Ginekolog primarijus Željko Štajcer je niz godina vodio Službu za ginekologiju i opstetriciju Opće bolnice Karlovac, a u javnosti je nedavno objavljeno da ga Ravnateljstvo na čelu s novoimenovanom ravnateljicom te ustanove čiji je osnivač Županija karlovačka doktoricom Ivanom Kovačić namjerava razriješiti s mjesta pročelnika, što se pokazalo točnim podatkom. Nama je to poslužilo kao povod za razgovor s ovim županijskim vijećnikom iz redova Hrvatske demokratske zajednice u još jednom intervjuu iz ciklusa “ZOOM POLITIKON” o tome što je postignuto za njegova vođenja te službe, o zdravstvu i zdravstvenim politikama, o pravu žena na prekid trudnoće koje neki žele osporiti, ali i folkloru s obzirom da je dugogodišnji predsjednik Folklornog ansambla “Matija Gubec” koji organizira Međunarodni festival folklora u Karlovcu.
Nova ravnateljica Opće bolnice Karlovac u intervjuu Karlovačkom tjedniku je rekla da ima podršku Županije karlovačke kao osnivača te zdravstvene ustanove. Jeste li joj kao županijski vijećnik i Vi dali tu podršku?
- To je učinilo županijsko vodstvo. Ravnatelj se ne postaje samo tako da ima podršku politike.
Kako se postaje ravnatelj?
- Treba se natjecati za to mjesto na natječaju, a zatim slijedi postupak odabira kojega čini komisija u čijem su sastavu i predstavnici osnivača ustanove.
Jeste li kao županijski vijećnik razmatrali njezino imenovanje?
- Nisam.
Jeste li se na bilo koji način izjasnili o njoj kao kandidatkinji kao županijski vijećnik?
- Nisam.
Imate li Vi njezinu podršku?
- Ne znam s obzirom da sam smijenjen s mjesta pročelnika Službe za ginekologiju i opstetriciju. Sigurno da onaj tko je odabran da nadalje obnaša tu dužnost ima podršku ravnatelja.
Je li Vas iznenadila odluka da Vas smijeni?
- To su već osobne stvari. Ravnateljstvo ima pravo odlučivanja o tome. Nije moje da budem zadovoljan ili nezadovoljan time. Radim i dalje na svom radnom mjestu i ne bih to dalje komentirao.
Koliko dugo ste bili pročelnik te službe?
- Dvadeset i dvije godine.
Na koje rezultate u tom razdoblju ste najponosniji?
- Uveo sam mnogo novih operativnih zahvata, prije svega laparaskopiju kao metodu, koja je danas sveprisutna i klasična operativa se više ne radi. Uveo sam velik broj operacija iz uroginekologije, nabavili uređaj ICG, što je 2018. godine bilo među pet projekata koji su novouvedeni u hrvatske bolnice, i drugo. Ponosan sam prije svega na održanje struke, na to da smo razvili subspecijalnosti i da se nismo osipali, mada smo imali faze kad nas je bilo i u manjem broju. Radimo sve operacije koje se mogu raditi i u drugim bolnicama. Pratimo trendove u svim segmentima ginekologije. Stalno smo prihvaćali novitete. Cijela ekipa je učinila od te službe ponos naše bolnice i što se tiče ginekologije pripadamo u mnogočemu među najbolje opće bolnice u Hrvatskoj i mnogi bi se mogli ugledati na nas.
Koja je Vaša vizija Opće bolnice Karlovac? Što ona može biti?
- Osamdeset posto zdravstvene problematike pučanstva Karlovca i Karlovačke županije treba biti moguće riješiti u Općoj bolnici Karlovac. Za to treba imati dobru kadrovsku politiku. Ravnateljica neće moći poništiti sve minuse u poslovanju jer je to prije svega stvar državne razine. U svakom slučaju treba zaustaviti odlazak liječnika. Mladi liječnici moraju stasati uz starije kako bi imali mogućnost savjetovanja s onima koji su rješavali neku problematiku u više navrata, mada je svaki čovjek, to jest pacijent, drugačiji – biološki smo materijal i utoliko dva i dva ne daju četiri nego između tri i pet – sva logika koju koristimo inače ne može se primijeniti na biološki materijal kao što su ljudi.
Što biste nasljedniku na mjestu pročelnika poručili, kako da razvija struku?
- Dosegnuli smo do sada gotovo sve. Postoje tehnike i operacije koje smo planirali, ali smo, naravno, ovisni o materijalnim mogućnostima kojih sada nemamo. Kada osiguramo novac, moći ćemo rutinski raditi one operacije koje sada radimo s velikim mukama. Nema tu velike mudrosti – kolega koji me je naslijedio zna što i kako treba uraditi. Valja zadržati postojeće, ono što je ostvareno – to je bitno. Ostalo će doći samo po sebi. Doista smo u samom vrhu općih bolnica po ginekologiji. To treba zadržati.
Ujedno ste i privatnik? Imate kliniku?
- Tako je.
Kako usklađujete posao u bolnici i klinici?
- Po rasporedu kojega izradimo. Između dva posla nema nikakvih sudaranja, a to što dođem nakon posla kući i nastavljam dalje raditi je moja osobna stvar – netko odlazi spavati, a ja dalje raditi.
Kako zadržati liječnike i privući nove?
- S njima treba prije svega razgovarati. Nije novac uvijek najvažniji. Valja razgovorima vidjeti što bi tko htio i kako bi se mogli razvijati. Liječnici imaju najmanje šest godina studija medicine, pet godina specijalizacije i još dvije godine subspecijalizacije. Mali je broj onih koji su uložili toliko u svoje znanje i kojih imamo na raspolaganju. Upravo zato su kadrovi najveća vrijednost, a ne zgrade i aparati. Treba uskladiti želje i načine s općim potrebama i općim dobrom. Bez liječnika ćemo imati bolnicu, ali za svaki složeniji problem ćemo se morati liječiti u Zagrebu.
Je li loša percepcija Opće bolnice Karlovac, što se spominje u intervjuu ravnateljice Karlovačkom tjedniku, u javnosti opravdana?
- Odlazak liječnika uzrokuje smanjenje povjerenja pacijenata i građanstva uopće – pacijente zanima tko će ih liječiti. Razvoj svakog liječnika je dugotrajan i dugo se stvara i imidž. Mladi liječnici se moraju dokazati, zbližiti s pacijentima, da bi bili traženi, a to iziskuje jako puno rada. Kada, stoga, izgubite već etablirane liječnike, među pacijentima kolaju razmišljanja što se događa u bolnici. U bolnici je dovoljno stručnih na svim odjelima. Ima onih koji će liječiti kvalitetno, ali treba paziti da se ne nastavi odlazak stručnjaka.
Jedna od mjera zadržavanja liječnika su i ugovori sa specijalizantima, protiv kojih oni prosvjeduju smatrajući da ih vežu suviše za jednu ustanovu i tako ograničavaju slobodu. Kako gledate na takve ugovore i jeste li i imali jedan takav kao specijalizant?
- Jesam – svi smo kao specijalizanti imali takve ugovore. Nisam imao nikada namjeru napustiti Opću bolnicu Karlovac, pa mi takav ugovor nije predstavljao problem. Danas mladi žele slobodu mijenjanja radnog mjesta. Predlaže se da se specijalizacije centraliziraju pa da specijalizanti ne budu vezani za konkretne ustanove nego bi ostao kao uvjet samo to da ne odlaze iz Hrvatske. Riječ je o dobrom prijedlogu. U Središnjoj i Zapadnoj Europi bolnice traže načine da privole liječnike da se zaposle u njihovim bolnicama, a to je sasvim drugi pristup od našeg koji je više “socijalističkiji” no što je bio za socijalizma – samo je produbljen način funkcioniranja za razdoblja prije Domovinskog rata.
Bi li zdravstveni sustav trebalo više prepustiti tržištu?
- Treba ga prepustiti nekim pravilima. U našem sustavu Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje određuje cijenu i koliko ćete zaraditi. Sustavi u Zapadnoj Europi su racionalniji – dobit ćeš onoliko novca koliko si zaradio, a tvoje je da se kadrovski i tehnički uskladiš s mogućnostima. U Njemačkoj država ne sanira bolnice – ako si bio gubitaš, propao si. Kod nas, ako nešto stoji deset kuna, od HZZO-a dobijemo šest, a bolnice moraju zarađivati, ali ne radi ostvarenja ekstraprofita, nego da bi mogle ulagati u svoju djelatnost. Nije čudno stoga da stvaramo gubitke – oni se svjesno proizvode. Sustav treba prilično mijenjati. Jedino u Sloveniji i Hrvatskoj od zemalja Europske unije postoji ovakav solidaran sustav i reforma zdravstva bi trebala započeti reformom zdravstvenog osiguranja.
Prekid trudnoće je tek dio rada ginekologa…
- Jako mali dio.
Po mnogima je pravo na prekid trudnoće ugroženo jer sve više liječnika ima priziv savjesti. Koliko ginekologa u karlovačkoj bolesti ima taj priziv savjesti?
- Jedna smo od rijetkih bolnica u Hrvatskoj s tako malim brojem ginekologa s prizivom savjesti – jednog od četrnaest. Unazad tri godine radimo medikametozne pobačaje, i tu smo metodu uveli drugi u Hrvatskoj, nakon Kliničkog-bolničkog centra Rijeka. Prilikom takvih pobačaja liječnici samo vrše kontrolu, to jest nadzor nad samim pobačajem – pacijentice same uzimaju tablete, a liječnik tek prati proces. Po toj metodi liječnik više nije uključen u priču, više ništa ne radi. Ne vidim smisla stoga za priziv savjesti u takvim slučajevima. Ako zakonski propis kaže da se nešto mora omogućiti, onda se to mora i omogućiti. Onaj tko utoliko želi kršiti Zakon, izbjegavati tu obvezu, nije trebao specijalizirati ginekologiju.
Koji su argumenti kolega s prizivom savjesti?
- Mnogo različitih koji nisu niti vezani za medicinu. Ako, primjerice, imate deset ginekologa, a tri imaju priziv savjesti, još tri iskažu priziv savjesti i tako dalje.
To ne rade iz uvjerenja, nego da se sav taj posao ne svali na njih?
- Da. Nitko nije volio raditi pobačaje, niti oni bez priziva savjesti. Broj pobačaja se kroz povijest jako smanjio. Nekada, 1970-ih, je bilo više pobačaja nego poroda jer je pobačaj korišten kao metoda kontracepcije. U suvremeno doba imamo između 30 i 40 pobačaja godišnje, a to je izrazito malo. Dolaze nam radi pobačaja iz drugih sredina Hrvatske upravo zbog te naše medikametozne metode.
Kako gledate na stavove da se ograniči ili zabrani pravo na pobačaj?
- Žena ima pravo odlučivati o tome, u datim zakonskim rokovima, a nisu dati bezveze.
Žene ne dolaze iz hira na pobačaj?
- Tako je. Niti jedna iz tog razloga nije došla – mahom su stjerane u kut i to im je zadnja mogućnost. Ima tragičnih situacija. Nijedan pobačaj u zadnjih mnogo godina nije napravljen bezveze – uvijek postoji jako duboka pozadina i svakoj ženi je to velik psihološki teret.
Je li neka priča ostavila dublji dojam na Vas?
- Ima različitih priča. Sjećam se jedne djevojke koja je silovana, što je tajila zbog okoline. Jedva je prikupila novac za pobačaj. To je tragična priča, a takvih je, nažalost, puno.
U takvim situacijama postoji protokol i ne prekida se odmah trudnoća?
- Naravno. Svi pokušavamo u razgovoru saznati jesu li čvrste u odluci i ispitujemo pacijenticu je li partner suglasan, mada je pobačaj njezino pravo, ali, eto, jednostavno ispitamo njezinu situaciju i volju za tim zahvatom. Dolazi radi pobačaja mnogo socijalnih slučajeva. Za prekid trudnoće se u većem broju odlučuju i studentice jer bi u suprotnom prestale studirati. Sa svakom pacijenticom nastojimo razgovarati. Ako ustraje u odluci, nakon potpisivanja svih privola, počinjemo proceduru prekida trudnoće.
Kako je bilo raditi za pandemije koronavirusa? Kakve je probleme uzrokovao kovid?
- Brzo smo se prilagodili pandemiji, mada je bilo teško raditi u tim uvjetima jer su se pravila i protokoli stalno mijenjali. Nerijetko smo bili u nedoumici koji je protokol uopće važeći. Mislim da smo uradili više od 30 carskih rezova u kovid-uvjetima te, naravno, klasične porode, a nije jednostavno raditi takve intimne poslove u zaštitnim odijelima kakve smo koristili.
Ta odijela djeluju zastrašujuće?
- Da. Uspjeli smo to sve proći i sada je puno lakše, mada se pacijenti i dalje testiraju na koronavirus radi boravka u bolnici.
Je li virus imamo ikakav utjecaj na plod?
- Nije. Nismo imali takvih slučajeva. Niti stručna literatura ne spominje utjecaj kovida na nerođeno dijete.
Jeste li, paušalno rečeno, s obzirom na iskustvo, porodili pola Karlovca?
- Već 22 godine praktički nisam u rađaonici – tamo bih dolazio samo, ako bi bilo problema ili ako bih pomogao mlađem kolegi oko poroda ili pak ako sam bio dio tima koji je radio carske rezove. Ono što sam porodio, porodio sam do 2001. godine.
Od kada ste ginekolog?
- Od 1999.
Sjećam se da ste se jednom kao gradski vijećnik naljutili na gradonačelnika Damira Mandića jer je kolokvijalno spomenuo folklor u nekoj raspravi.
- Da, ali to sad nije bitno. Folklor je vrlo ozbiljna stvar. Hrvatska tradicija zavređuje puno pažnje, a ne dobiva je niti s državne, niti s regionalne, niti s lokalne razine. Tradiciju moramo prenijeti novim generacijama jer bez nje nismo narod. Malo je podrške za njegovanje folklora jer se uglavnom smatra kao “nešto seljačko” i anakrono.
Smatra se i da će tu dužnost volonterski odraditi entuzijasti?
- Upravo tako. Bez novca nema danas ništa, a iznos koji dobijete govori o razini podrške koju uživate. Jedan poznati etnolog iz Makedonije je rekao da se folklorom bave zemlje koje su jako nerazvijene jer je on dio njihove svakodnevice, te jako razvijene zemlje koje žele povratiti izgubljeno narodno pamćenje, a da se najmanje folklorom bave srednjerazvijene zemlje jer se folklor smatra anakronim. Cijeniš nešto tek kad izgubiš, a ne smijemo izgubiti kontinuitet u očuvanju hrvatske nacionalne kulture.
Što očekujemo na Međunarodnom festivalu folklora ove godine?
- Ne mogu sada navesti sve grupe jer čekamo potvrde, mada znam s velikom vjerojatnošću koje će nastupiti, ali potvrđujem da će se i ove godine organizirati festival na izuzetno visokom nivou s kvalitetnim ansamblima sa svih strana svijeta.
*objavljeno na KAportalu