“Bila sam samo na početku izlaganja nacrta prijedloga izmjena i dopuna Generalnog urbanističkog plana Karlovca i nisam shvatila da se tiču izravno prostora na kojemu se nalazi Slatkovodni akvarij ‘Aquatika’. Postoji Urbanistički plan uređenja Športsko-rekreacijskog centra Korana i za njegova donošenja smo imali dosta rasprave, na kraju i neke primjedbe, ali i pohvale. Moram još uvidjeti što donosi novi GUP, pa da vidim hoće li naša ustanova imati neke primjedbe”, kaže ravnateljica “Aquatike” Margarita Maruškić Kulaš s kojom razgovaramo u sklopu ciklusa “ZOOM POLITIKON” povodom vijesti da su u subotu zabilježili 500.000 posjetitelja u osam godina postojanja.
Kakve ste primjedbe imali na UPU ŠRC Korana?
- Njime se određuje što se i u kojim gabaritima može raditi na tom području. Ono je namijenjeno za sport i rekreaciju i tako sada funkcionira, no za dodatna ulaganja je bila potrebna ta razina dokumentacije. Drago mi je stoga što je UPU usvojen. Svaki prostornoplanski dokument je podložan kritici, no izrađuju ga stručnjaci na temelju inputa lokalne zajednice. Sugerirali smo da se uvaži vrijednost ovog prostora, naročito akvarija koji je izgrađen u sklopu ŠRC-a Korana, koji privlači posjetitelje i zahtijeva logistiku. Utoliko smo predlagali dodatno uređenje parkirališta. “Aquatika” ima prema drvenom mostu parkiralište, no ono je nedostatno za ovaj broj posjetitelja, pa smo predlagali da se ispred akvarija na parceli koja sada i služi kao neformalno parkiralište napravi novo. No, prostornoplanski dokument je predvidio parkirališne zone na rubnim dijelovima ŠRC-a Korana, a to može biti optimalno jedino ako se cijeli prostor stavi u funkciju. Znamo da su posjetitelji prilično komotni, a privlačimo velik broj djece i starijih osoba te je šetnja od glavne ceste do “Aquatike” ljudima ponekad nepraktična, ako ne prolaze kroz potpuno uređen prostor. Naravno, takva vrst dokumentacije je idealno zamišljena i pretpostavlja se da će se svi projekti ovdje realizirati, pa se i mi tome nadamo. Predložili smo i omogućavanje dodatnih turističkih i rekreacijskih sadržaja, da se uredi kupalište na ovoj obali… Naša primjedba je bila i da nije potrebno graditi umjetne vodotoke, odnosno jezerce koje je predviđeno, da se ukloni obavezno nasipavanje stadiona, što je nepotrebno, a poželjno je opcionalno. Najviše mi je žao što nećemo ispred samog objekta dobiti uređeno parkiralište jer smo i mi i posjetitelji razmaženi. Slažemo se ipak, uvažavajući zelene politike, da cijela ova zona u idealnoj situaciji bude pješačka. Nadamo se da će se svi predviđeni projekti na ovoj lokaciji ostvariti. Predviđen je park umjesto makadama na kojemu se sada parkiraju automobili. Nadamo se da ćemo imati prilike surađivati s Gradom Karlovcem u projektima koji će iznjedriti taj park.
Koliko “Aquatika” ima parkirališnih mjesta?
- Dvadesetak. To parkiralište nije zaživjelo. Imamo dodatno parkiralište za zaposlenike i rampu, ali ona je podignuta ne bi li se omogućilo posjetiteljima parkiranje. Petkom se na tom neuređenom dijelu ŠRC Korana odvija sajam. Bilo bi nam praktičnije da je tamo parkiralište, ali prihvaćamo ideju razvoja prostora te ćemo se tome prilagoditi. To se makadamsko parkiralište poravna strojevima.
Na šetnici su nekakve kabine. Jednom sam pitao gradonačelnika Damira Mandića što je to, a odgovorio je da je to hologram. Nisam shvatio taj njegov odgovor.
- Grad Karlovac je prije nekoliko godina u partnerstvu s drugim gradovima iz Karlovačke županije posredstvom Regionalne razvojne agencije Karlovačke županije projekt “Susret s rijekom” u sklopu kojega su uređeni potezi uz rijeke, a u Karlovcu uz Koranu. Bilo je potrebno osmisliti interpretaciju sadržaja o Korani. Izgrađena je šetnica, a na nju su postavljeni interpretacijski elementi koji predstavljaju Koranu kao dio ekološke mreže Natura 2000, na temelju čega su se ostvarili dijelovi tog projekta. S obzirom na to da se iz projekata ne može graditi samo infrastruktura kao što je šetnica, nego se mora “nešto ispričati”, razrađeno je da se osim postavljanja interpretacijskih ploča na krajevima šetnice postave i digitalni sadržaji – dva holograma, naočale za takozvanu virtualnu stvarnost te interaktivan pod. Nabavljeni su u projektu i postavljeni na nosače. Za holograme su predviđene te kutije kako bi se, dakako, mogli vidjeti. Tim hologramima se prikazuju vrste riba u Korani. No, korišteni su samo na događanjima koje smo organizirali jer su na toj lokaciji moguće devastacije. Hologrami su se, nažalost, počeli i kvariti pa smo ih i stoga sve manje koristili. Dogovorili smo da se te kutije koje su sada prazne, neupotrijebljene i koje narušavaju okoliš smjeste u skladište dok se tehnika ne popravi i vidi je li uopće upotrebljiva. Osim toga imamo interaktivan kiosk ispred akvarija koji je u funkciji i kojega održavamo. Na njemu objavljujemo različite informacije. Sva ta tehnologija je zgodna kada se projekt stvara, a često se pokaže da se, nažalost, brzo kvari i nerijetko se za postupaka javne nabave nabavi nešto najjeftinije što nije i najprikladnije. Digitalni dio tog projekta je ostao u drugom planu i ostale su te kabinice koje nisu baš najljepše. Dogovaramo s Gradom da se spreme, pa koriste po potrebi. Jedna je uklonjena, a druga će biti uskoro.
Dakle, izvijestili ste da su u subotu Maja i Iva Pejčić te Tonka i Vedran Vučičić stigli iz Zagreba te bili 500.000. posjetitelji. Ne mogu svi oni biti 500.000. posjetitelj.
- Kad u isto vrijeme uđe dvoje male djece s pratnjom, ne možemo odrediti samo jednog jubilarnog posjetitelja, pa smo ih “objedinili”. Riječ je o dvjema prijateljicama iz razreda koje su posjetile akvarij svaka sa svojim roditeljem – jedna djevojčica je već bila s mamom pa je povela prijateljicu. Kako izabrati jednu od te dvije djevojčice ili jednog od ta dva roditelja pa odlučiti tko će biti taj sretnik? Zaokružili smo, lijepo je ispalo, bile su vesele, uzbuđene, dobile su puno poklona, godišnje ulaznice… Bile su simpatične i to je sve kratko trajalo – pustili smo ih da u miru provedu svoj izlet u zabavi.
Je li vrijeme koronakrize bilo najkritičnije u osam godina rada “Aquatike”?
- Koronakriza je bila vrlo izazovna jer “cijeli svijet je stao” pa i mi u radu s posjetiteljima. Brinemo se o ribama kao registrirani zoološki vrt i ta živa bića nemaju pojma što je to korona niti ih zanima. Moraju živjeti u prikladnim uvjetima, imati čistu vodu i hranu, treba im paliti svjetla… Stoga smo radili aktivnosti internog karaktera, bavili se inovacijama, održavali akvarije, bavili se novim projektima i sadržajima, za što inače nemamo vremena toliko s obzirom na rad s posjetiteljima. To nas je iskustvo ojačalo i vrlo brzo nam se vratio turistički promet. Koronakriza je bila iscrpljujuća, no uspješno smo je prevladali. Najizazovnije vrijeme za našu ustanovu je bilo ono njezinog otvaranja i kratko vrijeme iza toga kada smo u isto vrijeme zapošljavali, primali posjetitelje i nabavljali ribe te ovladavali tehnologijom koja nam je bila relativno nepoznata. To je bio ludi period. No, sve smo svladali.
Kakvi su u općim crtama komentari posjetitelja?
- Prikupljamo ih od prvog dana na različite načine. Prvo smo na recepciju stavili klasične knjige dojmova i zamolili posjetitelje da ih ispunjavaju. Dojmovi su najčešće pozitivni, da je “bilo super”, da su sretni što su došli i slično. Ima i negativnih komentara, primjedbi i sugestija što treba popraviti. Primjerice, komentirano je da su legende presitno napisane, da je previše mračno, da nedostaje svježeg zraka, da treba otvoriti riblji restoran i slično. Piše se uglavnom svašta. To čitamo svakog dana. Gledamo na temelju tih komentara što možemo ispraviti, učiniti lakšim i jednostavnijim. Pratimo sve komentare i objave na društvenim mrežama. Na samome početku smo imali puno upita o datumu otvorenja, mogućnostima posjeta i slično, pa nam je kratko vrijeme društvene mreže vodila agencija, no to se pokazalo skupim rješenjem, a i nikada posrednik ne može ostvariti izravan odnos s posjetiteljima za vas, pa smo počeli samostalno voditi naše profile na društvenim mrežama i komunicirati s posjetiteljima tim putem. Nakon toga smo se uključili u odličan projekt Turističke zajednice Karlovca kojim se prate ocjene na svim digitalnim kanalima, analiziraju kroz računalne programe, pa imamo sada kroz taj portal mogućnost praćenja ocjena posjetitelja i komunikacije s njima. Ocjene su vrlo visoke. Cijela naša destinacija ima visoke ocjene – više od 9,5 od mogućih 10. Jako pazimo na to da zadržimo tu reputaciju. Držimo se školskog pristupa da odgovaramo na svaki komentar što brže i objektivnije. Uglavnom se time bave kolege iz marketinške službe. Riječ je o vrlo iscrpljujućem angažmanu koji se radi izvan radnog vremena i svi smo u to uključeni. Dogovaramo odgovore u našim grupama na različita pitanja kao što je, primjerice, želimo li udomiti piranje koje netko nudi iz svog kućnog akvarija ili možemo li preporučiti gdje kupiti invanzivnu vrst kornjače, pa tako preuzimamo ulogu i edukatora.
Trošite, dakle, puno vremena odgovarajući na takva pitanja.
- Nerijetko se koriste generički odgovori. No, ulazimo i u razgovore. Puno je posla.
Polemizirate li s posjetiteljima?
- Ne, jer bi to bilo protivno pravilima struke. Nastoji se zadržati profesionalna komunikacija. Uvijek ih upućujemo da posjete akvarij i da se u razgovoru s našim zaposlenicima educiraju. Polemika se ne preporuča jer ona ne bi imala kraja. Svi posjetitelji su naši kupci i načelno je kupac uvijek u pravu, a, ako nije, treba ga pristojno zamoliti da se razgovara na neki drugi način.
Zašto brojite šetače na već spomenutoj šetnici?
- Svaki projekt koji se financira iz fondova Europske unije sadrži pokazatelje po kojima se mjeri je li se uspjelo u ostvarenju zacrtanog. Riječ je o dokazivim brojkama koje se mogu izmjeriti. U slučaju projekta “Susret s rijekom” Grad Karlovac je odredio kao indikator broj šetača na šetnici koji će biti educirani da je Korana dio mreže Natura 2000. Stoga su postavljene i video-kamere i brojači posjetitelja. Naša je uloga dostavljati te podatke Gradu Karlovcu koji potom izvještava posredstvom Regionalne razvojne agencije Karlovačke županije o tome Središnju agenciju za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije. Mora se godišnje izvijestiti o broju korisnika sadržaja projekta. Imamo podatke koliko je šetača zabilježeno u svakome pravcu na točkama mjerenja. Lani je na šetnici bilo više od 130.000 šetača.
Kakva je struktura posjetitelja?
- Posjetitelji su pretežno obitelji s djecom i školske skupine iz Hrvatske i inozemstva. Nadalje, slijede, gledajući po strukturi, odrasli pojedinci i skupine odraslih, poslovni gosti, studenti i umirovljenici. Imamo na taj način formiran cjenik i po prodaji karta znamo koje skupine su koliko zastupljene. Uglavnom, među gostima prevladavaju djeca, bilo u pratnji škola, bilo u pratnji roditelja, odgajatelja ili skrbnika.
Koliko se postav mijenjao u osam godina?
- Samo utoliko što smo gledali koji akvarij više odgovara kojoj ribi. Kontinuirano imamo između 80 i 85 vrsta riba, a, kao i u prirodi, nisu sve kompatibilne, pa smo imali razne anegdote. Primjerice, u jedan akvarij smo stavili više somova koji su rastom zauzimali sve veći prostor, a akvariji su prostorno ograničeni. Zato što im je prostor postao premali, počeli su se međusobno tući, jako su se posvadili, pa smo jednog soma morali izmjestiti u veliki akvarij, no tamo je pojeo dosta riba, pa smo ga vratili nazad. Na koncu smo ga stavili u zadnji akvarij, da bude sam, da ima više mjesta i da se utoliko ne mora svađati s ostalima. Imali smo situacije da su ribe noću iskakale iz otvorenih akvarija. One su često ulovljene u prirodi i ne znaju što je akvarij. U potrazi za plijenom i pustolovinom su iskakale iz akvarija, pa bi noćni čuvar vratio ribu koju je zatekao na podu i vratio u neki drugi akvarij… Nažalost, nisu sve nabavljene ribe preživjele. Veslokljun ili veslokljunka je dobivena u projektu u kojemu je nastala “Aquatika”, uginula je nakon par godina – ribe su zbog posjetitelja u stresu. Najveće promjene u postavu su učinjene kupnjom jesetre, a one se smatraju regionalno izumrlom vrstom i ne nalaze se više u našim rijekama. Kupili smo male jesetre iz njemačkog uzgajališta ne bismo li ih tu uzgojili i predstavili kao upozorenje da ćemo izlovom i uništavanjem staništa istrijebiti vrste. Nakon par godina su narasle u jako lijepe primjerke. Izložene su u velikom akvariju, a dio njih se i dalje nalazi u rastilištu kako bi bile u optimalnom zdravstvenom stanju. Nema prostora za puno promjena postava. Odlazimo na teren, ulovimo novu vrstu za koju imamo dozvolu i donesemo je u akvarij. Nema potrebe za velikim intervencijama u postav. On je zamišljen da predstavi biološku raznolikost Hrvatske. Nedavno smo postavili infografiku koja prikazuje evoluciju riba, a najveće promjene su u izložbama i privremenim sadržajima kojima dodajemo na atraktivnosti. U divnoj suradnji s Gradskom knjižnicom “Ivan Goran Kovačić” smo ustanovili Zelenu knjižnicu, projekt koji je jako lijepo zaživio. Tu su knjižnicu i stručna i opća javnost lijepo prihvatile. Najveći je novitet bila ta šetnica uz Koranu koja je privukla još veći broj naši sugrađana, odnosno posjetitelja. Ne treba uvijek puno mijenjati. Treba biti maštovit u osmišljavanju i organizaciji događanja.
Koja je krajnja sankcija za neposlušne ribe? Mogu li završiti na žaru?
- Ne. Naše ribe jako volimo i cijenimo te se nježno i pažljivo brinemo o njima. To su živa bića i nadamo se da će poživjeti što duže. Imamo jako nisku stopu mortaliteta u akvariju. Nekoliko lijepih primjeraka riba koje su, nažalost, uginule smo dali preparirati u suradnji s Muzejima grada Karlovca. Nedavno je jedna jesetra uginula. Bit će preparirana i postat će dio prirodoslovne zbirke Muzeja. Naše ribe sigurno neće završiti na gradelama.
Jeste li razmotrili ideju da se otvori riblji restoran?
- Kada se radila “Aquatika” zamišljen je samo kafić ne bi li se naše turiste potaknulo da koriste i druge ugostiteljske sadržaje u Karlovcu, što se i dogodilo – naši posjetitelji nakon obilaska akvarija odlaze na ručak u restorane. Tako doprinosimo razvoju turizma i uopće gospodarstva. To je dobar koncept kojega ne planiramo mijenjati.
Postoji i tamna komora za mrjestilište u akvariju, ako se ne varam.
- Jedna prostorija je tako zamišljena, no nije opremljena i nije zaživjela u toj formi.
Što se dogodilo?
- Nije opremljena. Tamna komora za mrijest riba znači da postoji tamna komora bez dnevnog svjetla koja je klimatizirana ne bi li se imitirala vanjska temperatura zraka, no i dalje je nismo opremili akvarijima i posebnim uređajima. Za to treba imati, ekipu, znanje, iskustvo, suradnje i treba pisati projekte. To još nije došlo na dnevni red. Imali smo spontani mrijest, ali to genetski ne ispadne dobro i dosta je velik pomor. Možda jednoga dana razvijemo neki projekt na tu temu.
Je li ti nakon osam godina prestalo biti izazovno voditi “Aquatiku”?
- Ovakav posao ne može prestati biti izazovan. Svaki moj mandat je predstavljao izazov za sebe. U prvome je trebalo uspostaviti funkcioniranje ustanove i staviti je na tržište, pozicionirati je kao gradsku atrakciju. Gradska smo ustanova sufinancirana iz gradskog proračuna. Koliko god smo orijentirani na privlačenje turista, namijenjeni smo Karlovčanima. Stoga smo radili na tome da Karlovčani osjete da je “Aquatika” njihovo mjesto i da budu ponosni na taj sadržaj – najponosniji smo što Karlovčani svoje goste dovode k nama, da dolaze s djecom koju odgajaju da je to dio Karlovca koji može biti na ponos. Gosti koji dođu ostanu zapanjeni s time što imamo. Moramo pričati o tome koliko je vrijedno tako nešto očuvati. Ovo je zaista dobra priča i utoliko smo se uspješno pozicionirali na turističkom tržištu, mada je bilo izazovno. S obzirom na to da sam te struke, bilo mi je nešto lakše prepoznati te prilike u turizmu i s kolegicom te autorima marketinške strategije odraditi marketinški dio priče. Projekt je uistinu bio dobro pripremljen i za škole i za turizam, pa je bilo potrebno samo malo razigrati priču i ne sramiti se pokazati što imamo. Kada nas ljudi prepoznaju, preporučuju nas drugima. U mom drugom mandatu ravnateljice se dogodila pandemija. Imali smo izazove u financiranju, ali nas Grad podupire u radu. Ovakvi sadržaji možda ne bi niti trebali biti komercijalni jer to onda daje prostor da se rade javni besplatni sadržaji za građane. Grad je prepoznao da smo dodana vrijednost i zato smo financirani iz gradskog proračuna, mada, nažalost, sve manje, ali razumijemo da postoje i druge potrebe i nećemo tražiti novac koji nije nužan za osnovno funkcioniranje, nego se okrećemo tržištu da što više zaradimo. Nakon dovršenja projekta i nadzora kojega je pet godina provodio SAFU možemo više raditi što mislimo da treba, a to je iskorak na druga tržišta, na ona koja su šira od sto kilometara od Karlovca, pa smo počeli raditi u Sloveniji i uključili smo se u međunarodna udruženja. Jedini smo član iz Hrvatske mreže muzeja vode UNESCO-a. Članica sam upravnog odbora te organizacije. Provodimo razne projekte s našim školama, ali i europske. To su lijepe prilike. Dodatno, u drugom mandatu smo se počeli uključivati u razne znanstvene i stručne suradnje, pa tako surađujemo s brojnim fakultetima i institutima iz Hrvatske, a to se sada širi i na međunarodne suradnje u istraživanjima i provedbi projekata s područja zaštite okoliša i prirode. Razvoj ustanove je velik i nadam se prilici da ga nastavim.
Gradonačelnik uvijek ističe potrebu da se bude održiv.
- Postoje različiti aspekti održivosti. Što se tiče financijske, proračunski smo korisnik. Prije koronakrize je udio financijskih sredstava iz gradskog proračuna u našemu bio 50 posto, što je za javnu ustanovu idealno iz različitih razloga, a trenutačno smo na 35 posto sredstava iz gradskog proračuna i 65 posto vlastitih. Mislim da ćemo ovu godinu u tom kontekstu završiti dobro. Inače smo u sustavu poreza na dobit i u sustavu poreza na dodanu vrijednost pa svakom našom prodajom plaćamo državi 25 posto od prihoda, a na kraju godine porez na dobit. Za prošlu godinu smo platili oko sedam tisuća eura poreza na dobit jer imamo gospodarsku djelatnost. Dakle, financijsko poslovanje ustanove je poprilično komplicirano – samim time što smo javna ustanova, proračunski korisnik, u sustavu poreza na dobit i u sustavu PDV-a. Za sada to radimo dobro i nismo imali prigovora. S našim osnivačem imamo jako dobru komunikaciju. Ako zaškripi, kao što je to bilo za koronakrize, Grad Karlovac je obvezan pokriti naše tehničke troškove, što i radi. I dalje se nadamo da će ostati subvencionirana cijena struje jer je trošak električne energije velika prijetnja.
Koliko je zaposlenih?
- Šesnaest i ja kao ravnateljica te pet ili šest studenata koji pomažu, a koje ne ubrajamo u zaposlene.
Jesi li trpjela političke pritiske?
- Svi smo pod političkim pritiskom – naše je društvo izuzetno izloženo politici. Nisam članica niti jedne političke stranke i surađujem sa svakom politikom. Najvažnije su javne politike i ako svi radimo u interesu našeg društva, svima će biti bolje, kako političarima, tako i nama. Nastojim pružiti iz svoje perspektive sve što mogu da živimo u Karlovcu bolje, prvenstveno razvijanjem turizma i gospodarske djelatnosti. Drago mi je da su neki radnici u turizmu zbog “Aquatike” dobili više posla. Ako svi radimo ono što znamo najbolje raditi, svima će biti bolje. O dnevnoj politici svatko ima svoje mišljenje i na izborima djeluje u tom pogledu.
*objavio KAportal