netko vam može pod prozorom ispaliti raketu i u 2 sata, i u 14 sati, i u 20 i u 7 i ne možete zvati policiju jer je to dozvoljeno, i to, pazite, 27. prosinca, 28. prosinca, 29. prosinca, 30. prosinca, 31. prosinca, pa čak i 1. siječnja. Kako se mogu opravdati dani pirotehnike kada je ispucavanje dozvoljeno u bilo koje sate bez ograničenja, i to na obične radne dane kada se ništa ne slavi? Sve je to povezano sa stvaranjem kulture nasilja i agresije, pa se pirotehnika koristi i tijekom cijele godine na svadbama, primjerice, jer je ostane te ostane potreba da se agresivno slavi pucnjevima, mada za to ne bi trebalo biti potrebe i mada za to nema opravdanja. Itekako se možemo veseliti bez pucnjave. Pucnjava ne predstavlja hrvatsku tradiciju i većina stanovništva niti ne puca – doslovno nas tlači manjina koja ispaljuje nevjerojatan arsenal pirotehnike svake godine. Riječ je o tonama štetne tvari koje se uvoze iz Kine da bismo to ovdje ispucali kada je zrak najzagađeniji i kada nas upozoravaju da je toliko zagađen da ne izlazimo i ne otvaramo prozore. Čestice nastale štetnim eksplozijama ne zagađuju samo zrak, nego i tlo i vodu koju koristimo i mi i životinje.
Ne sjećam se vremena kad je pirotehnika bila nedozvoljena.
– Dugi niz godina je pirotehnika dozvoljena, a bila je svojedobno potpuna zabranjena za građane dok se nije stvorio zakon za pirotehniku. Taj zakon nije tu da nas štiti od pirotehnike, nego je stvoren radi regulacije upotrebe, pa i u samom njegovom tekstu se prvo spominje regulacija, a tek potom zaštita građana. Isprva je dozvoljavao korištenje pirotehnike od 15. prosinca, no osim što su se pobunili građani, pobunila se i Crkva, pa je to pomaknuto na 27. prosinca. No, ostala je mogućnost prodaje pirotehnike od 15. prosinca, a kada građani počnu od tada kupovati pirotehniku, ne izdrže do 27., pa pucnjava počne i ranije. Maloljetni ne smiju koristiti pirotehniku, no, nažalost, upravo je oni najviše koriste i od nje najviše stradavaju. Odgovorni su svi oni koji koriste, promoviraju i toleriraju korištenje pirotehnike. Ne može netko reći da nema veze s njime što si je neki dječak raznio tri prsta i što će ostati invalid za cijeli život jer da je on svoju pirotehniku ispravno koristio. Čim se počne koristiti prodavati, kupovati i koristiti pirotehnika stvara se veća potražnja te to privlači djecu. Mnogi su gradovi odustali od organizacije vatrometa, a to nije samo iz ekoloških razloga niti zbog toga što je to u doba svjetlosnih efekata i igara laserima i dronovima primitivno i zastarjelo, niti samo radi zaštite primarno divljih životinja, naročito ptica koje pogibaju zbog pucnjave kada bi trebale mirovati, nego zbog dobrog primjera – želi se pokazati odraslima i djeci da i grad može slaviti bez pirotehnike, pa da onda nema potrebe da je i oni koriste. To je najvažnije i zakon treba djelovati na isti način jer je teško educirati i širiti mir i dobro, ako je sve dozvoljeno. Treba prvo zabraniti korištenje pirotehnike, a potom educirati zašto je to zabranjeno. Iz istog razloga zašto se u travnju ne može koristiti, ne bi se smjela koristiti niti u prosincu. Ljude se maltretira i to je velik problem. To pogađa osobe koje pate od posttraumatskog stresnog poremećaja, bolesne, starije, roditelje male djece i druge. Imamo ozlijeđenu djecu već ove godine, a zakonito korištenje pirotehnike nije niti započelo, što je grozno. Ne želimo da se to svede samo na statistiku. Koja je vrijednost prsta djeteta ili vida? Nije zabranjeno niti reklamiranje pirotehnike, pa se u kasliće ubacuju leci koji su dizajnirani tako da budu privlačni djeci. Pirotehnika se prodaje i u trgovinama mješovitom robom, djeca to uoče, pa traže da im roditelj kupi, što je za razumjeti, kao što je jasno da onda požele i jaču pirotehniku, a sve to dovodi do ozljeda. Gotovo da ne postoji statistika životinja stradalih zbog korištenja pirotehnike, no svatko tko skrbi o psu ili mački dobro znade što znače prosinac i maltretiranje, kad se ne može sa psom izaći u šetnju jer se životinja boji, a i mjesecima nakon toga navečer ne želi u šetnju navečer jer je ostala trauma. Najgore je što nikad ne znate kada se može dogoditi uza sve predostrožnosti da otkaže srce ljubimcu. Na našu internetsku stranicu smo stavili video-zapis koji svjedoči kako to izgleda kada se psi tresu bez kontrole. Riječ je o patnji. Zašto bi to netko radio drugom biću? Jedan nam je branitelj rekao da ne zna je li to korištenje pirotehnike gore njemu ili njegovom psu – njega podsjeća na rat i pije sredstva za smirenje zajedno sa psom te je pitanje kome će prije otkazati srce. Možemo li shvatiti sada što radimo nekome korištenjem pirotehnike, a da ne govorimo o materijalnoj šteti koju se tako čini i zagađenju okoliša?
Kada je donesen Zakon o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja?
– Prije dvadesetak godina, a od tada je mijenjan dva ili tri puta. Sa zadnjom izmjenom su zabranjeni petarde i redenici i to je uistinu hvalevrijedno jer te naprave nemaju svjetlosni efekt i nema razloga da budu dozvoljene, ali se odmah u praksi vidjelo da je zakon neprovediv. Kako će policija znati je li grunula raketa ili petarda s obzirom na to da su jednako bučni? Petarda nije jedina vrst bučne pirotehnike. Trgovci se hvale sa zračnim bombama i topovskim udarima, napravama koje imaju toliko eksploziva da grunu jače od bilo koje petarde, ali ne spadaju u tu skupinu jer se bacaju u zrak i urade nekakav svjetlosni efekt. Predstavlja li bilo kome razliku to da mu pod prozorom grune zračna bomba, topovski udar ili petarda? Iako je izmjena zakona bila hvalevrijedna, nedovoljna je i treba u potpunosti zabraniti svu bučnu pirotehniku. Neke države imaju puno jaču zabranu pirotehnike od Hrvatske, pa čak i potpunu, a rijetko koja ima mogućnost korištenja pirotehnike danima. Imalo bi donekle nekog smisla da se dozvoljava korištenje svjetlosne pirotehnike sat prije i sat poslije Nove godine, a ne šest dana ili šest noći. Toliko razdoblje daje razlog za nabavku čitavog pirotehničkog arsenala. Zakon kao da promiče upotrebu pirotehnike.
Nakon pada komunizma prvi Božići su se slavili vatrenim oružjem, pa pretpostavljam da je taj zakon htio regulirati takve situacije. Je li njegova svrha reguliranje te kulture nasilja koju ste spomenuli?
– Stvar je jednostavnija – iza toga leži profit. Govorimo o ogromnoj industriji. Šleperi eksplozivnih sredstava se uvoze u Hrvatsku radi prodaje. Htjelo se regulirati tu vrst trgovine. Nakon svakog oružanog sukoba dolazi do ovoga što ste spomenuli, pa treba ići na smirivanje, odmicanja od ratne atmosfere i pucanja bilo čime. I danas se puca s oružjem. Netko s pirotehnike prijeđe na nešto jače ili eksperimentira s pirotehnikom pa izrađuje improvizirane naprave. Pucnjava stvara pucnjavu i nikad nećemo pucnjavom smanjiti pucnjavu. Kada odrasli pucaju, i djeca žele. Što više vršnjaka puca, i ostali će to htjeti. Ne postoji pravo na pucnjavu – postoji isključivo pravo na mir. Može se veseliti bez uznemiravanja drugih.
Kako je to regulirano u drugim zemljama Europske unije?
– Različito. EU ima ogromnih problema s pirotehnikom i sve ide u smjeru zabrane. Svaki novi zakon u nekoj zemlji EU ide ka pooštravanju, da bi se praktički u potpunosti zabranila, a to je stoga što se pirotehnika počela zlorabiti radi terorističkog zastrašivanja građana, ozljede su sve veće, a pirotehnička sredstva sve jača. Stoga se mora ići u smjeru zabrane jer je pirotehnika uzela maha. Tamo gdje je zakon stroži, pucnjave je manje. Bilo je pucnjave i kod nas kad je bila zabranjena, ali iznimno manje u odnosu na danas kada je legalna. Neke države su zabranile u potpunosti pirotehniku, a mnoge države pirotehniku kategorije F3, što nije slučaj u Hrvatskoj. Gotovo niti jedna država nema te dane pirotehnike, dakle da je pucanje dozvoljeno kada se ništa ne slavi, što je najveći problem u Hrvatskoj. Što slavimo 27., 28. ili 29. prosinca?
Možda netko slavi rođendan.
– Oni koji slave rođendan u travnju ili svibnju slave ga bez pirotehnike, pa to mogu i oni koji rođendan slave u prosincu.
Početkom ove godine ste pokrenuli peticiju za zabranu pirotehnike, a sredinom godine ste na tu temu pisali ministru unutarnjih poslova Davoru Božinoviću. Koliko ste skupili potpisa i je li ministar odgovorio?
– Prikupljeno je više od 40.000 potpisa. Za sada se uspjelo inicirati zakonske izmjene i u planu je za početak 2026. Hvala ministarstvu na tom konkretnom odgovoru i sada očekujemo da to urodi konkretnim plodom, do zabrane sve bučne pirotehnike, reklamiranja pirotehnike i prodaje pirotehnike u trgovinama mješovitom robom, ali i ukidanjem dana pirotehnike, što smatramo najvažnijim, a to znači ukidanje zakonske mogućnosti da se koristi pirotehnika u dane kada se ništa ne slavi. Građani su nam se žalili da se u nekim mjestima vatrometi rade svakoga tjedna zbog svadbi, turista i slično. To mještani trpe i sve to zagađuje okoliš, povrće koje se uzgaja i naravno da to uznemiruje građane. Svatko tko želi organizirati vatromet, prijavi to policiji i ako je sve urađeno po pravilima struke, ona to dozvoli, a granica nema, pa se u Hrvatskoj organizira petsto vatrometa godišnje, što je suluda brojka za tako malu zemlju.
Je li vlast navela što bi se mijenjalo u tom zakonu?
– Spomenuo sam naše prijedloge koji su usklađeni sa željama velike većine građana, kako pokazuju ankete. Iz vlasti smo dobili tri informacije – da će se mijenjati zakon, da će se pooštriti odredbe i da će se razmotriti naši prijedlozi. Ovo treće je najvažnije, to da se rasprave i prihvate prijedlozi, pa da imamo mir i dobro sljedećeg prosinca, da nemamo više tu pirotehničku pošast. Sad ne prođe sekunda da ne prasne nešto u ulici ili pod prozorom tih dana. Sporna je i prodaja pirotehnike jer čim počinje prodaja počinje i pucnjava. Nema razloga da prodaja počinje toliko dana prije upotrebe. Predložili smo da se prodaje isključivo svjetlosna pirotehnika od 29. prosinca i da se smije koristiti sat prije Nove godine i sat poslije. Nadamo se da će zakon što prije biti izmijenjen radi zaštite djece, okoliša i životinja.
Možemo li precizirati što obuhvaćaju kategorije F2 i F3?
– F1 predstavlja najbezazleniju kategoriju, da tako kažem, i nju ne smiju koristiti djeca mlađa od 14 godina, mada niti ta kategorija nije skroz bezazlena i dobna granica bi se trebala pomaknuti barem na 16 godina, ako već ne i zabraniti je u potpunosti za maloljetnike jer nepropisno korištenje može izazvati požar, ali i zato što potiče na uporabu jače pirotehnike. U mnogim državama je pirotehnika kategorije F3 u potpunosti zabranjena jer je iznimno razorna, a ona kategorija F2 je također razorna i u tu kategoriju mogu upasti zračne bombe ili topovski udari, naprave koje itekako mogu ozlijediti, uznemiriti i počiniti materijalnu štetu. Sva zvučna pirotehnika bez obzira na kategoriju treba biti zabranjena. To je logičan slijed s obzirom na to da to gruva jednako kao i petarde koje smo zabranili.
Koje su sankcije za roditelje ili skrbnike, ako dijete kupi pirotehniku?
– Ne samo da djeca kupuju pirotehniku, nego im roditelji to kupe, što djeca i priznaju policiji koja ih zatekne u ispucavanju. To je zaista tragično. Djetetu od 11 godina roditelji kupe pirotehniku zabranjenu za maloljetnike i pošalje ga samoga u kvart da ispucava. To je nevjerojatno. Kazne za to su premale. Za to ugrožavanje vlastitog djeteta, druge djece i drugih ljudi bi trebalo kazneno odgovarati. Trenutna kazna je 390 eura, što je nedovoljno. Mora se sve podignuti na ozbiljniju razinu. Je li to dobro roditeljstvo?
Što vlasnik životinje s pravnog stajališta može napraviti u slučaju smrti kućnog ljubimca uslijed korištenja pirotehnike? Postoji li mogućnost da netko odgovara za to?
– U Zakonu o zaštiti životinja stoji da se pirotehnika ne smije bacati pred životinje i na životinje, ali Zakon o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja dozvoljava korištenje pirotehnike, pa su ta dva zakona u koliziji. Jedan veterinar koji dobro zna kako se brinuti o životinji je imao psa koji je odlazio u dvorište i vraćao se u kuću kad god je poželio, a kad je krenula sezona pucnjave držali su ga samo u kući. Navikao je na dvorište i cvilio je da izađe van. U kući je vladala predivna blagdanska atmosfera i popustili su pred psom, pustili ga u dvorište na pet minuta. Točno je tada započelo ispucavanje raketa na ulici pored tog dvorišta, a pas se prepao i umro od zatajenja srca. Otac je s mrtvim psom ušao djeci u kuću i morao objasniti što se dogodilo. Nema opravdanja za tako nešto. Ne može nitko dati primjedbu da nije smio psa pustiti u vlastito dvorište. U Hrvatskoj je pola milijuna pasa i puno je obitelji ugroženo korištenjem pirotehnike. Za blagdana se psi šeću rano ujutro i do sljedećeg jutra ih ne možeš izvesti u šetnju. Psi po cijele dane provode u kupaonicama, tresu se, a vlasnici im puštaju glazbu ne bi li ih smirili, u kući se spuštaju rolete, ljubimcima se daju sredstva za smirenje… Kome prijaviti takvo zlostavljanje?
Je li taj veterinar imao mogućnost tužiti nekoga?
– Kako, ako je to bilo u dane kad je dozvoljeno pucanje? Da Vam netko u 22 sata u svibnju lupa bubnjevima pod prozorom, možete ga prijaviti policiji, ona će intervenirati i naložiti tom čovjeku da prestane remetiti javni red i mir, a isto bi bilo da puca s pirotehnikom, da bi to u prosincu odjednom bilo dozvoljeno. Ono što je zabranjeno u svibnju mora biti zabranjeno i u prosincu, ne može biti razlike. Zakon ne bi smio raditi takve izuzetke jer oni izazivaju ljude da tu istu pirotehniku koriste i na svadbama, rođendanima, utakmicama i tako dalje. Stvaramo nasilno društvo, ono koje traži malo dima i baruta. Zar nije ljudima previše rata koje pratimo kroz vijesti? Zašto ne cijenimo tišinu i mir u našoj zemlji koja je prošla rat i zabranimo tjeranje agresivnosti, pa makar i korištenjem pirotehnike?
*objavio KAportal