“Već sam se pitao hoće li me ikada uvrstiti u Kuću slavnih kantri glazbe. Uvijek je odlično biti prepoznat, potruditi se biti dobra osoba, dobro se odnositi prema ljudima oko sebe i obožavateljima”, poručio je u utorak 86-godišnji Jerry Lee Lewis nadimka Killer povodom objave da će ove godine biti, skupa s 1989. godine preminulim pjevačem Keithom Whitleyjem te producentom Joeom Galanteom, uvršten u Kuću slavnih kantri glazbe.
To je ono što su poklonici ovog pionira rokenrola zagovarali godinama, a posebice na svakom okupljanju glazbenika u čast svog sad već onemoćalog kolege kojemu je moždani udar onemogućio da prije dvije godine dovrši gospel album, ali ga taj zdravstveni problem ipak nije spriječio da ponovno zasvira klavir, što je dočekano u njegovoj okolini kao čudo. “Prvo sam zatražio da maknu glasovir iz sobe – nisam ga htio gledati. Ipak sam sjeo, a desna ruka je sama od sebe počela svirati”, posvjedočio je tada.
Na tiskovnu konferenciju povodom primitka u Kuću slavnih je došao pomoću hodalice i onaj tko je vidio taj prizor i uopće vidio i čuo tog čovjeka tada po prvi put, ne bi nikada pomislio da je riječ o prvome rokenrol divljaku, kako ga se voljelo nazivati, o glazbeniku koji je utjelovio tu vrstu glazbe bivajući neobuzdan, energičan, destruktivan i autodestruktivan, grub, banalan… Legenda kaže da je Charlie Rich došao u Sun studio u Memphis ne bi li započeo glazbenu karijeru, no vlasnik tog studija Sam Phillips ga je odbio jer je ovaj uistinu obrazovani pijanist počeo džezirati. “Vrati se kad budeš ovako loš”, poručio je Phillips Richu predavši mu pritom naramak Lewisovih ploča. Rich je to prihvatio, vratio se, snimio mnogo za Sun, a napisao i neke pjesme koje je i Lewis uspješno izvodio.
Jerry Lee je stigao u Memphis 1956. godine slijedeći san da ostvari karijeru kakvu je na istome mjestu ostvario Elvis Presley. Njegovi roditelji su se dobrano pomučili ne bi li mu omogućili put u Tennessee iz rodnog Ferridaya u Louisiani, da bi Lewis naišao na gotovo zatvorena vrata Suna – Phillipsa nije bilo, no Lewis je bio uporan i Jack Clement, tonski majstor, nije imao drugog izbora nego primiti mladca i snimiti pjesmu za pustiti Phillipsu kada se ovaj vrati. Kada se to i dogodilo, možda i najluđa karijera u povijesti moderne popularne glazbe je mogla započeti jer je Phillips prepoznao u Lewisovoj obradi kantri hita Ray Pricea “Crazy Arms” nešto novo, drugačije, jedinstveno. Ta blugras pjesma je otpjevana na rokenrol način, neki bi kazali na rokabili način, ali je taj termin Lewis tokom čitave karijere odbacivao smatrajući da uvredljivim za one s američkog juga, odnosno s američkog sela – hilbilise.
Dakle, Lewis, koji je najpoznatiji po rokenrol hitovima, prije svih “Great Balls of Fire”, “High School Confidential”, “Breathless”, “Wild One” i “Whole Lotta Shakin’ Goin’ On”, je glazbenu karijeru započeo kantri pjesmom, snimio još čitav niz rokenrol obrada kantri pjesama – naročitog uspjeha je imao s pjesmom “You Win Again” Hanka Williamsa – a onda svi znamo što se dogodilo. Njegova ženidba s vlastitom 13-godišnjom sestričnom Myrom Gail Brown, prije no što se uopće razveo od svoje prethodne žene – počinio je, dakle, bigamiju iliti dvobračje – izazvala je skandal koji mu je uništio karijeru. Tavorio je na dnu glazbene industrije dok ga s tog dna nije spasio opet – kantri. Pjesma “Another Place, Another Time” iz 1968. godine postala je prvi od mnogih Lewisovih kantri hitova, mada je već tri godine prije toga snimio album “Country Songs for City Folks” s prvom numerom “Green, Green Grass of Home”. Velški glazbenik Tom Jones je tu pjesmu, koja ga je proslavila, i koji je nju proslavio, čuo upravo na tom Lewisovom albumu.
S kantrijem je sada ovaj glazbenik, koji je kao mali na dubokom američkom segregiranom jugu bježao preko pruge u crnačku četvrt u barove slušati bluz izvođače – među inima i B. B. Kinga – s vremenom i svirati s njima, procvjetao. Zaredali su se hitovi – “What’s Made Milwaukee Famous”, “She Still Comes Around”, “To Make Love Sweeter for You”, “She Even Woke Me Up to Say Goodbye”, “There Must Be More to Love Then This”, “Touching Home”, “39 and Holding”, “Middle Age Crazy”… S čuvenim kantautorom Kristom Kristoffersonom je kliknuo – prvo je imao uspjeha s njegovom pjesmom “Once More with Feeling”, a potom je i pjesma “Me and Bobby McGee” u Lewisovoj verziji došla na vrh američke kantri top-liste. Legenda kaže da je Lewis samo ušetao u studio u kojemu su već bili spremni glazbenici, sjeo za klavir, odbrojao do tri i počeo svirati, zatim odsvirao i otpjevao pjesmu o dvoje američkih ljubavnika i lutalica te napustio studio. Kristofferson tvrdi da ta kultna pjesma nikada prije ni poslije nije tako dobro izvedena.
Unatoč svemu tome, malo je nedostajalo da Lewis ne dobije priznanje Kuće slavnih kantri glazbe prije smrti. Kantri industrija je spram njega stvorila zazor. Zašto? Prije svega, i dalje su ga mnogi percipirali isključivo kao rokenrol glazbenika, a, drugo, Lewisu je dugogodišnja želja bila nastupiti na najpoznatijem radijskom programu kantri glazbe “Grand Ole Opry”, a kada mu se konačno pružila ta prilika 1973. godine – uprskao ju je. Osim što nije poštovao radijski raspored, pa nije prestajao svirati za reklama, dobar dio repertoara su mu činile upravo rokenrol pjesme, a navodno je i opsovao u programu uživo. Pritom, to je razdoblje njegove izrazite neobuzdanosti i autodestrukcije s bizarnim elementima i epizodama, a sve to je bilo popraćeno i osobnim tragedijama. Lewis je jednostavno nepatvoren, impulzivan i teško ga je kontrolirati. Barem je tada bilo tako. O njegovim divljaštvima se pisalo mnogo, a pitanje je znade li više i sam Lewis što je od svega toga istina – od paljenja klavira, paljenja piratskih izdanja na benzinskoj crpki, navodnog nokautiranja Janis Joplin s tvrdnjom da će je tretirati kao muškarca, ako će se tako i ponašati, ranjavanja pištoljem svog basista, pijanog i naoružanog incidenta ispred Presleyjeva doma i tako dalje.
Kada je 1986. godine primljena prva generacija u Kuću slavnih rokenrola, od njih je prvo primljen Lewis. U Kuću slavnih kantri glazbe ulazi zadnji. Ali oba puta bez ikakve sumnje – zasluženo. Killer Country konačno biva kanoniziran.