U karlovačkoj knjižnici svoj novi roman “Cirkus Astralis” predstavio glazbenik Zoran Predin

„Kantautor je na početku kritički gledao na pisca u meni, a sada se gledaju oči u oči i zajedno spavaju s mojom ženom“, našalio se u ponedjeljak u Gradskoj knjižnici „Ivan Goran Kovačić“ u Karlovcu slovenski glazbenik Zoran Predin predstavljajući roman „Cirkus Astralis“.

U razgovoru s knjižničarom Darkom Srndovićem – Peretom u ispunjenoj Ilirskoj dvorani je legendarni frontmen mariborske grupe Lačni Franz govorio o svojem četvrtom romanu kojega je ove godine izdao hrvatski nakladnik OceanMore, a uredio Kruno Lokotar, ali i o ostalome.

Objasnio je da je počeo pisati pjesme još kao gimnazijalac, potom i svirati gitaru i pisati tekstove za glazbu, a upozorio je na razliku između klasičnog pjesništva i primijenjenog u glazbi jer u potonjem slučaju autor ima mnogo manje riječi na raspolaganju.

“Puno je jednostavnije pisati u drugim formama jer su ti na raspolaganju sve riječi ovoga svijeta”, rekao je 67-godišnji Predin koji je nedavno u karlovačkom Kinu „Edison“ razgovarao s publikom nakon prikazivanja dokumentarnog filma o njegovom životu „Praslovan“ redatelja Slobodana Maksimovića.

U razgovoru s Peretom je rekao da je potom krajem 1980-ih godina počeo pisati kolumne, potom je nastavio s pisanjem kratkih priča, a onda je postao i romanopisac.

Upozorio je na suvremena ograničenja stvaralaštvu rekavši da sada ima puno više pjesama „u bunkeru“ zbog „novokomponirane političke korektnosti“ i „novokomponiranog katoličkog morala“ nego što je to bio slučaj u Jugoslaviji koja je bila nedemokratska država.

“Kada je postalo očito da je zabavna glazba postala samo zabava i da je iz programa koje vrte na radijskim postajama prognan kvalitetan tekst, počeo sam pisati romane, ono što ne mogu pjevati”, rekao je Predin.

Objasnio je da u pjesmama riječi nose melodiju i da se znade dogoditi da autora „muze pomiluju“, pa se na glazbu „nalijepe“ lijepe riječi, no da je uglavnom riječ o banalnim rimama.

Dodao je i da pišući romane prvo napiše kraj, „a tada svi putevi vode u Rim“, kako se izrazio, te dodao da je njegov novi roman napravljen od četiri razine, da je slijedio filmsku naraciju i da se oko rukopisa podosta raspravljao s Lokotarom.

“Do kraja se ne zna tko je ubojica i svako poglavlje traži da se pročita sljedeće”, rekao je Predin te dodao da se baza priče odvija u frizerskom salonu.

Govoreći o drugim temama, pričao je o svom životu s Ciganima, prepričao anegdotu Arsena Dedića, Šabana Bajramovića i Drage Diklića s putovanja brodom „Galeb“ s jugoslavenskim predsjednikom Josipom Brozom Titom, a rekao je i da neće imati grob, nego da će njegovo tijelo biti spaljeno i bačeno u more.

“Prošlost me ne zanima. Puno ih živi od prošlosti, za prošlost i iz prošlosti, a više ništa ne mogu promijeniti”, dodao je.

Naveo je da je jugoslavenska rok-scena bila važna i da i dalje živi i kod najmlađih generacija, ali i u dijaspori, što zna jer redovito održava koncerte i upravo se vratio s nastupa u Pragu.

“Tamo se pripadnici jugoslavenskih naroda ne mrze – počnu se mrziti tek kad se vrate u domovinu za božićne blagdane i mrze se do veljače”, kazao je Predin.

Odbacio je pojam jugonostalgije jer da bi on podrazumijevao žal za poretkom i tom politikom, a Tita nije simpatizirao pretjerano, mada partizane jest.

“Ne želim se svima sviđati, netko me voli, a netko i ne, a ja svoje stavove branim, ali ih ne naturam. Ako bih se rodio opet, vjerojatno bih isto radio, sa svim greškama i glupostima”, poručio je.

Nastavio je da njegova karijera traje 45 godina i da ima isto toliko izdanih albuma, no da je najveći uspjeh održati se – trajati.

“Živim od svog rada. Nemam bolovanja, plaćenog odmora te moram smisliti pet projekata od kojih će dva biti dovoljno uspješna da će moja obitelj od toga živjeti”, kazao je Predin.

Komentirajući kulturu čitanja, ustvrdio je da se za koronakrize osnažila i da ljudi vole imati knjigu ili glazbeni album kao predmet.

“Kao gimnazijalac sam pročitao sve što sam trebao i ostao sam vjeran nekim piscima, a od kolega čitam djela Borisa Dežulovića, mog kuma i prijatelja, Miljenka Jergovića, Ante Tomića… Čitanje mi je duhovna hrana bez koje ne mogu”, kazao je Predin.

*objavio KAportal