U petak je u Kinu “Edison” prikazan dokumentarac “Treći svijet” o grupi Haustor, albumu “Treći svijet” te Darku Rundeku i Srđanu Sacheru kao autorskom dvojcu, a potom su o filmu govorili scenarist, redatelj i montažer Arsen Oremović i direktor fotografije Marinko Marinkić..
Taj je album drugi u opusu ovog zagrebačkog benda i objavljen je 1984. godine, a film je pušten u distribuciju ovoga mjeseca, premijeru je imao u Zagrebu te je već nagrađen u Sarajevu i Beogradu.
U razgovoru sa Ksenijom Sanković iz karlovačke kinematografske ustanove Oremović je rekao da mu je omiljeni dio procesa nastanka filma bila montaža i objasnio da je ona trajala usporedno sa snimanjem.
“Tada sam sam sa svojim mislima i s materijalima i to mi je bilo najdraže”, napomenuo je Oremović.
Objasnio je da ne razlikuje scenaristički posao od redateljskog i montažerskog u stvaranju dokumentarnih filmova.
“Dokumentarne filmove ne znam raditi drugačije nego po principu da je scenarij režija, režija scenarij, a montaža oboje. Kada se dogodi nešto nepredviđeno što nisi mogao vjerovati da će se dogoditi, montaža postaje scenario pa gledaš kako to spajati. Meni je sve to dio istog procesa”, rekao je Oremović.
Marinkić nije mogao odrediti koji mu je dio stvaranja bio najdraži, ali se našalio sa samim procesom.
“Kad se čita scenarij, to je jedan film, drugi je kad se snima, a u kinu pogledaš treći film”, rekao je Marinkić koji se početkom godine preselio u Karlovac, pa su neki kadrovi snimani i u tom gradu.
Oremović je naveo da je živio na Knežiji, 1981. imao 14 godina i s prijateljem odlazio na koncerte u doba Novog vala, no da je u tom pokretu Haustor bio drugačiji od drugih bendova.
“Nisam tada mogao osvijestiti zašto i kako. Kao novinar sam radio sa Sacherom i Rundekom te sam znao za njihov konflikt. Od početka sam znao da ne želim uraditi klasičan biografski film, nego istražiti po čemu su toliko različiti njih dvojica od drugih. Imao sam savršen par glavnih junaka koji su možda čak vođeni na igranofilmski način”, rekao je Oremović.
Nastavio je da su publiku na premijeri filma činili pretežito oni mlađi od 30 godina i da ga je to iznenadilo.
“Mnoge kojima Haustor kao sastav možda ne znači nešto su zainteresirala ta dva posebna lika koja nadahnjuju”, protumačio je Oremović.
Istaknuo je da nije radio nostalgičan film o tome “kako je bilo sve super 1981. godine”, nego da je htio prikazati što stoji iza te grupe, ali i općenito iza takvih umjetničkih djela, odnosno tko, a ne moraju to biti osobe koje se nužno slažu međusobno.
“Štoviše, njih dvojica ne mogu biti međusobno udaljeniji no što jesu, kako i oni kažu, no pet godina su izdržali zajedno jer su bili svjesni da rade nešto što nadilaze svakog ponaosob. Od te konfliktne dramske situacije sam i krenuo u taj film”, objasnio je Oremović.
Nastavio je da Sacheru i Rundeku nikad nije drago da ih se zove na bilo što, pa čak i na snimanje filma o njihovom bendu, što bi drugi rado prihvatili.
“Drugi bendovi bi odmah pristali i bili susretljivi. Rundek i Sacher ne vole vizualizaciju glazbe te mrze sve svoje video-spotove. Ne vole se niti definirati, a kamoli da ih drugi definiraju. Prije pet godina sam im objasnio da bih htio prikazati što ih je oblikovalo, a onda što je oblikovalo i mene jer su me oni oblikovali. Kad sam im ponudio da uradimo haustorovski projekt, samo u drugom mediju, našli smo zajednički jezik, mada su ostajali skeptični”, rekao je Oremović.
Dodao je da su mu se potom “počeli davati na kapaljku” i da su snimali film tri godine te da je riječ o nekom funkcionalnom bendu da bi se snimio za mjesec dana.
“Na koncu smo se našli svi zajedno u studiju, o čemu niti ja niti oni nismo niti sanjali”, rekao je Oremović, a u studiju su snimali s ostalim članovima benda novu verziju pjesme “Treći svijet”.
Okupljeni Haustor je se složio u glazbenom studiju kao da su dan ranije još svirali i odmah se pojavila iskra među njima, kazao je.
“U studiju su bili kao da su dan ranije bili skupa – odmah se pojavila iskra. U smo arhivi našli instrumentalnu pojačanu verziju pjesme ‘Treći svijet’, što je malo dosadno, ako nisi napušen, pa smo je odlučili nadosnimiti, no kad su ušli u studio snimili su je od početka, a stvarala se godinu i pol, što je posljedica njihove dinamike, odnosa i spremnosti na zajednički rad”, dodao je Oremović.
Marinkić je rekao da je filmska ekipa nastojala biti što suptilnija ne bi li od protagonista izvukla što više.
“Ne može ih se baš režirati, nego treba anticipirati što će se dogoditi, postaviti kamere i uloviti ih”, dodao je Marinkić.
Oremović je nastavio da Sacher i Rundek ne love karijeru jer bi u suprotnome bili presretni što se snima takav film.
“Ne snimaju ploču jer je vrijeme za to, nego kad imaju nešto za reći. Svaka pjesma ima svoju svrhu”, kazao je Oremović.
Marinkić je dodao da su se vodili pjesmama i nastojali ih vizualno prikazati, a Oremović i to da stranci dobro reagiraju na film jer se uvuku o priču koja nije isključivo priča o tom bendu, nego o suradnji.
“Uvijek biramo ljude s kojima nam je lako, no to nisu nužno ljudi s kojima rastemo. Nekad se isplati napraviti napor, ako ostanete cijeli u tom odnosu. Nitko ne kaže da nam treba biti lako – treba biti plodno”, napomenuo je Oremović.
*objavio KAportal