Hrvoje Klobučar: Geoterma jedini pravi put

U novim cipelama broj 42, mada inače nosi broj 43, opet iz nekog razloga prevelikim, kao u klompama hoda ovdje potpisani od svog doma do obližnjeg sjedišta Gradske toplane ulicama blatnjavim od iskopavanja u tmurnom ranojesenskom ambijentu i portir ga vodi iza ugla do ulaznih vrata upravne zgrade jer je, kako kaže, baš nestalo struje, a to je, valjda, da ga mora pratiti, na neki način povezano, da bi se uto ukazali prizemni uredi u koje su prije deset godina bili smješteni radnici Toplane u stečaju koje rukovodstvo novoosnovane Gradske toplane, isto kao i dugove, nije preuzelo iz propale tvrtke, mada je preuzelo i imovinu i ostatak radne snage. Ti su radnici uglavnom bili nepodobni i Grad Karlovac ih je posredstvom svoje nove tvrtke škartirao, bilo je to očigledno, bez valjanog razloga. Mara Radović, Marica Capan i sada, nažalost, pokojna Marijana Ćuk predvodile su te radnike i njihovu divljenja vrijednu borbu za sebe, time protiv njih, na koncu za nas. Praćenje njihove borbe možda je i najvažnije što je tu potpisani u svom novinarstvu radio, stalno ih je obilazio, i direktora, i druge, poznavao taj prostor i ljude, pa prestao pratiti toplinarstvo. No, aktualno ulaganje u obnovu vrelovoda, ukupne vrijednosti 133.872.862 kuna, koje se sufinancira iz Europskog fonda za regionalni razvoj s 103.585.047 HRK, ga opet, nakon sedam godina, vodi u sjedište Gradske toplane da bi se sada, nakon razgovora za intervju iz ciklusa SpiKA s aktualnim direktorom Hrvojem Klobučarom, zbunio u nekoć vrlo dobro poznatom prostoru i pogreškom ušao u jedan ured krenuvši ka izlaznim vratima te tako prestrašio službenicu kojoj i ovoga puta upućuje ispriku.

Kakve probleme toplani može izazvati nestanak struje?

• Sada ne puno – ne rade nam računala i nemamo pristup internetu u zgradi uprave. U sezoni, prestanak opskrbe električnom energijom znači prestanak grijanja jer pumpe više ne rade, a kotao se automatski gasi.

Je li se dogodilo već tako nešto?

• Jest, unazad pet godina tri ili četiri puta. Važno je i u koje doba dana se to dogodi i na koliko dugo. Mislim da je bio jedan ispad od pola sata bez struje, a nama onda, nakon što se povrati, treba sat do sat i pol da vratimo grijanje…

K tome 24 sata traju pozivi promrzlih korisnika?

• Ma ne, brzo obavijestimo korisnike o takvim situacijama posredstvom društvenih mreža, naše mrežne stranice i lokalnih medija. Da, naravno, zazvonit će i telefon, ali svi znaju da nema grijanja, ako nema struje.

Kakva Vam je komunikacija s korisnicima?

• Trudimo se da bude sve bolja. Očekivali smo intenzivniju komunikaciju s njima otkako smo počeli s provedbom projekta revitalizacije vrelovodne mreže u Karlovcu, no valjda razumiju da tako velik posao nosi sa sobom i probleme. Korisnici nas mogu dobiti na broj telefona centrale, a otvorili smo i jedan za radove 047/640-242, imamo fejsbučnu stranicu s kontakt-podacima i obavijestima, mrežnu stranicu, adresu elektronske pošte na koju nam stižu upiti na koje nastojimo brzo odgovoriti…

Cijeli grad je prekopan jer se obnavlja vrelovod. Javljaju li se građani kojima smeta nešto s tim u vezi?

• Javljaju da je pala zaštitna ograda oko iskopa, da nije dobra regulacija prometa, da nedostaje nešto od prometne signalizacije… Nekada netko nazove i pita kako će s parkirališta automobilom, što je isto razumljivo jer izlazi nisu uvijek jednostavni – valja ponekad i kružiti oko zgrade, primjerice, na što vozači nisu navikli. Nastojimo na takve primjedbe čim prije odgovoriti. Postoji evidencija poziva, tko je zvao i kada, pa uzvratimo poziv.

Dogodi li Vam se da se zaboravite pa zalutate automobilom i naiđete na prepreke gradilišta?

• Inače se volim kretati pješice i biciklom, a i namjerno obilazim radove. Dosta dobro znam kamo trebam doći i kuda, odnosno gdje su radovi. Ako se vozite biciklom, nemate problema radovima na vrelovodnoj mreži.

U kojoj su fazi?

• Fizički radovi se izvode ovog i sljedećeg ljeta. Nećemo ostvariti planirano u ovoj godini, ali nismo daleko od ostvarenja zacrtanoga. Jedna grupa izvođača radi na Rakovcu i oni su planirali odraditi posao u jednoj godini, umjesto u dvije, međutim postoji opći problem s materijalom – zbog rata u Ukrajini cijevi kasne, mada je roba naručena na vrijeme. Odradit će ove godine, po zadnjem revidiranom planu, 82 posto od ukupnog posla koji im je povjeren. Druga grupa izvođača radi ove godine Grabrik i Luščić. Povjeren im je znatno veći opseg posla. Od ukupnih sto posto za obje godine, sada su na nekih 35 posto posla. I njima je kasnio materijal, a nisu htjeli iskopavati stare cijevi dok ne dođe.

A Novi centar i Banija?

• Radovi na Baniji su predviđeni za sljedeću godinu, mada nije isključeno da će biti pripremani i za ogrjevne sezone. Krležina i Šestićeva spadaju u ovu skupinu s Grabrikom i Luščićem. Previđeno je također sljedeće godine da se tamo radi.

U kojoj grupi je Sarajevska?

• S Rakovcem. Ona će vrlo vjerojatno biti napravljena ove godine.

Hoće li to što radovi neće biti završeni do početka sezone grijanja utjecati na opskrbu toplinskom energijom?

• Početak sezone grijanja ovisi o vremenskim uvjetima, a formalno je tek 15. rujna. Imamo dogovor s izvođačima da rade do tog datuma. Predstoji nam potom nekoliko dana pripreme vrelovoda i nije izgledno da će 15. rujna započeti grijanje, a godinama već nije niti počelo, pa utoliko ne očekujemo probleme. No, nitko nije očekivao niti ovu krizu s cijevima, pa se dogodila. Treba biti spreman na sve.

Marijan Fudurić, najveći kritičar Gradske toplane, s kojim sam se konzultirao prije intervjua, pita je li pretanka stijenka novih cijevi. Kaže da mu se čini da je tako i da je riječ o zadnjoj klasi cijevi.

• Nije riječ o zadnjoj klasi. Sva roba koja se ugrađuje mora biti usklađena s normama, kao i sve što se nabavlja. Nadzor, u ovom slučaju tvrtka EKONERG, prethodno svaku narudžbu materijala odobrava. Izradili smo projektnu dokumentaciju i proveli natječaj za izbor izvođača. Svi naši izvođači su odabrali stjecajem okolnosti danski LOGSTOR kao nabavljača, a ta je tvrtka u svjetskom vrhu. Ne sumnjamo u sukladnost tih cijevi s normama.

Koji je značaj debljine stijenke?

• Ovisan je o promjeru cijevi – manje imaju tanku stijenku, a veće deblju, no ponavljam sve je u skladu s normama jer je previše složen sustav našeg ulaganja od projektiranja do nadzora da bi bilo nešto krivo.

Fudurić pita i što je sa starim cijevima, tko ih vozi na otpad i prima li Gradska toplana naknadu za to?

• U natječajnoj dokumentaciji za izbor izvođača radova je uključen i posao zbrinjavanja starih cijevi. Taj posao baš nije jednostavan – čelik je obučen u omotač od pur pjene i proces njegova skidanja je poprilično vremenski zahtjevan, pa smo od odustali od namjere da se samostalno time bavimo s obzirom da nam se nije isplatilo jer onaj tko bi preuzeo cijevi želi samo čelik.

Što je tako zahtjevno?

• Pjena je zalijepljena za cijev i treba puno vremena uložiti da se taj čelik očisti. Onaj tko se javio na natječaj za odabir izvođača morao je uzeti u obzir da će stare cijevi morati zbrinuti. Na čeliku možda nešto može zaraditi, ali mora uračunati troškove čišćenja. Gradska toplana nema resurse za to.

Vrelovod što se diže iz Mačekove na Prilaz Većeslava Holjevca je ruglo.

• Kad je moguće, cijev se stavi u zemlju.

Hoće li nakon rekonstrukcije vrelovoda ostati?

• Ne znam taj detalj trenutačno. Na dobro izoliranim nadzemnim cijevima, kao što su one na Baniji, nije bilo gotovo nikada intervencija, što je fenomenalno. Nakon rekonstrukcije će biti pod zemljom. Nema mnogo nadzemnih cijevi.

Znamo da je toplana stalno krpala svoje cijevi, bez obzira traje li sezona grijanja ili ne. Hoće li se to promijeniti nakon rekonstrukcije vrelovoda?

• Hoće. Kako da trenutak propadanja cijevi odgodimo što više? Kao i sve drugo, i cijevi s vremenom propadnu. Istraživao sam tu problematiku i u Danskoj sam pronašao odgovor. To je vodeća zemlja po pitanju daljinskog grijanja. Kada sam tamo boravio, stručnjak i moj domaćin mi je kazao u čemu je naš problem. Pitao me koliko su stare naše cijevi, pa sam mu odgovorio da najstarije imaju i više od pola stoljeća, ali da je prosjek starosti tridesetak godina. Na to mi je odgovorio da oni imaju cijevi iz 1908. koje i dalje koriste. U jednom dijelu Kopenhagena imaju vrelovod prosječne starosti kao i naš, s time da je njihov pet puta duži od našeg, a gubici su mu čak i više od dvadeset puta manji nego kod nas. Pitao me grijemo li 24 sata, pa sam mu odgovorio da navečer gasimo postrojenje i ujutro palimo. “E, to vam je prva greška”, uzvratio je. Cijevi se grijanjem i hlađenjem rastežu i to za njih nije dobro. Pitao me zatim grijemo li ljeti, pa sam mu odgovorio niječno. “To je drugi problem”, veli. Danci griju 24 sata 365 dana u godini.

Što i koga?

• Karlovac nema potrošnu toplu vodu, a uobičajeno je da gradovi s centralnim grijanjem to imaju. Danci radi potrošne tople vode griju cijelu godinu – ljeti se najviše želimo tuširati. Zimi ne griju s noćnim prekidom nego imaju stalno tople cijevi.

Imaju li u Rijeci potrošnu toplu vodu?

• Imaju djelomično.

Jedino riječka toplana ima više cijene od karlovačke u Hrvatskoj?

• Da. Mislim da ima još jedan grad…

Ali oni imaju potrošnu toplu vodu?

• Da, ali se samo uspoređuju usluge grijanja.

HEP toplinarstvo je priča za sebe?

• Da. Svi gradovi koji imaju toplane koje ne rade po principu kogeneracije imaju otprilike iste cijene, čak i Hrvatska elektroprivreda tamo gdje ima toplane bez kogeneracije, primjerice u Zaprešiću ili Samoboru, ima više cijene nego u Zagrebu. Rijeka, Slavonski Brod, Vukovar, Karlovac i Vinkovci su otprilike iste razine cijena, pa je nešto jeftiniji HEP s usporedivim toplanama, a najpovoljnija je cijena tamo gdje je HEP s kogeneracijama, što znači da se grijete otpadnom toplinom nastalom najčešće u procesu proizvodnje električne energije. Tu toplinu treba iskoristiti i za to su centralni toplinski sustavi najbolji. Danci to rade fenomenalno – viškove topline hvataju.

Danska je ideal-tip?

• Tako je – tome treba težiti. Danci razmišljaju dugoročno. Gledao sam kako doći na dansku razinu čim prije. Hrvatska ima četiri milijuna stanovnika i dvadesetak posto veću površinu od Danske. Ujedno, Hrvatska ima 440 kilometara toplinske mreže, a Danska 30.000 kilometara. Cijela sela griju toplanama. Prije tri godine su mi rekli da je grijanje na plin skuplje 15 posto u odnosu na ovaj način, ali i da nitko niti ne želi na plin jer su im dugoročno gledanje i štedljivost u kulturi, a to znači da gledaju povrat investicije za deset ili više godina i da ih nije briga što se dugo čeka, ako znaju da su odabrali dobro. Bili smo tamo u toplani koja iz sječke proizvodi električnu, a onda i toplinsku energiju. Imaju, naravno, i certifikat da je sječka iz drvnog otpada. Imaju pored postrojenja i vjetroelektranu od megavat snage, spremnik tople vode od pet tisuća kubičnih metara i u tome električni grijač kojim griju vodu kada zapušu vjetrovi pa se tako proizvede struja. “Kada vjetar stane, vraćamo se na stari režim. Čak niti ne palimo naše postrojenje na sječku, nego to čini energetski broker iz Kopenhagena”, objasnili su. Broker na energetskoj burzi, dakle, prati kretanje energije i odlučuje kad će koje postrojenje upaliti. I kod nas se to počelo pojavljivati. Već smo razgovarali s takozvanim agregatorom. Riječ je o tvrtki koja nastoji imati pregled čitavog tržišta električne energije s viškovima i manjkovima i trebaju im s jedne strane proizvođači koji imaju viškove i potrošači koji su spremni preuzeti tu energiju. U našoj toplani imamo dva spremnika za mazut koje namjeravamo prenamijeniti – barem jedan – u spremnike tople vode i nije problem unutra staviti električni grijač. Odgovaralo bi nam, ako možemo pomoći rasterećenju elektroenergetskog sustava dok, primjerice, naše vjetroelektrane proizvode previše električne energije noću, kada je potreba za njom relativno mala. To se ubrzano pojavljuje kod nas, a energetska kriza će taj proces i ubrzati. Nećemo preko noći doći na danske standarde, ali radimo na tome. U Rijeci također mijenjaju vrelovode, a u tu priču uvode toplinski spremnik, usto i visokoučinkovitu kogeneraciju – imaju plinski motor koji proizvodi električnu energiju i od otpadne topline se grije dio grada. U drugim gradovima odavno postoje kogeneracije. U Karlovcu smo malo tradicionalni. Gradska toplana je u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, a HEP je najveći energetski sustav u državi i s time se ne možemo mjeriti. Veličina našeg centralnog toplinskog sustava ipak nije zanemariva – treći smo jedinstveni centralni toplinski sustav po veličini u Hrvatskoj. Rijeka ima više kilometara vrelovoda, ali ima više sustava. Zagreb i Osijek imaju veći cjeloviti centralni toplinski sustav od nas.

Što biste prvo primijenili iz Danske?

• Prvo i najvažnije što se može primijeniti iz njihovog iskustva je optimizacija potrošnje toplinske energije. Tri četvrtine naših korisnika ima neki oblik mjerenja i regulacije potrošnje toplinske energije.

U Zelenom neboderu nemaju ništa od toga. Očigledno se suvlasnici-stanari tamo ne mogu dogovoriti.

• Morat će se dogovoriti uskoro jer će cijene energije rasti i uštede će biti sve značajnije. Kada zgrada odluči uvesti oblik mjerenja i regulacije, potrošnja pada 25 posto. Do sada je energija bila relativno jeftina. Cijene divljaju. Jedna zagrebačka studija je rekla da je neisplativo ugrađivati razdjelnike, a to je možda bilo točno s tadašnjim cijenama energije. Sada će to postati potreba.

Što će obnova vrelovoda značiti nekoj bakici?

• Kada se čitav projekt provede, prekidi u opskrbi toplinskom energijom će se drastično reducirati, dakle broj slučajeva kada zbog puknuća cijevi radijatori postanu hladni. Neće se stoga strepiti hoće li grijanje biti naprasno prekinuto, kada će se ponovno vratiti i slično. Smanjit će se gubici u distribucijskoj mreži jer su cijevi nove, nema puštanja i kvalitetnija je izolacija. Inače, postoje tri klase izolacija, a studija izvodljivosti je kazala da je nama optimalna srednja. Stare cijevi imaju izolaciju klase jedan, dakle tanju od novih. Gubici u distribuciji će biti manji, što će utjecati na cijenu distribucije, no kada cijena energije poraste, to se, nažalost, neće primijetiti. Uvjet našeg projekta je da spustimo gubitke u distribuciji s više od 15 posto na 8 ili manje.

Koji su još uvjeti projekta?

• Ovo što sam kazao je glavni pokazatelj – mijenjamo cijevi da bismo smanjili gubitke u mreži. Imamo uvjet da moramo započeti s konkretnim aktivnostima prilagodbe svoje proizvodnje toplinske energije prihvat iz obnovljivog izvora.

Što ćete konkretno uraditi u tom pogledu?

• Već tražimo europski fond i natječaj iz kojega bismo financirali prenamjenu barem jednog spremnika mazuta u spremnik tople vode, kao i uspostavu takozvane prijamne stanice, to jest toplinskog izmjenjivača u kojega bi s jedne strane dolazila grijana voda iz obnovljivog izvora, a s druge naša vrelovodna. Imamo dosta ravnog krova savršenog za fotonaponsku energanu, koja bi pomogla da ljeti osiguramo struju za upravnu zgradu, primjerice, viškove dajemo u elektrodistribucijsku mrežu, a i zimi će se smanjiti trošak električne energije.

Je li korištenje geotermalne energije nešto s čime se ozbiljno računa ili je riječ samo o priči?

• Nije riječ o pustoj priči, ozbiljno se na to računa. Ako je izgraditi energanu složen projekt, izgraditi geotermalnu energanu je dvostruko složenije. Geoterma je nekoliko kilometara ispod zemlje. Da biste znali što zaista imate, morate doći do nje. Postoje, naravno, metode procjene o čemu je riječ, no što zaista imate znate tek kada dođete do toga, a do tada treba mnogo ulaganja. Na tome radi gradska tvrtka Geotermika.

U kojoj su fazi?

• U fazi lokacijske dozvole, ako se ne varam. Prije par godina su dobili dozvolu za istraživanje. To je i upravno jako složen projekt. Kod Bjelovara imamo geotermalnu elektranu Velika Ciglena koja raste. Proizvode električnu energiju. Riječ je o privatnoj elektrani. Bjelovar je veličine Karlovca, ali nema vrelovod. Da biste u neki grad uveli centralno grijanje, morate imati magistralni vrelovod, pa priključke po zgradama i radijatore u stanovima. Obnavljamo vrelovod po postojećim trasama, pa opet nailazimo na probleme jer su nove cijevi malo deblje od starih, a onda zamislimo kako je tek graditi novi vrelovod. Velika Ciglena je desetak kilometara od Bjelovara. Da se hoće, njihova geotermalna energija se može koristiti za grijanje, ali je to jako teško ostvariti jer treba izgraditi vrelovod. Mi imamo vrelovod i usmjereni smo ka korištenju geoterme. Koliko god da je to složeno, jednostavnije je nego graditi novu distribucijsku mrežu nakon što se napravi geotermalno postrojenje. Vrelovod je skup – no nakon velikog ulaganja dugo ubiremo korist.

Koliko je dugotrajan vrelovod kojeg upravo postavljamo?

• Postojeći je djelomično star i 50 godina, a u prosjeku 30 do 35 godina. Vrelovod kojeg ugrađujemo je nove generacije i s puno boljom izolacijom. Spojevi su uvijek najkritičniji i najveći broj puknuća nastaje na spojevima cijevi jer tamo izlazite iz izolacije obje cijevi, zavarite taj čelični dio i onda morate nanovo izolirati, a stare tehnike izoliranja su poprilično osjetljive. Dakle, da skratim, voda ulazi – a Karlovac je, hvalabogu, potopljen grad – prije ili kasnije, počinje grickati spojeve i cijevi propadaju. Naši šahtovi su bazeni – neizolirane cijevi se često spajaju pod vodom. Za pisanja projekta smo insistirali na novoj tehnologiji – u šahtovima su ventili, a oni su predizolirani, što znači da je ventil obučen u potpunosti u tvorničku izolaciju, a samo od nehrđajućega čelika viri nastavak za otvaranje, odnosno zatvaranje, i to je izvedeno tako da je vrlo otporno na vode u tlu. Spojevi samih cijevi su također robusni.

Jesu li to stoljetne cijevi?

• Moja je slobodna procjena da 50 godina ne bismo trebali imati problema, pod uvjetom da uvedemo noćni režim.

Hoćete li grijati ljeti?

• Nije nam to problem, no da bi stambena zgrada koristila potrošnu toplu vodu mora podesiti unutrašnje instalacije, dodati još jednu cijev duž vertikala, a to nije malo ulaganje. Jednom ćemo doći i do toga, no noćno grijanje je bitan prvi korak. Time štitimo vrelovod i zgradama je omogućena stalna ugodna temperatura.

To znači i veću potrošnju toplinske energije?

• Jedna analiza pokazuje da potrošnja ne bi bila veća od osam posto u tom slučaju u odnosu na sadašnju.

Ako se netko ne želi grijati noću?

• Zatvorit će svoje radijatore i to mu se neće obračunavati.

Ako ima kalorimetar, može zaustaviti potrošnju, a ako nema…

• Zato je bitno uvesti mjerenje i regulaciju u stambene zgrade.

Nije niti razdjelnik baš precizan?

• Dosta sam analizirao razdjelnike. Raspodjela topline pomoću razdjelnika za obračun, kada se sve odradi kako struka nalaže, je skroz u redu. Ako je pritom zgrada izolirana, a sve više u Karlovcu ih jest, tim bolje i smanjuje se mogućnost problema, a oni nastaju kada toplinska izolacija nije izrađena stručno. Stare zgrade su projektirane tako da nema regulacije. Ako na taj stari sustav stavite razdjelnike, niste odradili dobar posao jer sigurno oni na zadnjem katu, dijagonalno od podstanice, imaju tada problem s obzirom da sustav nije uravnotežen. Dakle, pumpa baca vodu najbolje onima pored, a kako se voda širi po zgradi, po rubovima sve manje dolazi do stanova.

U sklopu projekta obnove vrelovoda se ulaže i u podstanice?

• Da. One su rubni završeci vrelovoda. Na izmjenjivaču topline prestaje nadležnost distributera, što je jedna od naših djelatnosti – mi smo proizvođač, distributer, opskrbljivač i kupac koji prodaje energiju krajnjim kupcima. U toplinski izmjenjivač, središnji dio podstanice, dolazi s jedne strane voda iz vrelovoda, a s druge je voda iz zgrade i te vode se ne miješaju, nego se toplina prenosi putem stijenki. Sada mijenjamo sve od vrelovoda do ulaska u izmjenjivač i utoliko imamo nekoliko bitnih elemenata. Na ulasku u podstanicu su dva ventila kojima odvajamo podstanicu od vrelovoda, ako je potrebno, a nakon toga je ventil s elektromotornim pogonom i s tim ventilom određujemo koliko vode da uđe u izmjenjivač. Naši su ventili bili potrošeni jednostavno, mada nisu bili pretjerano stari. Sada stavljamo naprednije ventile s dvostrukom regulacijom i najveći doprinos ćemo napraviti hidrauličkim uravnoteženjem cijele vrelovodne mreže. Da pojasnim, do sada smo radili “na mišiće” – vode nedostaje u daljim dijelovima grada, pa vrtimo dodatno i tako onima koji su bliže dajemo još više, da bi oni udaljeni dobili što im treba. Nakon ovog ulaganja će to izostati jer ćemo moći smanjiti potrošnju električne energije na velikim crpkama i vrtjeti mnogo učinkovitije. Zato je bitan elektromotorni ventil. Zatim imamo ono što se popularno zove termostatski regulator. Sada se nalazi u podstanici, a novi regulator će biti povezan na naš novi sustav za nadzor i upravljanje, pa ćemo znati kako svaka podstanica radi, vidjeti gdje je problem i reagirati – do sada je netko od korisnika zvao da mu je radijator hladan, pa bismo došli i promijenili parametre na licu mjesta. Moći ćemo kontrolirati i mnogo drugih parametara preko tog sustava, primjerice tlakove. Bit će mnogo toga što ćemo moći pratiti iz toplane i rad mreže učiniti optimalnim, a da građanin nema problema, dapače da imaju korist, da mi uočimo problem i riješimo ga bez da nas netko od krajnjih korisnika zove. Moći ćemo vidjeti kako zgrada kao cjelina troši energiju pa savjetovati predstavnike stanara, odnosno suvlasnika.

Geotermalni izvori u Rečici su izbušeni 1983. godine.

• Tada je Ina tražila naftu, a ne geotermalnu energiju.

Ipak, ona je pronađena. Bi li u Danskoj ostavili takve izvore da stoje neiskorišteni četiri desetljeća, ili u Saudijskoj Arabiji izvore nafte?

• Ne mogu reći da je nelogično što se događalo. Ina je tada tražila naftu i plin. Veselo su kopali i iskopali tri bušotine, u biti dvije izdašne. Jedna je duboka tri i pol kilometra, druga više od četiri. Shvatili su da nema nafte i plina u dostatnim količinama, ali je počela voda izlaziti. Netko pametan je tada izmjerio neke parametre te vode i zatvorene su bušotine. Topla voda uopće nije bila zanimljiva tada. Vremena su se u međuvremenu promijenila. Ponavljam da je energija do sada bila povoljna. Ona je dragocjena i u Hrvatskoj se po tom pitanju nismo zasigurno racionalno ponašali, možda zato što smo inače imali dosta energije. Skandinavci su mnogo manje obdareni. Danska uopće nema geotermalnu energiju. Ona se u pravilu nalazi na spojevima tektonskih ploča, gdje je prisutna podzemna aktivnost, a zato Island, koji je na takvom spoju, na 700 ili 800 metara dubine ima vodu od dvije stotine stupnjeva Celzija. Kod Bjelovara je jedna od najpotentnijih bušotina i tamo je temperatura vode oko 170 stupnjeva. Skandinavci su racionalniji u pristupu. Zato jesu motivirani da ulažu dugoročno i nastoje biti što manje ovisni o energiji iz drugih zemalja. Kako je energija postajala sve veći problem, geotermalna energija je postala kod nas sve spominjanija.

Kad će se Karlovac grijati na geotermalnu energiju?

• Po mojoj slobodnoj procjeni, do 2030. godine. No, to je nadležnost Geotermike.

Tada neće koristiti plin i mazut?

• Ne bih se u to kladio. Plin jest fosilno, ali i visokovrijedno gorivo i šteta ga je trošiti za grijanje – optimalno ga je koristiti u industriji.

Pomažemo li se mazutom za “ljute zime”?

• Unazad par godina nismo imali potrebu za time. Mazut nam služi kao rezerva. Koristimo manji kotao koji je pogonjen isključivo mazutom, ako nam glavni “ispadne”. Isto tako, ako ne bismo imali plina, koristili bismo mazut. To gorivo je “prljavo” i mnogo manje zahvalno od plina jer daje mnogo više štetnih emisija. Mazut uskoro neće biti niti dozvoljen za uporabu.

Hoće li toplana u novu plinofikaciju?

• To ne bi imalo smisla pored ovoliko obnovljivih izvora. Karlovac ima silnu priliku u geotermi.

Često su oni u Karlovcu koji su na šanse iz geotermalnih izvora upozoravali ranije smatrani fantazerima.

• Pravo je pitanje tko će to ulaganje platiti. Kilometar bušenja je trošak od milijun eura, a trebaju nam dvije bušotine i bušotinska baza – brzo dođemo do vrijednosti ulaganja od deset milijuna eura. Financirala to Europska unija ili ne, geotermalna energija nam je pred nosom i moramo je iskoristiti.

Pripremate se za novi europski projekt?

• Radimo na dokumentaciji u svrhu dobivanja sredstava iz Europske unije za proizvodnju. Vrelovodna mreža služi našoj distribuciji, a sada predstoji proizvodnja koja u biti i nije više klasična proizvodnja nego prihvat obnovljivog. No, nije samo pitanje novca, nego to ulaganje treba znati provesti. Ima dosta rizika. Nije to jednostavno kao izgraditi energanu.

Je li toplana na krivoj lokaciji?

• Nije. Toplana je toplo srce grada i tako će ostati. Nije se potrebno brinuti oko lokacije jer geotermalna energija od bušotine mora doći negdje, a ideja je da na Baniji stavimo prijemnu stanicu, a onda tu toplu vodu cijevima vodimo kamo treba.

Kakve ćemo račune dobiti ove ogrjevne sezone?

• Energija je jako poskupila.

Računi će biti veći?

• Hoće, ali ne samo u Karlovcu i pitanje je kada. Ne možemo sami odlučiti uvećati cijene – to mora odobriti regulator. Energija ima udio u našem poslovanju veći od pola, a sada će biti još veći i bit ćemo u potpunosti ovisni o cijeni energije. Vlada Republike Hrvatske najavljuje zajamčenu cijenu – iz nekih svojih izvora će kompenzirati razliku u cijeni do tržišne.

Svejedno će računi biti veći?

• Vrlo vjerojatno hoće. Kada, ne znam. Kada smo ugovarali na burzi plin prije dvije godine, cijena je bila 13,70 eura po megavatsatu, a sada je 230 eura. To nije nitko predviđao i to je užasan šok na potrošnju. Čekamo preporuke Vlade i tu situaciju moramo premostiti. U svakom slučaju, čim prije moramo intenzivirati priču s obnovljivim izvorima energije.

Koliko planovima smeta gubitak Gradske toplane u poslovanju? Na kraju prošle poslovne godine iznosio je četiri milijuna kuna.

• Puno nam smeta.

Odakle taj gubitak?

• Do prošle godine smo bili na pozitivnoj nuli, a problemi su počeli 2017. Tada smo dobili obvezu kupovine takozvanih CO2 emisijskih jedinica. Svaki proizvođač energije koji stvara emisije, u ovome slučaju emisije ugljičnog dioksida, dužan je na burzi otkupiti toliko jedinica koliko ih je generirao. Postoji komad besplatnih jedinica koji se umanjuje iz godine u godinu. Proizvedemo 15.000 tona ugljičnog dioksida godišnje, lani smo dvije i pol tisuće jedinica dobili besplatno, dakle moramo kupiti 12.500 jedinica. Prije pet godina ta jedinica nije bila skupa. Naredne godine je već trošak za našu tvrtku bio 700.000 kuna, što za nas nije zanemarivo. Milijun i pol kuna je iznosio taj trošak 2019. godine, a nije se ništa bitno promijenilo u našem poslovanju, pa nismo dobili nikakve dodatne prihode. Prije dvije godine je taj trošak bio 2,1 milijun kuna. Sve te tri poslovne godine bili smo na pozitivnoj nuli uštedama u poslovanju.

Što se dogodilo 2021.?

• Cijena te jedinice je skočila s dvadesetak eura prosječno po jedinici na šezdesetak. Trošak koji je prethodne godine bio, dakle, 2,1 milijun kuna, sad je bio 6,1. Ujedno, struja je poskupila – prije smo godišnje električnu energiju plaćali oko milijun i pol kuna, a 2021. 2,1 milijun. Ti troškovi četiri godine ranije uopće nisu postojali. Hodočastio sam u Zagreb u potrazi za rješenjem. Zamisao je natjerati proizvođače da ulažu ono što bi plaćali za CO2 jedinice u nove tehnologije, no nemamo vlastitog novca za investiranje pa je naš cilj bio čekati geotermu. U međuvremenu se otvorila mogućnost da nam iz kogeneracijske elektrane na Ilovcu Sherif grupa prodaje svoje viškove topline, kojih može biti četrdesetak posto naših ukupnih potreba, ali treba napraviti vrelovod i drugo. Do rješenja treba preživjeti. Zato smo od regulatora prije nekoliko mjeseci tražili povećanje cijene grijanja za građanstvo.

Može li Grad Karlovac sanirati taj dug?

• Zašto bi to radio?

Jer je osnivač tvrtke.

• Nisu dužni sanirati dug našeg poslovanja. Ne samo to, Grad ne smije financirati naše operativno poslovanje. Lani smo ulagali u glavni kotao. Postoji bitan izlazni stupanj kotla, takozvani ekonomajzer, koji je bio u dosta lošem stanju i dovodio je u pitanje sigurnost i kvalitetu isporuke toplinske energije. Nastojali smo pronaći europski novac za to ulaganje, ali nismo uspjeli, pa smo lani morali promijeniti taj dio jer ćemo u suprotnome imati problem i upustili smo se u investiciju od četiri i pol milijuna kuna, a Grad nam je dokapitalizacijom dao četiri. Rastegnuti smo i s ovim europskim projektom jer ne dobivamo puni iznos ulaganja od Europske unije, nego “samo” 80 posto. Uspjeli smo dobiti deset milijuna kuna od države, međutim ostaje ipak 15 milijuna kuna koje mi moramo uložiti, a za to smo uspjeli dogovoriti kredit pri Europskoj banci za obnovu i razvoj. Dakle, tih 15 milijuna kuna novog zaduženja ćemo morati riješiti u narednih godinu i pol, imamo ostatak kredita od ranije i sve drugo. Izazovno je sve to riješiti. Nemamo drugog izbora. Da se sutra spojimo na obnovljive izvore, rješavamo se troška otkupa CO2 jedinica. Zato smatram da će geotermalna energija biti uskoro iskorištena jer su jednostavno prevelike promjene u energetskom svijetu. EU nije previše financirala ulaganja u geotermu, međutim sada počinje biti zanimljiva, čak i oskudniji izvori s nižim temperaturama vode. To je jedini pravi put.

*objavljeno prvotno na portalu Aktiviraj Karlovac