“Gene Hackman mi je jedan od najdražih glumaca, pamtim niz njegovih filmova i žao mi je što je preminuo”, komentira vijest o smrti čuvenog američkog umjetnika u 96. godini života koja je objavljena neposredno prije našega razgovora Telegramov kolumnist Goranko Fižulić.
Sa 68-godišnjim nekadašnjim političarom, osnivačem Hrvatske socijalno-liberalne stranke, koji je obnašao dužnosti saborskog zastupnika i ministra gospodarstva, te gospodarstvenikom zumiramo ipak neke druge teme.
Hrvatski predsjednik Zoran Milanović je gostovao u srijedu u Sloveniji i tamo je ustvrdio da je “filozofski i salonski” na strani Ukrajine, no da je riječ o ratu kojega vode Sjedinjene Američke Države i Ruska Federacija “preko ukrajinske grbače” te da je još davno rekao kako će to riješiti Washington i Moskva, a da se Europsku uniju neće niti pitati. Kako gledate na takvu njegovu izjavu?
- Vjerojatno predsjednik Milanović nije mislio da će Washington kao predsjednik predstavljati Donald Trump s vrlo bizarnim idejama za rješavanje tog sukoba. Pravedni mir je onaj kojega prihvaća legitimna ukrajinska vlast, a svaki razgovor promatrača je besmislen i suvišan. SAD, EU i Rusija su vodile posredan rat. U tom bi ratu Ukrajina bila daleko veći gubitnik i pitanje je bi li postojala bez snažne financijske i vojne pomoći kolektivnog Zapada. Nakon tri godine ogromnih žrtava nametati Ukrajincima mir dovodi u pitanje osnove svjetskog poretka i svega čemu smo svjedočili unazad 80 godina.
Predsjednik Milanović je rekao da smo uništili Ukrajinu. Nije li to amnestija agresora?
- Predsjednik je od početka agresije povremeno davao izjave koje su imale dvostruke konotacije. Ne spori da je Ukrajina žrtva te stalno nameće tezu da Rusija ne može biti poražena i da bi, kada bi se to čak i dogodilo, to predstavljalo opasnost za svijet. Rušenje režima ruskog predsjednika Vladimira Putina hrvatski predsjednik doživljava daleko većom opasnošću za svijet no što bi to bio poraz i komadanje Ukrajine. Kad bi to čak i bilo točno, pripadam onima koji smatraju da je žrtva ta koja zaslužuje svu našu potporu i pažnju i da prepuštanje Ukrajine agresoru vraća svijetu u kasne 1930-e godine. Koja je sljedeća zemlja na kojoj će Putin ili neki slični režim testirati volju Zapada da se brani? U Washingtonu više nemamo neupitnog saveznika i prijatelja. Ako Amerika počne zavrtati ruku Ukrajini da prihvati neprihvatljive uvjete, Europska unija bi morala nastaviti s pružanjem potpune potpore napadnutoj zemlji. Ovih dana sam sudjelovao u raspravi na dva različita mjesta o tome kako će Ukrajina izgledati za četiri godine. Na jednome mjestu su u raspravu čak bili uključeni i oni koji u Hrvatskoj sudjeluju u kreiranju politike. Odgovori koje sam dobio nisu kazali osnovno, hoćemo li još četiri godine imati rat ili ćemo imati ciparsko rješenje zaleđenog sukoba koje će predstavljati samo stanku do novog konflikta.
Zašto predsjednik Milanović iznosi takve tvrdnje?
- Vjeruje u to što iznosi. Ranije sam sumnjao da takvi njegovi dvojbeni istupi pogoduju onom dijelu hrvatske desnice čije bi glasove trebao za obnovu predsjedničkog mandata, što je već učinio. Nije sporno da krajnja desnica u Europi više ili manje na Putina gleda s poštovanjem. Bilo zato što je financijski ili politički ovisna o njemu, bilo iz uvjerenja, krajnja desnica je na njegovoj strani. Na portalima i na društvenim mrežama se mogu detektirati osobe koje zastupaju takve stavove. Kada je Milanović tako analizirao rusku agresiju na Ukrajinu, svatko od nas tko analizira hrvatsku političku scenu je mogao posumnjati u motiv kojega sam naveo. Na takve glasove danas ne treba više računati. Neke druge političke ambicije se ne mogu graditi s onima koji propovijedaju takve stavove. Predsjednik je dao i čudan komentar na slučaj bivšeg ministra poljoprivrede i saborskog zastupnika Josipa Dabre, a taj je komentar bio, blago rečeno, graničan. Tko god je na vlasti trebao bi se čuvati relativizacije kaznenih djela. Nisu začudni samo Predsjednikovi stavovi o Ukrajini i Rusiji.
Hrvatska demokratska zajednica je tijekom predsjedničke kampanje navodila mogućnost da je ruski plaćenik. Je li tako nešto realno?
- Nije. Britanski list The Guardian je u srijedu objavio velik članak o tome da je Trumpa polovicom 1980-ih godina za njegova prvog posjeta Rusiji vrbovala obavještajna služba KGB. Mora se dokazati da je netko na listi tajnih službi velikih sila. Glupo je uopće razgovarati o tome je li to slučaj i s Milanovićem, a i kod Trumpa je ta teza nategnuta. Ako su postojali dokazi da Trump surađuje s KGB-om, što su radile sve američke sigurnosne agencije kada on nije imao nikakvog utjecaja na vlast?
KGB više niti ne postoji.
- Postoji jer je došlo do transfera njegovih kadrova u ruske tajne službe.
Zašto desnica koja gleda na Putina kao na korifeja suverenističke pozicije zanemaruje da je riječ o nekome tko je agresijom na Ukrajinu najviše pogazio suverenistička načela?
- Suverenizam je blaži izraz za krajnju desnicu u Europi i Americi koja je prije svega rasistička, a ne mogu si dozvoliti da budu otvoreni rasisti. Taj rasizam je i homofoban te je prisutan u svim liberalnim demokracijama. Karakterizira ga i mržnja prema strukturama i prema liberalnoj demokraciji. Sve vrijednosti tog poretka koje uživamo, a koje uživaju i oni s krajnje desnice, su za njih sporne. To se vidi po njihovom zagovaranju borbe protiv političke korektnosti, takozvanog voke-ludila. Mogu nabrojiti deset viđenijih građana Hrvatske koji pune društvene mreže upravo takvim stavovima. Putin i Trump su također neprijatelji struktura i liberalne demokracije. To ih povezuje s krajnjom desnicom. Takozvani suverenisti kojima je navodno stalo do domovine i svih građana Hrvatske sada pozdravljaju Trumpovo uvođenje carina Europskoj uniji od 25 posto, što je potpuno suludo. Suverenistima su rasizam te protivljenje strukturama i liberalnoj demokraciji najvažnije, pa podržavaju bilo što što Trump napravi, makar bilo suprotno i njihovim interesima s obzirom na to da će trgovinski rat pogoršati životni standard. U tom svjetlu treba gledati političku situaciju.
Protive se globalizaciji.
- Određujem se kao globalist i europski federalist.
Koje su pogodnosti globalizacije?
- Sve što odijevamo je proizvedeno na Dalekom istoku, a da se proizvodi u Europi ili Sjevernoj Americi bi bilo višestruko skuplje za potrošača. Prema tome, u standard svakog Europljanina i Amerikanca je ugrađena globalizacija posredstvom jeftine cijene rada, što Europa i Amerika bezdušno izrabljuju. Životni standard u zapadnim zemljama je ovisan o globalizaciji, ali ta svijest ne postoji. Lak plijen krajnje desnice su oni koji ne razumiju da bez cjeloživotnog obrazovanja nemaju šanse. U srijedu sam pet sati proveo koristeći umjetnu inteligenciju u ozbiljne svrhe. Koliko onih u mojoj dobi uopće zna koristiti umjetnu inteligenciju? Ako se svakoga dana ne radi na sebi, nužno se postaje protivnik globalizacije koja se očituje u onome radniku iz Indije ili Filipina koji ugrožava radno mjesto. Najjednostavnija zanimanja su izložena uvozu radne snage. Ono što se marksističkim rječnikom naziva lumpenproletarijatom biva regrutirano u podršku Alternativi za Njemačku, Nacionalnog okupljanja ili Trumpu. Gubitnici globalizacije su oni koji su iz ovih ili onih razloga sebe doveli u poziciju da ratuju za svoja radna mjesta s migrantima iz Azije i Afrike bez da priznaju da je njihov životni standard ovisan o toj istoj globalizaciji, pa su krive strukture, kriva je politička korektnost i krivo je sve što nema veze sa životnom pozicijom tih ljudi.
U dnevniku televizije PBS je u srijedu Mark Hetfield iz organizacije za izbjeglice HIAS je naveo da je Trumpova vlast u prvom mandatu 2017. godine naručila studiju ne bi li dokazala koliki su financijski teret izbjeglice američkim poreskim obveznicima i ta je studija pokazala da su u razdoblju od deset godina te izbjeglice doprinijele 63 milijardi američkih dolara više plaćajući poreze nego što su primile kroz usluge i pomoći. Zašto se ne uvažava ta računica?
- Moj djed je Amerikanac koji je iselio tamo 1920. godine, a i sam sam živio dvije godine u Sjedinjenim Državama – kada se tu slomio moj posao, otišao sam tamo na liječenje. Poznajem tu useljeničku scenu. Amerika je zemlja useljenika i tamo boravi već 20 godina između deset milijuna i dvanaest milijuna nezakonitih imigranata bez urednih dokumenata, ali koji imaju uredno svoje poslove, socijalno osiguranje i slično, dakle koji su normalno uklopljeni u američki život, no koji ne mogu ozakoniti svoj status zbog načina na koji su stigli u tu državu. Kad bi ih se nekim čudom sve iselilo, Amerika bi stala. Nije se moguće tamo pojaviti, priključiti na socijalno osiguranje i očekivati da se društvo brine o tebi. Svatko tko je došao u Ameriku mora raditi barem jedan posao, a većina ih radi dva ili tri radi preživljavanja. Amerika ih nije školovala, ne daje im zdravstveno osiguranje i oni su moderno roblje. Televizija CNN je imala zgodnu reportažu iz Južne Dakote s farmerima koji su svi redom glasali za republikanskog kandidata za predsjednika Sjedinjenih Država nakon njegove pobjede. Na njihovim farmama rade isključivo nezakoniti migranti i svatko od farmera je izrazio očekivanje da neće valjda njihove radnike deportirati i da bi u tom slučaju ostali bez mlijeka i mesa. Postoji dvostruki odnos prema migrantima i od migracija se stvara politički problem, i to ključni politički problem 21. stoljeća. Afrika bi do konca ovog vijeka trebala imati više od tri milijarde stanovnika, a Europa bi trebala ostati na postojećih više od sedam stotina milijuna, a i to s barem dvjesto milijuna imigranata. Italija bez useljenika do konca stoljeća pada na 22 milijuna stanovnika, a sada ih ima 65 milijuna. Za sto godina u Europi većinu stanovništva neće činiti potomci današnjih Europljana.
Na to se gleda kao na problem.
- Razumijem. Netko to doživljava kao napad na životnu egzistenciju, netko drugi ne želi imati ništa s onima koji su drugačije boje kože, vjere i slično. Dio političara se ukrca na taj vlak, izrabljuje i potpiruje strahove, pa imamo situaciju kakvu već imamo. No, što bi se promijenilo, ako bi takvi političari sutra došli na vlast? Trump izbacuje migrante koji su se ogriješili o zakon iz države istom dinamikom kao i njegov prethodnik Joe Biden. Razlika je u tome što Trump to radi s puno pompe, a Biden je to radio na pristojan i human način daleko od kamera.
Želite li reći da je Trump bespomoćan glede toga?
- Svjestan je toga da je to lažna stvar – hrani lanac koji ga je doveo na vlast, a taj lanac je ovisan i o toj radnoj snazi, između ostaloga.
Jedan čovjek je dao izjavu da je glasao za Trumpa na izborima te se požalio da su mu deportirali ženu jer je migrant. Što reći tom čovjeku? Razumio bih da je glasao za Trumpa da se riješi žene, ali mu smeta što su je deportirali.
- Sad dolazimo do problema inflacije zbog koje su i desnica i ljevica gubile vlast. Gospodarski rast u Sjedinjenim Državama za Bidenova mandata je bio jedan od tri najbrža u proteklih stotinu godina, ali nije transferiran u porast medijana ili prosjeka plaće. Zbog dotacija za pandemije smo imali porast cijena i inflaciju kakvu mnogi nisu doživjeli za svoga životnog vijeka. To je uzrokovalo nezadovoljstvo velikog broja građana i Hrvatska je bila jedna od rijetkih zemalja u kojoj su provedeni izbori u protekle četiri godine, a da nije došlo do promjene vlasti. Krajnja desnica se u tim okolnostima uspinjala, ali nije uspjela preuzeti upravljanje, uz neke iznimke. Zašto je jadni Amerikanac glasao za Trumpa i ostao bez žene? To je zato što su povjerovali Trumpu da će cijene padati i da će nastupiti zlatno doba s porastom nadnica te da će shodno tome njihov životni standard biti bolji. Velik broj migranata u Sjedinjenje Države stiže iz Meksika u kojemu nema porasta nadnica zadnjih 20 godina. Prema tome, svatko tko im poruči da cijene više neće rasti i da će nadnice biti više će dobiti njihov glas, a neće razmišljati o tome da bi im supružnici mogli biti vraćeni u Meksiko, Nikaragvu, Kostariku i druge zemlje.
Trump je u srijedu održao prvu sjednicu svog kabineta, što bismo mogli prevesti kao sjednicu Vlade, i tada je poručio da treba obuzdati inflaciju te naglasio da su kokošja jaja preskupa u maloprodaji. Može li obuzdati inflaciju?
- Ne može jer su njegove politike proinflacijske. Svako uvođenje carina poskupljuje uvoznu robu, a time i ono što je proizvedeno u Americi jer dolazi do ujednačavanja cijena. Uvođenje carina na čelik i aluminij iz Meksika i Kanade poskupljuje prosječni automobil za 1.400 američkih dolara, što je neprihvatljivo. Svako uvođenje carina osjeti krajnji potrošač. Svaka restrikcija na tržištu rada smanjenjem ponude onih koji konkuriraju za radno mjesto povećava cijenu rada, ali isto tako i konačni proizvod ili uslugu. Ako primjenjujete porazne olakšice, emitirate u biti novac, a ne ostvarujete uštede, vršite također inflacijski pritisak. Na američkim burzama je jalovo stanje otkako je Trump postao predsjednik i to je za njega vjerojatno šokantno. Vrijednost dionica Tesle je pala uvelike, no, u redu, bila je i napuhana. To je primjer da se u tim njihovim čuvenim proračunima debelo pogriješilo i ovaj kaos kojemu svjedočimo nije dobar za Ameriku i svijet te je samo pitanje hoće li to potrajati do studenog 2026. kada se očekuje da republikanci izgube većinu u barem jednom domu parlamenta ili će se to dogoditi još prije pobunom dijela republikanaca pod pritiskom njihove biračke baze.
Kako gledate na političku ulogu poduzetnika i Trumpovog savjetnika Elona Muska?
- Neobjašnjiva mi je njegova pozicija. Kao poduzetnik si je pucao u nogu – morate biti politički neutralni da ne utječete na uspješnu prodaju. Podrškom krajnjoj desnici i miješanjem u izbore i prilike u drugim državama je ubio Teslu, vlastiti brend. Nepovratan je pad prodaje automobila Tesla u Europi. Taj brend je zamišljen za one koji imaju dovoljno novca i koji su ekološki osviješteni – zaboravimo pritom na to da je taj automobil i statusni simbol i da ga se kupuje i iz snobizma. Prodaja se u siječnju u nekim europskim zemljama prepolovila, a taj će se trend nastaviti, što se odražava na vrijednost dionica. Ujedno, Musk je najnepopularnija osoba u Americi i dio republikanaca smatra da je pretjerao i da si je uzeo previše ovlasti te da je to što radi s rezanjem troškova federalne uprave kontraproduktivno. Svatko bi htio da se takvo rezanje troškova događa u drugim dvorištima, a ne u njihovom. Svi načelno podržavaju rezanje troškova, no kada se to primijeni i na njihove privilegije, dolazi do otpora, a tome sada svjedočimo. Članovi Kongresa koji pripadaju Republikanskoj stranci dolaze u svoje izborne okruge i izlažu se pritiscima i negodovanju pristaša.
*objavio Kaportal