“Glazbu ne treba previše analizirati, što možda činim, ona se može shvatiti na puno načina i na različite načine može dotaknuti osobu”, poručio je u ponedjeljak u u karlovačkoj knjižnici na predstavljanju knjige “60 otkucaja – glazbena lektira” njen autor psiholog Boris Jokić.
Održao je tog dana dvije promocije u punoj Ilirskoj dvorani Gradske knjižnice “Ivan Goran Kovačić” – prva je bila namijenjena srednjoškolcima i bila je ujedno i predavanje, a druga građanstvu uopće.
“Tu sam 12 sati i ovo je rijetko dobra ustanova, Karlovac je fenomenalan grad i ovo je jedan od najljepših dana koje sam proveo”, poručio je na početku druge promocije knjige koju je izdala kuća Rockmark iz Zagreba prošle godine Jokić.
Za sebe je u razgovoru kojega je moderirao Saša Lenuzzi rekao da je najpoznatiji kao propali reformator hrvatskog školstva.
“U zemlji punoj propalica, propao sam sa stilom”, našalio se Jokić.
Nastavio je da je “totalni antitalent” za glazbu za kojom je pak “lud” i u knjizi donosi eseje o 60 pjesama raznih izvođača, a eseje prati ilustracija.
Jokić je objasnio da je učenicima Škole primijenjene umjetnosti i dizajna dao u zadatak ilustrirati 60 pjesama i to je bio temelj za knjigu.
“Ova knjiga treba imati 61 autora, a ne jednog. Taj zajednički rad je dokaz da mladi mogu nešto napraviti. Ne odustajmo od njih, oni stvaraju”, poručio je Jokić.
U esejima donosi opće tvrdnje, poruke, ali i autobiografske crtice i naveo je da su te u knjizi predstavljene pjesme njemu važne.
“Pjesma ‘Common People’ grupe Pulp može osvijestiti klasne razlike, primjerice, a ‘Glory Box’ grupe Portishead je u biti feministička i nekad to previđamo, ne ulazimo u značenja. Mnogi izvođači su mudriji no što mislimo”, dodao je Jokić.
Nastavio je da stariji ne razumiju glazbeni ukus mladih i da pogrešno smatraju da žanrovi kao što su trep ili folk ništa ne poručuju.
“Rosalía izvodi pjesmu ‘Malamente’ koja predstavlja snažan feminizam zasnovan na epu iz 13. stoljeća, a mnogi bi odmahnuli rukom na tu stvar – rekao je Jokić.
Mladi danas slušaju svakojaku glazbu, a žanrovska podjela karakteristična za ranije generacije je bila štetna, ocijenio je.
“Bio sam u sakou, a prebili su me kao pankera. Takvi tabori priječe da se upozna glazba drugog plemena ili da se pak uvidi koja je u vlastitom loša. Problem današnjeg doba je što ne postoji selekcija i zato ova knjiga nudi pjesme i izvođače koji će čitatelju otvarati nove svjetove”, naveo je Jokić.
Mlade privlači turbofolk jer nudi visoku glazbenu produkciju, dobar ritam i tekstualni eskapizam – bijeg od stvarnosti, ustvrdio je Jokić.
“Prije smo imali pop-rok za široke mase kojega su predstavljale grupe kao što su Novi fosili ili Parni valjak na koje smo gledali s visoka, no toga više nema i mladima je potreban eskapizam. Turbofolk je vezan za ugostiteljske lokale i potiče potrošnju alkohola. Elektronska glazba je također eskapistička, a ona potiče na potrošnju nečega drugog”, rekao je Jokić.
Prve ploče je dobivao od sestre i brata koji su od njega stariji 10 i 12 godina, a prve kasete koje je kupio nabavio je na zagrebačkoj Remizi nakon što je o tim albumima čitao – Haustorov “Tajni grad” i “Green” grupe R.E.M.
“Tako i ova knjiga može nekome biti poticajna”, poručio je Jokić.
Najavio je izložbu ilustracija iz knjige u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu na kojoj će neki drugi učenici biti pozvani da se nadahnuti nekim drugim pjesmama likovno izraze.
Ideja mu je i da na temelju te knjige bude osmišljena i postavljena kazališna predstava.
*objavio KAportal