Apsurdno je Socijaldemokratsku partiju Hrvatske napadati zbog toga što je potpuno zaboravila radništvo iz razloga što ona već odavno – ako je ikada i bila – nije stranka radnika. Riječ je o čisto liberalnoj stranci i potpuno su promašena moralistička prenemaganja ispraznih boraca protiv sistema koji uporno ističu SDP-ovu izdaju proletarijata. Jedan od njih je čak nekidan obavijestio kapitalizam i Sjedinjene Države da su mrtvi, a poznatu poruku Johna F. Kennedyja da ne treba pitati što zemlja može učiniti za pojedinca, nego što pojedinac može učiniti za zemlju nazvao – kriptopatriotizmom. Svaka čast!
Dakle, apsurdno je SDP kriviti da je izdao revoluciju ili reformu do socijalizma kada to nikad nije ni imao u planu, nego izgradnju građanskog društva i liberalne demokracije, odnosno nadilaženje plemenske svijesti. Kao i svakoj liberalnoj stranci, njezina je glavna preokupacija proširenje područja slobode, prije svega građanske, dok načelno zagovaraju pravo države da se miješa u ekonomske poslove. Konzervativci uglavnom nastupaju s pozicija da treba omogućiti što veće ekonomske slobode, ali u isto vrijeme djeluju kao zaštitnici nekakvih tradicionalnih društvenih vrijednosti. Hrvatska je, kao što znamo, u velikoj mjeri zemlja konzervativnih građana, mada možda ne u tolikoj mjeri kao ranije jer je i dalje prisutan izrazit sekularni stav, a čitava podjela bi se, naravno, mogla povući i između takozvane antifašističke i takozvane revizionističke Hrvatske. Ne treba zanemariti niti utjecaje holivudskih vrijednosti koje u naše domove dolaze putem sit-koma i ostalih produkcija koje služe kao prozor u svijet idiličnog, za sve različitosti otvorenog, društva jer već 20 godina generacije upijaju takve sadržaje. Ali, ako je u Hrvatskoj Hrvatska demokratska zajednica “stožerna” stranka konzervativizma, a SDP nekakvog liberalizma, tada moramo konstatirati da je jedino što bi moglo biti gore od dosljednosti konzervativaca, nedosljednost i proturječnost liberala. A to se tako plastično pokazuje na primjeru kampanje za referendum kojim će se brak kao ustanova sasvim sigurno ustavno definirati kao zajednica muškarca i žene.
Stav konzervativaca je legitiman – jednostavno guraju na višu razinu zaštite nešto što smatraju važnim. Iskoristili su mogućnost koju im je politička elita osigurala fleksibilizacijom referendumskih pravila za potrebe odlučivanja o ulasku u Europsku uniju. Konzervativci žele takvu definiciju braka uvrstiti u Ustav, a liberali su se u raspravi naprosto pogubili. Tvrde da je takva inicijativa besmislena jer već zakoni definiraju brak kao zajednicu muškarca i žene, a vrlo dobro znaju da je Ustav viši akt od zakona. Zakoni se mijenjaju u parlamentarnoj proceduri natpolovičnom većinom zastupnika, a za promjenu Ustava potrebna je dvotrećinska većina. Dakle, jasno je da, s pozicije takozvane desne Hrvatske, njihov zahtjev nije besmislen jer će zaštititi neku svoju vrijednost. Radijski i televizijski eter, tiskani mediji i fejsbuk puni su tvrdnji da će na besmislen referendum biti utrošeno previše financijskih sredstava, a već godinama, uoči svakih izbora i referenduma kada se postavi pitanje troškova, ti branitelji demokracije će tvrditi da je ona skupa. Onda valjda isti argument vrijedi i kada netko pokrene potpuno legitiman i legalni referendum.
Treća stvar u kojoj liberalna argumentacija gubi svaki smisao je njihova kampanja promoviranja prava na različitost. Da se radi o pojedincu na kauču u sličnom protuslovlju, liječnik bi dijagnosticirao šizofreniju. Napada se konzervativce kao da žive u kamenom dobu jer se zalažu za brak kao zajednicu muškarca i žene. Ako najviši dužnosnici vlasti tvrde – u sklopu kampanje za referendum, boreći se protiv definicije braka kao zajednice muškarca i žene – da svatko ima pravo na različitost, tada se nalaze u ozbiljnoj nelogičnosti jer – kao što i sami ističu – Obiteljski zakon to ne omogućuje. “Hajmo prestati biti licemjeri,” poručuje potpredsjednica Vlade Republike Hrvatske i ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić na službenim mrežnim stranicama SDP-a i ističe: “’Ajmo prestati određivati kako će tko živjeti”. A upravo ona kao resorna ministrica i njezina stranka onemogućuju istospolnim parovima da sklope brak – u saborsku proceduru su uputili prijedlog izmjena Obiteljskog zakona u kojem definicija braka kao raznospolne zajednice opstaje.
Kako se može pozivati da se omogući istospolnim parovima brak i u isto vrijeme to onemogućavati? Ako im je toliko stalo do toga, zašto nisu već izmijenili tu odredbu zakona i omogućili istospolne brakove, nego tu konzervativnu definiciju još i potvrđuju?
To je već neko ljevičarsko desničarenje ili baš možda – kriptokonzervativizam.
*objavljeno na Aktiviraj Karlovac