S karlovačkom županijskom vijećnicom Socijaldemokratske partije Hrvatske i nekadašnjom saborskom zastupnicom i gradonačelnicom Ozlja zumiramo probleme politike, kako uopće, tako i nacionalne, regionalne i lokalne, a malo je sugovornika s iskustvom kakvog ima Biserka Vranić.
Jeste li kao saborska zastupnica koristili imunitet za to da možete klevetati, vrijeđati, da si date oduška?
- Ni slučajno. Imunitet me natjerao da budem pažljivija u komunikaciji jer kad ste tako izloženi javno morate voditi brigu o tome što pričate, kome i kako. Ako želite poslati poruku, morate voditi računa o tome kako ćete to uraditi. Prošlo je dosta godina otkako sam bila saborska zastupnica i primjećujem da su politička i komunikacijska kultura na najnižoj razini do sada.
Kako smo došli do toga?
- Problem je u kvaliteti onih koji ulaze u politiku i u njihovim namjerama. To je svake godine sve gore i čini mi se da ulaze u taj posao radi toga da si nešto osiguraju, ima i ekshibicionista, ali među novima mali je broj onih koji to čine ne bi li poboljšali nešto u svojoj sredini i državi, da iznesu stav i promoviraju ideje. Uglavnom se to svodi na posebne želje, zahtjeve i očekivanja.
Zašto ste Vi ušli u politiku i kad je to bilo?
- Odrana me zanimala politika. U kući smo stalno o njoj razgovarali. Otac je bio za to podosta zainteresiran, a bio je malo i aktivan u svojoj sredini. U srednjoj školi se nisam time bavila jer nisam niti ulazila u doticaj s onima koji imaju veze s time, a nisam imala niti vremena. Moj početak u svemu tome predstavlja zapošljavanje u sindikatu. Vidjela sam da se može učiniti neka promjena politikom, promovirati stav, pomoći, a dalje je sve išlo laganim slijedom. Nisam ništa preskočila i 1997. godine su mi ponudili mjesto na izbornoj listi, što mi je bilo malo neobično. Politika mi 1990-ih nije ukazivala na nešto povoljno s obzirom na smanjivanje radničkih prava, pa i na uskraćivanje prava na plaću i nisam bila uvjerena da može to uroditi nekim dobrim plodom, no kolege su me uvjerile i pristala sam se kandidirati. Tako sam postala članica Gradskog vijeća Ozlja i uvidjela da se odlično osjećam u toj ulozi. Četiri godine kasnije je SDP osvojio najveći broj glasova i mandata.
Je li SDP u krizi?
- U velikoj je krizi, većoj nego 1990-ih. Ne vidim rješenje niti kako ćemo to prebroditi, no vjerujem da netko vidi i da ima ideju te da će nam vrijeme učiniti nešto na korist. Imamo objektivnih i subjektivnih problema i razloga za takvo stanje. U svijetu lijeve stranke ne osvajaju vlasti, odnosno gube pozicije. Dolaze nove stranke lijeve provenijencije, ali ne baš kakve smo mi, pa i tu imamo konkurenciju, mada ne treba to gledati tako. To je možda i period sazrijevanja. U politici koristimo floskule i govorimo jedno te isto, pa ljudima to ide na živce, a birači ne razmišljaju racionalno, nego odlučuju po tome sviđate li im se ili ne. Kriza postoji, ali postoji i mogućnost da iz krize isplivamo kako treba, da privučemo mlade sa svježim idejama i da ponudimo građanima nešto bolje od onoga što imamo sada.
Je li ta mogućnost nešto što Vas drži i dalje u SDP-u?
- Definitivno. Ne pada mi na pamet da izađem iz te stranke, a moguće je jedino da me izbace. Pod zastavom SDP-a sam činila u politici sve što sam mislila, željela i mogla. Svjetonazorski sam poistovjećena s SDP-om. Ima u politici stranke grešaka na koje se često žalim i o kojima često raspravljam. Nekada kažem i da mi je svega dosta, ali to je ipak stranka pod čijom ću zastavom ostati i djelovati na boljitku.
Je li SDP emancipiran od predsjednika Zorana Milanovića?
- Već pomalo jest. Emancipacija se odvija. Ponekad je ta veza djelovala svrhovito, a ponekad i ne.
Je li jedan od uzroka krize SDP-a upravo odnos te stranke i Predsjednika?
- Može se i tako reći. Stranka se ne smije staviti pod patronat pojedinca. Nije stranka jedan čovjek i jedan čovjek nije stranka, bez obzira na to o kome se radi. Utoliko smo pogriješili. Stranačko vodstvo je išlo linijom manjeg otpora – kad se ima dobar kandidat, pusti ga se da obavi najveći dio posla. Možda smo tako djelovali ranije i nekome se možda činilo da je dobro tako raditi, no i tada sam smatrala da to šteti stranci. Ovisiti o jednom čovjeku, njegovom stavu i ponašanju je loše, pa i na lokalnoj razini – kad stvorite jedan autoritet drugi nemaju uz njega mogućnost napretka i razvoja te se ne može čuti njihov glas.
Kako izgledaju stranački sastanci na lokalnoj i županijskoj razini s obzirom na to da je stranka deklasirana, da je članstvo ostarjelo i da se rasipalo? Jesu li sumorni?
- Ako su na rasporedu operativne teme, dogovori se tko što treba uraditi. Ima situacija kada niste baš razgovorljivi, posebice kad radite analizu izbornih rezultata, a rezultat imate slab. Ne krivite za to druge. Znamo svoje probleme i teškoće s kojima se susrećemo, ali često nemamo načina da to riješimo. Nije uvijek otužno, ima i lijepih situacija, energičnih prijedloga, a i situacija kada se ne raspravlja puno. Dugo sam u politici i ne čudi me ništa od toga. Postoje periodi kriza pojedinca, a kamoli stranke koju čini velik broj ljudi različitih dobnih skupina. Često otvoreno razgovaramo o problemima i tražimo rješenja.
Kakva je dobna struktura SDP-a kod nas?
- U Županijskoj organizaciji SDP-a Karlovačke županije je dosta dobra dobna struktura. Problem je brojnost mladih. Nema nas puno i svi su zaposleni te putuju na poslove i ne mogu se u cijelosti posvetiti stranačkom radu. U Ozlju sad imamo situaciju da su nam svi članovi zaposleni i nema nitko vremena dolaziti na sastanke i raditi. Neki nisu niti zainteresirani za ozbiljniji politički rad. Problem je što imamo premalo spremnih da se ozbiljno aktivira, radi i dovede stranku u bolju poziciju.
Hrvatska demokratska zajednica je, dakle, suzbila oporbu tako da ih je sve zaposlila.
- Da, tako je. Pola tih mladih je otišlo u inozemstvo, a ono što je ostalo također radi. Da su svi ostali koji su otišli, ne bismo imali tako jednostavnu situaciju.
Ne želim reći da im je HDZ pronašao poslove, nego da je stvorio uvjete za veći broj radnih mjesta.
- Jasno.
Nije li razina zaposlenosti dobra?
- Jest s obzirom na broj radnika i stanovnika.
To je jedan od glavnih argumenata vlasti na nacionalnoj, županijskoj i lokalnim razinama. Stalno argumentiraju da situacija nije loša, a oporba djeluje neuvjerljivo kad počinje tumačiti da jest. Kako tome doskočiti?
- Vlada Republike Hrvatske je u pravu utoliko što su ljudi mahom zaposleni, no nije jer je strahovito smanjen broj radno sposobnih. Porasle su investicije, a i HDZ je doprinio zapošljavanju po javnom sektoru. Možete imati 150 zaposlenih, a od tog broja 20 ili 30 stručnjaka i onih koji uistinu rade, dok su ostali došli tko zna kako, a znamo kako su došli.
Je li baš takav omjer?
- Može se razgovarati o omjerima, no vidi se da nam kronično nedostaje stručnjaka, onih koji rade i koji znaju posao. Nije isto jednostavno napuniti firmu radnicima ili dovesti stručnjake te izgraditi sustav.
Koja bi onda bila glavna kritika županijskim vlastima? Čini se da je oporbi vlast u Karlovačkoj županiji nedostižna.
- Sad je takva situacija. Ovlasti županija nisu usporedive s ovlastima jedinica lokalne samouprave čije su nadležnosti drugačije, veće, šire i problematičnije. Županija vodi školstvo, zdravstvo, socijalu i eventualno sitno zbrinjavanje otpada i za taj posao dobiva ogromna financijska sredstva. U zdravstvu i školstvu imamo gradnju i obnovu kakvu nismo imali do sada. Za to je osiguran novac i to je dobro, no mislim da se premalo radi na povratku stanovništva, odnosno zadržavanju, da stručnjaci ostanu tu raditi i da osjećaju obvezu spram države koja ih je odškolovala, a pritom mislim prvenstveno na zdravstvo. Možete napraviti 20 dvorana i obnoviti 20 škola, no ako je tamo pet učenika, imate problema s budućnošću. To je naš ključni problem. Stanovništvo Slovenije se ne iseljava jer su od 1990-ih imali radno mjesto, mogli su raditi, stvarati, planirati život u svojoj sredini i nikome nije padalo na pamet da odlazi dugoročno u inozemstvo s cijelom obitelji. Hrvatske obitelji nisu otišle zato što ne bi imale dvoranu ili školu s praktikumom, nego isključivo zbog plaća, odnosno zbog toga što s hrvatskim plaćama ne mogu živjeti. Zidovi su lijepi, ali je dugoročni problem, ako se ne nudi drugi sadržaj, ako ljudi moraju raditi više poslova, ako rade za minimalac, a imaju 50 i više godina života.
Ovakvim ulaganjem u školstvo poslove dobiva građevinski sektor, pa on zapošljava.
- Tako je, jedan sektor, a imate problem što taj sektor ima previše posla, a nema radnika niti stručnjaka jer su inženjeri otišli ili traže bolja radna mjesta s većim plaćama. Stoga je taj sektor prisiljen dovoditi nestručne, neiskusne i neosposobljene strane radnike. Tako dobijemo probleme u Zvijezdi, s vodom za ljudsku potrošnju i slično.
Koji bi bili drugi uzroci problemima u Zvijezdi?
- To što problem ne rješavamo kad se pojavi, nego ga pustimo da stoji desetak i više godina. Nikakve obveze ne rješavamo na vrijeme. Zvijezda je rak-rana zadnjih 40 godina, ako ne i više. U nju se malo ulagalo i stalno se raspravljalo što uraditi s njom, a onaj ključni podzemni dio se nije obnavljao. Ništa ne održavamo, pa se čudimo što propadne. Ogroman novac trošimo u građevine i sve je to lijepo, no tko će to održavati? Zvijezdi se nije poklanjala pažnja na vrijeme i sad je došlo praktički do urušavanja jer ne možete preko noći rješavati ono što je pod zemljom i što je starije od 50 godina. Za takve poslove su potrebni stručnjaci u građevinskom sektoru koji nam manjkaju. Nisam sigurna da građevinski sektor raspolaže s operativom za takav posao – za takve slučajeve je potrebna aparatura koja je sofisticiranija od lopate i bagera. Trebali smo obići državu koja ima iskustva s obnovom starih dijelova grada, pa se raspitati kako to raditi, no nikoga to ne zanima, nego ih zanima što brže sklepati projekt za natječaj i uzeti novac. Nije krivac jedan, nego je više objektivnih i subjektivnih razloga. Nismo napravili dobru pripremu te se desetljećima ništa nije radilo osim što se čekalo da to propadne.
Je li onda zasluga gradonačelnika Karlovca Damira Mandića da je uopće ušao u to?
- Kao čelnika ga mogu razumjeti, to da mu je teško, no treba se pripremiti. Netko tko ima pune ovlasti u tom poslu, koji zapošljava i određuje koga će se zaposliti kad nastupi problem traži podjelu odgovornosti s građanima i oporbom. Je li nas pitao kad je nekog zapošljavao ili birao izvođača, odnosno kad je odlučivao što će raditi?
Ima li Ozalj od pripajanja tvrtki Vodovod i kanalizacija problema s vodoopskrbom?
- Za sada ne. Ozljani to pripajanje nije prihvatili dobre volje i ono se odvilo po sili zakona. Postoji svijest da će biti gore i puno teže, ali ovlasti nemaju – zakonodavac je rekao da tako mala poduzeća poput ozaljskog ne mogu konkurirati, što je djelomično i točno jer nema stručnjaka, inženjera i onih koji rade projekte. Nisam sigurna u koristi tog pripajanja. Mislim da će se taj zakon morati mijenjati kad se vidi da to jedno poduzeće koje je pripojilo druge ne može održavati svoj matični grad Karlovac.
U kojoj smo fazi s modernizacijom pruge između Karlovca i Ozlja za što se uporno zalažete?
- Ista priča – prvo smo čekali da pruga propadne, da bismo radili novu. Od Austro-Ugarske do 2000. smo imali izravnu vezu prugom između Ozlja i Ljubljane, a sada nemamo vezu između Ozlja i Karlovca. Pričalo se da će pruga biti gotova 26. prosinca, a sad čujem da je novi rok u ožujku 2026. Na pruzi nema nikoga – radnici ne rade, a došli su do Zorkovca. Radnika i u ovom slučaju nedostaje.
Kolika je potreba za tom prugom?
- Ispunila bi svrhu prvenstveno zbog đaka koji putuju u Karlovac. Sve zemlje ulažu u željeznicu i naglašavaju da je država onakva kakva joj je željeznica. Ljudi ne putuju vlakom kad ga nema, pa nemaju niti navike. Nekoć mi je bilo potpuno normalno otići vlakom do Ljubljane, Novoga Mesta ili Metlike, a sad ne mogu u Karlovac. Ljudi vole putovati vlakom. Vidjet ćete kada se sredi pruga između Karlovca i Zagreba da će to biti jako dobro, posebice s obzirom na to da je motorni promet promet sve kompliciraniji, skuplji i da je problem pronaći parkirališno mjesto. Niz faktora ide u prilog željeznici i autobusnom prijevozu. Žao mi je što se neće tako skoro obnavljati pruga između Ozlja i Bubnjaraca zbog toga što je u razini s Kupom i jer ima nekoliko tunela – bit će dobro, ako se to riješi za deset godina.
Vodi li gradonačelnica Lidija Bošnjak dobro Ozalj?
- Birači i njihovi interesi su se promijenili unazad deset godina. Više ih ne zanimaju konkretni poslovi, primjerice ulaganje u poduzetničku zonu, u kanalizaciju, kao niti bilo kakve ozbiljne komunalne investicije, nego samo što tko od njih osobno dobiva od vlasti, odnosno obitelj, a zanima ih još i zabava. Utoliko se Lidija odlično uklopila i radi u tom pravcu. To je dobro za nju, a loše za Ozalj i njegovu budućnost.
*objavio KAportal