Policijska uprava karlovačka obilježila je 31. godišnjicu ubojstva trojice policajaca u Budačkoj Rijeci kod Krnjaka polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća, a u tome su im se pridružili i članovi Braniteljske udruge policijske ispostave Barilović (1990.-1995.) te preživjeli policajac Nikola Rakocija. Molitvu je predvodio don Andrija Markač, policijski kapelan.
Načelnik PU karlovačke Darko Bratić napomenuo je da je zločin počinjen uime sumanute velikosrpske ideje i dodao da se radi na tome kako bi policajci dobili poseban braniteljski spomenik u Karlovcu – poginulo ih je u Domovinskom ratu 46 s područja PU karlovačke.
Policajci Mile Butina (24), Joža Milčić (20) i Zlatko Škrlac (31) ubijeni su 4. kolovoza 1991. godine u zasjedi, dok je Rakocija ranjen. Za taj su zločin u odsutnosti pravomoćno osuđeni prošle godine Darko Kresojević, Đorđe Radujković i Stanko Tomić. Ranije je suđeno Mili Dakiću za poticanje na ubojstvo, no to se nije moglo dokazati, pa je optužnica izmijenjena u onu za oružanu pobunu i Dakić je oslobođen jer se za to djelo primjenjuje oprost.
“Spasio me motor Stojadina, našeg službenog vozila”, prisjetio se 60-godišnji Rakocija kojega smo zatekli prije komemorativne ceremonije u čišćenju spomen-obilježja.
Rekao je da je mjesto na kojemu su napadnuti bio policijski punkt.
“Čim smo došli ujutro, započela je paljba iz automatskog oružja, takozvanih kragujevki, po našem automobilu s razdaljine tri do pet metara. Butina je vozio, ja sam bio na mjestu suvozača na prednjem sjedalu, a dvojica kolega na zadnjem sjedalu, nažalost, nisu imale nikakve šanse. Butina je prvi shvatio što se događa i reagirao je, ali imali smo puške s kojima je nespretno rukovati u vozilu, pogotovo u takvoj iznenadnoj situaciji”, svjedočio je Rakocija, koji nije istupao u službenom protokolu.
Oni koje su hrvatski sudovi u odsutnosti osudili kao počinitelje ubojstva i dalje su na slobodi. “Neslužbeno sam saznao da je jedan od njih ubijen u sporu sa susjedom u Srbiji”, dodao je Rakocija, no ne može sa sigurnošću reći koji bi to bio od trojice osuđenih.
“Imam još gelera u nogama. Nemoguće je opisati kakav film prođe čovjeku kroz glavu pred smrt. To sam iskusio tog dana prije nego što sam izgubio svijest. Najteže ti pada pomisao da više nećeš vidjeti ženu i djecu”, nastavio je.
Godinama je tek privatno dolazio na mjesto pogibije svojih kolega, to jest mjesto svog ranjavanja.
“Izbjegavam protokole. Neću sada o tome zašto”, rekao je ne krijući razočaranje.
*objavila Hrvatska izvještajna novinska agencija